Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu Zdenki Kudović –Husain kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice S. M. OIB... iz V., zastupane po punomoćnici D. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika B. M. OIB... iz V., zastupanog po punomoćniku B. O., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 8. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a potom na ročištu za objavu i uručenje presude 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 153.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućom od 16. rujna 2019. pa do isplate, kao i sa zahtjevom da joj nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 37.500,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u podnesenoj tužbi u ovom predmetu navodi da je sklopila brak s tuženikom 6. travnja 1991., da su u braku dobili dvoje djece koja su sada punoljetna, a da je njihov brak razveden presudom ovog suda poslovni broj ... dana 20. svibnja 2019. Ističe kako je otac S. M., darovao tuženiku nekretninu kčbr.... od ... čhv upisanu u zemljišne knjige ovog suda u zk.ul.br. ... k.o. P., zajedno sa podignutom obiteljskom kućom koja nije bila podobna za

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

stanovanje, da je prilikom građenja planirana kao poslovni prostor. Kada su započeli radove na njoj imala je samo vanjske zidove sa krovištem prekrivenim azbestnim pločama, bila je bez vanjske stolarije, unutrašnjih zidova (osim jedne nosive betonske grede), stepenica do potkrovlja, kao i uređenog potkrovlja. Objekt nije imao ni komunalnih priključaka osim bunara u dvorištu.

2. Tvrdi kako su ona i tuženik od 1994. kada su se vratili iz Nj. ulagali u tu kuću da bi je izgradili do faze dovršenosti, te je i nadogradili ulaznim prostorom i vanjskom verandom, da su je opremili namještajem, promijenili krovište, sagradili garažu uz kuću, a oko nekretnine su napravili i ogradu. Po njezinoj procjeni ukupna vrijednost radova iznosi 450.000,00 kn. Budući da su u te radove uložili zajedničku ušteđevinu zarađenu u Nj. od 50.000,00 DEM, a da je ona uložila i svoje posebne imovine u vidu novčanih sredstava dobivenih od roditelja (za priključak plina, kuhinjski namještaj, stolariju, otvaranje obrta tuženika, novo krovište, plaćanje duga za plin kao i za troškove kućanstva) smatra da joj pripada po osnovi bračne stečevine polovica vrijednosti uloženih radova što predstavlja iznos od 225.000,00 kn koji ovom tužbom potražuje od tuženika. Na taj iznos potražuje i zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe sudu pa do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Priznaje da je sporna nekretnina njegov dar od oca i da građevina nije bila podobna za stanovanje i život obitelji po povratku stranaka iz Nj. No, poriče da bi oni iz Nj. donijeli zajedničku ušteđevinu koju bi uložili u tu nekretninu kao i da bi u njezino dovršavanje bila uložena posebna imovina tužiteljice dobivena od roditelja. Tvrdi kako nisu imali ušteđevine jer je Nj. gdje su bili 33 mjeseca samo on radio (tužiteljica svega 2 mjeseca) te su njegovu zaradu potrošili na život i posebne troškove tužiteljice. Poriče njezine tvrdnje da bi ona, sve i da je dobivala kakva novčana sredstva od roditelja, to ulagala u izgradnju i adaptaciju kuće ili nekog drugog dijela nekretnine. Tvrdi da je priključak plina financiran od novca koji je dobio prodajom vozila koje mu je kupio otac, kao i da su sva ulaganja u kuću bila isključivo dar njegovog oca i I. L. Također tvrdi da je tužiteljici slao novac iz Nj. za troškove kućanstva čak i kada je ovdje već bila zaposlena.

4. Priznaje da je bio pozvan od tužiteljice sporazumno riješiti pitanje bračne stečevine, ali nije došlo do dogovora iako joj je nudio isplati iznosa od 3.000,00 Eura što je uvjetovao sklapanjem sporazuma na što se ona oglušila.

5. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i zatražio naknadu troškova postupka.

6. Tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja vrijednosti nekretnine tužiteljica je na glavnoj raspravi 8. rujna 2021. snizila tužbeni zahtjev tražeći od tuženika isplatu iznosa od 153.000,00 kn uz obrazloženje da isti predstavlja razliku između tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještaka te njezine tržišne vrijednosti prije nego su

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

stranke pristupile ulaganjima na dovršetku i dogradnje kuće te gradnje garaže i uređenju prilaza kući.

7. Tuženik se usprotivio i sniženju tužbenog zahtjeva.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaze uvidom u presudu ovog suda poslovni broj ... od 20. svibnja 2019. (list 6-7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 8-9), darovni ugovor (list 10), diobni ugovor (list 11), rješenje o promjeni u katastarskom operatu (list 12), rješenje Općinskog suda u Vrbovcu, Zemljišnoknjižni odjel broj ... (list 13), fotografije (list 14-19), potvrdu Zavoda od 2. travnja 2019. (list 20-23), isplatne liste tužiteljice (list 24-35), e-mail komunikaciju stranaka (list 36), potvrdu Ministarstva, Područni ured Z. županija, Ispostava V. (list 37), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Livnu, Federacija BiH od 14. svibnja 2014. iza S. M. (list 60-61), dopis Ministarstva, Područni ured Z. županija od 27. prosinca 2018. (list 62), prijedlog za osiguranje od 29. rujna 2010. (list 63-64), opomenu o neplaćanju plina (list 65), nalog za isplatu M. V. od 7. prosinca 2015. (list 66), podatke o transakcijama tuženika iz banke u Nj. na račun tužiteljice (list 84-170), proveden je očevid na predmetnoj nekretnini i građevinsko vještačenje vrijednosti nekretnine po sudskom vještaku dipl. ing. arh. D. L. (list 177-178 i 180-205 te 278-279, 299-302 i 335-345), izvršen je uvid u dostavljene potvrde o visini dohotka za stranke Ministarstva, Područni ured Z. županija, Ispostava V. (list 215-274), te su saslušane parnične stranke (list 77-82 i 325-327), kao i svjedoci D. M., Z. B., B. B., R. M. i Ž. V. (list 285-291), zatim M. M., D. L. i I. L. (list 315-318).

9. Ocjenom svih provedenih dokaza, svakog posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,dalje: ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema sadržaju tužbe, a i navodima tužiteljice tijekom postupka, njezin tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev za utvrđenje da su sva ulaganja stranaka na dovršetku i uređenju kuće i izgradnji garaže njihova bračna stečevina, zatim zahtjev za utvrđenje njezinog udjela od ½ dijela u tim ulaganjima, kao i zahtjev za podjelom te bračne stečevine isplatom visine njezinog udjela u ulaganjima.

11. Među strankama je nesporno da su bivši bračni drugovi, da je njihov brak trajao od 1991. do 2019., da su u braku imali dvoje djece koje su zajedno podizali, da su od 1991. do 1994. živjeli u Nj. gdje im se rodio i prvi sin, a da su krajem 1994. došli živjeti u R. H. te su zajednički izvodili radove na dovršenju obiteljske kuće na zemljištu tuženika koje mu je zajedno sa nedovršenom kućom darovao njegov otac S. M. Tužiteljica ne osporava tužitelju vlasništvo sporne nekretnine, ali svoj obveznopravni zahtjev temelji na pravu koje joj pripada temeljem bračne stečevine.

12. Također nije sporan stupanj izgrađenosti kuće na početku njihovih ulaganja u nju 1994. Radilo se o kući koja je imala samo zidove i bila

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

prekrivena krovištem od azbestnih ploča dok nije imala vanjsku ni unutarnju stolariju, bila je čak bez pregradnih zidova, ikakve instalacije i prilaznog stepeništa za potkrovlje te neuređenog potkrovlja. Nesporni su izvedeni radovi na kući i garaži uz kuću, kao i opremanje kuće namještajem, a za utvrđenje vrijednosti zajednički stečenih pokretnina nije ni predložila ikakvih dokaza.

13. Obzirom na iskaze stranaka, proizlazi da su radovi na kući radi njezina osposobljavanja za stanovanje u prizemlju izvedeni od travnja 1994. do 1. studenog 1994. kada su se i uselili, dok su ostali radovi, kao i radovi na uređivanju potkrovlja u stan, izrada verande, promjena krovišta i stolarije, gradnja garaže, postavljanje kocki pred kućom i vanjske terase, kao i sjenice pred kućom, izvedeni nakon toga. Tužiteljica ne zna vremenski odrediti izvođenje pojedinih radova dok je tuženik naveo da je stolarija zamijenjena 2010., također tada i građena garaža i ograda, a 2013. je promijenjeno krovište.

14. Kroz razdoblje izvođenja radova stranaka na spornoj kući pitanje bračne stečevine reguliralo je više zakona i to Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 -dalje:ZBPO) koji je bio na snazi do 1. srpnja 1999., Obiteljski zakon (NN 162/98-dalje:ObZ/98) koji je bio na snazi do 21. srpnja 2003., Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11-dalje:ObZ/03), te Obiteljski zakon (NN 103/15-dalje:ObZ).

15. Člankom 277. ZBPO bilo je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja braka, ili potječe od te imovine, njihova zajednička imovina, time da suvlasnički udio mogu odrediti sporazumno (članak 284.) odnosno u slučaju spora svaki bračni drug može zatražiti da se u parnici utvrdi njegov suvlasnički udio (članak 285.). Dakle suvlasnički udjeli bračnih drugova na zajedničkoj imovini stečenoj prije 1. srpnja 1999. nisu unaprijed određeni, pa obzirom da je to sporno potrebno ih je utvrditi u ovoj parnici. Naprotiv, odredbama naprijed navedenih Obiteljskih zakona koji su bili na snazi od 1. srpnja 1999. propisano je da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili predbračnim ugovorom. Stranke nisu sklopile predbračni ugovor. Svim naprijed citiranim propisima nadalje je propisano da imovina bračnog druga stečena prije braka je njegova vlastita imovina, kao i imovina koja je u braku stečena na drugom pravnom temelju (nasljeđivanju, darovanju i sl.).

16. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja.

17. Odredbom članka 287. ZBPO dok je bio na snazi do 1. srpnja 1999. propisano je da se pri utvrđivanju suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju te imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od njih, nego i o pomoći jednog drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine.

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

18. Odredbama naprijed citiranih Obiteljskih zakona koji su bili na snazi tijekom spornih stjecanja stranaka propisana je zakonska presumpcija o jednakim udjelima bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine.

19. Cijeneći iskaze stranaka i priložene dokaze o njihovim primanjima, kao i izdacima (dugovi za plin, neplaćene obveze državi iz obrta tuženika) proizlazi da su od sklapanja braka 1991. do travnja 1994. živjeli u Nj. gdje je samo tuženik radio, jedino je tužiteljica, kako tvrdi radila po par sati i sporadično, ali je održavala kućanstvo i brinula o zajedničkom djetetu, sinu koji se rodio u rujnu 1992. Povratkom u R. H. 1994. dobili su još jedno dijete, tužiteljica se zaposlila, radila je kod više poslodavaca, dok je tuženik povremeno radio u Nj., a u razdoblju od 2007. do 2010. bavio se obrtom u V. (postavljanjem knaufa), a 2010. je zatvorio obrt sa poreznim dugom od 59.000,00 kn. Nije sporno da je tužiteljica brinula o zajedničkoj djeci, kućanstvu, da je i sama organizirala neke radove na kući.

20. Sporne su njihove tvrdnje o posebnoj imovini koju je navodno svaki od njih dobivao, tužiteljica od roditelja, tuženik od oca, sestre D. L. šogora I. L..

21. Iako svjedoci iskazuju o bespovratnom davanju novčanih sredstava strankama, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi vjerodostojnost tih iskaza. O tome nemaju materijalnih dokaza, kao ni tužiteljica u tvrdnji o visini ušteđevine koju su navodno u visini od 55.000,00 DEM do 57.000,00 DEM zaradili u Njemačkoj prije povratka kući 1994. (u tužbi tvrdi oko 50.000,00 DEM). Sud smatra, da neovisno o tome o kojoj je ušteđevini bilo riječi, da ista predstavlja njihovu zajedničku imovinu sukladno odredbi 287. ZBPO, a da i nitko od njih nije sa dovoljno vjerojatnosti dokazao svoje tvrdnje o navodnoj posebnoj imovini odnosno daru u novčanom obliku od rodbine, sve sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a.

22. Personalnim dokazima u pravilu je vrlo teško utvrđivati odlučne činjenice, posebice u uvjetima proteka vremena kada je upitno koliko detalja mogu zapamtiti nepristrani svjedoci, dok stranke imaju pravo na davanje sebi poželjnih iskaza. Stoga sud načelno može vjerovati strankama da su kroz vrijeme od 25 godina koliko je trajao njihov brak moguće i primale prigodne novčane bespovratne iznose od roditelja (tužiteljica), a tuženik moguće od oca i kredit za koji nije dokazano ni koliko je iznosio ni gdje je uložen, tko ga je otplaćivao, a posebice od sestre i šogora koji zbog očitog bliskog rodbinskog odnosa imaju interes iskazivati njemu u prilog. Uostalom, navodni novac koji su ovi svjedoci slali tuženiku na račun tužiteljice da bi pokrio dug prema državi iz obrta očito nije uložen u sporne radove na kući, dok se novac koji su dali za namještaj ne može uračunavati u doprinos tuženika u odnosu na stjecanje suvlasničkog udjela nekretnine, a pokretnine i nisu predmet spora.

23. Stoga sud smatra realnim i primjerenim utvrditi jednaki doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine odnosno bračne stečevine koja se sastoji od ulaganja u dovršenje i dogradnju kuće i izgradnju garaže izgrađene na istoj nekretnini.

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

24. Vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing. D. L. utvrđeno je da je vrijednost zemljišta koje predstavlja posebnu imovinu tuženika 122.000,00 kn (16.000,00 EUR-a), a da je sadašnja vrijednost kuće i garaže 411.000,00 kn (55.000,00 EUR-a), što zajedno predstavlja tržišnu vrijednost cijele nekretnine od 533.000,00 kn (70.783,00 EUR-a). Nadalje, iz nalaza proizlazi da je vrijednost kuće (bez zemljišta) na početku zajedničkih ulaganja iznosila 105.000,00 kn (13.860,00 EUR-a), dakle da je zajedničkim ulaganjima stranaka povećana vrijednost kuće za iznos od 306.000,00 kn (411.000,00 kn-105.000,00 kn), od čega tužiteljica potražuje polovicu toga iznosa odnosno 153.000,00 kn.

25. Priznajući tužiteljici udio od ½ dijela na izvršenim zajedničkim ulaganjima u kuću do njezina stanja dovršenosti u kojem se nalazila prije razvoda njihovog braka, proizlazi da novčana vrijednost njezinog doprinosa u bračnoj stečevini od 153.000,00 kn čini 28% ukupne vrijednosti cijele nekretnine (zajedno sa zemljištem) u iznosu od 533.000,00 kn odnosno da joj temeljem bračne stečevine pripada suvlasnički udio od 28/100 dijela na predmetnoj nekretnini koja prema načelu jedinstva nekretnine iz odredbe članka 9. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst-dalje: ZVDSP) predstavlja zemljišnu česticu sa svim što je na njoj izgrađeno. Dakle, njezino ulaganje iznosi više od ¼ dijela čime sukladno odredbama o bračnoj stečevini stječe pravo suvlasništva po samom zakonu.

26. Prema odredbi članka 38. ObZ-a na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, osim ako je tim Zakonom drugačije određeno.

27. Prema odredbi članka 47. stavak 1. ZVDPS suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, koje pravo mu ne zastarijeva. Prema odredbi članka 48. stavak 2. toga Zakona pravo na razvrgnuće ostvaruje suvlasnik u sporazumu s ostalim suvlasnicima (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće). Kako je očito da među strankama nema sporazuma niti o udjelu suvlasništva, pa ni o mogućnosti ikakvog sporazuma o diobi, o načinu diobe odlučuje sud i to primjenom odredbi o načinu razvrgnuća propisanih člancima 50. i 51. ZVDPS.

28. Prema članku 50. stavak 2. ZVDPS razvrgnuće na nekretninama provodi se u prvom redu geometrijski, a sukladno stavku 4. toga čanka ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

29. Izuzetak od toga pravila pravom na razvrgnuće isplatom propisan je odredbom članka 50. stavak 1. ZVDPS kojom je propisano da suvlasniku pripada to pravo ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, što ovdje nije slučaj ili ako suvlasnik učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, te će mu sud u tom slučaju odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova.

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

30. Tužiteljica iako se poziva na pravo na isplatu svojih ulaganja u nekretninu tuženika te ne zahtijeva izričito utvrđenje suvlasništva, to svoje pravo temelji na odredbama o bračnoj stečevini, a koje kako je naprijed obrazloženo pretpostavljaju stjecanje suvlasništva. Dakle, tužiteljica po ocjeni suda ne može bez prethodno provedenog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice ishoditi pravo na isplatu svojeg ulaganja temeljem bračne stečevine, jer ne može sama birati način diobe.

31. Po ocjeni ovog suda tužiteljica nije dokazala drugu osnovu po kojoj bi joj pripadalo pravo na isplatu utuženog iznosa izuzev po osnovi bračne stečevine, a koji realno predstavlja 28/100 dijela ukupne vrijednosti cijele predmetne nekretnine. Naime, ovdje se ne bi mogle primijeniti ni odredbe o stjecanju bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

32. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

33. Budući da je tuženik uspio u ovom sporu dosuđen mu je zatraženi i opravdani trošak parničnog postupka temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 53/19-dalje:Tarifa).

34. Sukladno konačno označenoj vrijednosti predmeta spora od 153.000,00 kn, te vrijednosti boda od 10,00 kn po Tbr. 50. Tarife, opravdani su mu troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup punomoćnika ročištima 14. siječnja 2020., 18. veljače 2020., 2. srpnja 2020., 8. rujna 2021., 15. prosinca 2021., 14. veljače 2022. i 8. lipnja 2022., kao i za pristup očevidu 15. listopada 2020., sve u iznosu po 2.500,00 kn sukladno Tbr. 9/1 Tarife, kao i za sastav obrazloženih podnesaka 30. srpnja 2020., 18. siječnja 2021. i 7. rujna 2021. u iznosima po 2.500,00 kn sukladno Tbr. 8/1 Tarife. Navedeni troškovi čine ukupno iznos od 30.000,00 kn na koji mu pripada i pravo na zatraženi PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife što je daljnjih opravdani trošak u iznosu od 7.500,00 kn, pa mu se ukupno dosuđuje trošak postupka u iznosu od 37.500,00 kn.

35. Zatražene troškove sastava podnesaka od 4. veljače 2020. i 3. ožujka 2020. sud ne smatra opravdanim.

U Vrbovcu 21. srpnja 2022.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain

Posl.broj: 18 P Ob-209/2019-49

Uputa o pravnom lijeku.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana ročišta za uručenje presude. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. odvj. D. V., Z.

2. odvj. B. O., Z.