Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1054/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz K., OIB ..., kojeg zastupa L. M.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1104/19 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1104/19 od 25. ožujka 2022. u pobijanom djelu kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev pod točkom II. i III. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. K. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 158-50-2925198, sklopljen dana 04.07.2005.g. u Sisku, solemniziran po javnom bilježniku I. Č. iz S., posl.br. OU- 873/05, a koji je sklopljen između tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ... i tužitelja J. K. iz K., OIB: ..., kao korisnika kredita, ništav te da nema pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: ..., da isplati tužitelju J. K. iz K., OIB: ..., na ime vraćanja onoga što je temeljem ništavog ugovora primio, iznos od 192.304,33 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25.03.2020.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tripostotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8.Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: ..., da tužitelju J. K. iz K., OIB: ..., naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8.

Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II Prihvaća se podredni zahtjev tužitelja J. K. koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništavom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2.Ugovora o kreditu broj 158-50-2925198, sklopljen dana 04.srpnja 2005.g. u Sisku, solemniziran dana 04. srpnja 2005.g., a koji je sklopljen između tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., kao davatelja kredita i tužitelja J. K. iz K., OIB: ..., kao korisnika kredita, a koja glasi:

„...Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama…“ -pa stoga navedena odredba ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: ... tužitelju J. K. iz K., OIB: ..., u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 2.765,96 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01. rujna 2005.g., pa do konačne isplate, i to od 01.rujna 2005.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 1.514,00 kn od 01.09.2005.g. do isplate

- na iznos od 9,42 kn od 29.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 102,01 kn od 29.04.2006.g. do isplate

- na iznos od 45,05 kn od 31.05.2006.g. do isplate

- na iznos od 179,10 kn od 30.09.2006.g. do isplate

- na iznos od 43,20 kn od 31.10.2006.g. do isplate

- na iznos od 98,58 kn od 29.12.2006.g. do isplate

- na iznos od 66,37 kn od 30.01.2007.g. do isplate

- na iznos od 75,83 kn od 28.02.2007.g. do isplate

- na iznos od 76,27 kn od 30.03.2007.g. do isplate

- na iznos od 168,50 kn od 31.05.2007.g. do isplate

- na iznos od 108,14 kn od 30.06.2007.g. do isplate

- na iznos od 227,65 kn od 31.08.2006.g. do isplate

- na iznos od 51,84 kn od 29.08.2007.g. do isplate

III. Utvrđuju se ništavima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 158-50- 2925198, sklopljen dana 04. srpnja 2005.g. u Sisku, solemniziran po javnom bilježniku I. Č. iz S., posl.br. OU-873/05, dana 04. srpnja 2005.g., a koji je sklopljen između tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., kao davatelja kredita i tužitelja J. K. iz K., OIB: ..., kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: ... na ime stjecanja bez osnove, tužitelju J. K. iz K., OIB: ... u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 10.492,41 kuna, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.rujna 2005.g., pa do konačne isplate, i to od 01. rujna 2005.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 17,52 kn od 01.09.2005.g. do isplate

- na iznos od 38,66 kn od 01.10.2005.g. do isplate

- na iznos od 29,97 kn od 01.11.2005.g. do isplate

- na iznos od 33,07 kn od 01.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 14,00 kn od 01.01.2006.g. do isplate

- na iznos od 23,90 kn od 01.02.2006.g. do isplate

- na iznos od 133,74 kn od 01.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 24,47 kn od 13.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 249,03 kn od 01.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 30,83 kn od 08.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 229,83 kn od 01.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 27,20 kn od 28.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 197,95 kn od 01.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 22,35 kn od 23.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 268,88 kn od 01.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 28,91 kn od 22.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 359,63 kn od 01.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 36,74 kn od 27.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 297,74 kn od 01.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 28,82 kn od 22.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 321,62 kn od 01.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 29,42 kn od 30.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 294,53 kn od 01.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 25,39 kn od 27.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 301,14 kn od 01.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 24,37 kn od 31.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 425,45 kn od 01.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 32,20 kn od 25.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 439,55 kn od 01.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,97 kn od 29.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 545,33 kn od 01.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 559,80 kn od 01.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 438,05 kn od 01.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 24,07 kn od 29.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 433,85 kn od 01.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 21,62 kn od 29.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 431,38 kn od 01.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 19,30 kn od 30.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 461,97 kn od 01.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 18,33 kn od 31.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 489,17 kn od 01.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 16,94 kn od 28.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 494,92 kn od 01.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 14,66 kn od 28.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 479,90 kn od 01.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 515,58 kn od 01.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 504,60 kn od 01.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 7,42 kn od 29.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 493,32 kn od 01.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 504,32 kn od 04.07.2012.g. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: ... tužitelju J. K. iz K., OIB: ..., naknadi trošak ovog parničnog postupka u svoti od 22.084,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od 25. ožujka 2022. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu u djelu kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom djelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i ne proturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razloge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbeni zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavak 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o kreditu broj 158-50-2925198 od 4. srpnja 2005. te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju na ime vračanja onog što je temeljem ništavog ugovora primio i to iznos od 192.304,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. ožujka 2020., te podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o navedenom kreditu i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu broj 158-50-2925198 od 4. srpnja 2005. kojem se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 21.800 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženikovom koji vrijedi na dan korištenja kredita radi kupnje vozila uz kamatu od 5,85%, na rok otplate na 84 mjeseca sa jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženikovom na dan dospjelosti, a koja kamata će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da iz nalaza i mišljenja računovodstvenog vještaka proizlazi da je razlika s osnove pretplaćene kamate tijekom otplate kredita bila 2.765,96 kn, a s osnove valutne klauzule CHF je bila 10.492,41 kn, a da su zatezne kamate izračunate do dana kada je napravljen nalaz tj. 24. ožujka 2020., te na svaki pretplaćeni iznos obračuna zatezne kamate od 31. kolovoza 2005. kada je kredit pušten u tečaj, tj. isplaćen i pušten u korištenje je obračunao svake kamate po svakom pojedinom pretplaćenom iznosu anuiteta te uračunao uplate na ime kredita, a koji nalaz i mišljenje sud prihvatio kao stručno i obrazloženo,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica Švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se potvrđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

13. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja kamatna stopa je i vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,23% godišnje.

14. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

15. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

17. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

18. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način daje dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a. ZZP-a dok je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. a. ZZP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

20. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja članak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

22. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužitelj ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

23. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. ZOO-a u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule.

24. Prilikom odlučivanja o visini zahtjeva provedeno je vještačenje po vještaku računovodstvene struke te je utvrđeno da je tužitelj pretplatio iznos koji je nastao kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja i tečaja važećeg na dan plaćanja svake pojedine rate-anuiteta po mjesecima, pa je tužitelj je zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 2.765,96 kn više nego što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten u iznosu od 10.492,41 kn.

25. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodno i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri će mu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od 21. prosinca 2006. Gutierez Naranjuo i dr. C-154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

26. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

27. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

28. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje odnosno povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014. odnosno od 14. lipnja 2018., to nije nastupila zastara potraživanja vezano uz promjenu kamatne stope, niti za ugovaranje valutne klauzule, pa je prigovor tuženika neosnovan.

29. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

30. Prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

31. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.