- 1 -              Kzz 26/2023-5

Broj: Kzz 26/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice M. S. kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 29. rujna 2023. broj KZZ-DO-119/2022 podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 17. studenog 2021. broj K-195/2021-17 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 11. veljače 2022. broj Kž-294/2021-3, u sjednici održanoj 14. ožujka 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 17. studenog 2021. broj K-195/2021-17 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 11. veljače 2022. broj Kž-294/2021-3 povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZKP/08.), u korist okrivljenika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 17. studenog 2021. broj K-195/2021-17 okr. K. K. je osuđen zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Ova je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 11. veljače 2022. broj Kž-294/2021-3 na način da je na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08. okrivljenik oslobođen od optužbe za navedena kaznena djela.

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) „protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku“ zbog povrede zakona u čl. 469. toč. 1. ZKP/08. te čl. 459. st. 4. u vezi sa čl. 449. st. 3. i čl. 487. st. 1. ZKP/08 s prijedlogom da se zahtjev prihvati i utvrdi povreda zakona u korist okrivljenika.

2.1. U zahtjevu se, među ostalim, navodi kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku osuđujuću presudu uz obrazloženje „… koje odražava pogrešno pravno stajalište koje je rezultiralo pogrešnim zaključkom o pitanju jesu li djela za koja se okrivljenik progoni kaznena djela, odnosno da nisu ostvarena objektivna obilježja kaznenih djela za koja je okrivljenik optužen i osuđen prvostupanjskom presudom.“ Dodaje kako za svoju odluku drugostupanjski sud „… nije u svojoj odluci, prvenstveno oštećenici, dao dostatne i relevantne razloge kojima se rukovodio preinačujući osuđujuću presudu, a koji bi mogli dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao sve okolnosti konkretnog slučaja.“

3. Zahtjev je osnovan.

4. Okrivljenik je optužnicom terećen, a potom prvostupanjskom presudom i proglašen krivim, zbog dva kaznena djela kvalificiranog oblika prijetnje prema službenim osobama u vezi s njihovim radom. U činjeničnom opisu za djelo pod toč. 1. se navodi da je okrivljenik „… nezadovoljan radom djelatnika Centra za socijalnu skrb K., s ciljem da uznemiri L. C., koja radi u Centru za socijalnu skrb K. kao psiholog i koja je postupala u predmetu obitelji K., … putem telefona joj je rekao da zna gdje radi, da će doći pred Centar, da su mu ukinuli sve naknade i uzeli djecu, da su došli na njegovo dvorište, a na što nisu imali pravo i da će svi oni vidjeti te da si slobodno pozovu policiju, a nakon što mu L. C. nije htjela reći kada sutrašnjeg dana P. i L. dolaze u bolnicu na pregled kod psihologa i logopeda, rekao joj je da nema veze, da će doći u 5.00 sati pred bolnicu i stajati ispred bolnice, da će čekati da udomiteljica dovede djecu, a da će onda doći pred Centar i da će oni vidjeti, što je sve kod L. C. izazvalo osjećaj uznemirenosti; dok je za djelo pod toč. 2. navedeno „… nezadovoljan radom djelatnika Centra za socijalnu skrb K., s ciljem da ustraši A. K., koja radi u Centru za socijalnu skrb K. kao socijalni radnik i koja je postupala u predmetu obitelji K., … putem telefona rekao A. K. da je uzela njegovu djecu i da sada želi uzeti i njegovog unuka, a nakon što ga je upozorila na njegovo ponašanje rekao joj je da pazi što radi i da sljedeći put kad on dođe na susret s djecom da mu se ne pojavljuje pred očima, što je sve kod A. K. izazvalo osjećaj uznemirenosti,“.

4.1. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da riječi koje je osuđenik upućivao službenim osobama centra za socijalnu skrb, a koje su sadržane u činjeničnom opisu oba kaznena djela,  predstavljaju prijetnju zlom s ciljem da ih se ustraši i uznemiri (odlomak 14. i 19. presude) zbog čega je i proglašen krivim za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

5. Nasuprot tome, sud drugog stupnja je prihvatio žalbu osuđenika i oslobodio ga od optužbe ocjenom da osuđenik „…  u svojoj žalbi pravilno ističe i tvrdi da njegovim radnjama koje mu se stavljaju na teret nisu sadržana obilježja kaznenog djela prijetnje, odnosno da iz činjeničnog opisa kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret ne proizlaze obilježja kaznenog djela prijetnje jer sve što je okrivljenik izgovorio kritičnih prigoda ne predstavlja ozbiljnu prijetnju bilo kakvih zlom.“

5.1. Prema tome, iako je obrazloženje drugostupanjske presude vrlo sažeto, posve je jasno da je drugostupanjski sud ocijenio (i prihvatio osnovanim) bitne žalbene razloge osuđenika kako je predviđeno odredbom čl. 487. st. 1. ZKP/08., dok se ostale odredbe naznačene u zahtjevu (čl. 449. i čl. 459. ZKP/08.) odnose na izricanje i izradu prvostupanjske presude, koja se zahtjevom ne problematizira.

6. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kako je pogrešna pravna ocjena drugostupanjskog suda da (kod oba djela) opisane radnje nemaju značaj ozbiljne prijetnje pa da stoga nedostaje konstitutivno obilježje kaznenog djela, uslijed čega je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08.

7. Naime, kod kaznenog djela prijetnje počinitelj drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, dakle prijetnjom najavljuje, nagovještava neko zlo kako bi utjecao na volju osobe kojoj je prijetnja upućena. Prijetnja može biti izražena izravno ili prikriveno, na razne načine, riječima, slikom ili kojom drugom radnjom podobnom da ustraši ili uznemiri žrtvu.

7.1. U konkretnom slučaju činjenični opis jasno i podrobno odražava sve relevantne okolnosti pod kojima je okrivljenik, nezadovoljan radom djelatnika centra za socijalnu skrb, prikrivenim ali znakovitim verbalnim izričajima psihologinji i socijalnoj radnici prijetio nastupanjem zla, po svemu sudeći u vidu napada na tjelesni integritet, sve s ciljem zastrašivanja odnosno uznemirenja. Prema tome, oba činjenična opisa sadrže relevantne okolnosti i radnje kojima su potpuno određena sva konstitutivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11. kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, za razliku od drugostupanjskog suda koji je svojom odlukom povrijedio kazneni zakon u korist okrivljenika.

8. Slijedom navedenog, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.) utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan ne dirajući u pravomoćnu odluku.

Zagreb, 14. ožujak 2024.

              Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.