Poslovni broj Gž R-490/21-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz P., OIB: ...., zastupane po punomoćniku M. K.odvjetniku iz Z., protiv tuženika Dom zdravlja B.-b. ž., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU K. i D. odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr 196/18 od 30. ožujka 2021., 21. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika Dom zdravlja B.-b. ž., ukida se presuda Općinskog suda u u Bjelovaru, poslovni broj Pr 196/18 od 30. ožujka 2021., u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.025,55 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zahtjeva na ime zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, točkom II. izreke odbijen je dio zahtjeva tužitelja u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, na način pobliže naveden točkom I. izreke od 16.-20. u svakom pojedinom mjesecu, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.949,22 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.Protiv citirane presude, točke I. izreke u dosuđujućem dijelu i odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke, tuženik izjavljuje žalbu iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Tužiteljica je u odgovoru na tužbu osporila žalbene tvrdnje tuženika kao neosnovane.
4.Žalba tuženika je osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6.Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik sadržajno upire na postojanje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ista nije mogla ispitati, budući da obrazloženje presude u odnosu na izračun mjesečnog fonda radnih sati a time i obračuna prekovremenih sati, ne sadrži potpune razloge, zbog čega presudu nije moguće ispitati.
7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće na ime prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u dane od ponedjeljka do petka, za rad subotom i nedjeljom, te manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za razdoblje od listopada 2013. zaključno sa kolovozom 2018.
8.Iz stanja u spisu proizlazi za sada u bitnome:
-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača u sanitetskom prijevozu,
-da je iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, razvidno da se isti prilikom izračuna visine utuženih dodataka rukovodio stajalištem iznesenim u presudi poslovni broj Gž R 71/16, te Zaključkom br. 148., kao i to da potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje po osnovi utuženih dodataka iznosi ukupno 5.025,55 kn.
9.Iz obrazloženja prvostupanjske presude, u bitnome proizlazi da je sud prvog stupnja temeljem ovakvih utvrđenja, te pozivom na čl. 36., 37., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15., dalje: KU/13), čl. 34., 49., 55. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18., dalje: KU/18), odredbe Temeljnog kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12 i dr., dalje: TKU/12), utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.025,55 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a.
10.1.Naime, među strankama je sporno tumačenje čl.51. st.10. KU/13 kojim je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
O tome spornom pitanju kao i domašaja tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u predmetima Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev- 517/2021 od 27. srpnja 2021. i Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021.
10.2.Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na čl.19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud RH u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.
10.3.Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.
Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak br. 148).
10.4.Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci br. 21, 48 i 148." (dalje Zaključak br. 153).
10.5. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.
Nadalje je utvrđeno da se Zaključak br. 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka br. 148 (koji je Zaključkom br. 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku br. 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te je da Zaključak br. 153 o tumačenju čl.51. st. 10. KU-a nije stavljen izvan snage.
10.6.Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak br. 169 koji glasi:
"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".
10.7. KU/13 stupio je na snagu 1. prosinca 2013., te se tumačenje čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod br. 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.
Budući da je tumačenje iz Zaključka br. 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka br. 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.
10.8.Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13). Odredbom čl. 52. KU-a određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu ZB-a i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu čl.51. st. 9. KU-a.
11.Slijedom svega proizlazi da o osnovanosti ovakvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo odlučiti primjenom Zaključka br. 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka br. 153.
12.Međutim, pored nedvojbene činjenice da se u konkretnoj pravnoj situaciji, dio tužbenog zahtjeva tužitelja odnosi i na razdoblje od 21. prosinca 2015. pa nadalje, to je sukladno svim do sada iznesenim stajalištima, o osnovanosti tog dijela zahtjeva valjalo odlučiti primjenom Zaključka br. 153., dok je prvostupanjski sud nedvojbeno i u odnosu na to relevantno razdoblje odlučio primjenom isključivo stajališta iz Zaključka broj 148., na temelju kojeg je provedeno i knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine.
Budući da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije iznio razloge zašto otklanja primijeniti tumačenje iz Zaključka broj 153 na razdoblje od 21. prosinca 2015. nadalje, kako kod provođenja vještačenja tako i kod donošenja odluke o osnovanost tužbenog zahtjeva, to presudu u tom dijelu nije moguće ispitati vezano za tvrdnje tuženika o tome da nije bilo osnova za dosuđenje tužitelju iznosa iz pobijane presude, odnosno o pogrešnom obračunu mjesečnog fonda radnih sati odnosno umanjenju tog fonda sati za dane blagdana, subota, nedjelja, kao i obračun naknade za godišnji odmor.
13.Obzirom na prednje izloženo, prvostupanjski će sud u daljnjem tijeku postupka, uvažavajući primjedbe ovog suda, ukloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
14.U kontekstu do sada izloženog, valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke.
15.Zbog do sada iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu u točki I. I. izreke u dosuđujućem dijelu kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, primjenom čl. 369. st.1. ZPP-a, te vratiti predmet u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
16.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odbijajućem dijelu, te u točki
II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci, 21. srpnja 2022.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
