Poslovni broj: 15 UsI-907/22-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) V. G., OIB: …, izL., i pod 2) I. G. OIB: …, iz

L.,, oboje zastupanih po opunomoćeniku M. B., odvjetniku uS., , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstvai državne imovine Republike Hrvatske,

OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica RepublikeAustrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) N. T., OIB…, iz L., i pod 2) V. T., OIB iz L., , oboje zastupanih po opunomoćenicimaodvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & P.d.o.o., Z., , radi izmjene građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. srpnja 2022. godine u prisutnosti tužitelja pod 2), opunomoćenika tužitelja pod 1) i2) i opunomoćenika zainteresiranih osoba pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanogtuženika, objavljene 21. srpnja

2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/21-02/491, URBROJ: 531-07-01- 03/02-22-3 od 22. ožujka 2022. godine te da sud obustavi postupak, podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužiteljima pod 1) i 2) da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranim osobama pod 1) i 2) iznos od 6.875,00 (šest tisuća osamsto sedamdeset pet) kuna na

ime naknade troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu, odnosno

za više zatraženo zahtjev zainteresiranih osoba za naknadom troškova spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 16. travnja 2022. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/21-02/491, URBROJ: 531-07-01-03/02-22- 3 od 22. ožujka 2022. godine, tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, a potom i izreku prvostupanjskog rješenja, nakon čega ističu kako su navedeni akti nezakoniti jer da su protivni odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o gradnji, pa da ostaju kod svim navoda iznijetih u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, koji da se imaju smatrati sastavim dijelom ove tužbe. Nadalje, odredbom čl. 168. "novog" ZUP-a da je propisano kako će se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastaviti i dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 103/96.), dok je čl. 171. propisano da Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010. godine. Iz navedene odredbe da je jasno kako se u ovoj upravnoj stvari ima primjenjivati propis koji je bio na snazi u trenutku započinjanja postupka, a koji postupak je pokrenut prije 1. siječnja 2010. godine, dok tuženik da retroaktivno primjenjuje propise koji nisu ni postojali u trenutku pokretanja upravnog postupka, čime da se očituje postupovna povreda počinjena od strane tuženika. Također, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede postupka od strane upravnih tijela, da je došlo i do pogrešne primjene materijalnog zakona na štetu tužitelja. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika i obustaviti postupak, podredno kojom će sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje, te su ujedno predložili i da sud naloži tuženiku nakaditi trošak spora tužiteljima. Podneskom tužitelja od 8. srpnja 2022. tužitelji su se očitovali na navode odgovora na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba, koje su u cijelosti osporili, a pored toga su naveli kako je za odobrenje gradnje na predmetnoj čestiti (tada drukčije numeracije) izdana svojedobno građevinska dozvola, broj: UP/I-02-626/1-80, od 16. listopada 1980. od strane Općine K.,

Sekretarijata općinske uprave, koja je konačna/pravomoćna dana 3. studenog 1980.,

a ista da je izdana na ime tužitelja V. G. i I. G., te na ime R.K.. Tužitelji V. i I.G.da su odmah

započeli s gradnjom kuće, tj. svogdjela dvojnog objekta (čest. zgr. 742 k.o. L.) temeljem citirane građevinskedozvole, a po izgradnji da su ishodili dozvolu za

uporabu, broj: UP/I-06-972/1-85 od16. rujna 1986., koja je konačna/pravomoćna dana

2. listopada 1986. Nadalje, točka5. izreke građevinske dozvole, br: UP/I-02-626/1-80

od 16. listopada 1980. da glasi:

"Građevinska dozvola prestaje važiti ako se građevinskim radovima na objektu za koji je izdana dozvola ne započne u roku od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti ove dozvole (članak 61. Zakona o izgradnji objekata)". S obzirom da tadašnji investitor R. K. svoj dio dvojnog objekta nije izgradio prema dozvoli, te s obzirom na protek roka iz točke 5. izreke citirane građevinske dozvole, predmetna dozvola da je prestala važiti u odnosu na taj dio dvojnog objekta, a time da je i prestala proizvoditi pravni učinak. Također, osporeno rješenje da se ne može temeljiti na sada važećim odredbama Zakona o gradnji, kao ni Zakona o općem upravnom postupku, to stoga što je odredbom čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine"

br. 47/09.) propisano da postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 103/96.), dok je odredom 36. Zakona o gradnji propisano da postupci započeti po Zakonu o gradnji ("Narodne novine", br. 153/13., 20/17. i 39/19.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po tom Zakonu,

iz kojih odredbi je jasno da se oba propisa ne mogu primjenjivati retroaktivno, posebno ne na pravomoćno okončani postupak iz 80-tih godina prošlog stoljeća.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu u bitnom ukazuju na formalne nedostatke tužbe tužitelja, dok u odnosu na meritum upravne stvari ističu kako je osporeno rješenje doneseno u zakonito provedenom postupku te da su odredbe

Zakona o gradnji pravilno primijenjene jer da su zainteresirane osobe dostavile dokaz o promijeni vlasništva te da je takav dokaz dovoljan kako bi se izvršila promjena investitora sukladno čl. 109. Zakona o gradnji. Pozivanje tužitelja na izdavanje uporabne dozvole da je bespredmetno jer istu dozvolu tužitelji ne dostavljaju uz tužbu, a ni drugostupanjskom tijelu, s tim da je predmet postupka bila promjena investitora, a ne izdavanje ili valjanost uporabne dozvole. Stoga, tužba tužitelja da je potpuno paušalna i očigledno da je rezultat nezadovoljstva tužitelja novim vlasnicima nekretnine i usmjerena na obijesno vođenje sudskog postupka bez valjanog razloga,

slijedom čega su zainteresirane osobe predložile tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz njihovo obvezivanje na naknadu troška upravnog spora zainteresiranim osobama.

Podneskom zainteresiranih osoba od 12. srpnja 2022. zainteresirane osobe su se očitovale na navode podneska tužitelja od 8. srpnja 2022., u kojem su u bitnom navele kako tužitelji tvrde da prijašnji vlasnik R. K. nije izgradio objekt prema građevinskoj dozvoli pa da je ista prestala važiti, dok u prethodnom pasusu pak tvrde kako je dozvola istekla jer R. K.nije započeo gradnju po izdanoj dozvoli, uslijed čega da su ovakvi navodi kontradiktorni jer tužitelji priznaju činjenicu da je R. K. izgradio objekt, ali ne po dozvoli, uslijed čega i prema tvrdnjama samih tužitelja,

dotični da je očito započeo gradnju. Što se tiče činjenice je li R. K. gradio po dozvoli ili nije, takvo što da ne može biti predmet ovog upravnog spora, nego drugih postupaka, dok uporabna dozvola koju tužitelji dostavljaju da se ne odnosi na nekretninu u vlasništvu zainteresiranih osoba, već tužitelja, pa da tužitelji svojim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja. Također, da je neosnovano tumačenje tužitelja da se ne mogu primijeniti sada važeći Zakon o gradnji i Zakon o općem upravnom postupku jer zahtjev za izmjenom investitora da je podnesen u vrijeme sada važećih odredaba Zakona o gradnji i Zakona o općem upravnom postupku, pa da se jedino navedeni propisi i mogu primjenjivati, slijedom čega su zainteresirane osobe predložile odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.U sporu je održana rasprava 13. srpnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj pod 2), opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) i opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 1) i 2), dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj su opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) i opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u bitnom ostali kod navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu i podnesaka koje su priložili u spis, pa kako nisu imali nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga predložili su sudu zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) popisao je trošak spora, dok je opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u spis priložio popis troškova spora.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresiranih osoba zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 8. srpnja 2022. zajedno s prilozima, podnesak zainteresiranih osoba od 12. srpnja 2022., popis troškova spora zainteresiranih osoba priložen u spis na održanoj raspravi od strane njihovog opunomoćenika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6 .

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave K., KLASA: UP/I- 361-03/21-01/000274, URBROJ: 2117/1-23-2-2-21-0003, od 15. rujna 2021., točkom I. građevinska dozvola, broj: UP/I-02-626/1-80, od 16. listopada1980., izdana po Općini K.Sekretarijatu općinske uprave, izvršna dana 3. studenog 1980. mijenja se na način da umjesto investitora K. R.iz L. glasi na investitore N.T., CA ON, , , OIB …, teV.

T., ., O., , OIB…, a točkom II. određeno je da ostali dijelovi izreke građevinske dozvoleostaju nepromijenjeni, u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja smatralo

da suispunjene

pretpostavke za donošenjem takvog rješenja s obzirom da su zainteresirane

osobe iz ovog spora uz svoj zahtjev priložile izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u D , Zemljišnoknjižnog odjela K., zk.ul. 1162, k.o. L., od 19. srpnja 2021. godine, pod brojem

12062/2021 iz kojeg je razvidno da su oni upisanikao vlasnici predmetne čest. zgr. 743 (ranije

čest. zgr. 486) k.o. L., pa jerješenje doneseno pozivom na

odredbu čl. 99. st. 2., a u svezi s odredbom čl. 127.Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/21-02/491, URBROJ: 531-07-01-03/02-22-3 od 22. ožujka 2022. godine postupajući po žalbi tužitelja, njihova žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izmjeni građevinske dozvole, slijedom čega je tuženik naznačeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora nije prijeporno da su zainteresirane osobe iz ovog spora prvostupanjskom tijelu 27. srpnja 2021. podnijele zahtjev za izdavanje rješenja o izmjeni građevinske dozvole i to u pogledu promjene naziva investitora u istoj, kao i da su uz svoj zahtjev kao dokaz pravnog interesa u smislu odredbe čl. 109. Zakona o gradnji priložili izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u D.,

Zemljišnoknjižnog odjela K., zk.ul. 1162, k.o. L., od 19. srpnja 2021.

godine, pod brojem 12062/2021 iz kojeg je razvidno da su oni upisani kao vlasnici predmetne čest. zgr. 743 (ranije čest. zgr. 486) k.o. L..

12.Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izmjeni građevinske dozvole, kao i je li u konkretnom slučaju trebalo primijeniti zakonske odredbe koje su na snazi bile u vrijeme izdavanja same građevinske dozvole ili pak one koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izmjeni građevinske dozvole, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 127. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da ako se nakon izdavanja građevinske dozvole promijeni investitor, novi investitor je dužan u roku od petnaest dana od dana promjene od tijela graditeljstva zatražiti izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom imena, odnosno tvrtke investitora.

Stavkom 2. da novi investitor zahtjevu za izmjenu građevinske dozvole iz st.1. ovog članka prilaže dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole ili suglasnost prijašnjeg investitora te dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor.

U smislu odredbe članka 109. Zakona o gradnji dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se između ostalog i izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu zainteresiranih osoba moglo udovoljiti, odnosno izdati rješenje o izmjeni građevinske dozvole s obzirom da su bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 127. Zakona o gradnji, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

15.Nadalje, ovaj sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi da su zainteresirane osobe iz ovog spora prvostupanjskom tijelu 27. srpnja 2021. podnijele zahtjev za izdavanje rješenja o izmjeni građevinske dozvole i to u pogledu promjene naziva investitora u istoj, kao i da su uz svoj zahtjev kao dokaz pravnog interesa u smislu odredbe čl. 109. Zakona o gradnji priložili izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u D., Zemljišnoknjižnog odjela K., zk.ul. 1162, k.o. L., od 19. srpnja 2021. godine, pod brojem 12062/2021 iz kojeg je razvidno da su oni upisani kao vlasnici predmetne čest. zgr. 743 (ranije čest. zgr. 486) k.o. L., s tim da je građevinskom dozvolom, broj: UP/I-02-626/1-80, od 16.

listopada 1980., izdanoj po Općini K., Sekretarijatu općinske uprave, izvršnoj i pravomoćnoj 3. studenog 1980. dozvoljena G. V., G. I. i K. R. nadogradnja stambene zgrade u L. na k.č.br. 1708/1 i čest. zgr. 486 k.o. L..

16.S obzirom da su zainteresirane osobe priložile naprijed citirani izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u D., Zemljišnoknjižnog odjela K. iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su oni upisani kao vlasnici predmetne čest. zgr. 743 (ranije čest. zgr. 486) k.o. L., pa kako su oni kao novi investitori uz zahtjev priložili valjan dokaz pravnog interesa u smislu navedene odredbe članka 109. Zakona o gradnji, to pak znači da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je izdalo rješenje o izmjeni građevinske dozvole s obzirom da su bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 127. Zakona o gradnji, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, kakvim postupanjem nije došlo do povrede zakona na njihovu štetu.

17.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelji ističu kako je u konkretnoj upravnoj stvari trebalo primijeniti zakonske propise koji su bili na snazi u vrijeme kada je izdana sama građevinska dozvola, pa kako ti propisi nisu primijenjeni da je došlo do povrede materijalno pravnih i procesnih odredbi na štetu tužitelja, za istaknuti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani, to pak stoga što iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da su zainteresirane osobe svoj zahtjev za izdavanje izmjene građevinske dozvole podnijele 27. srpnja 2021. pa kako se u upravnom postupku primjenjuju propisi koji su na snazi u vrijeme pokretanja postupka, imajući u vidu da je upravo podnošenjem citiranog zahtjeva pokrenut postupak izdavanja izmjene građevinske dozvole, neprijeporno je da su za isti mjerodavne odredbe Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), kao i odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) koje su bile na snazi u vrijeme pokretanja postupka, uslijed čega je osporeno rješenje doneseno na temelju mjerodavnih odredbi citiranih zakonskih propisa, dok bi primjenom odredbi koje su na snazi bile u vrijeme izdavanja građevinske dozvole došlo do retroaktivne primjene propisa, što je pravno nedopustivo.

18.U odnosu na navode tužitelja kako nije bilo moguće izdati rješenje o izmjeni građevinske dozvole s obzirom da jedan od investitora R. K. nije započeo s građevinskim radovima u roku od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti građevinske dozvole broj: UP/I-02-626/1-80, od 16. listopada1980., izdane po Općini K., Sekretarijatu općinske uprave, izvršnoj i pravomoćnoj 3. studenog 1980. s obzirom da je u točki 5. iste navedeno da građevinska dozvola prestaje važiti ako se građevinskim radovima na objektu za koji je izdana dozvola ne započne u roku od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti ove dozvole (članak 61. Zakona o izgradnji objekata), za kazati je kako sud niti ovakve navode ne nalazi utemeljenima.

19.Naime, u svezi prethodno iznijetog prije svega je za istaknuti kako je predmetna građevinska dozvola broj: UP/I-02-626/1-80, od 16. listopada1980., koja je postala izvršna i pravomoćna 3. studenog 1980. izdana tužiteljima pod 1) i 2) iz ovog spora i R. K., što pak znači da su svi troje suinvestitori, kod kojeg stanja stvari je dostatno da je bilo tko od njih započeo s građevinskim radovima na objektu za koji je izdana dozvola da ista ne bi prestala važiti u smislu točke 5. iste, pa kako iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da su upravo tužitelji kao suinvestitori započeli s izvođenjem građevinskih radova, koju činjenicu niti sami tužitelji ne osporavaju, a što nedvojbeno proizlazi i iz činjenice što su oni za zapadni dio građevine ishodili uporabnu dozvolu, u izloženim okolnostima, kada je nesporno da su oni kao suinvestitori započeli s građevinskim radovima u roku iz točke 5. građevinske dozvole, tada je potpuno pravno irelevantno je li i R. R. u tom roku započeo s gradnjom s obzirom da građevinska dozvola predstavlja jedinstveni upravni akt koji je izdan trojici suinvestitora.

20.Stoga, tužbeni navodi tužitelja nisu od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, te je ujedno za nadodati kako iz stanja spisa, posebno zabilješke u spisu od 11. listopada 2021., same građevinske dozvole od 16. listopada 1980. i priloga koji su sastavni dio iste, kao i dozvole za uporabu, broj: UP/I-06-972/1-85 od 16. rujna 1986. proizlazi da je ista izdana za zapadni dio stambene zgrade izgrađen na k.č.br. 1708/1 k.o. L.,

odnosno za dio građevine odobren građevinskom dozvolom od 16. listopada 1980., što znači da sama građevinska dozvola nije u cijelosti konzumirana, odnosno da po istoj nisu završeni svi građevinski radovi jer akt za uporabu nije izdan za istočni dio građevine na čest. zgr. 486 (novog broja čest. zgr. 473) k.o. L. čija je izgradnja također odobrena istom građevinskom dozvolom, dok okolnost ukoliko je jedan od investitora, konkretno R. R. odstupio od gradnje kakva je odobrena

građevinskom dozvolom, takva okolnost također nije od utjecaja na zakonitost osporenog akta jer bi se u tom slučaju radilo o nezakonitoj gradnji koja je u nadležnosti Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije. Zaključno je za nadodati kako se predmetnim rješenjem o izmjeni građevinske dozvole ne mijenja nikakva mogućnost gradnje koja je odobrena samom građevinskom dozvolom od 16. listopada1980., već se istim isključivo mijenjaju osobe investitora na način da umjesto investitora K. R.građevinska dozvola sada glasi na nove investitore i to zainteresirane osobe pod 1) i 2) iz ovog spora, dok svi ostali dijelovi izreke građevinske dozvole ostaju nepromijenjeni, što pak znači da su se i novi suinvestitori u pogledu same gradnje dužni pridržavati onog što je odobreno građevinskom dozvolom.

21.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25. Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresiranih osoba u ovom sporu, trebalo im je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 20. lipnja 2022. te za pristup na ročište 13. srpnja 2022. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.), uvećano za 10% za zastupanje druge osobe (Tbr. 36. st. 1.), što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.500,00 kn, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42.) ukupno iznosi 6.875,00 kn, koji iznos je obistinjen zainteresiranim osobama kao opravdan trošak, međutim sud nije našao opravdanim zahtjev za naknadom troškova za sastav podneska od 12. srpnja 2022. te za pristup na ročište za objavu presude, to pak stoga što navedeni podnesak ne sadrži nikakva nova činjenična ili pravna razlaganja s tim da je isti u spis priložen samo jedan dan prije održavanja rasprave što znači da je opunomoćenik zainteresiranih osoba imao mogućnost na održanoj raspravi iznijeti sve navode koje je iznio u tom podnesku, pa kako je sud obistinio trošak za pristup na naznačenu raspravu, sud nije našao opravdanim trošak za sastav tog podneska, ujedno opunomoćenik zainteresiranih osoba uopće nije pristupio na ročište za objavu presude, niti je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uopće propisana mogućnost naknade za pristup na ročište za objavu presude u upravnom sporu, uslijed čega je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova za citirani podnesak te za pristup na ročište za objavu presude zahtjev odbijen kao neosnovan,

pa je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 21. srpnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja pod 1) i 2) M. B., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 13. srpnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenicima zainteresiranih osoba pod 1) i 2) odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & P.d.o.o., Z., , uz zapisnik

o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.