Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 6 Gž-658/2022-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnja služba Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p. u Z., protiv tuženika "I. P." d.o.o., J., OIB: …, kao pravnog slijednika trgovačkog društva R. "Z." d.d., J., J., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 171/2021-24 od 12. svibnja 2022., 21. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, S. s. Z. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-171/2021- 24 od 12. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, S. s. Z. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj broj I-13/97 od 13. siječnja 1997. u dijelu kojim je naloženo trgovačkom društvu R. "Z." d.d., J., da u roku osam dana tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 384.936,51 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 1996. do namirenja kao i trošak postupka u iznosu od 1.894,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. siječnja 1997. do isplate.

II. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

III. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 65.112,50 kn u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 49.375,00 kn kao neosnovan."

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka tužitelju. Za sastavljanje žalbe zahtijeva naknadu od 7.812,50 kn, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe ne naznačujući iznos, već traži pristojbu po odluci suda. Navodi da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 333. st. 2. ZPP, da je izreka pobijanog rješenja u proturječnosti s platnim nalogom, jer je rješenjem o ovrsi sud naložio tuženiku isplatu iznosa od 348.936,51 kn, a u točki I. izreke pobijanog rješenja je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naloženo namiriti tužitelju iznos od 384.936,51 kn, da je obrazloženje pobijanog rješenja proturječno i nerazumljivo, da su točni navodi prvostupanjskog suda da je u postupku koji se vodio pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-6418/14 radi naplate glavnice od 300.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka tužbeni zahtjev tužitelja odbijen zbog zastare potraživanja, a da u ovom predmetu nema zastare, jer je tužitelj pravovremeno prije isteka zastarnih rokova poduzeo raspoložive radnje za naplatu predmetne tražbine pa da se zahtjev iz ovog predmeta i zahtjev iz postupka poslovni broj P-6418/14 vođenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu razlikuju upravo u činjenici trenutka podnošenja samog zahtjeva, koji je u ovom postupku podnesen 3. siječnja 1997., a u postupku broj P- 6418/14 18. siječnja 2007.

3. Iako tužitelj navodi da rješenje pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da ga pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I, II. i III. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) po žalbi tužitelja prvostupanjsko rješenje u tome dijelu ispitivano.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na kojem pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 333. st. 2. ZPP na koje sadržajem žalbe upire tužitelj.

6. Sud prvog stupnja ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj I-13/97 od 13. siječnja 1997. te odbacio tužbu pozivom na odredbe čl. 452. st. 2. ZPP i čl. 333. st. 2. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP, s obrazloženjem da je između istih stanaka radi naplate istog potraživanja na osnovi istog ugovora i dodatka ugovoru, dakle na istoj činjeničnoj osnovi, vođen i parnični postupak pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu poslovni broj P-6418/14, koji je pravomoćno završen na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pa da je osnovan tuženikov prigovor presuđene stvari.

6.1. Iz spisa proizlazi, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, da je po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojeg je podnio prednik tužitelja protiv prednika tuženika R. Z. d.d. i V. b. d.d. kao ovršenika, Općinski sud u Jastrebarskom donio rješenje o ovrsi poslovni broj I-13/97 od 13. siječnja 1997., kojim je ovršenicima naložio da ovrhovoditelju namire potraživanje u iznosu od 348.936,51 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 1996. do namirenja, a ovrhovoditelju je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.894,68 kn, da je protiv toga rješenja o ovrsi tuženik podnio pravodobni prigovor pa je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a tijekom postupka tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 389.259,17 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 300.000,00 kn teku od 25. prosinca 2002. do isplate. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je predniku tuženika R. Z. d.d. pozajmljen iznos od 300.000,00 kn ugovorom o kratkoročnom zajmu od 12. travnja 1994., koji se prednik tuženika obvezao vratiti do 2. siječnja 1996., a garanciju za taj iznos dala je V. b. d.d., koja se obvezala podmiriti dug ako to ne učini prednik tuženika, da su stranke 13. veljače 1995. zaključile i dodatak tom ugovoru, kojim je izmijenjen rok vraćanja zajma na način da je određen novi rok vraćanja zajma 7. travnja 1995., da dug nije podmirio ni prednik tuženika R. Z. d.d. niti V. b. d.d.

6.2. Sud prvog stupnja je nadalje utvrdio da je između istih stranaka, tj. Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao tužitelja i I. P. d.d. kao tuženika, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-6418/14 (ranije P-591/07) vođen parničnim postupak radi naplate novčane tražbine u iznosu od 306.626,27 kn sa zateznom kamatom koja teče od 25. prosinca 2002. do isplate, da je taj postupak završen presudom od 26. veljače 2015., kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 10008/15-2 od 24. svibnja 2016. U predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6418/14 tužitelj temelji tužbeni zahtjev na ugovoru o kratkoročnom zajmu od 12. travnja 1994., kojeg su zaključili tužitelj i pravni prednik tuženika R. Z. d.d. i Dodatku tom ugovoru od 7. studenog 1995., kojim je izmijenjen rok vraćanja zajma na način da je određen novi rok 2. siječnja 1996.

6.3. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužitelja, a prihvaća ga i ovaj sud drugog stupnja.

6.4. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji subjektivni identitet spora, jer su u oba spora sudjelovale iste stranke (odnosno njihovi prednici) i objektivni identitet spora, jer je u obje parnice istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev, temeljen na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Kada je, dakle, sadržajno isti tužbeni zahtjev istaknut u dvije samostalne parnice, a u jednoj parnici (poslovni broj P-6418/14) je pravomoćno odlučeno o istaknutom tužbenom zahtjevu, tada ta okolnost predstavlja zapreku za daljnje vođenje ovog parničnog postupka. Naime, pravomoćna sudska odluka vezuje stranke na koje se odnosi pa se o predmetu o kome je pravomoćno odlučeno ne može u bilo kojem drugom postupku raspravljati i ponovno odlučivati. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 333. st. 2. ZPP kada je tužbu odbacio te ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj I-13/97 od 13. siječnja 1997. (čl. 455. ZPP).

6.5. Na žalbene navode tužitelja „da se ovopredmetni zahtjev i zahtjev iz postupka koji se pri Općinskom građanskom sudu vodio pod poslovnim brojem P-6418/14 razlikuju upravo u činjenici trenutka podnošenja samog tog zahtjeva koji je u ovom postupku bio dana 3. siječnja 1997. godine, a u postupku koji se pri Općinskom građanskom sudu vodio pod poslovnim brojem P-6418/14 dana 18. siječnja 2007. godine“ te da je tužbeni zahtjev u predmetu poslovni broj P-6418/14 odbijen isključivo iz razloga što je nastupila zastara potraživanja, a u ovom predmetu zastare nema, pa da se predmeti razlikuju upravo u ključnoj činjenici zastare potraživanja valja reći da pravomoćna postaje samo odluka o osnovanosti/neosnovanosti tužbenog zahtjeva sadržana u izreci presude, a razlozi kojima se opravdava presuda, sadržani u obrazloženju, ne postaju pravomoćni. Stoga razlozi zbog kojih je tužbeni zahtjev tužitelja u predmetu poslovni broj P-6418/14 odbijen nisu odlučni za primjenu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP u ovom predmetu.

7. Nadalje valja reći da je mjerodavno pravo za odluku sadržano u sljedećim odredbama ZPP:

- članak 194. st. 3. ZPP koji glasi: "Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti",

- članak 288. st. 2. ZPP glasi: “Osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba, da se tužitelj u prijašnjoj parnici odrekao tužbenog zahtjeva ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe",

- članak 333. st. 1. i 2. ZPP glase: „(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. (2) Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.“

8. U pravnoj teoriji hrvatskog parničnog procesnog prava prevladava stajalište da je u pogledu instituta litispendencije, kao i pravomoćno presuđene stvari bitan identitet (istovjetnost) spora - subjektivni identitet spora, koji podrazumijeva iste parnične stranke (neovisno u kojem se procesnom položaju nalaze parnične stranke) i objektivni identitet spora - isti predmet spora zahtjeva i identitet činjenične osnove (bez obzira na drugačiju pravnu osnovu spora). Osnova tužbe, za razliku od pravnog osnova, predstavlja skup činjenica iz kojeg proistječe tužbeni zahtjev. Te činjenice, dakle, predstavljaju neki događaj, koji se zbio (odnosno za koji tužitelj tvrdi da se zbio), neovisno o tome kakvu mu pravnu kvalifikaciju netko daje.

8.1. Pravomoćna sudska odluka predstavlja temelj pravne sigurnosti. Takva odluka djeluje u interesu stranaka, kao i u javnom interesu, s obzirom da autoritativno i trajno uređuje odnose među strankama, omogućava im ostvarenje njihovih prava te sprječava donošenje suprotnih sudskih odluka u istoj pravnoj stvari. Načelo res iudicata (zabrane suđenja u pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno) u hrvatskom parničnom procesnom pravu uređuje članak 333. ZPP, a institut zabrane dvostruke litispendencije izražen je u čl. 194. st. 3. ZPP (prethodno citiranih u točki 7. obrazloženja ove odluke). Prema tome, (uzimajući također u obzir stajališta pravne teorije hrvatskog parničnog procesnog prava, kao i sudsku praksu) ukoliko je u parnici koja je kasnije počela teći ranije donesena pravomoćna odluka, sud će odbaciti tužbu u parnici koja je ranije počela teći, s obzirom da pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom, jer je pravomoćnošću odluke konzumirano pravo na traženje pravne zaštite, pa sud ne može odbaciti tužbu koje više nema (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4433/2011 od 10. listopada 2017.).

8.2. Primjenjujući navedena opća načela na činjenična utvrđenja ovog predmeta, pravilno je sud prvog stupnja primijenio navedene odredbe kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbu odbacio pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 333. st. 2. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj.

9. Za svoju odluku sud prvog stupnja je dao jasne i valjane razloge, koji ne proturječe stanju spisa te se rješenje može ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju također upire tužitelj. Doduše, u izreci pobijanog rješenja pod točkom I. je prvostupanjski sud umjesto iznosa od „348.936,51 kn“ na koji je izdano rješenje o ovrsi poslovni broj I-13/97 od 13. siječnja 1997., naveo iznos od „384.936,51 kn“, no, imajući u vidu da sud pobijanim rješenjem ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj I-13/97 od 13. siječnja 1997., očito je da se radi o pogrešci u pisanju brojeva, koja se, sukladno odredbi čl. 342. ZPP, može ispraviti u svako doba te zbog te pogreške pobijano rješenje nije nerazumljivo ni proturječno.

10. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je izgubio parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi opravdane troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP). Kako tužitelj određeno glede visine ne pobija odluku o troškovima parničnog postupka, a drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to glede visine troškova koji su kao opravdani priznati tuženiku prvostupanjsko rješenje nije ispitivano.

11. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama I, II. i III. izreke.

12. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

13. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. srpnja 2022.

Sutkinja

Verica Kos, v.r.