Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
P-2430/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja D. R. i K. Š., OIB: …,
zastupana po punomoćniku M. S., odvjetnik u S., protiv tuženika P. B. Z. d.d., Z., , Zagrb, OIB: … zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., B. i V. iz S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 23. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 602,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja, i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:
- 6,87 CHF koja teče od dana 31.08.07
- 6,82 CHF koja teče od dana 30.09.07
- 6,77 CHF koja teče od dana 31.10.07
- 6,72 CHF koja teče od dana 30.11.07
- 6,66 CHF koja teče od dana 31.12.07
- 6,61 CHF koja teče od dana 31.01.08
- 12,70 CHF koja teče od dana 29.02.08
- 12,60 CHF koja teče od dana 31.03.08
- 12,49 CHF koja teče od dana 30.04.08
- 12,39 CHF koja teče od dana 31.05.08
- 12,28 CHF koja teče od dana 30.06.08
- 12,16 CHF koja teče od dana 31.07.08
- 12,05 CHF koja teče od dana 31.08.08
- 11,94 CHF koja teče od dana 30.09.08
- 11,83 CHF koja teče od dana 31.10.08
- 11,71 CHF koja teče od dana 30.11.08
- 11,59 CHF koja teče od dana 31.12.08
- 11,47 CHF koja teče od dana 31.01.09
- 11,36 CHF koja teče od dana 28.02.09
- 11,24 CHF koja teče od dana 31.03.09
- 11,12 CHF koja teče od dana 30.04.09
- 10,99 CHF koja teče od dana 31.05.09
- 10,86 CHF koja teče od dana 30.06.09
- 10,74 CHF koja teče od dana 31.07.09
- 10,61 CHF koja teče od dana 31.08.09
- 10,48 CHF koja teče od dana 30.09.09
- 10,35 CHF koja teče od dana 31.10.09
- 10,22 CHF koja teče od dana 30.11.09
- 10,09 CHF koja teče od dana 31.12.09
- 9,95 CHF koja teče od dana 31.01.10
- 9,82 CHF koja teče od dana 28.02.10
- 9,68 CHF koja teče od dana 31.03.10
- 9,54 CHF koja teče od dana 30.04.10
- 9,39 CHF koja teče od dana 31.05.10
- 9,25 CHF koja teče od dana 30.06.10
- 9,11 CHF koja teče od dana 31.07.10
- 8,96 CHF koja teče od dana 31.08.10
- 8,81 CHF koja teče od dana 30.09.10
- 8,67 CHF koja teče od dana 31.10.10
- 8,51 CHF koja teče od dana 30.11.10
- 8,36 CHF koja teče od dana 31.12.10
- 8,20 CHF koja teče od dana 31.01.11
- 8,05 CHF koja teče od dana 28.02.11
- 7,89 CHF koja teče od dana 31.03.11
- 7,73 CHF koja teče od dana 30.04.11
- 7,57 CHF koja teče od dana 31.05.11
- 7,41 CHF koja teče od dana 30.06.11
- 7,24 CHF koja teče od dana 31.07.11
- 7,08 CHF koja teče od dana 31.08.11
- 6,90 CHF koja teče od dana 30.09.11
- 6,73 CHF koja teče od dana 31.10.11
- 6,56 CHF koja teče od dana 30.11.11
- 6,39 CHF koja teče od dana 31.12.11
- 6,21 CHF koja teče od dana 31.01.12
- 6,03 CHF koja teče od dana 29.02.12
- 5,85 CHF koja teče od dana 31.03.12
- 5,68 CHF koja teče od dana 30.04.12
- 5,49 CHF koja teče od dana 31.05.12
- 5,31 CHF koja teče od dana 30.06.12
- 5,12 CHF koja teče od dana 31.07.12
- 4,93 CHF koja teče od dana 31.08.12
- 4,73 CHF koja teče od dana 30.09.12
- 4,55 CHF koja teče od dana 31.10.12
- 4,35 CHF koja teče od dana 30.11.12
- 4,15 CHF koja teče od dana 31.12.12
- 3,95 CHF koja teče od dana 31.01.13
- 3,76 CHF koja teče od dana 28.02.13
- 3,54 CHF koja teče od dana 31.03.13
- 3,34 CHF koja teče od dana 30.04.13
- 3,14 CHF koja teče od dana 31.05.13
- 2,93 CHF koja teče od dana 30.06.13
- 2,72 CHF koja teče od dana 31.07.13
- 2,50 CHF koja teče od dana 31.08.13
- 2,29 CHF koja teče od dana 30.09.13
- 2,06 CHF koja teče od dana 31.10.13
- 1,85 CHF koja teče od dana 30.11.13
- 1,62 CHF koja teče od dana 31.12.13
- 1,40 CHF koja teče od dana 31.01.14
- 1,17 CHF koja teče od dana 28.02.14
- 0,94 CHF koja teče od dana 31.03.14
- 0,71 CHF koja teče od dana 30.04.14
- 0,48 CHF koja teče od dana 31.05.14
- 0,24 CHF koja teče od dana 30.06.14.g. do 31.07.2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.08.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena. " kao neosnovan.
II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.168,74 kuna i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
- 30,71 kn koja teče od dana 31.08.07
- 29,95 kn koja teče od dana 30.09.07
- 29,70 kn koja teče od dana 31.10.07
- 29,89 kn koja teče od dana 30.11.07
- 29,41 kn koja teče od dana 31.12.07
- 29,69 kn koja teče od dana 31.01.08
- 57,81 kn koja teče od dana 29.02.08
- 58,35 kn koja teče od dana 31.03.08
- 56,22 kn koja teče od dana 30.04.08
- 55,42 kn koja teče od dana 31.05.08
- 55,44 kn koja teče od dana 30.06.08
- 53,88 kn koja teče od dana 31.07.08
- 53,45 kn koja teče od dana 31.08.08
- 53,56 kn koja teče od dana 30.09.08
- 57,97 kn koja teče od dana 31.10.08
- 54,11 kn koja teče od dana 30.11.08
- 57,02 kn koja teče od dana 31.12.08
- 56,95 kn koja teče od dana 31.01.09
- 56,63 kn koja teče od dana 28.02.09
- 55,33 kn koja teče od dana 31.03.09
- 54,85 kn koja teče od dana 30.04.09
- 53,30 kn koja teče od dana 31.05.09
- 51,91 kn koja teče od dana 30.06.09
- 51,51 kn koja teče od dana 31.07.09
- 51,31 kn koja teče od dana 31.08.09
- 50,64 kn koja teče od dana 30.09.09
- 49,61 kn koja teče od dana 31.10.09
- 49,72 kn koja teče od dana 30.11.09
- 49,62 kn koja teče od dana 31.12.09
- 49,77 kn koja teče od dana 31.01.10
- 48,91 kn koja teče od dana 28.02.10
- 49,26 kn koja teče od dana 31.03.10
- 48,32 kn koja teče od dana 30.04.10
- 48,03 kn koja teče od dana 31.05.10
- 50,37 kn koja teče od dana 30.06.10
- 48,97 kn koja teče od dana 31.07.10
- 49,86 kn koja teče od dana 31.08.10
- 48,49 kn koja teče od dana 30.09.10
- 46,60 kn koja teče od dana 31.10.10
- 47,87 kn koja teče od dana 30.11.10
- 49,63 kn koja teče od dana 31.12.10
- 46,92 kn koja teče od dana 31.01.11
- 46,69 kn koja teče od dana 28.02.11
- 44,94 kn koja teče od dana 31.03.11
- 44,15 kn koja teče od dana 30.04.11
- 46,39 kn koja teče od dana 31.05.11
- 45,62 kn koja teče od dana 30.06.11
- 47,18 kn koja teče od dana 31.07.11
- 44,90 kn koja teče od dana 31.08.11
- 42,43 kn koja teče od dana 30.09.11
- 41,22 kn koja teče od dana 31.10.11
- 40,07 kn koja teče od dana 30.11.11
- 39,57 kn koja teče od dana 31.12.11
- 39,01 kn koja teče od dana 31.01.12
- 37,92 kn koja teče od dana 29.02.12
- 36,44 kn koja teče od dana 31.03.12
- 35,55 kn koja teče od dana 30.04.12
- 34,51 kn koja teče od dana 31.05.12
- 33,14 kn koja teče od dana 30.06.12
- 32,03 kn koja teče od dana 31.07.12
- 30,72 kn koja teče od dana 31.08.12
- 29,18 kn koja teče od dana 30.09.12
- 28,37 kn koja teče od dana 31.10.12
- 27,28 kn koja teče od dana 30.11.12
- 25,98 kn koja teče od dana 31.12.12
- 24,16 kn koja teče od dana 31.01.13
- 23,45 kn koja teče od dana 28.02.13
- 22,10 kn koja teče od dana 31.03.13
- 20,68 kn koja teče od dana 30.04.13
- 19,02 kn koja teče od dana 31.05.13
- 17,73 kn koja teče od dana 30.06.13
- 16,54 kn koja teče od dana 31.07.13
- 15,34 kn koja teče od dana 31.08.13
- 14,25 kn koja teče od dana 30.09.13
- 12,73 kn koja teče od dana 31.10.13
- 11,48 kn koja teče od dana 30.11.13
- 10,10 kn koja teče od dana 31.12.13
- 8,76 kn koja teče od dana 31.01.14
- 7,37 kn koja teče od dana 28.02.14
- 5,91 kn koja teče od dana 31.03.14
- 4,43 kn koja teče od dana 30.04.14
- 2,99 kn koja teče od dana 31.05.14
- 1,49 kn koja teče od dana 30.06.14.g. do 31.07.2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.08.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.775,00 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 28. svibnja 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika navodeći da su stranke sklopile ugovor o kreditu te da su jednostranim odlukama tužene o promjeni kamatne stope povećani anuiteti.
2. Naime, u tužbi se navodi da je tužiteljica dana 12.lipnja 2007. kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu broj … solemniziranog kod javnog bilježnika Ž. B. u T. pod brojem OV-3223/07
temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao iznos od 8.330,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika.
3. Nadalje, da je tužena u Ugovor ugradila odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tim je Banka je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZPP) Zakona o obveznim odnosima (ZOO) načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljice.
4. Nadalje, da je predmetno pravno stajalište citirano sukladno stavovima Visokog Trgovačkog suda u predmetu Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u Zagrebu u pogledu promjenjive kamatne stope, slijedom toga, obzirom je nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od početka tj. od kada su ugovorene tužiteljica temeljem odredbe čl. 138 Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502 c ZPP-a te čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima podnosi predmetnu tužbu.
5. Slijedom navedenog, tužiteljica je ustala ovom tužbom s prijedlogom da sud utvrdi ništetnost odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a isto tako da naloži tužitelju isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da je predmetni ugovor o kreditu prestao isplatom 2014., nadalje, prekluziju prava na isticanje ništetnosti te ističe prigovor zastare.
7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o kreditu te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. C., pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj … od 12.lipnja 2007. u razdoblju od 2007-2014 temeljem prethodnog utvrđenja ništetnosti ugovorne obveze.
9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 12.lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 8.330,00 CHF uz rok otplate od 84 mjeseca( rate) čiju visinu utvrđuje banka planom otplate, s početnom redovnom kamatnom stopom od 5,50 % godišnje. Nije sporno da je u čl. 4 Ugovora ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, a što se utvrđuje odlukom kreditora odnosno tuženika.
10. Nadalje, nesporno se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
11. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo; je li odredba i/ili nejasna, i /ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te na posljetku je li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, a istaknut je i prigovor zastare.
12. Prije svega valja navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 13. lipnja 2014. godine, postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik (potonji u periodu od 1.- listopada 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački suda Republike Hrvatske djelomično je odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13. Za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine odbio revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, a koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-240/2012 od 4. srpnja 2013. godine.
14. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja). Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena predmetna odredba.
15. Razmatrajući presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a kojom je spor pravomoćno okončan, navodi se kako su u istoj pojašnjene sve osporene činjenice u ovom postupku, a kako je dolje obrazloženo.
16. U odnosu na spornu činjenicu da li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo za navesti je da tuženik smatra da je netočno tvrditi da se o spornoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo budući su stranke ugovorile da se na konkretni posao primjenjuju Opći uvjeti poslovanja, te drugi akti koji uređuju kreditiranje građana. Nadalje, tuženik drži da je tužiteljica svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju ugovora.
17. U smislu odredbe čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih u ugovoru poziva.
18. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a, propisano kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, st. 2. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a st. 4. navedenog članka Zakona da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.
19. Nadalje, u samoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (str. 79) navodi se kako se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nesporno nije pregovaralo, a tuženici (banke) nisu ni tvrdili da su potrošači (korisnici kredita) mogli na nju utjecati. Iz navedenoga slijedi, a ne smatrajući predmetni slučaj drugačijim od drugih (i u konkretnom slučaju je ugovorena primjena općih akata tužitelja) da se ima uzeti da se ni u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo vezano uz spornu ugovornu odredbu.
20. Prema članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009 - dalje ZJB) propisuje da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka. Prilozi će se pročitati samo na zahtjev stranaka, što se utvrđuje i u samom javnobilježničkom aktu. Dakle, iz navedenog slijedi da javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedice ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi. Javni bilježnik će stranke upozoriti samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (čl. 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe.
21.Naposljetku, činjenica da li se o predmetnoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo nije od značaja budući je ugovorna odredba utvrđena ništetnom što ima dalekosežnije posljedice od činjenice da li se o tom ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo.
22.Odredbom članka 99. ZZP-a određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U odnosu na drugu spornu činjenicu, odnosno da li je odredba i/ili nejasna, i /ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva navodi se kako je u presudi (str. 81) navedeno kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i uočljiva (što tužitelj u tom postupku nije ni osporio), ali ista nije razumljiva iz razloga jer brojni i nepovezani kriteriji koji sadrže opći uvjeti ne daju temelj za ocjenu da bi se radilo o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a nije u tom postupku ni osporeno da niti ugovor niti opći uvjeti na koje se svaki pojedini ugovor poziva ne sadrže niti referentnu stopu koje se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti način utvrđivanja takve kamatne stope. Iz navedenoga slijedi da ta odredba nikome nije razumljiva. Nadalje, da u ugovoru nije ni navedeno da je odluka banke vezana za kriterije iz općih uvjeta poslovanja banke, već samo za odluku banke.
23. Budući je predmetna odredba nerazumljiva nastavlja se ispitivati da li predmetna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Po ocjeni Visokog trgovačkog suda (str. 58.) ugovorna odredba koja promjenu kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer da vjerovnik jednostrano određuju obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a niti može provjeriti pravilnost iste budući nema egzaktnih kriterija za provjeru. Radi se, naime o znatnoj neravnoteži između stranaka i to na štetu potrošača budući su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a s tim da kamata predstavlja cijenu. Na ovaj način da se izbjegao u potpunosti utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što da je protivno odredbi čl. 247. ZOO-a koje propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, navodi se kako banke kao trgovci profesionalci nisu korisnicima kredita pružili dovoljno informacija za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te ih nisu upoznali sa povećanim rizikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kao i da potrošači nisu bili upoznati pod kojim uvjetima će banke jednostrano mijenjati ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.
24. Odredba čl. 4. ZOO-a propisuje da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Ovo načelo valja tumačiti na način da treba postojati moralna obveza ugovaratelja prilikom zasnivanja obveznog odnosa. U presudi (str. 62) zaključno se navodi da su banke, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Visoki trgovački sud smatra da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene dakle protivne zakonu, a prema tome i ništetne, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
25. Budući je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva sud je na visinu potraživanja tužitelja proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno i financijsko vještačenje D. C. koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u spis dana 10.siječnja 2022.
26. U svom nalazu i mišljenju vještakinja je dala obračun za utuženi period od siječnja 2007 -2014.
27. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da je za vrijeme otplate kredita kamatna stopa mijenjana na više od ugovorene i u utuženom razdoblju kretala se u rasponu od 5,50 % do 7,45 %, nadalje u Tablici 2. prikazan je izračun više plaćenih kamata u kunama u razdoblju od 31.8.2007. do 30.6.2014. te proizlazi da je tužena preplatila na ime razlike zbog više plaćene kamatne stope iznos od 3.168,74 kune.
28. Tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbi na vještvo te je sud isto cijenio vjerodostojnim obzirom je sačinjeno objektivno, stručno, razumljivo i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, slijedom čega ga sud u cijelosti prihvaća.
29. Vještak je izradio nalaz i mišljenje na temelju dokumentacije u spisu (otplatni plan, pregled prometa za klijenta) iz koje je utvrdio kako je tuženik mijenjao kamatnu stopu.
30. Odredba čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila budući za ono što je ništetno uzima se da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
31. U odnosu na prigovor zastare tuženika sud je stava da odredba čl. 214. st. 1 do 3. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Kako je tuženik istakao prigovor zastare sud je dužan očitovati se na istaknuti materijalnopravni prigovor. Odredba čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok odredba čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
32. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
33. Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovita kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
34. Utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj. Utvrđenje ništetnim ugovora poduzima se, bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništetnost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništetnosti u ovom slučaju je jednostrana restitucija u dvostranoobveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovorna odredba ništetna, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor u tom dijelu nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem suugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništetnosti razlikuje od restitucije kod drugih obveznopravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništetnosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja).
35. Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja.
36. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena neposredno 28.svibnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. godine, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
37. Slijedom iznijetoga, budući su otklonjeni svi prigovori, a tužitelj je podnio tužbu pozivajući se na predmetnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja obvezuje i ovaj sud te budući je i tužitelj u spornom periodu bio stranka potrošačkog ugovora o kreditima te da je tuženik kao trgovac koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, valjalo je tužbeni zahtjev ocijeniti osnovanim i naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.168,74 kuna na ime glavnice sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče u visini kako je određeno čl. 29. st. 2. ZOO- a i čl. 3 ZID ZOO-a (Narodne novine 78/15), te je odlučeno kao u izreci presude.
38. U odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu u CHF navodi se da odgovornost tužene za vraćanje preplaćenog iznosa kredita temelji na odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti ono što je primila na temelju takva ugovora. Prema stanju spisa proizlazi da je člankom 7.2 Ugovora ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF. Stoga tužiteljici pripada upravo onaj iznos koji je platila na temelju takvog ništetnog ugovora i ne može tražiti tužbenim zahtjevom isplatu preplaćenog iznosa u valuti CHF, a prema budućem tečaju, slijedom čega je odlučeno kao u točki I.
39. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva ( do 10.000,00 kn). Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova, te sastav podneska od 1.7.2019. 50 bodova, zastupanje na ročištu od 12.11.2021. 50 bodova, sastav podneska od 7.2.2022. 50 bodova, podneska od 29.4.2022. 50 bodova te zastupanje na ročištu od 23.5.2022. 50 bodova te pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno sveukupno 350 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 10,00 kuna ( Tbr. 50) iznosi 3.500,00 kuna, uvećano za PDV 25 % od 875,00 kuna odnosno sveukupno 4.375,00 kuna te trošak vještačenja od 2.000,00 kuna iznosi 6.375,00 kuna te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od po 200,00 kuna sveukupno iznosi 6.775,00 kuna.
Split, 21. srpnja 2022.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dna:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
- u spis
