REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-351/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., O.: …, iz S., kojeg zastupa

opunomoćenica J. M., odvjetnica iz O. L. i Č.,

j.t.d. S., protiv tužene R. H., O.: …, koju zastupa

ODO u S., radi naknade štete, nakon glavne i javne

rasprave, održane 17. svibnja 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja K. P., odvjetničke vježbenice u OD L. i Č. j.t.d. i zakonske zastupnice tužene M. G., na ročištu za objavu održanom 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 10.350,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 18. svibnja 2016. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

II. Dužan je tužitelj naknaditi parnične troškove tuženoj u iznosu od 2.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23 svibnja 2019. predao ovom sudu tužbu radi naknade štete.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je odvjetnik, da je protiv njega Županijsko državno odvjetništvo (dalje: ŽDO) u Splitu povelo kazneni postupak koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu (dalje: ŽS Split) pod brojem K. 16/2001, da je 15. rujna 1996. lišen slobode, da je nakon toga sud donio rješenje o provođenju istrage, da je nakon završene istrage ŽDO protiv tužitelja podnijelo

optužnicu broj KT-117/96 od 29. prosinca 2000., da je Županijski sud u Splitu proveo kazneni postupak u predmetu K. 16/01, da je 27. lipnja 2014. Županijski sud u Splitu donio presudu kojom je tužitelja proglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZH i dr. i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Nadalje, navodi da je sudac Županijskog suda u Splitu M. P. H. odvjetničkoj komori

(dalje: HOK) podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio presudu Županijskog suda u Splitu K-16/01 od 27. lipnja 2014. te da je HOK 8. rujna 2014. donijela Rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju

obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj K. 16/01. Vrhovni sud R. H. je ukinuo osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu i protiv tužitelja odbio optužbu. Rješenjem HOK broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. je ukinuto

rješenje od 8. rujna 2014. na način da je ''ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti''. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete, čime je pretrpio štetu. Tužitelj navodi da je se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali je tuženik odbio zahtjev tužitelja. U predmetu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pr 307/2013 tužitelj je kao opunomoćenik zastupao Ž. F.. No, nakon donošenja rješenja HOK-a tužitelj nije mogao poduzimati radnje u ovom predmetu, nije mogao pisati podneske, nije mogao zastupati Ž. F.

pa tako nije mogao kao punomoćnik zastupati tu stranku 18.svibnja 2016.., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 10.350,00 kuna prema odredbi Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženu obvezati na isplatu iznosa od 10.350,00 kn s pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka. Ujedno je tužitelj zatražio da ga sud oslobodi od plaćanja sudske pristojbe.

2.U odgovoru na tužbu tuženik predlaže odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu s obzirom da u konkretnom slučaju nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom članka 186. a) Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19 dalje: ZPP).

Naime, kada se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba, evidentno je da zahtjev za mirno rješenje spora ne sadrži potrebne elemente koje sadržava tužba, a što mora sadržavati u skladu s odredbom članka 186. a) u vezi s odredbom članka 186. ZPP-a. Podredno, osporava se predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže isti odbiti i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženoj. Ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete na ime izmakle dobiti, budući da u predmetu Općinskog suda u Splitu Pr-307/13, kako tvrdi nije mogao zastupati Ž. F. na raspravi zbog čega da mu je nastupila šteta u zatraženom iznosu. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. (za koje vrijeme je bila na snazi odluka kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva) tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koje obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje bi tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati bile bi isključivo u ime i za račun javnog trgovačkog društva. Dakle, eventualna šteta o kojoj tužitelj govori, ako je uopće i nastala, bila bi šteta trgovačkog društva, budući da članovi javnog trgovačkog društva sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva, a sve u skladu s relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o odvjetništvu. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed odluke o obustavi obavljanja odvjetništva, a koju odluku nije donijela RH, već HOK. Ističe se i kako tužitelj nije dokazao da su ostvarene materijalno-

pravne pretpostavke odgovornosti tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj jer u postupanju pravosudnih tijela prilikom vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada. Dakle, tužena nije donijela odluku kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva, a sama okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak završen presudom kojom je odbijena optužba nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tužene jer se vođenje kaznenog postupka u slučaju kada je postupak završen odbijajućom presudom ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom. Predlaže se predmetnu tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženoj.

3.Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. (list 4 spisa), odgovor tuženika od 3. prosinca 2018. (list 5 spisa), dopis HOK od 16. veljače 2022. sa priloženim ispravama (list 20-97 spisa), spis ovog suda poslovnog broja Pr-228/2019 (ranije Pr-307/13) time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, svjedoka M. P., R. L., L. P. jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja

izvođenje tih dokaza nije smatrao potrebnim.

4.Stranke su popisale parnični trošak.

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti da kao opunomoćenik – odvjetnik poduzima radnje u predmetu ovog suda sadašnje oznake Pr-228/2019 (ranije Pr- 307/2013) u kojem ga je opunomoćila za zastupanje tamo tužena Ž. F. pa da tako nije mogao kao punomoćnik zastupati tu stranku na ročištu održanom 18. svibnja 2016. čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 10.350,00 kuna, a sve radi Rješenja HOK broj 7070/14 od 8. rujna 2014. kojim je

tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je bio proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01, a koja je kasnije ukinuta odlukom VSRH.

7.Nije sporno na koji način je vođen i kako je završio predmet Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01 te kada je i koja rješenja donio HOK postupajući po disciplinskoj prijavi suca Županijskog suda u Splitu.

Presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01 od 27. lipnja 2014. ovdje tužitelj Ž. L. bio je proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

Rješenjem HOK-e broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. utvrđeno je kako je odvjetniku Ž. L. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela, a ovo rješenje doneseno je po zaprimanju gore označene presude Županijskog suda u Splitu, kako proizlazi iz podneska disciplinskog tužitelja HOK od 8. rujna 2014. Ovdje treba napomenuti da je u skladu s odredbom članka 59. Zakona o odvjetništvu ("NN" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO) sud odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti K. o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika.

Čitanjem presude Vrhovnog suda R. H. pod poslovnim brojem

U.-1/15-4 od 15. srpnja 2015. utvrđeno je kako je odbijen priziv Ž. L.

podnesen protiv gore označenog rješenja HOK od 8. rujna 2014.

Presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. pod poslovnim

brojem I Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena je presuda Županijskog suda u Splitu od 27. lipnja 2014. te je odbijena optužba protiv ovdje tužitelja Ž. L.

radi počinjenja kaznenih djela koja su mu stavljena na teret, dok iz rješenja HOK broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK od 8. rujna 2014. kojim je Ž. L. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva.

Nesporno je da je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva.

8.Sporno je je li tužba dopuštena, sporna je pasivna legitimacija tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Kao što je uvodno navedeno, nije sporno da je tužitelju rješenjem HOK-e od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka ili do drugačije odluke disciplinskih tijela, koja odluka je donesena po zaprimanju presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01 od 27. lipnja 2014.

Nije sporno da je odvjetnik Ž. L. osnivač i član OD

L. i Č. j.t.d., a pored njega još je niz članova. Tužitelj je bio jedan od članova-osnivača O. L. i dr. u likvidaciji iz S. (ranije L.

i dr. j.t.d., odnosno L. i P. OD).

10. Među strankama je sporno je li ispunjena procesna pretpostavka dopustivosti tužbe.

U skladu s odredbom članka 186. a) stavak 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom D. odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom D. odvjetništvu u S., koji je zaprimljen 25. listopada 2018. i u kojem je naveo da je u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/01 presudom Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Kž-646/14 odbijena optužba te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.000 kn pa je predložena isplata tog iznosa.

Ovaj sud smatra da nema mjesta odbačaju tužbe u ovoj pravnoj stvari, budući je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Splitu vodio protiv njega i koji je završio na povoljan način za njega te da je pretrpio štetu u iznosu koji je veći od iznosa koji traži u ovom postupku radi čega sud nalazi da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos te je time, i bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku.

11.Nadalje, sporna je pasivna legitimacija tuženika. Disciplinski postupak HOK pokrenut je vezano za predmet Županijskog suda u

Splitu pod poslovnim brojem K-16/01, što je i rezultiralo rješenjem HOK od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje

odvjetništva.

Naime, tužitelj je presudom Županijskog suda u Splitu 27. lipnja 2014. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon toga je po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta HOK donijela rješenje

kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, a naknadno je prema tužitelju optužba odbijena.

HOK je Rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinula svoje

Rješenje od 8. rujna 2014. na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Dakle, postoji uzročno posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu i donošenja rješenja HOK-a, što znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

Sud smatra kako u predmetu Županijskog suda pod poslovnim brojem K-16/01 nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada suca prilikom obnašanja sudačke dužnosti u smislu odredbe iz članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima ("NN" broj:

28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19.) budući je odluku donijelo vijeće Županijskog suda u Splitu po provedenom zakonitom i neovisnom postupku u kojem nije nađeno okolnosti koje bi ukazivale na nepravilan ili nezakonit rad suca u obnašanju sudačke dužnosti, slijedom čega nije nađeno mjesta primjeni gore citirane odredbe, a ujedno je bilo suvišno izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju.

Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja zajamčeno je međunarodnim pravom o ljudskim pravima i slobodama te odredbom iz članka 25. stavak 4. Ustava R. H. po kojoj svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. Tako je navesti kako je odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. dalje ZKP/08) osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

Ovaj je postupak bio propisan i ranijim Zakonom o kaznenom postupku (NN 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/08. dalje ZKP/97) u Glavi XXX a na temelju odredbe čl. 573.al. 3. ZKP/08 odredbe Glave XXX ZKP/97 su i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona.

Prema čl. 476. st. 1. ZKP/97 (čl. 494.st.1.) pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kako tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

Prema čl. 478 st. 3. ZKP/97 tužba se podnosi protiv RH.

Dakle, nakon što je odlukom VSRH preinačena osuđujuća odluka Županijskog suda u Splitu tako što je prema tužitelju odbijena optužba, slijedilo bi kako tužitelj temeljem naprijed citiranih odredbi ZKP/97,/08 ima pravo na naknadu štete ukoliko se utvrdi da ju je pretrpio.

12.Pregledom spisa ovog suda sadašnje poslovne oznake Pr-228/2019 (ranije između ostalog Pr-307/2013) utvrđeno je da je u istom uz podnesak tužene od 10. veljače 2012. (opskrbljen štambiljem odvjetnika Ž. L. i odvjetničkog društva

L. i dr. j. t .d. te ispisan računalom na memorandumu odvjetničkog društva L. i dr. j. t. d) dostavljena punomoć koju je spomenuta tužena ispustila odvjetniku Ž. L. i OD L. i dr. j. t. d.

Na raspravi održanoj pred tim sudom 18. svibnja 2016. za tamošnju tuženu pristupila je odvjetnica Jelena M. iz O. L. i Č. j .t. d.

Nije sporno da je tužitelj član i osnivač odvjetničkog društva L. i Č. j.

t. d. S., kao ni da je tužitelj bio član i osnivač OD L. i dr. u

likvidaciji, ranije L. i dr. j. t. d., odnosno L. i P. OD.

13.Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZO-a dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika K. mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo), koje se osniva kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću (st. 2.). Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (st. 3.). U odredbi čl. 29. st. 1. ovog Zakona propisano je da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti članovi društva (st. 2.). Prema odredbi čl. 30. st. 2. ZO-a odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno. Članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo, naime, solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (članak 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima – "NN" broj: 111/93., 34/99., 121/99.,

52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.). Prema odredbi članka 78. ovog Zakona svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.

Dosljedno, kako je na ročište od 18. svibnja 2016. u spomenutom parničnom predmetu pristupila J. M., odvjetnica iz O.D. L. i

Č. j. t. d. to nije došlo do gubitka zarade u visini troškova pristupa na to ročište ni tužitelju ni odvjetničkom društvu.

U skladu s iznesenim, tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I. izreke presude

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 163. i 164. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bila izložena tužena. Tuženoj je sud priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova i zastupanja na raspravi od 17. svibnja 2022. od 100 bodova (ukupno 200 bodova). Ukupan broj bodova od 200 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Iznos koji se tim postupkom dobije (2.000,00 kn) predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženoj i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke rješenja. Na dosuđeni trošak tuženoj pripada kamata od presuđenja pa do isplate što je utemeljeno na odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12.,

25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje: OZ).

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

15.Sud je odbio prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe kao neosnovan, radi čega je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

Naime, pogrešno tužitelj smatra da time što je tužena R. H., u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 1. ZPP-a, oslobođena od plaćanja sudske pristojbe i tužitelj kao druga stranka u postupku automatski mora biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18. dalje: ZSP).

Također je reći i kako prema odredbi članka 172. ZPP-a pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, a uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći propisani su odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („NN“ br. 143/13., 9 8 / 1 9 . – dalje: ZBPP).

Odredbe ZBPP-a propisuju da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi vrsta sekundarne pravne pomoći koja se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave koji temeljem članka 17. stavak 1. ZBBP-a o zahtjevu odlučuje rješenjem. Dakle, za odlučivanje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi nije nadležan sud, pa kako tužitelj i ne tvrdi da je oslobađanje zatražio od nadležnog tijela niti je dostavio o d l u k u kojom se oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi ovaj sud je mi š ljenja da je upravo tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu jer je odredbom članka 3. ZSP-a određeno da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev, ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a za podneske koje podnosi, a prema odredbi članka 4. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe nastaje (za tužbe, pravne lijekove, prigovore i sl.) u trenutku predaje.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci

U Splitu 21. srpnja 2022.

SUTKINJA

Mirjana Rubić

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira što na isto nije pristupila

- od dana primitka pisanog prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- ODO u S.,

- u spis.