Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

Poslovni broj: 86 Psp-121/2021-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. A. V., O.:…, iz V., pod 2.

I. V., O.: …, iz V., pod 3. Ž.

V., O.: …, iz V., i pod 4. M. V.,

O.: …, iz V., koje zastupa opunomoćenica

J. Š. M., odvjetnica u S., protiv tuženika P. V., O.:

…, iz V., V., radi smetanja posjeda, nakon

održane glavne i javne rasprave, zaključene 30. lipnja 2022., a objavljene 21. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Time što je dana 27.09.2018. godine tuženik započeo te nastavio do dana podnošenja tužbe 26.10.2018. godine prekopavati i praviti jarke na sjeveroistočnoj strani nekretnine označene kao čest. zem. 1075 K.O. V. Z..U. 35, i to baš na dijelu nekretnine koji je u dopuni geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28.10.2019. godine označen plavom šrafurom, tuženik je zasmetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom posjedu navedenog dijela nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljima parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1. A. V., pod 2. I. V., pod 3. Ž. V. i pod 4.

M. V. u tužbi navode da su zajedno s tuženikom P. V. stvarni suvlasnici i posljednji mirni suposjednici nekretnine označene kao čest. zem. 1075 Z.U. 35 K.O. V.. Tužiteljica pod 1. A. V. da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine stekla izvanknjižno vlasništvo i miran posjed na navedenoj nekretnini. Tužitelji pod 2., 3. i 4. da su sinovi tužiteljice pod 1. i da su uz suglasnost tužiteljice pod 1. posljednji mirni suposjednici. Navedene nekretnine tužitelji da iskorištavaju prema gospodarskoj namjeni nekretnina, a na sjeveroistočnoj strani navedenih nekretnina da je položen put kojim su se tužitelji služili za provoz i prolaz do svojih kuća i drugih nekretnina u posjedu tužitelja. Tuženik da je započeo 27. rujna 2018. prekopavati dio nekretnine koji je tužiteljima služio kao put do njihovih drugih nekretnina s time da svaki dan od tog dana 27. rujna 2018. ponovno prekopava te nekretnine pa tako i na dan podnošenja ove tužbe. Prekopani dio na kojima su prekopi i jarci da je u širini oko 3 m, a približno tako i u dužini. Tuženik na taj način da sprječava tužitelje da pristupe do svojih nekretnina, te tužiteljima ne dozvoljava nikakav prijelaz preko navedenih nekretnina. Kako je tuženik svojim opisanim radnjama tužitelje ometao u njihovom posljednjem mirnom posjedu nesmetanog provoza i prolaza, tužitelji od suda da traže zaštitu na način da se donese sudsko rješenje da se tuženiku naloži da uspostavi ranije stanje i omogući tužiteljima slobodan i nesmetan provoz i prolaz preko prijepornih nekretnina.

1.1. Tužitelji su konačni tužbeni zahtjev stavili nakon provedenoga vještačenja po vještaku geodetu na način da su zatražili:

"Time što je započeo dana 27. rujna 2018., te nastavio do podnošenja ove tužbe prekopavati i praviti jarke na sjeveroistočnoj strani nekretnine označene kao čest. zem. 1075 upisane u Z.U. 35 sve K.O. V., a sve prema skici premjeravanja I. B. predane ovom sudu dana 28. listopada 2019. tuženi

je zasmetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom posjedu, pa se tuženiku P.

V. nalaže da u roku od 8 (osam) dana uspostavi prijašnje stanje poravnavajući površinu na prijepornom dijelu navedene nekretnine, te da omogući tužiteljima slobodan i nesmetan provoz i prolaz preko prijepornih nekretnina, kao i kloniti se svakog budućeg smetanja posjeda tužitelja na navedenim nekretninama.

Dužan je tuženik tužiteljima naknaditi trošak ove parnice."

1. 2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako nema nikakve veze s kat. čest. 1075 K.O. V. jer da on na toj nekretnini nikada nije izvodio nikakve radove. Predmetnu nekretninu da je kupila A. V. prije 2 (dvije) godine i on da nema ništa s tom nekretninom. Na terenu da postoje međe i točno da se zna dokle ide nekretnina A. V. označena kao kat. čest. 1075. Ujedno osporava navode tužitelja i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu ovaj sud je svojim je rješenjem poslovni broj Psp-184/2018-43 od 11. lipnja 2021. odbio tužbeno potraživanje.

2.1. Županijski sud u Sisku odlučujući o žalbi tužitelja pod 1., 2., 3. i 4. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-184/2018-43 od 11. lipnja 2021., svojim rješenjem poslovni broj Gž-789/2021-2 od 9. kolovoza 2021. uvažio je žalbu tužitelja te ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-184/2018-43 od 11. lipnja 2021. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Drugostupanjski sud je uputio ovaj sud da u ponovnom postupku zatražiti od tužitelja jasno i određeno sastavljanje tužbenog zahtjeva, potom da ponovno ocijeni sve već izvedene dokaze i eventualno druge dokaze koje stranke predlože a sud ocijeni potrebnim njihovo izvođenje.

2.2. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda ovaj sud je svojim rješenjem poslovni broj Psp-121/2021-2 od 21. rujna 2021. vratio tužiteljima tužbu na ispravak uz uputu da jasno odrede tužbeni zahtjev.

2.3. Tužitelji su postupajući po rješenju ovog suda podneskom od 13. listopada 2021. naveli da je tužiteljica A. V. na temelju Kupoprodajnog ugovora, koji se nalazi u privitku tužbe, kupila dio čestice 1075 K.O. V. i to baš sjeverni dio navedene nekretnine i to baš dio nekretnine sjeverno od ucrtane crvene središnje linije iz dopune nalaza i mišljenja vještaka I. B. od 28. listopada 2019.

Osim tog dijela čest. zem. 1075 K.O. V. koji je A. V. stekla kupoprodajom,

tužitelji da su vlasnici i samostalni neposredni posjednici dijela nekretnine koji u naravi predstavlja zapadnu polovicu „pojate“ s pripadajućom okućnicom na čest. zem. 1075 K.O. V., a koja uključuje i sporni dio u vještvu vještaka B. označen plavom šrafiranom bojom. Taj dio čest. zem. 1075 da predstavlja ostavinu iza pok. supruga i oca tužitelja. Stoga, tužitelje kao posljednje mirne posjednike dijela nekretnine označenog plavom šrafiranom bojom tuženik je zasmetao samovlasnim kopanjem jaraka. Dakle, tužitelji su posljednji mirni posjednici dijela čest. zem. 1075 K.O. V. koji je u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28. listopada 2019. označen plavom šrafurom i kao takvi traže sudsku zaštitu u ovom postupku. Međutim, zbog proteka vremena od dana podnošenja tužbe stanje na terenu da je izmijenjeno u odnosu na stanje kakvo je bilo u vrijeme podnošenja tužbe jer dio nekretnine koji predstavlja predmet spora da je poravnat i obrastao, pa da je dio zahtjeva za uspostavom ranijega posjedovnog stanja postao bespredmetan. Ipak, tužiteljima kao posljednjim mirnim posjednicima da pripada pravo na zaštitu koja se sastoji od utvrđenja čina smetanja i zabrani svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda (ovakav stav proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-672/2009-2 od 1. lipnja 2011.). Tim podneskom tužitelji su postavili tužbeni zahtjevu po rješenju ovog suda od 21. rujna 2021. na način kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.

3. U provedenom dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine br. OV-5581/17 od 31. listopada 2017. (list 4-6 spisa), prerisa katastarskog plana čest. zem. 1076/2 od 13. prosinca 2012. (list 7 spisa), izjave svjedoka A. V. (list 9 spisa), skice premjeravanja i prerisa katastarskog plana za K.O. V. (list 12-17 spisa), sudske nagodbe od 18. listopada 2004. (list 18-19 spisa), zapisnika o razdiobi zemljišta od 8. veljače 2016. (list 22-23 spisa), uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta I. B., nalaza i mišljenja sudskog vještaka i geodeta I. B. od 5. rujna 2019. (list 33-42

spisa), dopune geodetskog nalaza i mišljenja od 28. listopada 2019. (list 50-52 spisa), pritužbe zbog smetanja posjeda tuženika (list 79 spisa), saslušanjem svjedoka T. V. i A. V., saslušanjem tužitelja M. V. i I.

V. te tuženika P. V., dok su stranke odustale od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka V. V. i M. V.. U ponovljenom postupku tužitelji

su predlagali sudu da se dodatno saslušaju tužitelji I. V. i M. V. te svjedok T. V., čemu se tuženik usprotivio, a ovaj sud je takav dokazni prijedlog odbio kao suvišan.

3.1. Nakon ponovne savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupaka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91.,

91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje: ZPP) i upute drugostupanjskog suda ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja pod 1., 2., 3. i 4., za pružanje posjedovne zaštite na nekretnini upisane u Z.U. 35 označenoj kao čest. zem. 1075, K.O. V. u smislu članka 21. i članka 22. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje: ZVDSP), i to baš dijela nekretnine označene plavom šrafiranom bojom u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28.

listopada 2019. na kojem dijelu je tuženik zasmetao tužitelje samovlasnim kopanjem jaraka, kojeg dijela nekretnine su tužitelji posljednji mirni posjednici.

4.1. Među strankama je sporno jesu li tužitelji pod 1., 2., 3. i 4. posljednji mirni posjednici dijela predmetne nekretnine i to baš dijela nekretnine označene plavom šrafiranom bojom u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28. listopada 2019., te je li tuženik kopanjem jaraka na tom dijelu nekretnine zasmetao tužitelje u njihovom mirnom posjedu tog dijela nekretnine.

4.2. Pravo na zaštitu posjeda pred sudom ima pravo ostvariti posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, bilo da ga netko uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo (čl. 21. st. 1. i čl. 22. ZVDSP-a). Sud će zaštitu posjeda pružiti u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl.22. st. 2. ZVDSP-a i čl.441. st. 1. ZPP-a).

4.3. Dakle, predmet raspravljanja i odlučivanja u postupku zbog smetanja posjeda jest utvrditi samo činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

4.4. Imajući u vidu da tužitelji pod 1., 2., 3. i 4., tužbeni zahtjev temelje na činjenici da je tuženik započeo dana 27. rujna 2018. prekopavati dio nekretnine koji je u posjedu tužitelja praveći jarke, a što sve tuženik osporava, odlučno je utvrditi jesu li tužitelji pod 1., 2., 3. i 4., bili u posjedu predmetne nekretnine, te je li tuženik na opisani način uznemiravao tužitelje u posjedovanju, a upravo je na tužiteljima teret dokaza da dokažu sporne činjenice u smislu čl. 7. stavak 1. i čl. 219. stavak 1. ZPP- a.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka I. B. od 5.

rujna 2019. i dopunu nalaza i mišljenja od 28. listopada 2019. utvrđeno je da čest. zem. 1075 K.O. V. u naravi predstavlja obradivo zemljište, pod više kultura i pomoćnim objektom (pojatom) u sjevernom dijelu, površine 71 m². Ukupna površina čestice iznosi 1658 m². Međe predmetne nekretnine sa sjeverne i južne strane predstavljaju granice obradivih površina, dok s istočne i zapadne strane međe nisu materijalizirane na terenu. Uvidom u službene evidencije PU za katastar, utvrđeno je da je čest. zem. 1075 "matična" čestica nastala "austro- ugarskom" izmjerom (prilog 1), te za nju ne postoje arhivske skice parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata. U tu svrhu iz evidencije katastra preuzeta je skica mjerenja iz parcelacijskih elaborata cijepanja i evidentiranja objekta na čest. zem. 1076, izrađenog od strane tvrtke Privatni mjernik, 17. rujna 1989., ovjerena od PU za katastar pod klasom:932-07/90-01/423, br. 12/90, a iz koje su preuzeta odmjeranja korištena u skici vješta (prilog 2). Uvidom u Z.U. 35 K.O.

V. (prilog 3) i posjedovne listove 192 i 195, oba u K.O. V., vidljivo je da je na predmetnoj čestici upisano više vlasnika i posjednika s idealnim omjerima vlasništva. Za predmetne omjere vlasništva da ne postoji skica interne podjele pa nije moguće utvrditi koji dio čestice u naravi pripada kojem vlasniku. Iz navedenog razloga, predmet spora, ometanje posjeda na dijelu čestice 1075, u skici vješta šrafirano plavom šrafurom, nije moguće utvrditi. U svojoj dopuni sudski vještak izradio je novu skicu vještava iz listopada 2019. u kojoj je prikazao predmet spora označen po tužiteljima, te prolaz u širini od 1,61 m po kazivanju tuženika.

5.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodeta I. B. od 5.

rujna 2019., na koje je tuženik imao primjedbi, pa je isti dopunjen 28. listopada 2019., sud u cijelosti prihvaća kao stručan, potpun i logičan. Sud zaključuje kako je identificiran predmet spora po kazivanju stranaka, a nakon izvršene dopune nalaza i mišljenja ni parnične stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. B..

5.2. Dakle, predmet spora predstavlja dio kat. čest. 1075 K.O. V. i to baš dio označen plavom šrafurom u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28. listopada 2019.

6. Saslušani svjedok A. V. (sin tuženika) je u svom iskazu naveo da tužitelji nikada nisu koristili dio nekretnine koje mu se prikazuje na skici vješta (dopune geodetskog vješta od 28. listopada 2019.) za prolaz do svoje nekretnine. To da je njiva koju obrađuje njegov otac (tuženik) cijelo vrijeme. Tužitelji da su pokušali preko tog dijela nekretnine pristupiti do svoje kuće, ali im tuženik to nikada nije dopustio i da on cijelo vrijeme obrađuje tu svoju nekretninu. Put uz kuće koji je dogovoren da je označen u skici vješta kao br. 1079. U međuvremenu da su tužitelji kupili parcelu ispod svoje kuće i da sada koriste taj put.

6.1. Svjedok T. V. u svom iskazu je naveo kako je on za tuženika

P. V. orao njegovu oranicu i to sve do mejaša koji se nalaze na toj čestici, te da se tim dijelom moglo proći (predočena mu je dopuna geodetskog vješta od 28. listopada 2019.). Nadalje, kako su taj dio puta koji je prikazan kao predmet spora na skici tužitelji koristili za prolaz. Nakon toga da je došlo do sukoba između stranaka te da je tuženik iskopao još 1 m da tužitelji više ne mogu koristiti taj prolaz.

6.2. U svom iskazu saslušani tužitelj pod 2. I. V. je naveo kako su on i njegova obitelj uvijek koristili predmetni dio označen u skici vješta kao predmet spora i to kao prolaz oko njihovih kuća. Na čest. zem. 1075 da se nalazi njihova stara kamena kuća i da su još njegovi preci koristili taj prostor oko kuće. Prostor koji se koristio za prolaz da je omeđen kamenjem i da nikada nije bilo sporno da se do tog kamenja orala njiva. Polovicu te njive da je orao tuženik. Kad su tužitelji kupili polovinu čest. zem. 1075 da su nastali problemi s tuženikom i on da je tada na tom dijelu predmetnog spora počeo kopati nekakve kanale kako bi tužiteljima onemogućio prolaz. Nadalje, tužitelji da su taj dio nekretnine koristili za prolaz osobno i sa svojim automobilima i to do njihove kuće koje se nalazi na čest. zem. 1076/2.

6.3. Saslušani tužitelj pod 4. M. V. se u cijelosti pridružio iskazu tužitelja pod 2.

I. V..

6.4. Tuženik P. V. u svom iskazu je naveo kako su tužitelji kupili ½

čest. zem. 1075 i da su nakon kupnje te zemlje pokušali sebi osigurati put vozilima do svoje kuće. Kad je on to vidio da se zainatio i odlučio da oni neće prolaziti na način da koriste put i zađu u njegovu njivu. Put uz staru kamenu kuću da je iznosio samo 1,2 m i to kao okućnica, a u samu kamenu kuću da se ulazilo s gornjeg puta gdje i sad da postoji pristup toj kući. Inače, tužitelji i on da imaju zajednički put koji ide s glavnog puta preko njegove parcele do njihove kuće i to da je zajednički put. Ovaj put koji navode tužitelji da su koristili oduvijek da se nije koristio kao put već da je postojao zidić i to 1 (jedan) uz kuću, a 2 (drugi) na njegovoj parceli. Svoj zidić tuženik da je srušio još sedamdesetih godina kada se počelo orati s traktorima, a ovaj drugi zid da je ukopan pod zemljom a kojeg da su upravo tužitelji prekrili zemljom. Crvena crta na skici-dopuni geodetskog vješta od 28. listopada 2019. da predstavlja stvarni put, koji da je oko 1,61 m, koji da je i jedini put. Od kad je iskopao te jarke tužitelji da koriste samo put koji je na skici prikazan do crvene crte i da prilaze tim dijelom puta, s tim da to nije jedini pristup vozilom do njihove kuće. Nadalje, tužitelji da sada koriste put preko njive kojeg da su nasuli.

7. S obzirom na uređeni tužbeni zahtjev i precizirani predmet spora, a iz izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da su parnične stranke suvlasnici nekretnine čest. zem. 1075 K.O. V., i to točno određenog dijela navedene nekretnine kao samostalni posjednici, s tim da dio nekretnine prikazan kao predmet spora u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28. listopada 2019. predstavlja u određenom dijelu dio koji se nesporno koristio kao prolaz. Tu činjenicu ne sporni ni tuženik. Naime, tužitelji su prvotno tražili zaštitu da preko spornog dijela nekretnine mogu imati slobodan provoz i prolaz, da bi potom, a nakon ukidne odluke, tvrdili da su bili samostalni posjednici predmeta spora. Stoga, ovaj sud je upravo analizom samih iskaza stranaka nedvojbeno zaključio da je uistinu oko stare kamene kuće bio prostor koji se koristio za prolaz oko kuće, koja je nesporno u samostalnom posjedu tužitelja. Međutim, kako to zaključuje ovaj sud, do promjene korištenja spornog dijela nekretnine dolazi, upravo onako kako to tuženik i navodi, kad je tužiteljica pod 1. A. V. postala vlasnica dijela kat. čest. 1075 K.O.

V. i to sjevernog dijela navedene nekretnine odnosno sjeverno od ucrtane crvene središnje linije iz dopune nalaza i mišljenja vještaka I. B. od 28.

listopada 2019., a na temelju koje činjenice tužitelji sada sebi žele osigurati prolaz koji bi bio širi od ranijeg prolaza, što dovodi do reakcije tuženika, koji onda na svom dijelu nekretnine kopa jarke kako bi onemogućio tužiteljima prolaz preko dijela kojeg drži u posjedu. Stoga, ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu saslušanog tuženika i svjedoka A. V. koji navode da se uistinu predmet spora, ali u širini od 1,6 m, koristio kao prolaz oko stare kamene kuće, kojim su prolazili i tužitelji, a koji prolaz potvrđuje i saslušani svjedok T. V.. Iskazivanje tuženika je ovom sudu logično i prihvatljivo, a u skladu s neposrednim opažanjem ovog suda na uviđaju na licu mjesta, koji svoje ponašanje iskopavanjem jaraka objašnjava ovom sudu kao reakciju na ponašanje tužitelja koji zbog kupnje dijela kat. čest. 1075 K.O. V. sada žele proširit prolaz do svoje stambene kuće koja se nalazi zapadno od predmeta spora (kat. čest. 1076/2 K.O. V., prikazana na skici vještva str. 51. spisa). U tom smislu je upravo i sadašnje stanje na terenu, a kako to potvrđuju i tužitelji svojim podneskom od 13. listopada 2021., gdje je prolaz od 1,6 m prikazan na predmetu spora u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28. listopada 2019., moguć i prohodan. Pri tome valja kazati tužiteljima da na temelju ovako provedenoga dokaznog postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi upravo tužitelji bili samostalni posjednici predmeta spora, a niti iz njihovog iskazivanja proizlazi da bi taj prostor koji se koristio za prolaz oko kuće bio upravo prostor prikazan na skici vještva u dopuni geodetskog nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju I. B. od 28. listopada 2019.

označen plavom šrafiranom bojom. Samo iskazivanje saslušanog svjedoka T.

V. kada on navodi da su tužitelji prolazi preko predmeta spora i da je tuženik nakon sukoba iskopao još jedan metar potvrđuje utvrđenje suda da je upravo tuženik iskopao jarke ali na svom dijelu nekretnine, dok iskazivanje svjedoka da se predmet spora koristio za prolaz nije sam po sebi dovoljno precizna da bi ovaj sud doveo u sumnju iskazivanje tuženika koje je ovom sudu logično i prihvatljivo.

7.1. Dakle, ovaj sud zaključuje da su tužitelji uistinu koristili dio nekretnine prikazan kao predmet spora za prolaz do svoje kuće, međutim, u širini od 1,60 m,

7.2. Iz prednje utvrđenih činjenica ne proizlazi da je tuženik iskopavanjem jarka na prijepornom dijelu nekretnine čest. zem. 1075 K.O. V. smetao posjed tužitelja, budući da se prijepor ne nalazi na dijelu nekretnine širine 1,61 m kojeg koriste tužitelji, već proizlazi da su tužitelji nakon kupnje polovine predmetne nekretnine pokušali sebi osigurati put vozilima do svoje kuće, a da je u produžetku tog mejaša njiva tuženika koju on obrađuje.

7.3. Na temelju članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Ako stranka u tome ne uspije njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku pravno relevantnu činjenicu, o njenom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a što je propisano odredbom čl. 221.a ZPP-a. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu tvrdnju poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno dokaza. Po stavu ovog suda tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi bili samostalni posjednici predmeta spora i da je upravo na predmetu spora tuženik iskopao jarke i tako zasmetao tužitelje u njihovom posjedu. Prijedlog tužitelja da se na okolnosti utvrđenja činjeničnog stanja ponovno saslušaju saslušani tužitelji i svjedok T. V. po ocjeni ovog suda je suvišno i nepotrebno kod činjenice da su saslušani tužitelji i svjedok iskazivali o sporni činjenicama i da su ti iskazi jasni i cjeloviti.

7.4. Slijedom svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužbeno potraživanje neosnovano i da tužiteljima ne pripada posjedovna zaštita po odredbi članaka 21. i 22. ZVDSP-a pa je ovaj sud odlučio kao pod u izreci ovog rješenja.

8. Odluka o trošku je izostala budući tuženik nije popisao trošak.

9. Slijedom navedeno riješeno je kao u izreci.

Split, 21. srpnja 2022.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od objave rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku P. V.

3. u spis