Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-175/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Z. E., OIB: …, iz J., 2. tužitelja M. E.1 , OIB: … iz J., 3. tužiteljice N. J., OIB: … iz D. R., 4. tužiteljice S. J., OIB: …, iz D. R., i 5. tužiteljice A. E., OIB: …, iz D. R., zastupanih po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., protiv tuženika J. Ž., OIB: … iz D. R., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, brisanja uknjižbe i uspostave ranijeg zk stanja, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-3425/18 od 21. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3425/18 od 21. prosinca 2018., i sudi:

I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju koji su sklopili sada pok. B. Ž., kao darovatelj i tuženik J. Ž., kao daroprimac, dana 22. rujna 2010. godine, a koji ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja dana 22.09.2010. kod javne bilježnice M. P.1 u S., pod poslovnim brojem: OV-7087/10.

II. Utvrđuje se da je pravno nevaljala uknjižba prava vlasništva tuženika J. Ž. na nekretninama označenim kao: čest.zem. 961/8 i čest.zem. 961/20 ZU 1082, K.O. D., koja je Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, pod poslovnim brojem: Z-1447/20, dopuštena na temelju ugovora o darovanju koji su sklopili sada pok. B. ž. kao darovatelj i tuženik J. Ž., kao daroprimac, dana 22. rujna 2010.godine, a koji ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja dana 22.09.2010. kod javne bilježnice M. P.1 u S., pod poslovnim brojem: OV-7087/10.

III. Nalaže se odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog uknjižbom prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju koji su sklopili sada pok. B. Ž. kao darovatelj i tuženik J. Ž., kao daroprimac, dana 22. rujna 2010. godine, a koji ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja dana 22.09.2010. kod javne bilježnice M. P.1 u S., pod poslovnim brojem: OV-7087/10, koja uknjižba je dopuštena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, pod poslovnim brojem: Z-1447/20, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na čest.zem. 961/8 i čest.zem. 961/20 ZU 1082, K.O. D., kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora na način da se briše pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem. 961/8 i čest.zem. 961/20 ZU 1082, K.O. D., sa imena J. Ž., D. R., OIB: … za cijelo uz istovremeni upis toga prava na ime B. Ž. pok. J., OIB: … za cijelo, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 28.923,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tužitelji su odbijeni tužbenim zahtjevima, koji glase:

„ I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju koji su sklopili sada pok. B. Ž., kao darovatelj i tuženik J. Ž., kao daroprimac, dana 22. rujna 2010.godine, a koji ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja dana 22.09.2010. kod javne bilježnice M. P.1 u S., pod poslovnim brojem: OV-7087/10.

II. Utvrđuje se da je pravno nevaljala uknjižba prava vlasništva tuženika J. Ž. na nekretninama označenim kao: čest.zem. 961/8 i čest.zem. 961/20 ZU 1082, K.O. D., koja je Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, pod poslovnim brojem: Z-1447/20, dopuštena na temelju ugovora o darovanju koji su sklopili sada pok. B. ž. kao darovatelj i tuženik J. Ž., kao daroprimac, dana 22. rujna 2010.godine, a koji ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja dana 22.09.2010. kod javne bilježnice M. P.1 u S., pod poslovnim brojem: OV-7087/10.

III. Nalaže se odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog uknjižbom prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju koji su sklopili sada pok. B. Ž. kao darovatelj i tuženik J. Ž., kao daroprimac, dana 22. rujna 2010.godine, a koji ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja dana 22.09.2010. kod javne bilježnice M. P.1 u S., pod poslovnim brojem: OV-7087/10, koja uknjižba je dopuštena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, pod poslovnim brojem: Z-1447/20,, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na čest.zem. 961/8 i čest.zem. 961/20 ZU 1082, K.O. D., kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora na način da se briše pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem. 961/8 i čest.zem. 961/20 ZU 1082, K.O. D., sa imena J. Ž., D. R., OIB: … za cijelo uz istovremeni upist toga prava na ime B. Ž. pok. J., OIB: … za cijelo, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka.“

Pod točkom II. izreke, naloženo je tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku troškove postupka, bez navođenja iznosa parničnih troškova.

2. Prvostupanjsku presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.U žalbi ukazuju da je odredbom članka 2. Ugovora o darovanju darovatelj zadržao pravo plodouživanja.Smatraju da je formalnog karaktera ugovorna odredba članka 3. kojom je određeno da daroprimac stupa u posjed danom sklapanja ugovora.Ukazuju da odredbom članka 5. tuženik nije ovlašten na upis posjeda u katastru.Upućuju na iskaz koji je tuženik dao u predmetu Pst-481/14, a u kojem je naveo da nije stupio u posjed kuće koja je predmet darovanja i da se u posjedu kuće nalazi tužiteljica.Prigovaraju da se prvostupanjskii sud nije izjasnio o ovom iskazu.Ukazuju da je tužiteljica suposjednica, da su tužiteljica i pok. darovatelj stanovali u kući i plaćali režije kako to proizlazi iz iskaza M. E.2 .Pozivaju se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 880/05 u kojoj je izneseno stajalište da predaja ključa ne znači predaju stana u posjed, već neposredan posjed ima osoba koja vrši faktičnu vlast.Pozivom na brojne odluke Vrhovnog suda tvrde da je darovni ugovor trebao biti sklopljen u formi javnobilježničke isprave.Prigovaraju da presuda nema razloga o plodouživanju, da iskazi nisu pravilno ocjenjeni, da je izostala ocjena pojedinih iskaza u vezi sa ostalim iskazima, da nije obrazloženo iz kojih razloga je sud poklonio vjeru svjedocima koji su u rodbinskoj vezi sa tuženikom (majka, brat, tetka), da nije obrazloženo zbog čega se ne poklanja vjera svjedocima M. P.2 , E. B., M. E.2 i S. Ž.. Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik tvrdi da je žalba nepravovremena, jer je rok za žalbu počeo teći 21. prosinca 2018. kada je presuda objavljena i istekao 5. siječnja 2019., a kako je podnesena nakon smrti tužiteljice, žalba nije dopuštena.

4. Žalba tužitelja je pravovremena i dopuštena.Iz stanja spisa proizlazi da je presuda dostavljena strankama na ročištu za objavu presude održanom dana 21. prosinca 2018., a žalba tužiteljice upućena preko pošte preporučenom pošiljkom predane pošti dana 7. siječnja 2019. (listovi 161 i 165 spisa).Zadnji dan roka od 15 dana za žalbu, padao je u subotu 5. siječnja 2019., kada sud ne radi, a idući dan je bila nedjelja, pa je rok za žalbu isticao 7. siječnja 2019. (članak 112. stavak 4. Zakona o parničnom postupku – NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), kada je žalba i predana pošti preporučenom pošiljkom (članak 113 stavak 2 ZPP).U povodu žalbe tužitelja, neodlučni su navodi odgovora na žalbu o nedopuštenosti žalbe zbog nedostatka u zastupanju.Naime, sukladno odredbi članka 354. stavak 3. ZPP, zato što punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za zastupanje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.Uostalom, prema stanju spisa proizlazi da je da je tužiteljica M. R. Ž. umrla …., dakle, poslije zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostupanjske presude, pa je u žalbenom stadiju postupka, prvostupanjski sud rješenjem broj P-3425/18 od 12. prosinca 2019., odredio prekid postupka.Pravomoćnim rješenjem broj P-3425/2018-33 od 16. studenog 2020., postupak je nastavljen s nasljednicima umrle tužiteljice koji nisu odustali od žalbe podnesene po punomoćnici umrle tužiteljice prije isteka roka od mjesec dana računajući od smrti tužiteljice tijekom kojeg je punomoćnica bila dužna obavljati radnje u postupku.

5. Žalba je osnovana.

6. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. tog Zakona.

7. Prvo postavljenim zahtjevom traži se utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zbog nedostatka propisanog oblika.U činjeničnoj osnovi tužbe se tvrdi da sporni ugovor predstavlja darovanje bez prave predaje, jer tuženik nikada nije uveden u faktičan posjed, a prema odredbi članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, ugovor o darovanju bez prave predaje mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave.Drugo i treće postavljenim zahtjevima traži se utvrđenje nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva tuženika i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, kao posljedica ništetnosti ugovora o darovanju.

8. Utvrđeno je da je sporni ugovor o darovanju sklopljen 22. rujna 2022. između sada pokojnog B. Ž., kao darovatelja i tuženika, kao daroprimca, da je potpis darovatelja ovjeren 22. rujna 2010. po javnom bilježniku M. P.1 iz S., pod brojem ovjere OV-7087/10, da su člankom 2. ugovora, stranke ugovorile da darovatelj zadržava pravo plodouživanja do svoje smrti na nekretninama koje su predmet darovanja, a člankom 4, stranke su utvrdile da daroprimac stupa u posjed darovanih nekretnina danom sklapanja ugovora.

9. Prema odredbi članka 482. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, – dalje: ZOO), ugovor o darovanju sklapa se u pisanoj formi, a prema stavku 2. tog članka, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Pod pojmom prave predaje iz članka 482. stavak 2. ZOO, podrazumijeva se faktična predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja.

10. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, već je bilo sporno je li tuženik sklapanjem darovnog ugovora postao neposredan posjednik predmeta darovanja.

11. U odnosu na stjecanje posjeda tuženika povodom darovanja, prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjske presude, svjedoci su iskazali, i to:

- Z. K. kako je osobno posjetila pok. B. Ž. upravo u spornoj kući te kako joj je on osobno rekao da je sve sredio, kako s njime u kući spava njegov nećak J. koji da brine za njega, da J. ima ključeve od kuće i da je J. njemu desna ruka,

- H. Ž. kako je njemu poznato da je pok. B. sklopio ugovor s tuženikom, kako zna da je tuženik imao ključeve od kuće pok. B. jer da je J. i živio kod B., da je kuću zaključavao kada bi išao raditi i otključao bi je kad bi se vratio s posla,

- navedeno je potvrdio i svjedok J. M.,

- isto je potvrdila i saslušana svjedokinja M. Ž.1 , te istaknula kako je i ona osobno posjećivala pok. B., i to skoro svaki dan, i da je njoj poznato kako se jedino tuženik brinuo o sada pok. B., koji da je za vrijeme bolesti živio u prizemlju gdje se nalazio ortopedski krevet a do tog kreveta da se nalazio krevet na kojem je ležao upravo tuženik, kako je tužiteljica kroz to vrijeme živjela na katu, da je ona znala da J. brine o pok. B. i da s njim spava,

- S. Ž. je također potvrdila kako je tuženik imao ključeve predmetne kuće,

- M. E.2 je navela kako je istina da je J. pomagao u skrbi oko pok. B., međutim da se isti po ničem nije razlikovao u količini pomoći od pomoći koju je pružala ostala rodbina.

- S. Č. je navela kako je ista znala posjećivati pok. B. te kako je vidjela tuženikov krevet koji da je bio u prizemlju, a da je tuženik tu boravio i dan i noć,

- M. P.2 i N. J. su navele kako kad bi posjećivale pok. B. ne bi zatekle tuženika, a da se o pok. B. uglavnom brinula njegova supruga i da su i one znale pomagati,

- E. B. je navela kako je pok. B. bio ljut na svoju rodbinu koja ga ne posjećuje a da se o njemu jedino skrbila njegova supruga.

12. Temeljem iskaza Z. K., H. Ž., M. Ž.1 , M. Ž. , te S. Č., koje je prvostupanjski sud ocijenio istinitim i vjerodostojnim, utvrđeno je da se tuženik brinuo o pok. B. Ž., da je isti pored njega imao krevet na kojem je i spavao, da je tuženik imao ključeve od predmetne nekretnine, pa prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bio uveden u zakonit posjed predmetne nekretnine i da se stoga ne radi o darovnom ugovoru bez prave predaje.

13. Osnovano žalitelji prigovaraju da je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu uvođenja tuženika u posjed povodom darovanja utvrdio isključivo temeljem iskaza srodnika tuženika (majke M. Ž.1 , brata H. Ž., rođakinje Z. K.), zanemarujući iskaze ostalih saslušanih svjedoka i zapisnik o iskazu tuženika dan u predmetu broj Pst- 481/14 (prijašnjeg broja Pst-944/11).U odnosu na iskaz svjedoka S. Č., osobne liječnice darovatelja, osnovano se u žalbi prigovara da je dio iskaza ove svjedokinje, prvostupanjski sud izdvojio iz konteksta cjeline danog iskaza dajući mu na taj način drugačije značenje.Naime, pored dijela zapisnika o iskazu ovog svjedoka u kojem stoji: "tuženikov krevet bio je u prizemlju gdje je boravio i dan i noć", ova svjedokinja je iskazala da je M., supruga darovatelja, zajedno sa darovateljem živjela cijelo vrijeme u kući, da joj nije poznato gdje je M. spavala, da za svojih dolazaka nije vidjela tuženika, da ne zna da li je imao ključ od kuće, da ne zna da li je pomagao pokojnom B. i da ne zna da li je postojao nekakav darovni ugovor između pokojnog B. i tuženika.Temeljem iskaza svjedokinje S. Č. koji sadrži proturječne navode o posjedu tuženika nakon sklapanja darovnog ugovora, ne može se utvrđivati ova odlučna činjenica.

14. Izvedene dokaze sud ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, ali je ovo uvjerenje dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporišta u ostalim izvedenim dokazima.Presuda o odlučnoj činjenici posjeda tuženika ne može se temeljiti isključivo na iskazima svjedoka koji su u bliskom srodstvu sa tuženikom, kada pored ovih iskaza postoje iskazi svjedoka iz kojih proizlazi da je tuženik pomagao oko skrbi darovatelja kroz razdoblje bolesti, da je imao ključeve kuće, ali da nije stanovao u kući koja je bila predmet darovanja (S. Ž., M. E.2 , M. P. , N. J., E. B.).Kod toga, na listu 102 spisa nalazi se zapisnik o iskazu tuženika dan na istu okolnost u drugom parničnom predmetu (broj Pst-481/14), u kojem stoji: "Ja nisam ušao u posjed ove kuće, u posjedu kuće je u cijelosti isključivo i samo tužiteljica.".

15. Polazeći od sadržaja ugovora o darovanju kojim je ugovoreno pravo doživotnog stanovanja darodavatelja, nesporne činjenice da je darovatelj nastavio stanovati u kući zajedno sa suprugom, prijašnjom tužiteljicom koja je umrla za trajanja ovog postupka, te iskaza u postupku saslušanih svjedoka, a napose iskaza tuženika danog u predmetu broj Pst-481/14, proizlazi da je darovatelj ostao neposredni faktični posjednik predmetne kuće koju je nakon smrti darovatelja kao član njegovog domaćinstva nastavila posjedovati supruga, i da tuženik nakon sklapanja ugovora o darovanju, a niti za trajanja ovog postupka, nije stekao faktični neposredni posjed.Navodi iskaza pojedinih svjedoka iz kojih proizlazi da je tuženik nakon darovanja imao ključeve od kuće, ne znače da je time postao neposredni posjednik i vršio faktičnu vlast na cijeloj nekretnini, već da je eventualno bio posredni posjednik, što nije dostatno za pravu predaju darovane stvari iz članka 482. stavak 2. ZOO.

16. Iako je člankom 4. spornog ugovora, utvrđeno da daroprimac stupa u posjed darovanih nekretnina danom sklapanja ugovora, riječ je o predaji na osnovi očitovanja volje iz članka 15. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 – dalje: ZV), kojom se ne stječe faktični neposredni posjed.Nedostatak forme spornog ugovora ne može nadomjestiti uknjižba.Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka tog suda (Rev 542/03 od 15. prosinca 2004., Rev 995/04 od 4. listopada 2005., Rev 1350/14, Rev 3104/2014-3 od 27. lipnja 2018., Rev 210/2016. od 28. svibnja 2019., Rev 412/2017 od 4.ožujka 2020.), ugovor o darovanju bez prave predaje treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi članka 53. stavak 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93), a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak ne može nadomjestiti uknjižba u zemljišne knjige.

17. Obzirom da je riječ o darovanju bez prave predaje stvari, a ugovor nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, ugovor je zbog nedostatka oblika ništetan u smislu odredbe članka 482. stavak 2. ZOO.Budući je sporni ugovor ništetan, temeljem članka 323. stavak 1. ZOO, osnovani su i tužbeni zahtjevi radi utvrđenja nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva tuženika i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

18. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, temeljem članka 373.a ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbene zahtjeve.

19. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, temeljem članka 166. stavak 2. ZPP, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka.Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP, tuženik je tužiteljima koji su u cijelosti uspjeli u ovom sporu dužan naknaditi potrebne parnične troškove.Potrebni parnični troškovi tužitelja odnose se na sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna, zastupanje na ročištima od 30. siječnja 2014. u iznosu od 1.250,00 kuna, od 28. veljače 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, od 16. travnja 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, od 11. lipnja 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, od 19. rujna 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, od 13. studenog 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna, od 11. prosinca 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna, 19. prosinca 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, ročišta od 21. prosinca 2018. za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna i sastava podneska od 6. veljače 2018. u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 8 t. 3 Tarife), ukupno 19.875,00 kuna, a uz porez na dodanu vrijednost iznos od 24.843,75 kuna.Pored ovog iznosa, tužiteljima pripada trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 1.360,00 kuna, presudu u iznosu od 1.360,00 kuna i žalbu u iznosu u iznosu od 1.360,00 kuna, pa ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 28.923,75 kuna.

U Karlovcu, dana 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp, v.r.