Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-208/2022-6

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika A. H. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 228. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. optuženika A. H. po braniteljici M. R., odvjetnici iz Z. i 2. optuženika N. N., po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-317/2022-25 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženika A. H. i 2. optuženika N. N. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivima 1. optuženika A. H. i 2. optuženika N. N. zbog kaznenog djela protiv imovine i to 1. optuženika H. i 2. optuženika N. djelom pod točkom 1. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11., a potom 1. optuženika H. samog zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11. pod točkom 2. izreke presude, potom za tri kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. opisana pod točkama 3. 4. i 5. izreke, te još za dva kaznena djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. opisana pod točkama 6. i 7. izreke presude.

2. 1. optuženiku A. H. za djela pod točkama 1. i 2. temeljem čl. 229. st. 2. KZ/11. utvrđuju se kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11. 1. optuženiku H. se za kazneno djelo pod točkom 3. utvrđuje kazna zatvora od deset mjeseci, a temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11. za kaznena djela pod točkama 4. i 5. utvrđuju se kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci za svako kazneno djelo, a temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11. 1. optuženiku se za kaznena djela pod točkama 6. i 7. utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako kazneno djelo.

3. Primjenom čl. 51. KZ/11. 1. optuženik A. H. osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, a u koju se temeljem čl. 54. KZ/11. optuženiku uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2021. pa nadalje.

4. 2. optuženik N. N. za kazneno djelo pod točkom 1. temeljem čl. 229. st. 2. KZ/11. osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

5. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) 1. optuženik A. H. i 2. optuženik N. N. dužni su solidarno naknaditi štetu oštećenom poduzeću H. s. i. m. d.o.o. iz Z. u iznosu od 83.994,00 kn.

6. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. 1. optuženik A. H. dužan je naknaditi štetu oštećenim poduzećima J. d.o.o. iz D. K., u iznosu od 99.869,50 kn, H. t. d.d. iz Z., u iznosu od 31.994,00 kn, TD E. d.d. iz Z., u iznosu od 10.740,00 kn, H. S. d.o.o. – D. d.o.o. iz Z., u iznosu od 14.692,00 kn i oštećeniku L. Š. iz Z., u iznosu od 4.500,00 kn.

7. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. oštećenik G. iz Z., upućuje se da svoj imovinskopravni zahtjev u cijelosti ostvaruje u parnici.

8. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. 1. optuženiku A. H. i 2. optuženiku N. N. se nalaže platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 1.500,00 kn, te 1. optuženiku A. H. troškove obrane po službenoj dužnosti o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

9. Protiv ove presude žalbu je podnio 1. optuženik A. H. po braniteljici M. R., odvjetnici iz Z., zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se 1. optuženik H. blaže kazni. Žalbu je podnio 2. optuženik N. N. po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

11. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo dopisom broj KŽ- DO-237/2022 od 11. srpnja 2022., na nadležni postupak.

12. Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu 2. optuženika N. N., osim zbog odluke o kazni

13. 2. optuženik N. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa se ne može po stajalištu žalbe niti ispitati. Također se tvrdi da je počinjena i teška povreda prava na pravično suđenje i da su time počinjene povrede kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08. 2. optuženik u svojoj žalbi ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu, niti konkretizira, već samo paušalno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je 2. optuženik bio supočinitelj kaznenog djela teške krađe zajedno sa 1. optuženikom H.. Stoga se radi o činjeničnim pitanjima, te se o ovim žalbenim navodima, a koji se odnose na ocjene vjerodostojnosti obrana optuženika ovaj sud kao drugostupanjski sud će se očitovati u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati i po stajalištu ovoga suda nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje se ističu u žalbi.

14. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja 2. optuženik N. ističe da tijekom postupka nije dokazano da bi on sa 1. optuženikom H. bio supočinitelj kaznenog djela teške krađe, a za koje je proglašen krivim pod točkom I. izreke pobijane presude. U žalbi se tvrdi da nema dokaza o postojanju zajedničkog dogovora, a iz snimke videonadzora je jasno vidljivo da je počinitelj ovog kaznenog djela jedna osoba.

15. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoji supočiniteljstvo 1. optuženika i 2. optuženika u odnosu na počinjenje kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kako je ono opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude. Kod ocjene da li se radi o supočiniteljstvu sud je dužan voditi računa prije svega o prirodi kaznenog djela. Kod kaznenog djela teške krađe same provalne radnje koje je poduzeo 1. optuženik H. tako da je tjelesnom snagom demontirao ispunu panela kojim je ograđen prodajni prostor trgovine, te ušao u unutrašnjost i uzeo navedene bicikle, nije dostatna da bi kazneno djelo bilo dovršeno, jer ono u sebi uključuje i radnju oduzimanja i prisvajanja predmeta. Iz obrane obojice optuženika proizlazi da je 1. optuženik H. najprije dio otuđenih bicikala sam prevozio do kuće 2. optuženika N., a potom je pozvao 2. optuženika N. da mu pomogne u daljnjem odvoženju drugih bicikala kako bi brže bicikle prisvojili i stavili na sigurno. Prema tome, 2. optuženik N. se pridružio radnji počinjenja 1. optuženika H., te u smislu čl. 36. st. 2. KZ/11. u bitnoj mjeri doprinio počinjenju kaznenog djela. Obojica optuženika svojim radnjama koje su opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela ostvaruju vlast nad djelom, što ih čini supočiniteljima.

16. 2. optuženik N. opravdano u žalbi ističe da je nužno postojanje subjektivne pretpostavke supočiniteljstva, a to je zajednička odluka. Međutim, nije u pravu kada tvrdi da takova zajednička odluka nije postojala. U trenutku kada se 2. optuženik N. pridružuje 1. optuženiku H. u odvoženju bicikala stvorena je zajednička odluka. Pri tome valja naglasiti da 2. optuženik N. ni u jednom trenutku ne poriče da bi znao da se radi o otuđenim biciklima koji su još na sebi imali istaknutu cijenu, te se pridružuje počinjenju kaznenog djela koje je započeo najprije 1. optuženik H. opisanim radnjama. Potom slijedi zajedničko odvoženje otuđenih bicikala do kuće 2. optuženika, te daljnja prodaja bicikala koju je vršio upravo 2. optuženik. Istaknute razlike u obranama 1. optuženika koji je u svojoj prvoj obrani naveo da ga je 2. optuženik čekao na parkiralištu, te navodi 2. optuženika N. da ga je čekao kod zelene tržnice u blizini trgovačkog centra nisu odlučni za pravilnu i dostatno obrazloženu ocjenu prvostupanjskog suda da su obojica optuženika postupali kao supočinitelji.

17. Stoga žalba 2. optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

18. U okviru žalbene osnove pogrešne primjene kaznenog zakona 2. optuženik N. tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon time što ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela teške krađe, a u njegovim radnjama bi eventualno postojali elementi kaznenog djela prikrivanja. Međutim, iz činjeničnog opisa kaznenog djela je jasno da se 2. optuženiku stavlja na teret kazneno djelo teške krađe, a ne kazneno djelo prikrivanja, pa se ovdje radi o činjeničnom pitanju, a ne povredi kaznenog zakona. Već je obrazloženo zbog čega žalba 2. optuženika N. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Na žalbe 1. i 2. optuženika zbog odluke o kazni

19. 1. optuženik A. H. u žalbi ističe da smatra da je prestrogo osuđen, jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti. Pri tome ističe da je priznao počinjenje svih kaznenih djela, te da je mlada osoba, do sada neosuđivana, a u dobi je mlađeg punoljetnika.

20. Suprotno ovim žalbenim navodima i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Iako se u žalbi posebice ne ističe, tijekom prvostupanjskog postupka su pribavljeni podaci Centra za socijalnu skrb o socioekonomskim prilikama 1. optuženika H., s obzirom da se radi o mlađem punoljetniku. Međutim, sasvim je jasno iz tih podataka da nije bilo nikakove osnove primijeniti maloljetničko kazneno pravo, već kazneno pravo predviđeno za odrasle počinitelje. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio priznanje 1. optuženika kao olakotnu okolnost jer je isto doprinijelo učinkovitom okončanju kaznenog postupka. Također je pravilno cijenio i mladu životnu dob 1. optuženika kao olakotnu okolnost. Međutim, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11.) opravdan je zaključak da se samo izrečenim kaznama zatvora, te osudom na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci može postići svrha kažnjavanja. Pri tome je sud posebno imao u vidu velike vrijednosti ukradenih stvari kroz kratak vremenski period, a novac dobiven prodajom tih stvari 1. optuženik H. je po svojim navodima trošio na "drogu i kocku".

21. 2. optuženik N. također u žalbi ističe da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci smatra prestrogom. Tvrdi se da je sud pogrešno utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. Suprotno tim žalbenim navodima ocjena ovog drugostupanjskog suda je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i pravilno vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Kako je 2. optuženiku N. kao olakotno cijenio činjenicu da je otac dvoje malodobne djece, pri tome treba imati u vidu da iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da je 2. optuženik N. osuđivan zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Nadalje optuženik N. je osuđivan i zbog istovrsnog kaznenog djela imovinskog karaktera, te mu je izrečena uvjetna osuda, koja očito nije na njega u dovoljnoj mjeri djelovala da više ne vrši nova kaznena djela. Za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. KZ/11. propisan je posebni minimum kazne zatvora od jedne godine, pa se kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koja je bliža zakonskom minimumu ne može smatrati prestrogom. Pri tome treba imati u vidu veliku vrijednost ukradenih stvari. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Imajući u vidu navedeno, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11.) ocijenjeno je da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci adekvatna i njome će se postići svrha kažnjavanja.

22. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti

23. S obzirom da su žalbe optuženika ocijenjene kao neosnovane, to je primjenom čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 21. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić, v. r.