REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj 40 Psp-38/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. A.B. – S. iz S., M., OIB: …, 2. S.M. (ranije S.P.) iz S., P., OIB: …, 3. F. K. iz S., M., svi zastupani po punomoćniku A. P., odvjetniku u P., protiv tuženika I. B. iz B., OIB …, zastupanog po punomoćnici N. G. B., odvjetnici u P., zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne javne rasprave 6. svibnja 2022. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 20. srpnja 2022. objavio i

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tuženik I. B., neovlašteno smetao tužitelje A. B.-S., S. P. (sada M.) i F. K. u posljednjem mirnom, faktičnom i nesmetanom suposjedu puta koji se nalazi na sjevernom dijelu nekretnine kč. br. 1065/19 k.o. P., a kako je prikazano na slici lica mjesta u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka V. d.o.o. od 17. siječnja 2022. označeno točkama A-B-C-D, na način da je na put postavio metalnu pregradu i kamenu vazu, te na taj način onemogućio pristup tužiteljima do nekretnina u njihovom posjedu, i to A. B.-S. do kč. br. 1065/29, k.o. P., S. P. do kč. br. 1065/2, k.o. P., te F. K. do kč. br. 1065/27, k.o. P..

II Nalaže se tuženiku I. B., da vrati tužiteljima suposjed nekretnine označene kao kč. br. 1065/19 k.o. P., i to sjeverni dio nekretnine na kojem se nalazi pristupni put, a kako je prikazano na slici lica mjesta u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka V. d.o.o. od 17. siječnja 2022. označeno točkama A-B-C-D, tako da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku ukloni kamenu vazu sa puta te omogući tužiteljima prolaz po predmetnom putu.

III Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog puta.“

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijevaju da tuženik uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku ukloni metalnu ogradu sa puta, kao i u dijelu u kojem se tuženiku zaprječuje novčanom kaznom od 30.000,00 kuna.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 8.428,48 kuna sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.360,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 21. kolovoza 2020. navode da su bili u posljednjem mirnom i nesmetanom (su)posjedu nekretnine koja predstavlja put na kč. br. 1065/19 k.o. P. Pritom ističu da su tužitelji vlasnici odnosno suposjednici sljedećih nekretnina: prvotužiteljica A. B.-S. nekretnine označene kao kč. br. 1065/29 k.o. P., drugotužiteljica S. P. nekretnine označene kao kč. br. 1065/2 k.o. P., dok je trećetužitelj F. K. izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kč. br. 1065/27 k.o. P., na kojoj nekretnini je kao zemljišnoknjižna vlasnica upisana njegova pokojna majka iza koje u R. H. još nije proveden ostavinski postupak. Neovisno o tome, od majčine smrti trećetužitelj je izvanknjižni vlasnik nekretnine zajedno sa svojim sestrama i ocem. Do svih navedenih nekretnina vodi cesta - pristupni put, koji, između ostalog, prolazi i nekretninom označenom kao kč. br. 1065/19 k.o. P., koja je formalno u suvlasništvu tuženika i gospodina M. M. Tužitelji se tim putem kao pristupnim koriste od kada su kupili predmetne nekretnine, a putem svojih pravnih prednika još od davnina. Taj put postoji i koristi se kao takav najmanje tridesetak godina.

1.1. Tuženik je 25. srpnja 2020. protivno volji posljednjih mirnih posjednika, ovdje tužitelja, izvršio smetanje suposjeda opisanog puta na način da je svojevoljno zatvorio pristupni put postavivši metalnu pregradu i veliku i tešku kamenu vazu s biljem. Na taj je način tužiteljima onemogućio pristup do nekretnina u njihovom vlasništvu, a koji predmetni put su kao takav koristili od davnina, i to svi tužitelji, što osobno, a što putem svojih pravnih prednika (roditelja). Taj put se koristi i za održavanje kanalizacije, kao i evakuacijski put u slučaju požara. To je trenutno jedini pristup ka predmetnim nekretninama tužitelja, a on je učinjenim smetanjem zatvoren, zbog čega tužitelji nemaju mogućnost pristupa do svoje nekretnine automobilom. Slijedom navedenog, a budući da je tuženik potpuno ograničio dosadašnji suposjed tužitelja, tužitelji predlažu da im sud nakon provedenog postupka pruži posjedovnu zaštitu donošenjem rješenja naznačenog u izreci.

1.2. Pored navedenog, tužitelji ističu kako navedeni pristupni put koriste kao jedini pristupni put koji vodi do njihovih nekretnina. Koriste ga kad god borave u R. H., a tada ga koriste na dnevnoj bazi. Zbog smetanja posjeda pristupnog puta koji se nalazi na nekretnini u suvlasništvu tuženika i posjedu tužitelja, tužitelji su onemogućeni u ostvarivanju dugogodišnjeg korištenja navedenog puta koji ujedno predstavlja i jedini pristupni put do njihovih nekretnina. Isto tako, postoji mogućnost da tuženik svojim daljnjim radnjama oteža predmetnu situaciju nadograđivanjem pregrade bilo kakve vrste, a time i kasnije vraćanje u ranije posjedovno stanje. Slijedom navedenog, a posebno imajući u vidu da je predmetni put jedini put kojeg tužitelji koriste kao pristup svojim nekretninama, predlažu da sud odredi privremenu mjeru nalaganjem protivniku osiguranja (tuženiku) da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da u roku od 24 sata ukloni metalnu pregradu i kamenu vazu s pristupnog puta, sve kako bi tužitelji mogli ostvarivati redovan svakodnevni prolaz do svojih nekretnina koji im je smetanjem posjeda oduzet, pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kuna, a koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelji nikada nisu bili u posljednjem mirnom i nesmetanom suposjedu nekretnine koja predstavlja put na kč. br. 1065/19 k.o. P. Ističe da je predmetna nekretnina upisana kao šuma od 483 m2 u zk.ul. 1828 k.o. P., u suvlasništvu M. M. u 295/483 dijela i tuženika u 188/483 dijela, i da su samo oni suposjednici te nekretnine. Dakle, ne radi se ni o kakvom putu, već o šumi kojom je tužiteljica A. B. S. eventualno prolazila pješice, ali samo zato što tuženik parcelu još nije bio ogradio, a provoza nije bilo niti je moglo biti jer je na tom dijelu nekretnine veliko blato. Tuženiku je inače poznato da tužiteljica A. B. S. nema prilaz do svoje nekretnine jer joj, prema tuženikovom saznanju, nitko to ne dopušta, a najlogičniji i najbliži izlazak na cestu bio bi preko kč.br. 1052/5 u vlasništvu S. Š. Međutim, to je problem koji ona sama, kao i ostali tužitelji koji nemaju prilaz, moraju riješiti u odgovarajući postupku, kad već o tome nisu vodili računa prilikom stjecanja nekretnine, budući da na teret tuženikove nekretnine sigurno nisu stekli pravo služnosti puta ni dosjelošću ni na drugi zakonom propisani način. Prvenstveno napominje kako su u odnosu na tuženika svrha i razlog podnesene tužbe za smetanje posjeda promašeni upravo iz razloga što tužitelji nisu suposjednici utužene nekretnine kao stvari pa zbog toga ne mogu tražiti takvu posjedovnu zaštitu i zahtijevati da im tuženik vrati suposjed spornog dijela njegove nekretnine. Na faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti se, doduše, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o posjedu stvari, ali samo na odgovarajući način, što ne znači da se posjed prava stvarne služnosti može zaštititi tužbom radi zaštite posjeda stvari, kako su to učinili tužitelji. Stoga se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere, jer zato ne postoje pretpostavke - ne postoji vjerojatnost tražbine, a ni opasnost nastanka štete ili prijetnje nasiljem, tim više što tužitelji žive R. S., a na nekretninama u B. borave samo par tjedana godišnje tijekom ljeta. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za određivanje privremene mjere, i to vodeći računa o ekonomičnosti postupka, bez provođenje daljnjih dokaza, jer je nesporno da tužitelji nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine pa ni dijela za koji neosnovano tvrde da predstavlja put.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu, i to: preslik katastarske mape (list 8 spisa), preslik digitalne ortofoto karte (list 9 spisa), zemljišnoknjižne izvatke (list 10-13 i 41-46 spisa), fotografije na listovima 29- 32, 47 i 52-54 spisa, rješenje od 26. studenog 1986. (list 48-51 spisa), dokumentaciju na listovima 55-60 spisa i 70-71, dopis društva A. d.o.o. (list 74-75 spisa), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke i njegova pisana dopuna, saslušani su svjedoci D. J., F. J., O. Š., Lj. M. B., M. M., M. Š., R. B., B. K., L. K. i M. P. te su saslušane sve parnične stranke.

4. Zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan, dok je prjedlog za određivanje privremene mjere izdvojen te je o njemu odlučeno u predmetu poslovni broj: Ovr- 660/2022.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske posjedovne zaštite u pogledu "korištenja puta koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu nekretnine kč. br. 1065/19 k.o. P.", kojim putem tužitelji, kako navode, pristupaju do svojih nekretnina, i to prvotužiteljica A. B. S. do nekretnine kč. br. 1065/29 k.o. P., drugotužiteljica S. P. do nekretnine kč. br. 1065/2 k.o. P., a trećetužitelj F. K. do nekretnine kč. br. 1065/27 k.o. P., navodeći da im je tuženik smetao posjed postavljanjem metalne pregrade i kamene vaze i na taj način im onemogućio pristup do njihovih nekretnina vozilima i pješke.

5.1. Iz sadržaja tužbe i navoda iznesenih u tijeku postupka, a posebno navoda da tužitelji predmetnim putem (na sjeverozapadnom dijelu nekretnine kč. br. 1065/19 k.o. P.) pristupaju do svojih nekretnina vozilima i pješke dugi niz godina, proizlazi da tužitelji zahtijevaju zaštitu posjeda prava stvarne služnosti (služnosti puta - staze i kolnika) prolaska nekretninom kč. br. 1065/19 k.o. P. (odnosno njenim sjeverozapadnim dijelom), a koja služnost poslužnom nekretninom im je zasmetana u srpnju 2020., kada je tuženik na predmetni put postavio metalne pregrade i kamenu vazu i na taj način im onemogućio prolaz.

6. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

6.1. Osim posjeda stvari, zaštitu uživa i posjed prava stvarne služnosti, što proizlazi iz odredbe čl. 10. st. 5. ZVDSP, kojom je propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

6.2. Odredbom čl. 22. st. 2. ZVDSP propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.3. Odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6.4. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano čl. 21. st. 3. ZDSP.

7. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, tužitelji u parnici zbog smetanja posjeda trebaju dokazati činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

8. Pritom, pravodobnost podnošenja tužbe od strane tuženika u tijeku postupka nije dovedena u pitanje, a i ovaj je sud zaključio da je tužba podnesena (21. kolovoza 2020.) unutar subjektivnog i objektivnog roka propisanog odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP.

8.1. Naime, tužitelji u tužbi navode da su radnje postavljanja metalne pregrade i kamene vaze poduzete 25. srpnja 2020., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 21. kolovoza 2020. Iako tuženik navod o datumu smetanja u odgovoru na tužbu nije osporio, iz njegovog iskaza danog u tijeku postupka, kao i iskaza njegove supruge Lj. M. B. (saslušane u svojstvu svjedoka) proizlazi da su radnje postavljanja metalne pregrade i kamene vaze poduzete početkom srpnja 2020.

8.2. Tužitelji (inače iz R. S.) su za čin smetanja posjeda, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, saznali kada su u srpnju došli u H., odnosno trećetužitelj F. K. je tome bio obaviješten od strane M. P., supruga drugotužiteljice S. P. (sada M.), krajem srpnja 2020.

8.3. Svjedokinja Lj. M. B., tuženikova supruga, u svom je iskazu navela da je S. P. (drugotužiteljicu) prvi put vidjela upravo 25. srpnja 2020. nakon što je na donjem dijelu spornog puta primijetila tragove automobila i saznala da je netko pokušao autom proći po tom putu, ali nije uspio zbog blata. Kasnije istoga dana njen je suprug (tuženik) otišao do gospođe S. (drugotužiteljice) koja je na njega počela vikati upravo zbog postavljanja sporne vaze. Drugotužiteljica S. M. (ranije S. P.) u svom je iskazu također navela da su u srpnju 2020., kada su ona i njen suprug došli u H. i htjeli pristupiti svojoj nekretnini, naišli na prepreku u vidu kamene vaze i metalne pregrade koju su maknuli, ali unatoč tome zbog blata nisu uspjeli proći spornim putem. Potvrdila je i da je kasnije toga dana do njih došao gospodin B. (ovdje tuženik) navodeći da je put njegov i da im zabranjuje prolaz.

8.4. Uspoređujući njihove iskaze u tom dijelu, očito je da iskazuju o istom događaju, a kako je svjedokinja Lj. M. B. izričito izjavila da se taj događaj odvio 25. srpnja 2020., koji datum se spominje i u tužbi, ovaj sud zaključuje da su upravo toga dana – 25. srpnja 2020. tužiteljice saznale za čin smetanja, što proizlazi i iz navoda tužbe te njihovih iskaza, a nastavno je suprug drugotužiteljice - krajem srpnja 2020. - o tome obavijestio trećetužitelja F. K. Kako je tužba podnesena 21. kolovoza 2021. razvidno je da je podesena unutar subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za smetanje, odnosno objektivnog roka od godine dana od nastalog smetanja.

9. Čin smetanja, odnosno postavljanje kamene vaze i metalne pregrade na spornom putu, također nije sporan. Naime, nije sporno da je tuženikova supruga Lj. M. B. u srpnju 2020. na spornom putu, na sjevernom dijelu nekretnine kč. br. 1065/19 k.o. P. (prikazano na slici lica mjesta točkama A-B-C-D – list 148) postavila metalnu pregradu i kamenu vazu. Tuženik je s tim radnjama upoznat istog dana i nije se protivio njihovom poduzimanju, što ga čini pasivno legitimiranim u ovoj parnici. Naime, u posjedovnoj parnici pasivno legitimirana može biti, osim osobe koja je neposredno izvršila čin smetanja, i osoba koja je naložila smetanje te ona u čijem je interesu smetanje počinjeno, a ista se nije ogradila od toga.

10. Konačno, valjalo je utvrditi jesu li tužitelji bili posljednji mirni suposjednici prava stvarne služnosti puta preko kč.br. 1065/19 k.o. P., a radi utvrđenja navedene sporne činjenice proveden je dokaz uviđajem i mjerničnim vještačenjem te saslušanjem svjedoka i parničnim stranaka.

11. Uviđajem i mjerničnim vještačenjem utvrđeno je da je kč. br. 1065/19 k.o. P. upisana kao šuma površine 483 m2, a u naravi predstavlja sa svoje zapadne strane uređenu površinu koja je djelom definirana betonskim zidovima u posjedu tuženika, a sa svoje istočne strane dijelom dvorište, a dijelom makadam površinu u posjedu svjedoka M. M. Područje na kojem su postavljene kamena vaza i metalna pregrada (na skici lica mjesta – list 147 spisa - označeno točkama A-B-C-D) u naravi predstavlja ravnu površinu, a vještak je u nalazu i mišljenju prikazao i prolaz (put) koji, preko sporne površine označene točkama A-B-C-D (mjesto smetanja), prolazi nekretninama kč. br. 1065/19, kč. br. 1065/1, kč. br. 1065/28, kč. br. 1065/29 i kč. br. 1065/27, sve k.o. P. (vidljivo na skici lica mjesta od 17. siječnja 2022. – list 147 spisa). Vještak se nastavno, na zahtjev tužitelja, očitovao da je navedeni prolaz preko kč. br. 1065/19 k.o. P. bio vidljiv i na skicama iz 2006. te 2011. Sud je, unatoč protivljenju tuženika, navedeno očitovanje vještaka uzeo u obzir, jer je riječ o navodima koje su tužitelji isticali i dokazivali (dostavljanjem skica i snimaka iz zraka) u tijeku cijelog postupka.

11.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka T. V. iz društva V. d.o.o. budući da je isti izrađen stručno i objektivno, u skladu s dokumentacijom u spisu i zadatku koji je sud odredio vještaku, kao i sukladno činjenicama utvrđenim neposrednim opažanjem na uviđaju. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je vještak naveo vidljivost prolaza po kč. br. 1065/41, kč. br. 1065/28, kč. br. 1065/29 i kč. br. 1065/27 k.o. P., ističući da nije riječ o prolazu niti pristupnom putu. Međutim, u tom dijelu sud nije našao potrebnim tražiti dopunu vještačenja niti saslušavati vještaka (a niti je tuženik to predlagao) jer je riječ o činjenica o kojima ocjenu može donijeti sud na temelju rezultata dokaznog postupka, posebno rezultata utvrđenih neposrednim opažanjem na uviđaju.

12. Nakon što su u ovom postupku izvedeni dokazi saslušanjem svih predloženih svjedoka i parničnih stranaka sud je utvrdio da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici prava stvarne služnosti puta čiju zaštitu traže u ovom postupku.

12.1. Navedena činjenica utvrđena je iz u tom dijelu suglasnih iskaza svjedoka D. J., F. J., O. Š., M. Š. i M. P. te iskaza tužitelja, dok iskazom ostalih saslušanih svjedoka i tuženika činjenica posljednjeg mirnog posjeda nije dovedena u pitanje.

13. Naime, svjedoci D. i F. J., inače supružnici, vlasnici su nekretnine ispod spornog puta na kč. br. 1065/19 k.o. P., na koju nekretninu dolaze od 1981. (od kad su izgradili vikendicu) svake godine. U svom su iskazu suglasno naveli da su do svoje nekretnine u prošlosti dolazili upravo po spornom putu koji se nalazi na kč. br. 1065/19 k.o. P., i to na način da su do svoje vikendice dolazili s gornje strane, putem koji prolazi ispred nekretnina tužitelja. Pritom je svjedok F. J. pojasnio da je taj put od strane mještana izgrađen još 1981., a njemu je to poznato jer je i sam sudjelovao u gradnji puta, a pomagale su i druge osobe koje su kupile okolne parcele. Put se gradio na način da je jedan kmet koji je imao njivu u blizini traktorom dovozio materijal od kojeg su nasipavanjem napravili put. Taj se put koristio od 1981. pa još sigurno dvadeset godina, kada je s gornje strane zatvoren. Od tada supružnici J. do svoje nekretnine dolaze s „donje strane“, odnosno sa strane mora pa nemaju razloga koristiti sporni prolaz na kč. br. 1065/19 k.o. P. (osim što je svjedok F. J. tim putem pješice išao do svog susjeda J. G. koji je umro 2014.). Poznato im je da su tužitelji također do svojih nekretnina dolazili „gornjim putem“ dok taj put nije zatvoren, a od kada svojim nekretninama pristupaju „donjim putem“, sa strane mora, preko spornog mjesta na kojem je postavljena betonska vaza. Svjedok F. J. dodao je i da su tužitelji do svojih parcela preko spornog puta pristupali autom, kao i da je taj put nakon izgradnje upojnog bunara proširen i dodatno nasipan. Od kada je na dijelu kč. br. 1065/19 k.o. P. postavljena vaza, tužitelji parkiraju na drugoj nekretnini i do svoje nose kofere (kroz šumu – što navodi F. J.). Od tužitelja oboje navedenih svjedoka poznaju drugotužiteljicu S. P. (sada M.) koja u B. dolazi svake godine, dok ostale tužitelje ne poznaju. Svjedokinji D. J. je, međutim, poznato da su u vikendicu do S. (u vlasništvu trećetužitelja) „dolazile neke mlađe osobe koje su se sa S. družile“. Svjedok F. J. poznavao je vlasnike te vikendice koji su umrli prije više od 15 godina, navodeći da je sada vikendica u vlasništvu osoba koje ne poznaje.

13.1. Svjedokinja O. Š. u svom je iskazu navela da je rođena u kući u neposrednoj blizini nekretnine drugotužiteljice S. P., odnosno da njeno dvorište graniči s tom nekretninom. Iako od 1964. stanuje u V., u svoju rodnu kuću svakodnevno dolazi jer je do 2009. tu živjela njena mama, a sada živi njene kćerka. Put na kč. br. 1065/19 k.o. P. oduvijek je izgledao i bio na istom mjestu kao i sada, jedino je u jednom trenutku, prije više od 10 godina, taj put zatvoren s gornje strane. Tužitelji su do svojih nekretnina uvijek dolazili po spornom putu, a nakon što je put s gornje strane zatvoren, do svojih su nekretnina dolazili s donje strane, preko mjesta gdje se sada nalazi betonska vaza. Od postavljanja spore vaze tužitelji (a pritom misli na drugotužiteljicu S. i njenog supruga) auto parkiraju s donje strane i do svoje vikendice dolaze kroz šumu. Drugotužiteljicu S. poznaje i viđa svake godine te joj je poznato da je ljetos bila tu 20-ak dana. Poznato joj je da je vikendica sagrađena na kč. br. 1065/2 k.o. P. u vlasništvu nekih S. koje je viđala, ali ih osobno ne poznaje, a misli da ih je posljednji put vidjela prije tri godine. Poznato joj je i da je susjedna nekretnina kč. br. 1065/29 k.o. P. u vlasništvu prvotužiteljice A., koju je posljednji put vidjela prije 3-4 godine, kada su čistili nekretninu. Također joj je poznato da su na spornom putu izvođeni radovi izgradnje upojnog bunara i tada se put nije upotrebljavao. Ona osobno je sporni put na kč. br. 1065/19 koristila po potrebi, primjerice kada joj je trebalo nešto iz vrta pa bi joj bilo zgodnije do vrta doći s donje strane. Posljednji put je na taj način do vrta pristupila prije tri godine, nakon čega to više nije bilo moguće.

13.2. U bitnom istovjetno kao i svjedokinja Š. iskazivao je i njen suprug – svjedok M. Š. On je, glede izgradnje spornog puta pojasnio, kao i svjedok J,, da je taj put izgrađen 80-ih godina na mjestu gdje je ranije postojala kozja staza na način da je ista proširena i nasipana. Po tom putu su prolazili kamioni i bageri, a i on je povremeno tuda prolazio prikolicom kako bi došao do svoga vrta koji graniči s parcelom drugotužiteljice. Svjedok je pojasnio da je do svoje kuće dolazio spornim putem s gornje strane sve dok gospodin I. B. nije sagradio kuću i zatvorio taj put, a to je bilo prije nekih 15 godina, od kada je svjedok koristio drugi put. Međutim, po potrebi je do svog vrta dolazio i s donje strane (putem koji je predmet spora) i tada bi se parkirao ispred S. vikendice, jer mu je bilo jednostavnije na taj način doći do vrta s prikolicom. Na opisani način je do svog vrta mogao pristupiti do unazad dvije godine, kada to više nije bilo moguće. Tužitelji su do svojih nekretnina u prošlosti pristupali s gornje strane dok I. B. nije izgradio kuću i zatvorio prolaz, nakon čega su do svoje nekretnine pristupali preko kč. br. 1065/19. Inače od tužitelja poznaje samo drugotužiteljicu S. P. i njenog supruga, dok mu ostali tužitelji nisu poznati, ali zna da su iz M. Trećetužitelja ne poznaje, ali zna da su u njegovu vikendicu dolazili neki njihovi prijatelji koje je zadnji put vidio prije 5-6 godina, dok je prvotužiteljicu vidio prije možda četiri godine. Drugotužiteljica S. P. dolazi svake godine. Ona i njen suprug su do svoje nekretnine pristupali autom, kao i njihovi prijatelji, točnije gospodin D. čije prezime ne zna. Autom se po spornom putu moglo prolaziti i prije izgradnje upojnog bunara, a nakon završetka tih radova put je bio još bolje napravljen.

13.3. Svjedok M. P., suprug tužiteljice S. P., u svom je iskazu naveo da je na svoju nekretninu (kč. br. 1065/2 k.o. P.) prvi put došao 2005. i do nje su uvijek dolazili putem koji je predmet spora, i to autom i prikolicom. Taj put bio je prohodan, a 2014. ili 2015. kad je rađena kanalizacija, put je raskopan i nikad se nije vratio u tako dobro stanje. U odnosu na današnje stanje, put je bio manje strm. Komunalno poduzeće A. je negdje u svibnju 2020. nasipalo put i tada se po njemu opet moglo prolaziti. U srpnju 2020., kada su došli na odmor, tuženik im je počeo braniti prolaz tim putem. Svjedok je naveo da poznaje i ostale tužitelje, odnosno da je prvotužiteljicu A. čuo telefonom prošle godine, a vidio dvije godine ranije, ali da je više puta vidio njenog rođaka kako čisti njenu parcelu, do koje je dolazio autom. U kuću trećetužitelja dolazili su svake godine njegovi rođaci D. i M. na odmor, a posljednji put su bili prošle godine. Oni su također do svoje parcele dolazili autom i parkirali ispred svoje vikendice. Autom su dolazili i susjedi O. i M. Š., koji pored njihove vikendice imaju vrt. Kada su postavljene betonska vaza i ograda, oni su zahtijevali od tuženika da to makne, ali tuženik to nije htio pravdajući se da je to njegovo privatno vlasništvo. Metalna ograda bila je visine možda pola metra i bila je postavljena po cijeloj širini puta, a pored te ograde moglo se proći jedino pješke. Autom su prestali prolaziti po spornom putu u srpnju 2020. kada je na putu postavljena metalna ograda. U srpnju ili kolovozu 2018. je on na spornom putu htio posipati neki materijal kako bi zatrpao rupe nastale djelovanjem vode, ali se tuženik tome usprotivio.

13.4. Svjedok M. M., inače suvlasnik nekretnine kč. br. 1065/19 k.o. P. (zajedno s tuženikom), u svom je iskazu naveo da je 2017. izgradio kuću na parceli koja graniči s parcelom tuženika, a osim toga kupio je još neke parcele u neposrednoj blizini koje se sada nalaze unutar njegovog ograđenog dvorišta. Jedini doticaj sa spornim putem, koji kao takav nije postojao, bio je u tome što je 2017. radio zid kako bi ogradio svoje dvorište i mu je gospođa S. K. iz Š. L. sprječavala prolaz na način da nije dozvoljavala prolaz sa strojevima radi izgradnje zida. Kako bi izbjegao daljnju negativnu komunikaciju, on je zid svoga dvorišta pomaknuo za 3 m, tako da se prolaz koji je predmet spora zapravo nalazi na njegovoj parceli. Svjedok je dalje naveo da ovdje dolazi vikendom, da kuću iznajmljuje i da od 2018. nitko tuda nije prolazio ili ga on nije vidio, osim radnika A. kada je građen upojni bunar. Ne sjeća se kako je parcela kč. br. 1065/19 izgledala 2017., pretpostavlja da je bilo više drveća, a dio gdje je postavljena vaza izgledao je isto jer je tu prethodno rađena kanalizacija. Nije mu poznato je li 2017. netko prolazio po spornom putu, on nije prolazio autom jer mu to nije trebalo, a nije mu poznato ni da bi prolazio netko drugi. Tužitelje ne poznaje, samo je jednom vidio supruga drugotužiteljice kada je razgovarao s tuženikom vezano za nekakav spor, zna da je to bilo po ljeti, možda čak ovog ljeta.

13.5. Svjedok R. B., bivši suprug prvotužiteljice A. B. S., u svom je iskazu naveo da je prvotužiteljicu upoznao 1986. upravo na parceli koja je njeno vlasništvo. Na nekretnini kč. br. 1065/19 k.o. P. postojao je put koji je prolazio nešto niže od postojećeg puta gdje je postavljena betonska vaza i tim putem se normalno prolazilo vozilima, odnosno kamperima, jer tada nisu još bile izgrađene vikendice. Kada je rađena kanalizacija, prije nekih 10 godina, taj put je nestao, ali kasnije je opet nasipan. Kada je gospodin M. M. izgradio kuću on se pomaknuo par metara i tada je faktički stvoren ovaj put na kojem se sada nalazi betonska vaza. Svjedok je zadnji put ovdje bio prije nekih par godina kada je pomogao A. očistiti parcelu, došao je s prijateljem i to autom po postojećem putu na kojem se nalazi vaza. Prije toga bi svakih par godina dolazili očistiti parcelu, i to od 80-ih godina kada su prestali kampirati. Kada bi dolazio do svoje parcele nije nikoga pitao da mu dozvoli proći, to je bio put kojim su svi prolazili. Sjeverni dio puta u prošlosti nije prolazio po nekretnini u vlasništvu tuženika (gdje je sada postavljena betonska vaza) već po susjednoj nekretnini.

13.6. Svjedokinja B. K. u svom je iskazu navela da je njen otac B. K. 1983. kupio parcelu ispod spornog puta na kč. br. 1065/19 k.o. P., a nastavno je, saznavši da ta parcela neće biti građevinska, kupio parcelu od J. G. čija parcela graniči s tuženikovom. Na toj su parceli, koja se nalazi ispred parcele prvotužiteljice A. B. S., nastavno izgradili kuću. Još dok su bili vlasnici donje parcele, put na kč. br. 1065/19 k.o. P. nije postojao, već je to bio pješački put kojim su oni s donje parcele dolazili pješke. Put je izgradio jedan kmet koji je imao njivu u blizini i nakon toga su svi vozilima počeli prolaziti po njemu. Taj put je u odnosu na postojeći bio pomaknut nekoliko metara, a nastavno je zarastao u šikaru i po njemu se nije prolazilo vozilima. Postojeći put nastao je posljednjih nekoliko godina, vjerojatno od kada je građena kanalizacija. Kuću iznad parcele prvotužiteljice izgradili su 2013., a prije toga su na istoj parceli imali montažnu kuću. Negdje otprilike 2010. ogradili su dvorište i time zatvorili prolaz s gornje strane i tada se desila pobuna od strane nekih susjeda, a u vezi toga se vodio sudski spor kojeg su oni i gospodin I. B. dobili jer je utvrđeno da su zagradili svoje parcele. Svjedokinja je dalje izjavila da stanuje u Sloveniji, ali tijekom cijele godine povremeno dolazi na svoju nekretninu, a do nje pristupa asfaltiranim prolazom s gornje strane. Od tužitelja poznaje jedino drugotužiteljicu i to iz viđenja, dok ostale tužitelje ne poznaje niti ih je ikad viđala na parceli. Na put koji je predmetom spora ona nikad ne dolazi, ali ima balkon s kojeg vidi to područje. Viđala je drugotužiteljicu i čula glasove, ali nije vidjela da bi netko autom prolazio po spornom putu. Ne zna kada je građena drvena vikendica u vlasništvu trećetužitelja, ali nije vidjela da bi tamo netko dolazio.

13.7. Iz iskaza svjedoka L. K., supruga B. K., proizlazi da on tu dolazi od 1986. U prošlosti su do svojih parcela dolazili putem s donje strane koji je bio pomaknut u odnosu na postojeći put, a taj put je sagradio jedan kmet koji je imao njive u blizini. Nastavno je gospodin I. B. zagradio svoje dvorište i time zatvorio prolaz, a taj kmet mu je to razrušio i pokrenuo sudski postupak koji je okončan u korist I. B. pa su on (B.) i njegov (svjedokov) tast ponovno zagradili svoja dvorišta. Misli da je to bilo negdje prije 2010., a put koji je predmet spora je u međuvremenu zarastao i ponovno je očišćen 2019. kada je su vršeni radovi upojnog bunara. On na sporni put rijetko dolazi, a od tužitelja poznaje jedino drugotužiteljicu, dok ostale tužitelje nije nikada vidio. Također nije vidio da bi od 2019., kada je put nasipan zbog radova na upojnom bunaru, netko od tužitelja ili bilo tko drugi vozilima dolazio po tom putu do svoje nekretnine, ali on nije stražar niti gleda tko dolazi. Nije primijetio na koji način drugotužiteljica pristupa svojoj nekretnini niti ga je to zanimalo. Nije vidio da netko pristupa u drvenu kućicu u vlasništvu trećetužitelja, ona je u stanju raspadanja. Nakon što su završeni radovi na upojnom bunaru, nekretnina je bila posipana i očišćena, otprilike kao i sada. Misli da su na tom dijelu gdje je sada put bila neka drveća koja su zbog radova uklonjena.

13.8. Lj. M. B., tuženikova supruga, u svom je iskazu navela da joj je poznato da njenog supruga tuži troje tužitelja od kojih poznaje jedino S. P. Nju je vidjela prvi put u životu 25. srpnja 2020. kada je došla iz grada i primijetila na donjem dijelu puta (na kč. br. 1065/19 k.o. P.) tragove automobila. Susjedi L. i B. su joj rekli da je netko pokušao autom proći po putu, ali nije uspio zbog blata. Naime, prije toga pala je velika kiša, a na spornom putu je bila nasuta zemlja, koju je nasuo izvođač upojnog bunara. Dakle, tu nije bio nikakav put, već je zemlja nasuta zbog prethodnih izvođenja radova. Njen suprug (tuženik) je nakon toga došao do gospođe S. (drugotužiteljice) da vidi jesu li oni tuda pokušali proći, i ona je na njih vikala jer je na parceli bila postavljena vaza. Vezano za postavljanje sporne vaze svjedokinja je navela da je ona vazu postavila početkom srpnja 2020. kako bi spriječila dolazak nepoznatih ljudi na parcelu. To nakon što je po tom putu htio proći jedan auto stranih registracija i osoba koja je bila u autu se zaustavila i urinirala po parceli, a kada joj je svjedokinja rekla da se makne, ta joj je osoba pokazala srednji prst. Stoga je svjedokinja na prolaz postavila vazu s cvijećem, a to kako bi spriječila da nepoznate osobe pristupaju parceli, dakle nije to napravila zbog tužitelja. Suprug i ona su počeli graditi kuću 2008. i tada sporni put nije postojao, već je na tom mjestu bila šikara koju su njihovi bageri raskrčili kako bi došli do parcele, na koju se autom nije moglo pristupati. Oni su se doselili 2017. i od tada po spornom putu nitko nije prolazio autom, dok su pješke ljudi prolazili, šetali pse i slično. Nitko od tužitelja nije ih nikad pitao mogu li prolaziti tim putem do svojih parcela. Osim betonske vaze ona je na sporni put postavila i metalnu ogradu u vlasništvu M. M., koju je on maknuo kada mu je zatrebala. Njen suprug je s time bio upoznat i složio se isti dan. Ograda je bila visoka 10-15 cm i bilo ju je lako preskočiti odnosno proći pješke pored nje. Negdje 2018. neki je gospodin, pretpostavlja da je to bio suprug drugotužiteljice, pokušao postaviti nekakve ploče odnosno poravnati put, a njen suprug se tome usprotivio. Prije izgradnje upojnog bunara koji je građen od 2019. do veljače 2020., tu nije postojao nikakav prolaz, već je bilo šipražje. Put koji je predmet spora vidi se na fotografiji broj 4 na listu 30 spisa, to je slikano 2008. kad je počela izgradnja njihove kuće i vidljivo je da tada put nije postojao.

14. Tužiteljica A. B. S. u svom je iskazu navela da su oni (njena obitelj – ona, roditelji i sestra) parcelu koja je sada u njenom vlasništvu kupili 1985., ali su i prije toga dolazili u B., u posjet gospodinu K. koji ima parcelu iznad njih, a ranije je imao parcelu ispod njih, koju je zamijenio onom iznad. Upravo preko njega upoznali su ovo područje i odlučili kupiti parcelu u blizini. Do svoje parcele uvijek su dolazili istim putem, odnosno ako bi dolazili iz V., dolazili bi donjim putem koji je nastavno zatvoren (2020. postavljanjem sporne vaze), a kada bi dolazili iz B. dolazili bi gornjim putem koji je bio bliži i lakše dostupan, a taj put prolazio bi pored trgovine i restorana "T.", pojašnjavajući da je zapravo riječ o produžetku puta koji postoji s donje strane. Tim putem prolazili su vlasnici okolnih parcela, kao i stanovnici V. Gornji put zatvoren je prije više od 10 godina i od tada su do svoje parcele tužitelji pristupali donjim putem kao jedinim putem, preko mjesta na kojem je počinjeno smetanje. U srpnju 2020., kada je htjela pristupiti na svoju parcelu, primijetila je da je prolaz zatvoren sa žardinjerama i cvijećem, iz kojeg razloga nisu mogli pristupiti autom do svoje parcele. Tada je došla u B. zajedno s radnicima kako bi očistili parcelu. Na toj parceli su do 90-ih godina svake godine kampirali, a nakon toga su otprilike jednom godišnje dolazili čistiti i održavati parcelu, u čemu su im pomagali prijatelji. Ona (svjedokinja) je na parcelu dolazila bar jednom godišnje, a njen bivši suprug i češće jer su imali stan u V. Kako nije boravila na parceli, ona nije toliko upoznata s nekim činjenicama koje su isticane u tijeku postupka. Poznato joj je da su ranije postojali nekakvi sporovi vezano za prolaz po spornom putu, ali o tome ne zna detalje jer se to nje počelo doticati tek 2020. kad je naletjela na prepreku u vezi koje je podnesena tužba. Do 2020. se po putu koji je predmet spora moglo prolaziti autima. Na upit jesu li radnici gospodina B. prolazili po spornom putu kada je on gradio kuću, svjedokinja je odgovorila da, koliko zna, nisu imali kuda dolaziti osim po tom spornom putu, kao uostalom i njeni radnici koji su pomogli čistiti parcelu, a pri čemu je trebalo osigurati odvoz smeća, granja i slično kamionom. Od 1985. ni ona, a ni netko od njene obitelji, nisu vozili terenac ili povišeni auto, već obične aute koje su mogli proći po spornom putu. Ona ima puno prijatelja u V. koji su prolazili po tom putu, u prošlosti je u B. bila i diskoteka te su svi iz V. u tu diskoteku dolazili po spornom putu. Dakle, moglo se normalno prolaziti autima, motorima i biciklima. Nakon što joj je predočeno da su neki svjedoci iskazivali da je put koji je ranije postojao za nekoliko metara pomaknut u odnosu na sadašnji put, svjedokinja je odgovorila da ona nije geodeta i da joj je jako teško reći je li došlo do pomaka puta od nekoliko metara, ali ono što smatra bitnim je to da je po spornom putu uvijek postojao prolaz od V. prema B., kao i da su oni uvijek imali prolaz do svoje parcele, sve dok tuženik taj prolaz nije zatvorio. Ona nije nikada točno mjerila kuda prolazi, ali orijentira se po susjedima okolnih parcela i u tom smislu je iskazala da su prolazili uvijek istim putem. Spornu parcelu dobila je 1996. kao vjenčani poklon od roditelja te ujaka i ujne. Nije joj poznato jesu li oni od 1985. pa nadalje ikog tražili dopuštenje za prolaz, a ona osobno od 1996. nije nikoga tražila za dopuštenje jer je tuda mogla slobodno prolaziti.

14.1. Iz iskaza tužitelja F. K. proizlazi da je on prvi put bio na svojoj parceli 1984. kada su njegovi roditelji došli pogledati zemljište koje su nastavno (1985.) i kupili te na njemu izgradili vikendicu (1987.). Do te parcele je još od 1984. postojao put odnosno staza između V. i B. Oni su autom dolazili uz restoran "T." i nastavljali dalje do V. Prije 25 godina, odnosno negdje oko 2000., prolaz s gornje strane je zatvoren i od tada se više nije moglo prolaziti putem iznad restorana "T.", pa su oni na svoju nekretninu pristupali putem koji je predmet spora i na kojem je postavljena vaza. Tim putem su uvijek prolazili vozilima, a dolazili su od 1987. svake godine na ljetovanje (svjedok, njegovi roditelji, sestre, tetke i ostali rođaci). Prvi put je na tom putu vidio promjene u listopadu 2016. kada je gospodin M. izvodio radove na svom objektu, odnosno zidao je zid i tada je na putu bio rasut materijal. Njegovi radnici objasnili su svjedoku da gospodin M. radi zid i da će nakon 2 ili 3 dana taj materijal ukloniti. Kada se svjedok nakon 4 ili 5 dana vratio u B. materijal je bio uklonjen. Od tada pa do srpnja 2020. nitko im nije branio da prolaze po spornom putu. Krajem srpnja 2020. nazvao ga je M. P. i rekao da je gospodin B., kojeg svjedok nije poznavao, zatvorio put postavljanjem metalne ograde i betonske vaze i time svima onemogućio prolaz. Tada mu je rečeno da će ostali susjedi podnijeti tužbu i on im se odlučio pridružiti. Njegovi roditelji nisu iznajmljivali vikendicu, ali su u nju dolazili mnogi rođaci i svi su uvijek do vikendice pristupali autom preko spornog puta i parkirali ispred vikendice. Nisu imali terenac već normalno vozilo. Posljednjih godina dolazio je rođak D. M. koji je i održavao vikendicu, kao i neki drugi rođaci. Sporni put na mjestu gdje je počinjeno smetanje posjeda uvijek je išao približno istim putem, ali je izgled toga puta drugačiji od kada je gospodin M. izgradio zid. Prije izgradnje zida to je bio put širine 2-3 m, makadamski put, a s lijeve i desne strane bilo je drveće i grmlje. Nakon što je gospodin M. izgradio zid taj put je u istom stanju koje su zatekli na uviđaju, a u gornjem dijelu više nije bilo drveća. Lokacija puta je približno ista, moguće da je put pomaknut možda za 1 m. Drveće je bilo s desne strane puta, ali se unatoč tome moglo prolaziti autima. Nikada nije od nikoga tražio dozvolu da prolazi spornim putem jer su taj put smatrali javnim putem kojim su svi prolazili, to je bio jedini put između V. i B.

14.2. Iz iskaza tužiteljice S. P. (sada M.) proizlazi da su njeni roditelji kupili parcelu 1985. i na njoj izgradili drvenu kućicu, a nakon nekih 10-15 godina su zazidali objekt. Do svoje parcele dolazili su gornjim putem sa strane gostionice "T.". Taj put zatvoren je prije nekih 20 godina, od kada su do svoje parcele pristupali sa strane mora, preko puta koji je predmet spora. Svjedokinja je na svoju parcelu dolazila svake godine, a posljednjih 10-12 godina od kada radi u školi dolazi kad god ima godišnji odmor, dakle ljeti, par dana u siječnju te u svibnju. Do svoje nekretnine uvijek su pristupali autom, njen suprug vozio je Citroen Berlingo. Do prije nekih 10 godina između kuće gospodina B. (tuženika) i gospodina G. postojao je pješački put kojim je svjedokinja pristupala do tuženikove kuće kada bi posjećivala majku njegove supruge. Taj put je nastavno zatvoren, a majka tuženikove supruge rekla joj je da tuženik misli zatvoriti i donji put kojim su oni prolazili do svojih nekretnina. Nakon što je to čula ona nije od tuženika tražila dozvolu za prolazak po putu, nije smatrala da je to potrebno jer je to put kojim su oduvijek svi prolazili. U srpnju 2020., kada su došli na odmor, vidjeli su da im je onemogućen prolaz jer je na spornom putu postavljena betonska vaza i metalna pregrada. Njen suprug je to maknuo kako bi mogli autom proći do parcele, ali nisu uspjeli jer su se suprugu zakopale gume zbog blata koje je nastalo uslijed nasipavanja zemlje. Iz tog su razloga parkirali na nekretnini nekih S. i sa svim stvarima kroz šumu došli do svoje nekretnine. Isti dan došao je gospodin B. i rekao im da je taj put njegov i da će parkirati kamion kako bi im onemogućio da tim putem pristupaju svojim parcelama. Taj sporni put postoji od 1985., možda i više, a otkad je gospodin M. izgradio zid put je možda malo pomaknut, ali sigurno ne za 3 m kao što je to rečeno. Oni su se uvijek vozili tim putem, postojala su drva s desne strane i po tome se orijentira kada kaže da put nije znatno pomaknut. Nakon što joj je gospodin B. zabranio prolaz do nekretnine, ona tuda više nije prolazila, već do svoje nekretnine dolazi kroz šumu. Njen suprug je prije 3 ili 4 godine htio po spornom putu nasuti građevinski materijal, a želio se i dogovoriti s tuženikom da uzmu kamion kako bi se po putu nasuli kamenčići, a to sve iz razloga jer su zbog zemlje teško dolazili autima do svojih nekretnina. Tuženik se tome usprotivio, oni su se zbog toga posvađali i njen suprug je taj materijal maknuo. Međutim, oni su i nakon toga do svoje nekretnine dolazili vozilima preko spornog puta, sve do postavljanja vaze i pregrade.

14.3. Tuženik je u svom iskazu naveo da nikada nije vidio niti upoznao osobe koje ga tuže. Jedne prigode 2018. M. P., bivši suprug drugotužiteljice, je po njegovoj parceli počeo stavljati šutu i neke stare pločice, što je maknuo nakon što je on (tuženik) to od njega zatražio. Vezano za postavljanje sporne vaze, pojasnio je da je njegova supruga početkom srpnja 2020. doživjela jednu neugodnu situaciju na način da je jedan Poljak došao blizu mjesta gdje je nastavno postavljena vaza, urinirao i njegovoj supruzi pokazao srednji prst. Iz toga razloga, dakle kako ljudi više ne bi dolazili na njegovu nekretninu, je njegova supruga odlučila postaviti vazu s cvijećem i male pločice koje se inače koriste za držanje cvijeća. Vezano za stanje spornog puta, naveo je da je 2008. počeo graditi kuću i ima fotografije koje dokazuju da se tim putem nije moglo prolaziti automobilima, što mu je nakon podnošenja tužbe potvrdio i sada pok. gospodin I. B. Put je prolazio s gornje strane i išao preko parcele gospodina B., koji je nastavno sagradio zid i zatvorio put. Taj zid je srušen od strane nekih susjeda, a u vezi toga se vodio i sudski postupak u kojem je utvrđeno da gospodin B. ima pravo zatvoriti put. Put koji spominju tužitelji mogao je eventualno ići niže od puta koji je predmet spora, ali to je samo njegova pretpostavka i o tome nema nesposrednih saznanja. Kada je 2008. počeo graditi kuću trebao je raskrčiti parcelu jer je do tada na njoj bila šuma. S gornje strane strojevi su teško mogli proći pa je on pitao gospodina B. može li preko njegove parcele doći strojevima i nakon što mu je on to dozvolio došli su bageri i počeli raditi ono za što tužitelji tvrde da je put koji je oduvijek postojao. Pojašnjava da je zatražio od gospodina B. da mu dozvoli prolaz do njegove nekretnine, a nastavno su taj dio on i gospodin M. od B. i kupili. Put koji spominju tužitelji dolazio je iz V. vale i završavao 3 m dalje od sadašnjeg zida gospodina M. Godine 2013. počeli su radovi na kanalizaciji, a 2018.-2019. radovi na upojnom bunaru kako bi se riješila odvodnja vode s ceste. Gospodin L. i B., koji su u ovom postupku bili saslušani kao svjedoci, su pritom dozvolili da se cijevi postave na njihovu nekretninu. Za potrebe ugradnje upojnog bunara razrušena su sva stabla i grmlja. Dakle, prije toga nije bilo spornog puta, već samo šuma i šipražje koji su se protezali do donjeg zida gospodina J. G. i na dijelu tuženikove parcele sve do nekretnine gospođe Š. On tužitelje nije nikada vidio. Primijetio je da tamo postoji neka stara kućica, ali pretpostavlja da su oni do svoje nekretnine dolazili preko nekretnina svojih susjeda, vjerojatno po onom putu koji je postojao niže od puta koji je predmet spora.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a napose predočenih iskaza svjedoka i stranaka, ovaj je sud utvrdio da su 80-ih godina prošlog stoljeća mještani, odnosno vlasnici okolnih parcela, sagradili put na način da su po tadašnjoj kozjoj stazi nasipali materijal, a to uz pomoć jednog kmeta koji je imao njivu u blizini i traktorom dovozio materijal. To je bio put između V. i B. kojim su mještani, uključujući i tužitelje odnosno njihove prednike, pristupali do svojih nekretnina, i to kako s „s gornje strane“ koja je prolazila pored restorana T. (prema B.), tako i „s donje strane“, odnosno sa strane mora (prema V.). Nije sporno da je taj put nastavno s gornje strane zatvoren, i to od strane I. B. nakon što je ovaj izgradio kuću i zagradio svoje dvorište, a nakon čega tužitelji, kao ni ostali mještani, primjerice svjedoci Š. i J., nisu mogli pristupiti svojim nekretninama tim putem (s gornje strane). Sve navedeno proizlazi iz u tom dijelu suglasnih iskaza svjedoka D. i F. J., O. i M. Š., B. i L. K. te iskaza tužitelja, koje ni tuženik (u tom dijelu) nije osporio.

15.1. Pritom, u tijeku postupka nije utvrđeno kada je točno gospodin B. zatvorio prolaz s gornje strane jer o tome svjedoci i stranke različito iskazuju. Primjerice, svjedoci B. i L. K. navode da je taj prolaz zatvoren „negdje 2010.“, svjedokinja D. J. da je to bilo prije „puno više od 10 godina“, svjedok F. J. da su taj put koristili od 1981. pa „sigurno još 20 godina“, dok su tužitelji S. P. (M.) i F. K. naveli da je prolaz s gornje strane zatvoren „negdje oko 2000.“ odnosno „prije nekih 20 godina“. Međutim, nesuglasnost njihovih iskaza u tom dijelu (koja se, po stavu suda, može opravdati odmakom vremena) nije od značaja niti utječe na utvrđenje relevantnih činjenica za ovaj postupak - čina smetanja i posljednjeg mirnog posjeda. Nesporno je, dakle, da je prolaz s gornje strane zatvoren najkasnije 2010. te da tužitelji do svojih nekretnina, najkasnije od tada, nisu pristupali „gornjim putem“.

15.2. Nadalje, sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da su tužitelji, po zatvaranju gornjeg prolaza, do svojih nekretnina pristupali „donjim putem“, onim prema moru, prolazeći vozilima preko mjesta na kojem su u srpnju 2020. od strane tuženikove supruge postavljene kamena vaza i metalna pregrada. Naime, o tome suglasno iskazuju svjedoci D. i F. J., inače vlasnici susjedne nekretnine – vikendice koja se nalazi ispod mjesta na kojemu je postavljena kamena vaza koji, iako žive u S., u H. borave najmanje 150 dana godišnje (prema navodima F. J.), kao i svjedoci O. i M. Š., čija nekretnina, na koju svakodnevno dolaze, graniči s nekretninom drugotužiteljice. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze navedenih svjedoka, cijeneći da je riječ o osobama koje ni po čemu nisu zainteresirane za ishod ovoga postupka, a stanje predmetnih parcela, kao i okolnost na koji način se do njih pristupalo, poznato im je još od 80-ih (svjedoci J.), odnosno 60-ih (svjedoci Š.) godina prošloga stoljeća, o čemu su iskazivali na uvjerljiv i objektivan način. Imenovani svjedoci decidirano su izjavili da su tužitelji i nakon zatvaranja prolaza s gornje strane do svojih parcela pristupali autom i to preko puta koji se nalazi na sjevernom dijelu kč. br. 1065/19 k.o. P., prolazeći preko mjesta na kojem je nastavno postavljena kamena vaza, a koji put su povremeno koristili i svjedoci Š. kako bi autom i prikolicom došli do svoga vrta. Slijedom obrazloženog, ovaj sud nema razloga sumnjati u istinitost iskaza navedenih svjedoka, tim više što je uviđajem utvrđeno da je to jedini način na koji se vozilom može pristupiti do nekretnina tužitelja, jer drugog puta nema.

15.3. S obzirom na to da sud vjeruje svjedocima O. i M. Š. te D. i F. J. da su tužitelji autom pristupali do svojih nekretnina preko spornog puta na sjevernom dijelu kč. br. 1065/19 k.o. P., nisu uzeti u obzir iskazi svjedoka B. i L. K., kao ni svjedoka M. M., u dijelu u kojem navode da nisu vidjeli da bi nakon izgradnje upojnog bunara (odnosno od 2017. o čemu iskazuje M.) tužitelji ili netko drugi tim putem prolazio autima. Naime, sama okolnost što ih imenovani svjedoci nisu vidjeli ne znači da tužitelji (ili netko treći) nisu prolazili spornim putem, tim više jer iz ostalih dokaza proizlazi suprotno. Naime, upravo su svjedoci M. Š. i F. J. u svom iskazu naveli da je nakon izgradnje upojnog bunara put bio bolje napravljen (proširen i dodatno nasipan), a što proizlazi i iz iskaza svjedoka M. P.

15.4. Iz istog razloga sud nije povjerovao navodu tuženika da prije izgradnje upojnog bunara nije bilo spornog puta, već su na sjevernom dijelu kč.br. 1065/19 k.o. P. bili šuma i šipražje, koji su raskrčeni za potrebe gradnje upojnog bunara, kao ni navodima svjedoka L. i B. K. da je put bio zarastao i da se njime nije moglo prolaziti, a to iz razloga što to ne proizlazi iz drugih dokaza provedenih u tijeku postupka i ocijenjenih u gornjem tekstu. Moguće je da je dio nekretnine tuženika raskrčen za potrebe izgradnje upojnog bunara, što je uostalom vidljivo na fotografijama dostavljenim u spis te proizlazi iz iskaza svjedoka. Međutim, to nipošto ne znači da se prije izgradnje upojnog bunara nije moglo prolaziti po spornom putu, jer iz iskaza svjedoka F. i D. J., M. i O. Š., R. B., M. P. i iskaza tužitelja, proizlazi suprotno. 15.5. Glede spornih fotografija u spisu, tuženik je u tijeku postupka njima pokušao dokazati da u vrijeme kada je započeo gradnju kuće (2008.), kao i u vrijeme izgradnje upojnog bunara (2018.) na kč.br 1065/19 nije postojao put. Međutim, na temelju tih fotografija (list 29-32 spisa) sud nije utvrđivao relevantne činjenice jer zbog pada i visinske razlike na terenu (što je utvrđeno i neposrednim opažanjem na uviđaju), fotografijama nije predočeno stvarno stanje i cjelokupan izgled spornih nekretnina, kao ni stanje puta.

15.6. Nadalje, u tijeku postupka pojavilo se kao sporno pitanje je li put koji je predmetom spora (na sjevernom dijelu kč. br. 1065/19 k.o. P.) izgrađen 80-ih godina od strane mještana, ili je nastao kasnije, a to s obzirom na navode svjedoka R. B. da je sporni put nastao nakon što je M. M. izgradio kuću i pritom pomaknuo zid dvorišta par metara, te navode svjedoka B. K. i L. K. da je postojeći put pomaknut za par metara u odnosu na onaj izgrađen 80-ih godina i da je vjerojatno nastao kada je građena kanalizacija (a to je prema navodima tuženika bilo 2013.). Naime, svjedok M. M. je u svom iskazu naveo da je, kada je gradio kuću, zid svoga dvorišta pomaknuo za tri metra, ali je također izjavio da je 2017. (kada je gradio kuću) dio na kojem je postavljena vaza izgledao jednako kao i do sada. U vezi toga valja reći da nije sporno da je prijeporni put raskopan u dva navrata, i to 2013. kada je građena kanalizacija, te 2018. i 2019. kada su vršeni radovi izgradnje upojnog bunara. Navedene okolnosti, kao i činjenica da je svjedok M. pomaknuo zid svoga dvorišta, mogle su dovesti i do pomaka spornog puta o čemu iskazuju svjedoci K. i R. B. Međutim, stav je ovoga suda da taj pomak nije bio znatan, odnosno nije bio takvog obima da bi to utjecalo na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda, a posljedično i na osnovanost tužbenog zahtjeva. To prvenstveno stoga što pomak puta ne proizlazi iz iskaza svjedoka Š. (kojima je dobro poznato stanje okolnih nekretnina i spornog puta još od 60-ih godina prošloga stoljeća), kao ni nalaza i mišljenja vještaka koji se pozitivno očitovao o vidljivosti prolaza na snimkama iz 2006. i 2011., ne navodeći da bi prolaz vidljiv na snimkama bio pomaknut u odnosu na postojeći. Stoga, ovaj je sud zaključio da sporni put nije u znatnoj mjeri pomaknut, prihvaćajući pritom kao logičan navod tužitelja da su do svojih nekretnina uvijek dolazili istim putem, orijentirajući se prema položaju susjednih parcela i drveća koje je raslo uz put.

16. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da su tužitelji bili posljednji mirni suposjednici prava stvarne služnosti puta preko kč.br. 1065/19 k.o. P., kojim putem su, vozilima i pješke pristupali do svojih nekretnina kao povlasnih. Nije utvrđeno da bi tužitelje netko smetao u pristupu njihovim nekretninama ili da bi im netko pristup osporavao. Drugotužiteljica S. P. je do svojih nekretnina spornim putem pristupala nekoliko puta godišnje, a prvotužiteljica A. B. S. i trećetužitelj F. K. (odnosno njegovi rođaci) dosta rjeđe, što međutim prema čl. 29. st. 2. ZVDSP nije dovelo do prestanka njihovog posjeda. Ovdje valja ukazati i da sud nije po prijedlogu tuženika zatražio od trećetužitelja F. K. da otvori svoju vikendicu radi utvrđenja koristi li se ista ili ne, jer takvo utvrđenje ne bi utjecalo na osnovanost tužbenog zahtjeva. U tijeku postupka utvrđeno je da su trećetužitelj i njegovi rođaci dolazili na predmetnu nekretninu, a stanje predmetne vikendice nije relevantno za utvrđenje posjeda prava stvarne služnosti.

16.1. Posljednji mirni posjed tužitelja zasmetan je postavljanjem kamene vaze i metalne pregrade na prolazu koji se nalazi na sjevernom dijelu kč. br. 1065/19 k.o. P. (na mjestu označenom točkama A-B-C-D u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Veting d.o.o. – list 147 spisa), a kojim radnjama su tužitelji onemogućeni (glede pristupa vozilom), odnosno bitno ograničeni (glede pristupa pješke) u njihovom pravu posjeda stvarne služnosti prolaza te im stoga pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

16.2. Pritom, moguće je da je postavljanje navedenih prepreka bilo motivirano (i) događajem o kojem iskazuju tuženik i njegova supruga, odnosno neugodnom situacijom sa stranim državljaninom koji je urinirao na njihovoj parceli. Međutim, navedeno ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer je stav ovoga suda da je kod tuženika i njegove supruge postojala svijest da radnjama postavljanja sporne vaze i pregrade zadiru u posjed tužitelja. To stoga što je istog dana došlo do svađe između tužiteljice S. P. i tuženika vezano za postavljanje vaze, o čemu je iskazivala upravo tuženikova supruga. Tuženik i njegova supruga znali su da tužitelji autom pristupaju do svojih nekretnina upravo preko spornog puta, a smatrajući da im to pravo ne pripada, poduzeli su radnje kako bi ih u tome spriječili, smetajući na taj način njihov posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti.

16.3. Za ovu parnicu nije relevantna okolnost što tužitelji nisu od tuženika ni njegove supruge tražili dozvolu za prolazak nekretninom kč.br. 1065/19 k.o. P. (u njihovom suvlasništvu), a koju okolnost tužitelji ni ne spore. Naime, posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, a unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti prava stvarne služnosti. Cilj posjedovne parnice je uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja te je u toj parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, bez obzira na pravo na posjed i pravni temelj posjeda. Ukoliko tuženik smatra da tužitelji nemaju pravo prolaziti spornim putem do svojih nekretnina, takvu zaštitu ovlašten je zahtijevati u drugom odgovarajućem postupku.

17. Slijedom svega navedenog valjalo je u pretežitom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP odlučiti kao u toč. I izreke rješenja.

17.1. Tužbeni zahtjev odbijen je u dijelu u kojem tužitelji zahtijevaju uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženik o svom trošku ukloni metalnu ogradu s puta, jer je u tijeku postupka utvrđeno da je ograda u međuvremenu uklonjena. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelji zahtijevaju da se tuženiku zapriječi novčanom kaznom od 30.000,00 kuna, jer takav vid zaštite nije predviđen odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP.

18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje: Tarifa). Tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je sud odlučio da je tuženik dužan tužiteljima nadoknaditi sve troškove postupka.

18.1. Tužiteljima je sukladno Tbr. 7.2. Tarife priznata jednokratna nagrada za zastupanje u prvostupanjskom postupku u visini od 200 bodova ili 2.000,00 kuna, što uvećano za 20% na ime zastupanja troje tužitelja (Tbr. 36.1. Tarife) iznosi 240 bodova ili 2.400,00 kuna, a što uvećano za pripadajući PDV od 600,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), ukupno iznosi 3.000,00 kuna.

18.2. Uz navedeno, tužiteljima je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 2.152,48 kuna (dok će preostali neutrošeni predujam u iznosu od 847,52 kuna tužiteljima biti vraćen), kao i troškovi odmjereni svjedocima D. J. u iznosu od 920,00 kuna, R. B. u iznosu od 1.036,00 kuna te M. P. u iznosu od 920,00 kuna, jer je tužiteljima naloženo da taj trošak naknade svjedocima. Dodatno, tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 200,00 kuna. Ukupni trošak tužitelja, slijedom svega navedenog, iznosi 8.428,48 kuna.

19. Na temelju čl. 154. st. 5. ZPP tuženiku nisu priznati troškovi postupka.

U Puli 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužiteljima po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici