Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj : 6 P-205/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. P., OIB…., kojeg zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica iz O. društva K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv tuženika A.C. P. d.o.o. V., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik iz Z. odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R., iz V., te 2. tuženika P. S. C. O. d.o.o. O., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik B. K. odvjetnik iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. lipnja 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zamjenice punomoćnika 1. tuženika P.

G. Š., odvjetničke vježbenice kod punomoćnika 1. tuženika i punomoćnika

2. tuženika, te danom objave presude 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"I.Tuženici A. C. P. d.o.o. iz V., OIB…. i P. S. C. O. d.o.o. iz O., OIB… , dužni su solidarno isplatiti tužitelju F. d.o.o. P. OIB…, na ime naknade imovinske štete iznos od 16.213,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim od 27. veljače 2019. godine pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženicima A. C. P. d.o.o. iz V. OIB… i P. S. C. O. d.o.o. iz O.,

OIB…, da tužitelju F. d.o.o. P., OIB…, solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/Nalaže se tužitelju F. d.o.o. P. OIB…, naknaditi 1. tuženiku A. C. P. d.o.o. iz V. OIB…, troškove ovog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, te se

isto tako nalaže tužitelju da i 2. tuženiku P. S. C. O. d.o.o. O., OIB…, u roku od 8 dana, naknadi troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 3.360,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1)Tužitelj je protiv tuženika ovome sudu podnio tužbu radi naknade štete u kojoj je, u bitnome, naveo da je temeljem Ugovora o pripajanju od 1. ožujka 2019. 2. tuženiku pripojeno društvo P. S. C. S. d.o.o. iz O. te su time na 2. tuženika prenesena sva prava i obveze pripojenog društva, pridodao je da je on 21. siječnja 2016. sklopio Ugovor o financijskom leasingu br… sa društvom E. S. S. L. d.o.o., a radi korištenja vozila marke… , godina proizvodnje 2015. broj šasije… , kao objekta leasinga,

dok je dobavljač predmetnog vozila

bilo trgovačko društva A. C. P. d.o.o., ovdje 1. tuženik, da je predmetno vozilo, a kojim se u obavljanu poslova svog radnog mjesta koristio radnik tužitelja A.

K. bilo preuzeto od dobavljača s prijeđenih 24000 kilometara, da su se ubrzo nakon preuzimanja vozila kod istoga počeli pojavljivati problemi, i to, najprije nemiran rad motora u leru, preskakanje radnog takta kod ubrzanja i šuštanje turbine, a koje je probleme radnik tužitelja prijavio trgovačkom društvu P.S.C. S. d.o.o., kao ovlaštenom serviseru za predmetnu marku vozila, a koji je kao rješenje predložio da se prilikom slijedećeg servisa ugrade svjećice jače toplinske vrijednosti. Nadalje, tužitelj je naveo da se radi navedenih problema radnik tužitelja i izravno obratio uvozniku vozila društvu C. A. I. d.o.o., koji ga je samo ponovo uputio na

društvo P.S.C. S. d.o.o. ili neki drugi ovlašteni servis za predmetno vozilo gdje će se riješiti taj problem, istaknuo je da je nakon takve upute 22. travnja 2016. kod društva P.S.C. S. d.o.o. obavio servis na kojem su i izmijenjene svjećice, no da je vozilo i dalje pokazivalo iste nedostatke, a da su slijedeći servisi obavljani i prije predviđene kilometraže i to na prijeđenih 45.320 kilometara, 64.000 kilometara i 70.300 kilometara, ali da je i nakon tih servisa automobil ponovo imao problema sa šuštanjem turbine i preskakanjem radnog takta, a da se ubrzo nakon toga upalila i lampica koja ukazuje na nedostatak ulja, da je i navedeni problem prijavljen društvu

P.S.C. S. d.o.o. koji je naveo da je normalno da auto u servisnim intervalima troši jednu pa i više litara ulja, međutim, da se, već ubrzo nakon što je kod P.S.C.

S. d.o.o. u vozilo napunjeno predmetno ulje, lampica koja ukazuje na njegov nedostatak ponovo se upalila, da je o tome obaviješten 2. tuženik te da je radnik tužitelja po uputi 2. tuženika dolijao jednu litru ulja, a 2. tuženik ga je uvjeravao da je to normalno i da samo tako vozi do slijedećeg servisa.

Nadalje, tužitelj je istaknuo da se 28. rujna 2018. u predmetnom vozilu upalila i lampica koja ukazuje i na probleme s motorom nakon čega je vozilo dovezeno u društvo P.S.C. S. d.o.o. te je tamo ostavljeno radi ispravljanja svih nedostataka (prebrzo trošenje ulja, preskakanje takta motora i šuštanje turbine), a kojom je prilikom serviser samo poništio sve greške koje javlja motor te je ponovo u automobil dotočio litru ulja, da je slijedeći redovan servis rađen 26. listopada 2018. na kojem je izvršena izmjena ulja te je obavljena dijagnostika koja je upućivala na neispravnu papučicu gasa, a tzv. TSB – bilteni tehničke službe su ukazivali obavijest i uputu za otklanjanje preskakanja radnog takta kod ubrzanja te stoga tek tada društvo P.S.C. S. d.o.o. otkriva i rješava problem koji mu je prijavljen na vrijeme, a koji nije bio uočen ni riješen na svim servisima koji su u međuvremenu vršeni, s time da je navedeni nedostatak ispravljen reprogramom rada motora

sukladno uputi iz navedenog TSB, a na upit zašto motor troši toliko ulja odgovoreno je da je to normalno. Isto tako, tužitelj je u tužbi naveo da se već početkom studenog mjeseca ponovo upalila lampica koja ukazuje na nedostatak ulja te je društvo P.S.C.

S. d.o.o. opralo motor automobila i uputilo radnika tužitelja da se vrati nakon prijeđenih 100 do 200 kilometara, da je, nakon što je uočeno da na motoru curi ulje,

2. tuženik pregledao tzv. TSB za to vozilo koji je izbacio točan prijedlog popravka predmetnog nedostatka jer se na originalnim čepovima glave motora nalazila pretanka gumica zbog čega je bilo potrebno predmetne čepove zamijeniti i brtviti, a što je P.S.C. S. d.o.o. trebao učiniti već prilikom prve prijave nedostataka.

Tužitelj je pridodao da su osim navedenog 22. siječnja 2019. na tom vozilu tijekom vožnje otkazale kočnice, što je umalo dovelo do naleta na drugi automobil, da je izvršenom dijagnostikom P.S.C. S. d.o.o. ustanovila kvar vakuum pumpe do kojeg je došlo zbog ljuštenja remena razvoda, a zbog čega su začepljene mrežice koje postoje na putu do vakuum pumpe što je dovelo i do niskog pritiska ulja, da je, a iz razloga što trgovačko društvo P.S.C. S. d.o.o. nije moglo preuzeti vozilo u slijedećih nekoliko dana, tužitelj isto odvezao na popravak 1. tuženiku koji je, također, ovlašteni serviser za vozila marke Citroen, da je unatoč brojnim servisima i prijavama raznih nedostataka i paljenja žaruljica 2. tuženik, odnosno, P.S.C. S. d.o.o. propustio uočiti ljuštenje remena razvoda kao i postojanje čestica u ulju koje su dovele do otkazivanja rada kočionog sustava, a zbog čega je tužitelju nastala ukupna šteta u iznosu od 16.213,13 kuna te je, dakle, zbog propusta i nestručnih servisa koje je 2. tuženik vršio tužitelj platio 16.213,13 kuna po računu 1. tuženika br....

Na kraju je svoje tužbe tužitelj naveo da mu je od strane 1. tuženika prilikom isporuke predmetnog vozila bio uručen "Plan održavanja" sukladno kojemu je zamjenu kompleta razvoda na predmetnom vozilu potrebno izvršiti svakih 180.000 kilometara ili svakih 10 godina, a da je na tom vozilu došlo do ljuštenja remena razvoda i gore opisanih kvarova već nakon prijeđenih 117.000 kilometara i manje od 4 godine od proizvodnje automobila, a iz razloga što je zbog navedenog kvara tužitelju nastala šteta u gore navedenom iznosu, istu je 1. tuženik sukladno čl. 64. Zakona o leasingu dužan nadoknaditi tužitelju kao primatelju leasinga.

2)Sud je navedenu tužbu s prilozima (listovi 1-46 spisa) dostavio 1. i 2. tuženiku radi podnošenja odgovora na tužbu, te je tako 1. tuženik 9. lipnja 2020. dao odgovor na tužbu, u kojem je, u bitnome, naveo da je točno da je tužitelj 21. svibnja 2016. sklopio Ugovor o financijskom leasingu br... sa društvom E.S.S. L. d.o.o. radi korištenja vozila marke …, godina proizvodnje 2015. broj šasije… , kao objekta leasinga te da je on bio dobavljač tog vozila, da je točno da je to vozilo preuzeto od dobavljača s prijeđenih 24.000 kilometara, da nakon preuzimanja tog vozila između tužitelja i 1. tuženika glede tog vozila nije bilo nikakvih kontakata sve do 2. veljače 2019. kada je tužitelj isto predao na servis 1. tuženiku, a u svezi kojeg je i ispostavljen račun br... od 26. veljače 2019. na iznos od 16.213,13 kuna,

da radi navedenog 1. tuženik nema nikakvih saznanja o eventualnim problemima u korištenju predmetnog vozila te servisima koji su u razdoblju od predaje vozila, pa do

2. veljače 2019. obavljani od strane 2. tuženika, da je on po radnom nalogu tužitelja od 2. veljače 2019. spomenuto vozilo zaprimio radi otklona kvara i servisa te je gore navedenim računom od 26. veljače 2019. obuhvaćena i usluga redovnog servisa te stoga njemu nije jasno gdje tužitelj nalazi uporište za eventualnu odgovornost 1.

tuženika kada se poziva na odredbu čl. 64. Zakona o leasingu, a da on nikada od strane tužitelja ni na koji način nije obaviješten o materijalnom nedostatku na objektu leasinga te da nije niti jasno koji to navodni materijalni nedostatak tužitelj veže uz navodnu odgovornost 1. tuženika. Prvo tuženik je stoga predložio da sud odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te da istoga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.

I 2. tuženik je 23. lipnja 2020. u spis dostavio svoj odgovor na tužbu u kojem je, u bitnome, naveo da je iz Ugovora o financijskom leasingu kojeg je tužitelj sklopio sa društvom E. S. S. L. d.o.o., a radi korištenja u tom

ugovoru navedenog vozila razvidno da su Opći uvjeti br… sastavni dio tog ugovora gdje je iz točke 5.1. navedenih Općih uvjeta razvidno da je sve zahtjeve s osnova materijalnih nedostataka primatelj leasinga, ovdje tužitelj, ovlašten uputiti isključivo dobavljaču, ovdje 1. tuženiku, te je probleme na vozilu koje je naveo u tužbi tužitelj trebao prijaviti 1. tuženiku. Drugo tuženik je naveo da nije niti životno, a niti logično da bi tužitelj, a nakon što je obavio servis 22. travnja 2016. te da je to vozilo i dalje pokazivalo iste nedostatke, ponovo dalje obavljao redovno servise kod 2.

tuženika nakon prijeđenih 45.320 kilometara, 64.000 kilometara i 70.300 kilometara, da svoj navod da su 22. siječnja 2019. otkazale kočnice na tom vozilu tužitelj ničim nije dokazao jer je to vozilo 2. veljače 2019. doveo 1. tuženiku te je prijavio kvar "Kočnica je jako čudna - tvrda je jako", da tužitelj ničime nije dokazao da je 2. tuženik učinio bilo kakav propust ili da je obavio nestručni servis jer nikada nije imao reklamacije na isti te da nije niti logično da bi tužitelj održavao svoje vozilo kod 2. tuženika, a da je nezadovoljan uslugom koja mu je pružena. Drugo tuženik je, stoga predložio, da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3)Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 23. travnja 2021.

i 1. lipnja 2022., te je izvršen je uvid u : presliku plana održavanja (list 7 spisa), presliku Ugovora o financijskom leasingu od 21. siječnja 2016. (list 14 spisa), presliku kartica vozila s radnim nalozima (listovi 15-20 spisa), presliku računa 2. tuženika (list 21 spisa), e-mail dopis trgovačkog društva E. L. (list 32 spisa), presliku e- mail dopisa trgovačkog društva C. (list 33 spisa), preslike računa, podataka o vozilu, preslike ponuda (listovi 34-44 spisa), presliku izvadaka banke

(listovi 46-46 spisa), preslike računa (listovi 54-56 spisa) te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. strojarstva, iz Č. (listovi 76-90

spisa), a na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. lipnja 2022. stalni sudski vještak za cestovni promet, te procjenitelj za cestovna vozila i opće strojarstvo A.

M., dipl. ing. strojarstva usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje kojeg je u pisanom obliku dostavio u spis 19. svibnja 2021., te je odgovarao na pitanja stranaka. Sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. lipnja 2022. odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja te 1. tuženika, i to, dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka A. K., te odgovornih osoba parničnih stranaka, iz razloga što je ocijenio da se tim dokazima ne bi mogle dokazati tj. utvrditi činjenice koje su bitne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, a navedene bitne činjenice sud je u ovom postupku utvrdio drugim provedenim dokazima, pogotovo provedenim strojarskim vještačenjem, a uostalom tužitelj nije niti određeno naveo koje bi se točno činjenice trebale i mogle utvrditi tim saslušanjem.

4)Ocjenom provedenih dokaza sud nije utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

5)Naime, kako je iznijeto, tužitelj je u tužbi, kao i tijekom postupka naveo da je zbog propusta uočenja ljuštenja remena razvoda i nestručnih servisa od strane 2.

tuženika, koji je servise vršio na predmetnom vozilu u korištenju tužitelja došlo do kvarova za čiji popravak je tužitelj 1. tuženiku platio iznos od 16.213,13 kuna po račun..., te da mu je time nastala šteta u tom iznosu, a koju mu je 1. tuženik sukladno čl. 64. Zakona o leasingu dužan nadoknaditi. Ujedno je tužitelj naveo da je pak temelj za odgovornost 2. tuženika to što isti kao ovlašteni serviser nije bio u stanju pravovremeno i točno utvrditi stvarni uzrok kvarova na navedenom vozilu, te iz razloga što je od strane 2. tuženika kroz čitavo vrijeme servisiranja vozila tužtelj bio doveden u zabludu da se radi o normalnoj potrošnji ulja.

6)Radi utvrđenja sporne činjenice da li je objekt leasinga, navedeno vozilo marke… , koje je koristio tužitelj imalo materijalni nedostatak koji je uzrokovao navodne kvarove na tom vozilu, a koje je kvarove tužitelj prijavljivao 2. tuženiku kao ovlaštenom serviseru, odnosno, radi utvrđenja što je bio uzrok nastanka kvara za koji je tužitelj tvrdio da se desio na tom vozilu, kao i radi izračuna visine štete, sud je, kako je iznijeto, proveo i dokaz po vještaku strojarsko tehničke struke sa užom specijalnošću za motorna vozila A. M., dipl. ing. strojarstva iz Č. koji je u spis 19. svibnja 2021. dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem je, u bitnome, zaključio da se, a nakon što je izvršio uvid u podatke i fotografije u spisu može zaključiti da se kompletan servis koji je obavljen u razdoblju od 2. veljače do 26. veljače 2019. kod 1. tuženika sastojao od tri dijela u skladu sa prvotnim i proširenim zahtjevom tužitelja, kao naručioca servisa gdje je prvi zahtjev (prijavljeni kvar) bio naznačen kao "Kočnica je jako čudna – tvrda je jako", drugi zahtjev (prijavljeni kvar) odnosio se na zamjenu prednjih diskova i disk pločica, a treći zahtjev se odnosio na uslugu servisa motora. Vještak je naveo da je 1. tuženik, kao serviser izradio ponudu br… od 20. veljače 2019. (stranice 42-44 spisa) koja ponuda obuhvaća radove prema sva tri zahtjeva tužitelja, kao naručioca te da je ukupni iznos te ponude sa uključenim PDV-om jednak utuženom iznosu od 16.213,13 kuna. Nadalje vještak je pridodao da je, nakon što je tužitelj prihvatio predmetnu ponudu, na vozilu izveden servis i popravak u skladu s ponudom, da su radovi popravka i servisa fakturirani računom br... od 26. veljače 2019.

(listovi 35-37 spisa), da je vozilo isporučeno, da je stanje kilometraže za vrijeme popravka i servisa bilo 117.544 km, da su u sklopu tog popravka izvršeni svi radovi prema zahtjevu naručioca, da je u sklopu otklona kvara kočnice (prvi zahtjev) izvršena zamjena razvodnog mehanizma sa zamjenom zupčastog remena i svih na njega vezanih sklopova, a u skladu sa standardom proizvođača vozila, da se iz podataka u spisu može zaključiti da je prauzrok kvara kojeg je tužitelj prijavio navevši "Kočnica je jako čudna – tvrda je jako", neispravnost zupčastog remena razvodnog mehanizma, da je taj remen vezan na koljenastu osovinu i bregaste osovine u glavi motora te upravlja radom ventila, da je na taj pogon vezana i vakuum pumpa koja stvara podtlak potreban za rad servo uređaja na kočnicama vozila, da se remen podmazuje uljem motora te je ugrađen na način da je potpuno pokriven zabrtvljenim poklopcima stoga se on vanjskim pregledom uopće ne vidi te je za pregled njegova stanja potrebno ukloniti barem bočne poklopce motora, da za remen tijekom eksploatacije motora nije predviđeno nikakvo posebno održavanje, već samo zamjena nakon prijeđenih 180.000 kilometara ili proteka 10 godina bez obzira na kilometražu, da je pri utvrđenju kvara prijeđena kilometraža vozila bila 117.544 kilometra, a vozilo je bilo staro manje od pet godina pa se, dakle, potreba na zamjenu remena ukazala na otprilike 2/3 njegovog predviđenog radnog vijeka. Isto tako vještak je pridodao da je po otvaranju pogona razvoda bilo utvrđeno kako se remen "ljušti", odnosno, kako otpadaju čestice s njega, te su čestice začepile usis (mrežicu) uljne pumpe i otežale su rad vakuum pumpe zbog smanjene dobave ulja, pa je tako očito kako je neispravnost zupčastog remena uzrokovala kvar na kočnicama vozila.

Vještak je, isto tako, naveo da je promjena na zupčastom remenu, odnosno, njegovo

"ljuštenje" moralo trajati kroz neko vrijeme prije nego što se manifestiralo preko kvara na kočnicama, odnosno, remen je dotrajao i bio zreli za zamjenu pri kilometraži još manjoj od 117.544 kilometra na kojoj je kvar utvrđen, a na kraju je svog nalaza i mišljenja vještak naveo da prilikom popravka motora nije bila dovoljna samo zamjena remena, već je u skladu sa normativom i pravilima proizvođača trebalo zamijeniti i cijeli niz drugih dijelova, a svi su oni navedeni u računu 1. tuženika br...,

gdje su osim tih dijelova navedeni i dijelovi i rad koji se odnose na popravak kočnica te na redovan servis motora. Vještak je pridodao da je on iz te fakture izdvojio ono što se odnosi baš na otklon kvara motora, ali da podjela nije baš potpuno točna jer bi se dio tih radova i dijelova ionako morao utrošiti i prilikom redovnog servisa, ali ih je on sve ubrojio u cijenu popravka. Vještak je naveo da je na predmetnom računu 1. tuženika crvenom bojom istaknuo stavke (dijelovi i radovi) koje spadaju u popravak kočnica i redovni servis motora, a da se ostale stavke sve mogu podvesti pod zamjenu razvodnog zupčastog remena i otklon kvara prouzrokovan njegovom neispravnošću.

7)Drugo tuženik se svojim podneskom od 29. lipnja 2021. očitovao na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, te je naveo da na isti nema nikakvih primjedbi jer je taj nalaz obrazložen na detaljan i stručni način i u potpunosti dan po pravilima struke te da iz istog proizlazi da u razdoblju od preuzimanja i početka eksploatacije predmetnog vozila pa do 2. veljače 2019. sve je radove na servisiranju, popravljanju i održavanju vozila obavljao 2. tuženik te da ti radovi nisu u neposrednoj vezi s predmetnim kvarom, a 1. tuženik je u spis 5. listopada 2021., također, dostavio podnesak kojim se očitovao na predmetni nalaz i mišljenje vještaka u kojem je, u bitnome, naveo kako je vještak naveo da je prauzrok tj. neposredan uzrok svih ostalih kvarova na motornom vozilu neispravan zupčasti remen razvodnog mehanizma koji se počeo mrviti tj. raspadati, da je taj remen ugrađen u sam motor,

da se podmazuje uljem motora te da nije dostupan pregledu bez barem djelomičnog otvaranja motora, da je stvarni početak raspadanja remena morao započeti znatno ranije jer je neispravnost remena uočena posredno tek kad su se posljedice njegova raspada počele manifestirati u agregatu vezanih na taj remen i podmazivanjem uljem motora, da periodi zamjene ulja od 20.000 kilometara tijekom eksploatacije vozila nisu bili strogo poštivani tako da je u razdoblju između zamjene od 12. kolovoza 2016. do 4. svibnja 2017. vozilo prešlo čak 24.980 kilometara, da motorno ulje tijekom eksploatacije stari, odnosno, mijenja svojstva na način da se troše u njega dodani aditivi, detergenti, nakupljaju se krute čestice od čađe i metala te slabe svojstva podmazivanja te se bazični ugljikovodici ulja počinju razgrađivati u neke druge kemijski i korozivne spojeve tako da nije isključeno da je propadanju zupčastog remena doprinio i rad sa prestaljenim motornim uljem, da je zadnji servis i konačni popravak vozila izveden u servisu 1. tuženika, da je u sklopu popravka i zamjene razvodnog mehanizma izvršen i popravak kočnica te redovan servis te da cijena samo zamjene razvodnog mehanizma, te popravak i zamjena dijelova u vezi s njim su iznosili 12.234,33 kuna sa PDV-om.

Prvo tuženik je naveo kako smatra da je predmetni nalaz i mišljenje obrazložen na detaljan i stručan način i da je u potpunosti dan u skladu sa pravilima struke te da iz istoga proizlazi kako je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na 1.

tuženika promašena. Prvo tuženik je naveo da je vještak ostavio mogućnost da je kvar predmetnog vozila (propadanje zupčastog remena) prouzročen radom motora

sa "prestaljelim" motornim uljem, pridodao je da on opravdano smatra kako je kvar vozila nastao u razdoblju od dana predaja motornog vozila 21. siječnja 2018. pa do 2.

veljače 2019. u kojem je to vozilo koristio isključivo tužitelj dok su servisi u tom razdoblju obavljani od strane 2. tuženika, a s obzirom da tužitelj i 1. tuženik tom razdoblju nisu bili ni u kakvom kontaktu u pogledu tog vozila, pa da stoga on nikako nije odgovoran za kvar istog (propadanje zupčastog remena). Prvo tuženik je pridodao da u slučaju čak i da kvar motornog vozila, propadanje zupčastog remena,

nije uzrokovan nepoštivanjem kilometraže zamjene motornog ulja, da se tada radi o skrivenom nedostatku budući da je zupčasti remen ugrađen u sam motor te nije vidljiv bez barem djelomičnog otvaranja motora. Prvo tuženik je citirao odredbu čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu te odredbu čl. 404. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima, gdje je, zadnjom odredbom propisano, između ostalog, da kad se nakon primitka stvari pokaže da ista ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava o tom nedostatku prodavatelja obavijestiti u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, a da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci. Prvo tuženik je ponovio da nikada od strane tužitelja ni na koji način nije obaviješten o materijalnom nedostatku objekta leasinga, pa da stoga on nije odgovoran za predmetni kvar motornog vozila. U svezi visine tužbenog zahtjeva 1. tuženik je naveo da tužitelj zahtijeva novčani iznos od 16.213,13 kuna navedenu računu br…16. od 26. veljače 2019., a koji se odnosi i na zamjenu razvodnog mehanizma (otklon kvara), kao i na popravak kočnica te redovan servis, a kako je to utvrdio i vještak te da se iznos koji se odnosi na zamjenu razvodnog mehanizma te na popravak i zamjenu dijelova u svezi s njim iznosi 12.234,33 kuna sa PDV-om, te da ukoliko bi i tužitelj imao osnova potraživati naknadu štete zbog navedenog kvara, a što nema,

eventualno bi mu nastala šteta u iznosu od 12.234,33 kuna, a ne u utuženom iznosu.

Prvo tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev, osim što je neosnovan i suviše visoko postavljen.

8)Tužitelj se svojim podneskom od 11. listopada 2021. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, te je naveo da istome u cijelosti prigovara jer smatra da greška na vozilu nije nastala zbog postupka, odnosno, propusta tužitelja u smislu da je dvije godine prije kvara na vozilu propustio u redovnom intervalu zamijeniti ulje, naveo je da unatoč činjenici što je u vremenu od servisa 12. kolovoza 2016. do servisa 4.

svibnja 2017. vozilo prešlo više od 20.000 kilometara isto nije niti moglo bitno utjecati na kvar koji se manifestirao tek 2019., a da je radnik tužitelja A. K., koji je upravljao tim vozilom, redovno prijavljivao da se uz sve moguće poteškoće pali i indikator ulja, te mu je rečeno da nastavi vožnju ili su samo na servisu poništene greške koje su se javljale, dotočeno je ulje te ga se uputilo na nastavak vožnje.

Tužitelj je pridodao da je vještak zaključio da je prauzrok kvara neispravnost zupčastog remena, odnosno, da je isto dovelo do kvara na kočnicama te da je pritom, ono što je upitno, to da li su tuženici, svo vrijeme kako su prijavljivani kvarovi, trebali i ranije pregledati sporni zupčasti remen, odnosno, da li su kvarove koje je tužitelj prijavljivao trebali dovesti u vezu sa zupčastim remenom, odnosno, da li je trebalo sporni zupčasti remen pregledati u sklopu redovnog servisa te da li je prilikom izmjene ulja i filtera ulja bilo moguće utvrditi navodno ljuštenje remena te da li je trebala postojati sumnja na bilo kakvu grešku na remenu ako se konstantno javljala lampica za ulje, da li vještak sa sigurnošću može reći da je ljuštenje remena u izravnoj vezi sa neredovitom zamjenom ulja od prije dvije godine i koji su ostali mogući uzroci, da li bi došlo do puknuća remena da je u slijedećim dolascima na servis umjesto samo dolijevanja bila izvršena zamjena ulja, da li se zupčasti remen kod redovnog trošenja, a pri isteku svog roka trajanja, počinje ljuštiti, da li se zamjenom ulja svakih 20.000 kilometara može spriječiti začepljenje usisne pumpe i sve daljnje kvarove koji nastaju, a nakon što se u redovnom trošenju remen počinje ljuštiti. Tužitelj je naveo da tuženici nisu primijetili čestice u filteru ulja, a da nije moguće da bi se remen ljuštio od 2017. zbog samo jedne prekasne izmjene ulja, a da bi se posljedice toga vidjele tek nakon prijeđenih 47.244 kilometra, da je u ovom postupku bitno, a što je vještak očito ispustio iz vida, kako je moguće da je svo vrijeme kad je tužitelj predmetno vozilo dovodio na servise i prijavljivao kvarove uz naznaku da se pali indikator ulja, da nitko nije dvije godine kontrolirao sporni zupčasti remen koji se navodno počeo ljuštiti 2017., te da se upravo u tome sastoji odgovornost tuženika jer su isti prema pravilima struke to trebali provjeriti te ako je tome doista tako i vidjeti po filteru ulja i u svakom slučaju barem posumnjati i otkloniti tu mogućnost jer su znali za intervale u kojima je mijenjano ulje, da se pali indikator ulja i da se konstantno prijavljuju kvarovi,

9)Sud je na ročištu održanom 1. lipnja 2022. saslušao stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. strojarstva, iz Č. koji je usmeno iznio

svoj nalaz i mišljenje te je odgovarao na pitanja tužitelja. Vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 19. svibnja 2021., ponovio je da je uvidom u svu dokumentaciju u spisu i nakon razgovora sa serviserom koji je izvršio popravak na predmetnom vozilu, ovdje 1. tuženikom, utvrdio da prethodni servisi na tom vozilu nisu u svezi sa kvarom koji je prijavljen pred zadnji servis u 1. tuženiku kao kvar kočnica koje ne rade dobro. Naveo je da su iste radile ali da nisu radile dobro, pa su tijekom traženja kvara na kočnicama serviseri 1. tuženika ustanovili da nije problem u mehanizmu kočnica nego u zupčastom remenu razvoda ventila vozila motora koji je smješten u kućištu motora i koji se podmazuje uljem motora. Vještak je ponovio da se predmetni remen počeo sam od sebe raspadati i mrviti, te da su otpale čestice sa remena začepile usis ulja u uljnu pumpu motora, pa je dobava ulja za vakuum pumpu servo uređaja kočnica bila premala te vakuum pumpa nije dobro radila da bi se postigao puni efekt kočenja. Vještak je naveo da je popravak izveden na način da je zamijenjen zupčasti remen, očišćen karter motora i da je zamijenjeno ulje, a da su uz sam remen zamijenjeni i svi prateći dijelovi koji čine set razvoda ventila i koji se prema uputama proizvođača prilikom svake zamjene remena moraju mijenjati. Vještak je istaknuo da same kočnice uopće nisu dirane te da je utvrdio u nizu servisa koji su ranije na vozilu rađeni da je samo jedan interval od jedne do druge zamjene ulja bio prekoračen na način da je ulje zamijenjeno pri stanju kilometara do 24.980 kilometara, a da je propisano od proizvođača da se zamjena vrši na 20.000 kilometara, a da je u svim drugim zamjenama ulje mijenjano uz manju prijeđenu kilometražu od 20.000 kilometara. Nadalje, a u svezi pitanja tužitelja iz njegovog podneska od 4. listopada 2021. vještak je naveo da ne može sa sigurnošću reći da je ljuštenje remena, u konkretnom slučaju, u izravnoj vezi sa neredovitom zamjenom ulja, dapače da je mišljenja da bi neredovita zamjena ulja prije mogla izazvati neispravnost na drugim dijelovima motora kao što su ležaji, cilindri, odnosno, karike. ali da tu mogućnost on ne može isključiti, te da bi se eventualno više moglo zaključiti da je predmetni zupčasti remen sačuvan i da je dan na analizu. Nadalje,

vještak je naveo da dolijevanje ulja ne može zamijeniti njegovu zamjenu nakon zadane prijeđene kilometraže te da ono može privremeno odgoditi teškoće koje se javljaju starenjem ulja ali ih ne može potpuno eliminirati.

Na daljnje pitanje tužitelja navedeni je vještak naveo da se sporni zupčasti remen zapravo uopće ne bi trebao početi ljuštiti jer da ti remeni stare na način da se na njima pojavljuju pukotine i to na plastičnom dijelu remena te da se u pravilu ne ljušte, a kad te pukotine prijeđu određeni broj ili dubinu da tada može doći do pucnja remena što onda izaziva havariju motora te da je u konkretnom slučaju remen uklonjen prije nego što je do takve havarije došlo. Vještak je pridodao da uredna zamjena ulja nakon što se remen počinje ljuštiti ne može spriječiti začepljenje usisne pumpe i posljedično tome druge kvarove vezane za to iz razloga što je zupčasti remen zatvoren u motoru i nije dostupan vanjskom pogledu pa ga zbog toga ni korisnik vozila, a niti serviser kod redovitih servisa ne vidi i ne provjerava njegovo stanje jer je njegova očekivana kilometraža za zamjenu 180.000 kilometara te da taj dio nije niti predviđen za neko posebno održavanje tijekom redovitih servisa dok ne dođe vrijeme za njegovu zamjenu, a da je pravilo da uvijek kad se mijenja ulje da se tada mijenjaju i filteri ulja, a da nije praksa niti je propisano da se posebno otvara i pere karter motora, dakle, korito na donjoj strani motora u kojoj se skuplja ulje. Vještak je istaknuo da se čestice u filteru ulja kod zamjene filtera ne vide jer je filter zatvoren, da bi filter trebalo razrezati da bi se te čestice vidjele, a da bi se iste prije mogle vidjeti u samom starom ulju koje prilikom zamjene ulja istječe iz motora ako bi se to ulje tom prilikom procjeđivalo kroz gazu ili neko fino sito, ali da se to u praksi ne radi osim ako postoje nekakve indicije na neispravnost motora, a što, u konkretnom slučaju, nije bilo tijekom cijele eksploatacije vozila, a i sam kvar je prijavljen kao kvar kočnica, a ne kao kvar motora. Ujedno je vještak naveo da svaki motor troši ulje, a da je potrošnja od jedne litre ulja na 20.000 kilometara zapravo vrlo umjerena potrošnja,

jer da ona obično bude viša.

Na pitanje punomoćnice tužitelja vještaku da li činjenica što se često od strane vozača predmetnog vozila serviseru prijavljivalo da se pali lampica koja signalizira ulje, da li je to trebalo uputiti servisera na pregled zupčastog remena, vještak je odgovorio da predmetna lampica koja signalizira neispravni ili preniski tlak ulja može signalizirati više neispravnosti, a da bi zadnja od njih bila neispravnost zupčastog remena jer je to izuzetno rijedak slučaj da bi se, kao u konkretnom slučaju, zupčasti remen počeo ljuštiti te da je to zadnja stvar na koju bi se pomislilo kad se pali lampica za ulje. Na daljnje pitanje tužitelja vještaku da li je serviser, a s obzirom da je tužitelj u više navrata prijavljivao kvar predmetnog vozila trebao posumnjati na probleme sa zupčastim remenom, vještak naveo da bi se u takvom slučaju prvo trebalo posumnjati na neispravnost uljne pumpe, ali da se nju išlo kontrolirati da bi se tada našla navedena onečišćenja od zupčastog remena pa bi kontrola uljne pumpe mogla dovesti do identifikacije zupčastog remena kao uzroka problema, a kao što je u konkretnom slučaju, ispad vakuum pumpe doveo do konačnog zaključka da je uzrok kvar zupčastog remena, a ne sama vakuum pumpa.

Nadalje, vještak je naveo da činjenice što je vozač upozorio servisera da vozilo ne vuče i da nema snage te da se upalila lampica motora isto može uputiti servisera na više problema, a najmanje na zupčasti remen jer da zapravo u motoru nema detektora koji bi direktno kontrolirao ispravnost zupčastog remena. Vještak je naveo da je serviser izveo samo dijagnostiku na elektroničkom uređaju za dijagnosticiranje stanja motora, da je tako proveo potrebne radnje, međutim, da ta dijagnostika direktno ne pokazuje stanje tog zupčastog remena jer naprosto nisu ugrađeni nikakvi senzori, odnosno, mjerač koji bi pokazivao njegovo stanje jer je zupčasti remen dio motora za kojeg se tijekom njegovog radnog vijeka ne predviđaju nikakvi radovi, niti kontrole, niti održavanje.

Na kraju je vještak naveo, a u svezi pitanja punomoćnika tužitelja da li bi se nakon svega iznijetog moglo zaključiti da je već od samog početka, dakle, kod kupnje predmetnog vozila već postojao nedostatak u kvaliteti, odnosno, u materijalu predmetnog zupčastog remena, da je on mišljenja da je to vrlo moguće tako, te da misli da je taj remen bio već prilikom ugradnje neadekvatne kvalitete, ali da bi se to moglo provjeriti jedino ispitivanjem predmetnog remena, a on je u 1. tuženiku dobio odgovor da taj remen nije sačuvan jer da je uobičajeno da se zamjenski dijelovi ne čuvaju već odvoze na otpad.

10)Sud je navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenitelja vozila i opće strojarstvo A. M., dipl. ing. strojarstva, iz Č. izrađenog u ovoj pravnoj stvari 15. svibnja 2021. (listovi 76-82

spisa) u cijelosti prihvatio jer je navedeni nalaz i mišljenje ocijenio stručno i objektivno izrađenim nalazom i mišljenjem, baziranim na relevantnoj dokumentaciji stranaka iz ove pravne stvari, nalaz je izradio vještak sa dugogodišnjim radnim iskustvom u predmetnom području cestovnih vozila i strojarstva te je dao jasna i logična obrazloženja vezana uz svoje zaključke iz tog nalaza, te je precizno, detaljno i vrlo jasno odgovorio na sva postavljena pitanja tužitelja, te nakon toga niti tužitelj više nije imao primjedbi niti daljnjih pitanja u svezi predmetnog nalaza.

Uvidom u navedeni nalaz i mišljenje vještaka, kao i saslušanjem vještaka sud je

utvrdio da je prauzrok kvara kojeg je tužitelj prijavio prilikom zahtjeva za otklanjanje kvara i obavljanje servisa kod 1. tuženika u mjesecu veljači 2019. bila neispravnost zupčastog remena razvodnog mehanizma motora, na način što se, a nakon što je otvoren pogon razvoda predmetnog vozila od strane servisera 1. tuženika, utvrdilo kako se taj remen "ljušti", odnosno, da sa njega otpadaju čestice, a koje su začepile usis – mrežicu uljne pumpe i otežale rad vakuum pumpe zbog smanjene dobave ulja,

pa je stoga neispravnost zupčastog remena uzrokovala kvar na kočnicama vozila, da je navedeni zupčasti remen ugrađen u sam motor i da nije vidljiv ukoliko se barem djelomično ne otvori motor, da je isti trebao prema uputama proizvođača vozila biti zamijenjen nakon prijeđenih 180.000 kilometara, a da se, u konkretnom slučaju, isti remen moralo zamijeniti nakon prijeđenih 117.544 kilometra, da je stvarni početak raspadanja remena morao početi još znatno ranije, vrlo vjerojatno je taj remen bio neispravan već prilikom ugradnje u postupku proizvodnje vozila jer je neispravnost remena uočena posredno kad su se posljedice njegova raspada počele manifestirati u radu drugih agregata vezanih na taj remen i podmazivanih uljem motora, da razdoblja zamjene od 20.000 kilometara ulja tijekom eksploatacije vozila nisu bili strogo poštivana tako da je u jednom razdoblju vozilo prošlo 4.980 kilometara više od po proizvođaču dozvoljene kilometraže između zamjene ulja, da tijekom eksploatacije motorno ulje stari te mijenja svoja svojstva, da se u njemu nakupljaju krute čestice od čađe i metala te slabe njegova svojstva podmazivanja, da se ne može isključiti da je propadanje zupčastog remena doprinio i rad sa takvim "prestarjelim" motornim uljem, da je u razdoblju od preuzimanja i početka eksploatacije predmetnog vozila pa do 2. veljače 2019. sve radove na servisiranju, popravljanju i održavanju vozila obavljao 2.

tuženik, a da ti radovi nisu u neposrednoj vezi sa predmetnim kvarom, da je zadnji servis i konačni popravak vozila izveden u servisu 1. tuženika u veljači 2019., da je tada u sklopu popravka i zamjene razvodnog mehanizma izvršen i popravak kočnica te redovan servis, da je ukupna cijena tih radova iznosila sa uključenim poreznom na dodanu vrijednost 16.213,13 kuna, a da su cijena same zamjene razvodnog mehanizma te popravak i zamjena dijelova u vezi s tim iznosili sa porezom na dodanu vrijednost 12.234,33 kuna.

Nadalje, predmetnim vještačenjem sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju, ne postoji odgovornost 1. i 2. tuženika za navedena događanja na tužiteljevom vozilu jer isti nisu nestručno i nesavjesno obavljali svoj posao, a čime bi, po mišljenju tužitelja, njemu prouzročili štetu upravo u visini utuženog iznosa koji je tužitelj po računu broj... u iznosu od 16.213,13 kuna platio 1. tuženiku za obavljeni servis i

zamjenu u tom računu navedenih auto dijelova, a to zato što je vještak u svom usmenom nalazu i mišljenju naveo da nije uobičajena praksa da serviser prilikom redovitih servisa provjerava stanje zupčastog remena iz razloga što je njegov očekivani vijek trajanja od strane proizvođača preporučena kilometraža za zamjenu,

odnosno, vremensko razdoblje, a to je 180.000 kilometara te zupčasti remen nije predviđen za neko posebno održavanje tijekom redovitih servisa sve dok ne dođe vrijeme za njegovu zamjenu, da se zupčasti remen zapravo uopće ne bi trebao početi ljuštiti te da on stari tako da se na njemu pojavljuju pukotine, i to, na plastičnom dijelu remena te da kad te pukotine prijeđu određeni broj ili dubinu može doći do pucanja remena što onda izaziva havariju motora. Isto tako, tim vještačenjem sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju, indikator za ulje tzv. lampica po redovnom tijeku stvari nije trebala uputiti servisera na razmišljanje i zaključak da bi ona mogla signalizirati neispravnost zupčastog remena, je je to, kako je vještak naveo "zadnja stvar na koju

bi se pomislilo kad se pali takva lampica za ulje te da bi se u takvom slučaju prvo trebalo posumnjati na neispravnost uljne pumpe i da to može uputiti na više problema, a najmanje na zupčasti remen jer zapravo nema u motoru detektora koji bi direktno kontrolirao njegovu ispravnost, a serviser je od radova izveo dijagnostiku ne električnom uređaju za dijagnosticiranje stanja motora, te je proveo potrebne radnje,

međutim, dijagnostika direktno ne pokazuje stanje zupčastog remena jer nije ugrađen nikakvi senzor, odnosno, mjerač koji bi pokazivao njegovo stanje jer je to dio motora za koji se tijekom njegovog radnog vijeka ne predviđaju nikakvi radovi, niti kontrole, niti održavanje".

11)Dakle, sud je provedenim vještačenjem nedvojbeno utvrdio da 1. i 2. tuženici, kao serviseri, koji su obavljali servise i otklanjali kvarove na predmetnom vozilu nisu pritom postupali sa nedovoljnom pažnjom i nisu nestručno obavili te radove, već su, sasvim suprotno, sukladno pravilima struke obavili navedene servise te nisu odgovorni za štetu koja je nastala tužitelju jer je do ljuštenja predmetnog remena, a što je izuzetno rijedak slučaj, došlo vrlo vjerojatno već u proizvodnji predmetnog vozila zbog ugradnje remena neadekvatne, odnosno, loše kvalitete koji se tijekom vremena eksploatacije počeo ljuštiti te je navedeno dovelo do potrebe za servisiranjem i zamjenom svih onih dijelova koje je 1. tuženik naveo u svom računu br… od 26. veljače 2019. Stoga tijekom ovog postupka tužitelj nije

dokazao da su mu tuženici prouzročili štetu te nije dokazao elemente štete, i to,

štetu, štetnu radnju, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, te visinu štete, jer tužitelj zahtijeva naknadu štete u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 16.213,13

kuna koji je naplatio tuženik po računu od 26. veljače 2019. Međutim, taj se račun odnosi i na zamjenu razvodnog mehanizma, dakle, na otklon kvara ali i na popravak kočnica te redovan servis, a kako je to utvrdio i navedeni sudski vještak. Stoga u slučaju ukoliko bi tužitelj i dokazao da su mu tuženici prouzročili štetu i da su isti odgovorni za naknadu te štete, isti bi imao pravo potraživati naknadu štete samo s osnova popravka navedenog kvara, a ne u utuženom iznosu kako to zahtijeva u ovoj pravnoj stvari. Stoga je tužbeni zahtjev i suviše visoko postavljen. Naime, još jednom ovdje treba ponoviti da, a kako je to zaključio i navedeni stalni sudski vještak A. M. da su svi radovi na servisiranju, popravljanju i održavanju predmetnog tužiteljevog vozila, a koje je od trenutka preuzimanja istog, pa do 2. veljače 2019. obavio 2. tuženik nisu u neposrednoj vezi sa predmetnim kvarom na kočnicama vozila uzrokovanih ljuštenjem zupčastog remena i oni navodi i upute koje je tužitelj davao 2. tuženiku u svezi problema s tim vozilom, kao i činjenice koje su se pokazale kod tih radova nisu mogli niti trebali dovesti servisere do zaključka da posumnjaju u ispravnost navedenog zupčastog remena. Isto tako, odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu (Narodne novine br. 141/2013.) propisano je da ako dobavljač objekt leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga.

Dakle, navedena odredba upućuje na primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima koje, između ostalog, propisuju odgovornost prodavatelja stvari (u konkretnom slučaju 1. tuženika, kao dobavljača objekta leasinga) za skrivene nedostatke. U konkretnom slučaju, radilo bi se o skrivenom nedostatku na vozilu (ljuštenje zupčastog remena koje nije vidljivo uobičajenim pregledom stvari prilikom preuzimanja iste), te bi se na ovaj slučaj odnosila odredba čl. 404. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08.k 125/11. i 78/15., dalje : ZOO-a) koja propisuje da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak, koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja (st. 1. čl. 401. ZOO-a).

Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkih ugovora šest mjeseci (st. 2 čl. 404. ZOO-a).

Budući da, u konkretnom slučaju, tužitelj 1. tuženika nikada i to od trenutka preuzimanja navedenog vozila (siječanj 2016. sukladno Ugovoru o financijskom leasingu br… od 21. siječnja 2016.) nije obavijestio o bilo kakvom nedostatku u svezi navedenog automobila te kako 1. tuženik do mjeseca veljače 2019. nije imao nikakva saznanja o tome, a ni o bilo kakvim teškoćama u radu tog vozila, a koji navod 1. tuženika tužitelj u postupku nije osporio, to 1. tuženik sukladno citiranoj odredbi čl. 404. st. 2. ZOO-a ne odgovara tužitelju za navedeni nedostatak na vozilu koji je detektiram u veljači mjesecu 2019., a to stoga što je od predaje tog vozila, pa do otkrivanja nedostatka (ljuštenja zupčastog remena) prošlo znatno više

od šest mjeseci.

12)Zbog svega navedenog, valjalo je stoga u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13)Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91.,

91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,

25/13., 89/14. i 70/19., dalje : ZPP-a), a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a.

Prvo tuženik ima pravo na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), te za sastav dva obrazložena podneska i to od 28. listopada 2020. i 5. listopada 2021. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Isto tako, 1. tuženik ima pravo i na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za zastupanje 1. tuženika na ročištima održanim 23.

travnja 2021. te 1. lipnja 2021. u iznosu od po, također, 1000,00 kuna kuna za svako ročište (Tbr. 9. t. 1.Tarife). Na navedene iznose 1. tuženik ima pravo i na naknadu troškova na ime pripadajućeg PDV-a u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife).

Sud je isto tako i 2. tuženiku dosudio naknadu troškova ovog postupka, i to, za rad njegovog punomoćnika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za sastav obrazloženih podnesak od 18. rujna 2020. i 29. lipnja 2021. u iznosu od po, također, 1.000,00 kuna za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife).

Nadalje 2. tuženik ima pravo i na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za zastupanje 2. tuženika na ročištima održanim 23. travnja 2021. i 1. lipnja 2022. u iznosu od po, također, 1.000,00 kuna za svako zastupanje (Tbr. 9. t. 1. Tarife), a na navedene iznose i 2. tuženik ima pravo pribrojiti pripadajući PDV u visini od 1.250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife).

Punomoćnik 2. tuženika zatražio je i naknadu troškova prijevoza osobnim vozilom za pristup ročištima kod ovoga suda održanim 23. travnja 2021. i 1. lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 3.360,00 kuna za putovanje na relaciji O.-V.-O.

Navedeni trošak zatražen je sukladno odredbi čl. 46. Tarife i na isti odvjetnik ima pravo, međutim, taj trošak ne smije pasti na trošak protivne strane iz razloga što je 2.

tuženik imao mogućnost opunomoćiti odvjetnika iz mjesta sjedišta ovoga suda kako

se nepotrebno ne bi stvarali uvećani troškovi ovoga postupka. Radi navedenoga sud je predmetni zahtjev za naknadu putnih troškova punomoćnika 2. tuženika utvrdio neosnovanim jer sud određuje stranci samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a kako je to propisano odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zbog iznijetih razloga valjalo je za navedeni iznos od 3.360,00 kuna odbiti zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Varaždinu 21. srpnja 2022.

Sudac :

Hugo Wedemeyer, v.r.

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana

objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave prijepisa odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede

odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.