Poslovni broj: Usž-1908/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. D. i mldb. L. D., oboje iz K., zastupana po ocu i zakonskom zastupniku I. D., zastupanog po opunomoćeniku S. C. odvjetniku iz M., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave d.-n., D., radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 18 UsI-1658/21-4 od 8. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 18 UsI-1658/21-4 od 8. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u kojem traže poništenje rješenja tuženika, broj: 511-03-06/1-UP/I- 7/6-2020 od 1. ožujka 2020.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

3. Dalje u žalbi tužiteljici iscrpno navode i obrazlažu razloge zbog kojih smatraju da je pobijana presuda nezakonita, a prije svega zbog počinjenih propusta tijekom provedenog postupka koji je prethodio njezinom donošenju, a koji su doveli i do nepotpuno i pogrešno utvrđenih relevantnih činjenica. Dodaje da upravni postupak nije proveden na zakonom propisani način, a da propuste na koje su ukazivali u tužbi nije otklonio ni prvostupanjski sud. Smatra da je tijekom upravnog spora bilo potrebno provesti odgovarajući dokazni postupak i saslušati svjedoke koji imaju saznanje o bitnim činjenicama, što je prvostupanjski sud propustio učiniti te odluku donio temeljeći zaključke isključivo na činjenicama koje su utvrđene u upravnom postupku. Tužitelji ukazuju na pobliže navedene presude, uključujući i odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2069/15-2 od 2. prosinca 2015., smatrajući da je donesena u predmetu istog činjeničnog i pravnog supstrata.

4. Tužitelji dodaju da niti u konkretnom slučaju odlučne činjenice nisu valjano utvrđene, tj. nije proveden odgovarajući dokazni postupak, a da je u oba slučaja riječ o osobama koje su državljani Republike Hrvatske, gdje imaju prebivalište, ali rade u Bosni i Hercegovini. Ukazuju na ustavnom propisana prava i zajamčene slobode prema kojima imaju pravo slobodno se kretati i birati boravište, a da okolnost rada izvan mjesta prebivališta ne može biti razlog za odjavu prebivališta, niti je dostatan za zaključak da osoba na prijavljenoj adresi ne prebiva.

5. Konačno tužitelji ukazuju i na nedostatak valjanog obrazloženja pobijane presude, smatrajući da su izostali razlozi na kojima je utemeljena, tj. da su bitne činjenice nepotpuno utvrđene i protivne tvrdnjama tužitelja. Smatraju da bez odgovarajućeg dokaznog postupka pobijana presuda nije mogla biti donesena, jer za izvedene zaključke ne postoji uporište u podacima spisa predmeta, pa predlažu da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući osporenu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelji I. D. i mldb. L. D. imaju prebivalište u G. P. u Bosni i Hercegovini od 2013., tj. od 2015., za stalno (prema dopisu Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog Ministarstva unutarnjih poslova, Federalne uprave policije S., broj: 09-11/1-04-3-5851/18/HE od 20. ožujka 2019. i provjeri u Jedinstvenom registru gađana IDDEEA).

10. Nadalje proizlazi da tužiteljica, mldb. L. D. pohađa Osnovnu školu, a prema potvrdi te Škole u M. je mldb. tužiteljica upisana kao redovita učenica osmog razreda u školskoj godini 2020./2021.

11. Nadalje, iz podataka spisa, kao i pobijane presude proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju tuženikovog rješenja izvršeno više terenskih provjera (dana 4. siječnja 2018., 15. siječnja 2018., 19. rujna 2019.) o čemu su sačinjene i službene zabilješke koje prileže spisu, a tom prilikom je utvrđeno da na predmetnoj adresi prebivališta tužitelja T. U. 6, K., tužitelji nisu zatečeni, a niti ostali članovi obitelji D. (M. D., sin tužitelja i A. D., tužiteljeva supruga). Na prijavljenoj adresi prebivališta zatečen je I. Č., otac A. D., koji je izjavio da tužitelji prebivaju u G. P., da se djeca školuju u M., a da njihovi roditelji ne rade na području Republike Hrvatske, već se bave poljoprivredom u Bosni i Hercegovini. Nadalje prema utvrđenim činjenicama tijekom upravnog postupka proizlazi da I. Č., punac tužitelja, mjesečno plaća naknadu za odvoz miješanog komunalnog otpada za ukupno tri člana domaćinstva, a u prilog tome da u obiteljskoj kući na prijavljenoj adresi prebivališta tužitelja prebivaju tri člana domaćinstva su i drugi podaci spisa, npr. mjesečna potrošnja vode (cca. 15 m[3] ) kao i potrošnja električne energije. Također je provjerom kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje; Ispostava P., utvrđeno da se ordinacija izabranih liječnika primarne zdravstvene zaštite svih članova obitelji D. nalaze u Domu zdravlja M..

12. Također spisu predmeta prileži i spisak učenika koji pohađaju Osnovu školu i u tu svrhu prelaze granični prijelaz G. (BiH) – G. P. i (HR) autobusima, koji je izdan od trgovačkog društva A. d.o.o. G., Podružnica Č., pod brojem 151/19 dana 17. rujna 2019. (na kojem popisu se nalazi i mldb. tužiteljica), a prileži i spisak iz 2017. na kojem se nalazi mldb. tužiteljica i njezin brat M. D..

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i prema ocjeni ovog Suda javnopravna tijela su pravilno zaključila da je bilo zakonskog uporišta za donošenje rješenja po službenoj dužnosti, tj. da su se ostvarili uvjeti za primjenu odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine", 144/12. i 158/13. – dalje: ZOP) u svezi odredbe članka 15. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici ("Narodne novine", 62/15. – dalje: ZOI), a kojim je odjavljeno prebivalište tužiteljima sa adrese T. U. 6, K., P..

14. Naime, na temelju svih utvrđenih činjenica tijekom provedenog upravnog postupka bilo je osnove za zaključak da tužitelji nisu trajno nastanjeni na adresi prijavljenog prebivališta, već u G. P. u Bosni Hercegovini.

15. Slijedom iznesenog, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da su bitne činjenice za donošenje odluke u upravom sporu, u prethodno provedenom upravnom postupku pravilno utvrđene, zbog čega je pozivom na odredbu članka 36. stavka 4. ZUS-a odluku donio bez održavanja rasprave, jer činjenično stanje nije našao spornim, već samo primjenu prava.

16. Naime, s obzirom na naprijed izneseno, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja i zaključke javnopravnih tijela da tužitelji na prijavljenoj adresi prebivališta nisu trajno nastanjeni, a da s obzirom na sve utvrđene činjenice izjava I. Č. da i svi članovi obitelji D., uključujući i tužitelje zajedno stanuju u obiteljskoj kući u K., na adresi T. U. 6, nije prihvaćena kao vjerodostojan dokaz, jer je proturječna svim drugim provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama tijekom upravnog postupka.

17. Stoga, niti žalbeni razlozi kojima tužitelji upiru na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje i s time u vezi povredu postupovnog prava nisu s uspjehom osporili zakonitost pobijane presude, niti su tužitelji u tužbi predložili provođenje dokaznog postupka koji bi doveo do drugačijeg ishoda upravnog spora.

18. Stoga je, za donošenje pobijane presude bez održavanja rasprave bilo zakonskog uporišta u odredbi članka 36. stavka 4. ZUS-a, a sud je valjano obrazložio razloge na kojima je utemeljio odluku, zbog čega je i žalbeni prigovor o bitnoj povredi pravila postupka, neosnovan.

19. Ovaj Sud je ocijenio da je osnovano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članak 57. stavka 1. ZUS-a, potvrđujući time tuženikovo rješenje zakonitim, a presudu je donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava, što žalbenim razlozima tužitelji nisu doveli u sumnju, a zbog čega ovaj Sud žalbene razloge nije ocijenio osnovanima, uključujući i prigovor o povredi pobliže navedenih ustavnih prava. Uz to se napominje da se presuda ovog Suda na koju se tužitelji pozivaju u žalbi ne odnosi na predmet istog činjeničnog supstrata.

20. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Galić