Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-327/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i

p., odvjetnici u R., protiv ovršenika M. S. iz R., OIB: . . ., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika,

odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 294/21 od 4. ožujka 2021., 21. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika se prihvaća i ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-294/21 od 4. ožujka 2021., te se prijedlog ovrhovoditelja od 9. rujna 2019. za promjenom sredstva i predmeta ovrhe odbacuje kao nedopušten.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U izreci citiranim rješenjem je povodom prijedloga ovrhovoditelja za promjenom sredstva i predmeta ovrhe od 9. rujna 2019. i na temelju ovršne isprave – ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4589/00 od 29. travnja 2004., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 83.145,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže navedene u izreci tog rješenja, te daljnjih troškova ovrhe u iznosu 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2021. do isplate, određena ovrha pljenidbom i oduzimanjem gotovog novca u posjedu ovršenika na adresi R., kao

i pljenidbom i prodajom pokretnina ovršenika.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenik u kojoj prigovara zastari ovršnom ispravom utvrđene tražbine, te nepravovremenosti podnesena prijedloga za promjenom sredstva i predmeta ovrhe s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odbije prijedlog ovrhovoditelja za promjenom sredstva i predmeta ovrhe.

3. Ovrhovoditelj po punomoćniku u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže odbaciti žalbu ako je podnesena protekom žalbenog roka ili ju u suprotnom odbiti, a ovršenika obvezati da mu nadoknadi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema podacima spisa ovršni je postupak pokrenut podnošenjem ovršnog prijedloga još 5. svibnja 2006. koji je prihvaćen donošenjem rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave poslovni broj Ovr-1422/06 od 5. lipnja 2006., pa se stoga na ovaj postupak primjenjuje Ovršni zakon koji je stupio na snagu 11. kolovoza 1996. zajedno sa svim kasnije donesenim Novelama tog Zakona („Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08. – dalje: OZ/96), izuzev odredbi čl. 7., 8. i 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2008. koji je na snazi od 17. lipnja 2008. (čl. 26. i čl. 27. tog Zakona – "Narodne novine", br. 67/08).

6. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ/96 propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, te će u tom slučaju sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja, dok je stavkom 4. tog članka propisano da će se ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne predloži promjenu sredstva i predmeta ovrhe.

7. Iz stanja dostavljene preslike spisa proizlazi kako je ovrha rješenjem o ovrsi broj Ovr-1422/06 od 5. lipnja 2006. određena na novčanoj tražbini koja po računu kod banke pripada ovršeniku, da je u postupku provedbe određene ovrhe R. bank

d.d. Z. prema obavijesti od 4. listopada 2018. izvršila djelomičnu naplatu tražbine s računa ovršenika, te da je sukladno zakonskoj obvezi pravomoćno rješenje o ovrsi

1. siječnja 2011. proslijedila na daljnje postupanje Agenciji. Iz obavijesti Agencije od 21. studenog 2018. (zaprimljene 22. studenog 2018.) proizlazi kako je zadnja djelomična naplata s ovršenikova računa izvršena 14. studenoga 2016. u iznosu 22.707,05 kn na ime naplate kamate na glavnicu duga, te da je Agencija sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 67/18) prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje za ovršenika s obzirom da se tražbina nije naplatila u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje u Agenciji i da po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika. Ova obavijest Agencije iz koje proizlazi da se pravomoćno rješenje o ovrsi od 5. lipnja 2006. nije moglo provesti određenim sredstvom i na određenom predmetu ovrhe (novčanim sredstvima na računima ovršenika) dostavljena je prema podacima spisa punomoćniku ovrhovoditelja 13. ožujka 2019., koji je prijedlog za promjenom sredstva i predmeta ovrhe podnio tek 9. rujna 2019., što pak upućuje na to da je taj prijedlog podnesen nakon proteka roka iz čl. 5. st. 4. OZ/96 u trajanju od dva mjeseca računajući od primitka obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom i na određenom predmetu ovrhe, tj. računajući od 13. ožujka 2019.

7.1. Na tijek roka iz čl. 5. st. 4. OZ/96 suprotno pogrešnom stajalištu ovrhovoditelja iznijetom u odgovoru na žalbu bez utjecaja je okolnost što je ovršenik podneskom od 8. ožujka 2019. predložio odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi od 5. lipnja 2006. na rok od šest mjeseci, a ovrhovoditelj se suglasio s tim prijedlogom podneskom od 13. svibnja 2019. To iz razloga što niti jednom zakonskom odredbom koja regulira odgodu ovrhe nije propisano kako odgoda ovrhe uzrokuje to da prestaju teći rokovi za poduzimanje određenih radnji, uključujući i rok za podnošenje prijedloga za promjenom sredstva i predmeta ovrhe, već jedino odredba čl. 61. st. 5. OZ/96 propisuje da se za vrijeme odgode neće poduzimati radnje kojima se ona provodi, što u konkretnom slučaju znači da se neće poduzimati radnje na provedbi već određene ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Osim toga, uvidom u dostavljenu presliku spisa uočeno je kako prvostupanjski sud nije niti odlučio o predloženoj odgodi ovrhe, a posljedično tomu niti o nastavku odgođene ovrhe. Naime, u dostavljenoj preslici spisa ne prileže niti rješenje o odgodi ovrhe, a niti rješenje o nastavku odgođene ovrhe.

8. Prema tome, u pravu je žalitelj kako je ovrhovoditelj predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe nakon proteka roka iz čl. 5. st. 4. u vezi st. 3. OZ/96, što takav prijedlog čini nedopuštenim. Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 5. st. 3. i 4. OZ/96 kada je pobijanim rješenjem prihvaćanjem prijedloga ovrhovoditelja odredio predloženu promjenu sredstva i predmeta ovrhe.

9. Slijedom prethodno navedenih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. i čl. 366. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) i čl. 19. st. 1. OZ/96 prihvaćanjem žalbe ovršenika ukinuti pobijano rješenje, te odbaciti kao nedopušten ovrhovoditeljev prijedlog za promjenom sredstva i predmeta ovrhe od 9. rujna 2019.

10. Kraj osnovanosti ovršenikove žalbe odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova nastalih podnošenjem odgovora na žalbu (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a te čl. 19. st. 1. OZ/96).

11. Iz navedenih je razloga riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 21. srpnja 2022.

Sudac

Vladimir Šestak, v.r.