Poslovni broj: Pr-6771/2021-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G., iz T., , OIB:…, zastupanog po punomoćnici M.

B., odvjetnici u S., protiv

tuženika B. d.o.o., O., … , OIB: … , zastupanog po

zakonskom zastupniku M. V., a on po punomoćniku J. G.,

odvjetniku u S., radi naknade plaće, nakon glavne i javne rasprave održane u prisustvu punomoćnika stranaka zaključene 26. svibnja 2022., a objavljene 21. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju isplatiti na ime ostvarene brutto plaće u sveukupnom iznosu od 63.591,21 kn, odnosno ostvarene netto plaće u sveukupnom iznosu od 51.323,60 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje na niže navedene iznose teče kako slijedi:

-brutto iznos od 2.220,36 kn, odnosno netto iznos od 1.776,16 kn počev od 16.

7. 2011.,

-brutto iznos od 3.489,15 kn, odnosno netto iznos od 2.791,10 kn počev od 16.

8. 2011.

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

9. 2011.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

10. 2011.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

11. 2011.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

12. 2011.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

01. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

02. 2012.,

- brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

03. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

04. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

05. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

06. 2012.,

-brutto iznos od 301,59 kn, odnosno netto iznos od 346,69 kn počev od 16. 7. 2012.,

-brutto iznos od 378,79 kn, odnosno netto iznos od 400,79 kn počev od 16. 08. 2012.,

-brutto iznos od 9,53 kn, odnosno netto iznos od 140,54 kn počev od 16. 09.. 2012.,

-brutto iznos od 206,47 kn, odnosno netto iznos od 280,46 kn počev od 16. 10. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

11. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

12. 2012.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.01. 2013.,

-brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od 16.

02. 2013.,

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.",

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose prije 16-og udana u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec i u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.375,00 kn na ime naknade parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 6.7.2011. podnio tužbu radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu od 7.6.2011. nedopuštenom, radi vraćanja tužitelja na posao i radi naknade plaće u razdoblju od 9.6.2011. do vraćanja na rad, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2.U odgovoru na tužbu od 27.9.2012. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom.

3.Općinski sud u Sinju je dana 22. 7. 2013. donio djelomičnu presudu broj P- 2551/2011 kojim prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena i u dijelu naloga tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na posao. U izreci pod točkom II navedene presude odlučeno da će se po pravomoćnosti djelomične presude od 22.7.2013. odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu.

4. Županijski sud u Splitu je dana 20.3.2014. donio presudu pod brojem Gžrs- 104/2013 kojom odbija žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrđuje djelomičnu presudu Općinskog suda u Sinju broj P-255/2011 od 22.7.2013.

5. Tužitelj u podnesku od 19.5.2014. ističe kako je od dana 10.6.2011., kada mu je prestao radni odnos kod tuženika po odluci o izvanrednom otkazu, radio kod više poslodavaca u određenim razdobljima, dok da izvan tih razdoblja nije bio u radnom odnosu kod tuženika. Tužitelj da je kod tuženika ostvarivao plaću u neto iznosu od 3.777,76 kn, dok da mu bruto iznos plaće nije poznat pa da će nakon pribave platnih podataka tužitelja i dostave obračuna tuženik ili financijskog vještačenja, određeno postaviti tužbeni zahtjev za naknadu plaće (čl. 186.b. ZPP).

6. Nakon što je tuženik 5.6.2014. u spis dostavio obračun predmetnog potraživanja tužitelja (list 107 spisa), tužitelj je u podnesku od 17.6.2014. u skladu s obračunom tuženika određeno postavio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu bruto iznosa od 118.144,30 kn za razdoblje od lipnja 2011. do zaključno sa siječnjem 2013., od čega neto iznos od 58.531,79, sve sa zateznom kamatom koja teče od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate. Dopunski saslušan tužitelj u svojstvu parnične stranke na ročištu od 30.6.2014. navodi kako je zasnovao radni odnos kod novog poslodavca Ruda d.o.o. 1.2.2013.

7.Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 24.9.2020. donio presudu kojom odbija reviziju tuženika kao neosnovanu.

8. Tuženik u podnesku od 23.2.2021. navodi kako je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod drugih poslodavaca pa da mu nije nastala šteta slijedom čega mu je zahtjev djelomično osnovan. Naime, da je jedino razdoblje u kojem tužitelj nije radio u kontinuitetu ono od 10.6.2011. do rujna 2011., s tim da je tužitelj i u tom razdoblju periodično bio prijavljen kod poslodavaca pa da sudski vještak treba utvrditi točne iznose na koje tužitelj ima pravo. Pored toga tužitelj da je u utuženom razdoblju ostvarivao primanja i po osnovi naknade za nezaposlene od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nadalje, tuženik na ročištu od 24.2.2021. ističe kako je tužitelj u utuženom razdoblju, pored prijavljenog rada, osam mjeseci "radio na crno" u caffe bar C. pa da mu za to razdoblje ne pripada pravo na naknadu plaće. Kako dokaz o navedenom u spis predaje izjavu V. M. (list 156) te je predloženo da je sud sasluša u svojstvu svjedoka na navedene okolnosti.

9. Tužitelj u podnesku od 13.4.2021. osporava navode tuženika da bi tužitelj u utuženom razdoblju radi kod bilo kojeg poslodavca "na crno". Tužitelj u podnesku od 19.10.2021. navodi da tuženik neutemeljeno traži da se od naknade neisplaćene plaće, pored plaća koji je ostvarivao kod više poslodavaca, ima odbiti i naknada koja je tužitelju isplaćivana s osnova nezaposlenosti. Ovo stoga što je radnik HZZZ-u dužan vratiti iznose isplaćene novčane naknade zbog nezaposlenosti ako je na temelju sudske odluke vraćen na posao. Tuženik u podnesku od 11.11.2021. ističe da pravo na naknadu za nezaposlene ostvaruje osoba koja ne radi, a da je tužitelj "radio na crno" i ostvarivao prihode pa da je njegovo eventualno potraživanje prema HZZZ-u u zastari i da mu se iznosi koje je s te osnove stekao imaju ubrojiti u naknadu štete.

10. Sudski vještak za računovodstvo i financije podnio je u spis 29.12.2021. pisani nalaz i mišljenje u kojem je na temelju dokumentacije u spisu (platne liste, kopija radne knjižice, ispis isplaćenih naknada od strane HZZZ) izračunata razlika bruto/neto plaće između one koju bi tužitelj ostvarivao kod tuženika i ostalih isplaćenih mu primanja u utuženom razdoblju od ostalih poslodavaca i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u ukupnom iznosu od 43.961,29 kn bruto/35.619,68 kn neto.

10.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 8.3.2022. za utuženo razdoblje prema vlastitom izračunu, koristeći pri tom podatke iz tablice vještaka, zatražio isplatu na ime ostvarene brutto plaće u sveukupnom iznosu od 63.591,21 kn, odnosno ostvarene netto plaće u sveukupnom iznosu od 51.323,60 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj napominje da je do utvrđenih iznosa došao na način da je od prosječne bruto plaće tužitelja odbio primanja od ostalih poslodavaca, ali ne i primanja po osnovi nezaposlenosti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

11.Tuženik na ročištu od 15.3.2022. navodi kako se ne protivi povlačenu dijela tužbenog zahtjeva, ali da potražuje parnične troškove.

12.Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem odluke o otkazu od 6.7.2011., izjave M. V. od 6.7.2011., potvrde M. G. od 6.7.2011., prijave o prestanku osiguranja radnika kod pravne osobe izdane od HZMO-a 3.5.2011., ispisa HZMO-a o nazivu poslodavca za tužitelja u razdoblju od 2.1.1995. pa do 30.4.2011., Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 12. svibnja 2011., dopisa tuženika kojim poziva tužitelja da se 23.6.2011. vrati na rad, Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.6.2011., Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 20. lipnja 2011., platne liste tužitelja za travanj 2011., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9.1.2009., prijave za osiguranu osobu u obveznom zdravstvenom osiguranju od 7.10.2008., kopije radne knjižice tužitelja, obračun neisplaćenih plaća koji je tuženik sastavio za tužitelja za utuženo razdoblje, platnih lista za cijelo utuženo razdoblje, potvrde HZMO-a od 26.5.2014., očitovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 152 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 1.7.2014., fotografirane izjave V. M. (list 156-157

spisa), ispisa podataka H. Z.Z.Z. o novčanim naknadama

za tužitelja od 19.1.2021., ispisa iz informacijskog sustava Porezne uprave (list 165- 167 spisa), platnih lista (219-221), potvrde HZMO-a od 16.11.2021., te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija, saslušani su svjedoci M. B., V. P., I. B., D. V., M. G., saslušan je tužitelj u svojstvu

parnične stranke i zakonski zastupnik tuženika M. V. te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C. (za F. r.d.o.o.).

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

14. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca, s obzirom je odluka tuženika kojom izvanredno otkazuje tužitelju ugovor o radu utvrđena nedopuštenom pravomoćnom sudskom odlukom.

15. Članak 87. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., dalje ZR) propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. 15.1. Članak 87. st. 5. ZR-a određuje ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

16. Dokaznim postupkom su utvrđene sljedeće činjenice:

-da je tužitelj bio radnik tužitelja na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 9.1.2009. te da je radio na radnom mjestu pomoćnog konobara,

-da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7.6.2011. tužitelju otkazao ugovor o radu, a na temelju koje odluke je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 10.6.2011.,

-da je odlukom suda utvrđeno da navedena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja nije dopuštana i da je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na posao u roku od 8 dana, a koja odluka suda je pravomoćna od 20.3.2014.,

-da je tužitelj 1.1.2013. zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca 1.2.2013.

-da tužitelj u ovom postupku traži naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza za razdoblje od 10.6.2011. do 1.2.2013.

17. Na temelju tako utvrđenih činjenica tužitelj pozivom na odredbu čl. 87. st. 3. ZR-a osnovano potražuje od tuženika da mu naknadi plaću za razdoblje od 10.6.2011. do 1.2.2013. u kojem nije radio kod tuženika zbog nezakonitog otkaza. Kako se tužitelj nakon što je utvrđena nezakonitost otkaza vratio u poziciju kao da otkaza nije bilo, naknada plače koju je tužitelj ostvario zbog nezakonitog otkaza ne može se smatrati naknadom štete. Nadalje, kako se tužitelj za vrijeme sudskog postupka koji se vodio radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom zaposlio kod drugih poslodavca, njemu pripada pravo na naknadu plaće umanjenu za iznos plaće koju je kroz to vrijeme primao. U skladu s odredbom čl. 87. st. 5. ZR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca do odluke o otkazu (ožujak, travanj i svibanj 2011.) umanjeno za iznose plaća koje je kroz to vrijeme primao kod dugih poslodavaca, ali ne umanjeno i za iznose koje je tužitelj navodno primio za "rad na crno" i ne umanjeno za iznose koje je tužitelj primio na ime naknade za nezaposlene. Naime, sve da je tužitelj i "radio na crno", on u tom slučaju nije bio u radnom odnosu tj. njegova prava i obveze nisu bila izjednačena s onima iz radnog odnosa pa tako u tom slučaju nema pravo na bruto plaću tj. poslodavac mu ne obračunava i ne uplaćuje mirovinsko i zdravstveno osiguranje, porez i prirez na plaću, a tužitelj u predmetnom slučaju, na temelju odredbe čl. 87. st. 3. ZR-a, ima pravo tražiti naknadu bruto plaće, umanjene za iznos bruto plaće koju je kroz to vrijeme primao kod drugih poslodavaca. Naime, čl. 433. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP) propisuje da kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, da ih je dužan utužiti u tom iznosu. Iz navedenih razloga tužitelj nije prihvatio prijedloge stranaka istaknute na ročištu od 26.5.2022. za saslušanje svjedoka i dopunsko saslušanje tužitelja radi utvrđenja činjenice rada tužitelja "na crno" s obzirom utvrđenje navedene činjenice nije odlučno za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Nadalje, naknada plaće da nezakonitog otkaza nije bilo ne umanje se ni za iznose koje je tužitelj primio na ime naknade za nezaposlene. Navedeno stoga, jer je sudskom odlukom pravomoćnom od 20.3.2014. utvrđeno da odluka o otkazu nije dopuštena i naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na posao, a čl. 61. st. 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine" br. 12/2013.) propisuje ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen, radnik je dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade. Ovdje je za navesti tuženiku, da u ovom postupku tužitelj dokazuje osnovanost potraživanja prema bivšem poslodavcu- tuženiku, a ne prema HZZZ-u pa utoliko sud ne odlučuje u ovom postupku o osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja prema HZZZ-u, a koji je tuženik istaknuo u postupku.

18. Radi utvrđenja razlike između naknade plaće koju bi tužitelj primio kod tuženika i plaće koju je tužitelj primio kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C. (za F. r. d.o.o.) koja je u spis 29.12.2021. podnijela pisano Izvješće o vještačenju. U nalazu sudska vještakinja navodi da je za potrebe vještačenja koristila dokumentaciju iz spisa i to: platne liste tužitelja za razdoblje od 01.03. do 31.05.2011. godine (listovi 219-221); potvrdu i ispis uplaćenih novčanih naknada od strane HZZ-a (list 152 spisa); kopiju radne knjižice (listovi 97-99) te naknadno pribavljene platne liste za vrijeme kada je tužitelj bio zaposlen u poslodavca P. d.d. priložene uz vještvo.

18.1. Po preuzimanju spisa, sudska vještakinja navodi da je pregledala dostavljenu dokumentaciju i uočila da nedostaju platni podaci koji se odnose na primanja isplaćenih od poslodavaca u razdoblju od 10.06.2011. do 01.02.2013. godine te na isplatu naknade za bolovanje na teret HZZO-a za listopad 2012. godine. Podaci o ostvarenim pravima tužitelja iz mirovinskog osiguranja za navedeno razdoblje da su se trebali pribaviti od HZMO-a dok je tuženik trebao dostaviti platne liste tužitelja za tri mjeseca do sporne odluke o otkazu (ožujak, travanj i svibanj 2011.). Tuženik je u spis dostavio tražene platne liste, međutim HZMO nije dostavio nikakve podatke iako je upućen službeni dopis od strane suda pa je sudska vještakinja odlučila dokumentaciju koja nedostaje zatražiti direktno do punomoćnika tužitelja.

Sudska vještakinja je na temelju dokumentacije priložene spisu utvrdila da je tužitelj u utuženom razdoblju na kraće vrijeme bio zaposlen i kod drugih poslodavaca te da je primao novčane naknade koje je također potrebno uzeti u obzir i to: B. d.o.o. od 1.10.2008. do 9.6.2011., Čoja d.o.o. od 24.6.2011. do 26.6.2011., od 1.7.2011. do 3.7.2011., Podravka od 4.6.2012. do 30.9.2012., HZZO bolovanje od 1.10.2012. do 29.10.2012. i R. d.o.o. od 1.2.2013. pa na dalje. Sudska vještakinja je u Tablici br. 1 prikazala razliku između prosječne plaće ostvarene u tri mjeseca prije otkaza Ugovora o radu (ožujak, travanj i svibanj 2011.) te isplaćenih plaća, odnosno naknada, a sve za razdoblje od 10. lipnja 2011. do 1. veljače 2013. godine. Budući da nisu dostavljeni platne liste za razdoblje zaposlenja u poduzeću Č. d.o.o., plaća je simulirana prema prosjeku plaće za vrijeme rada u B. d.o.o., a koja je u tome trenutku iznosila 4.070,67 kn bruto odnosno 3.256,30 kn neto, za odgovarajući broj sati rada u pojedinom mjesecu (4.070,67 kn/176 h*24 h za lipanj te 4.070,67 kn/168 h*24 h za srpanj). U stupcu 11 izračunata je bruto razlika, a koja se dobije tako da se od prosječne bruto plaće (stupac 3) oduzmu sve isplaćene bruto naknade tužitelju (stupci 6, 7 i 9), uključujući i naknadu HZZZ za nezaposlene.

18.2. Sudska vještakinja daje mišljenje da je na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u nalazu utvrdila, da između tromjesečnog prosjeka plaće koje je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije otkaza (ožujak, travanj i svibanj 2011. godine) i isplaćenih mu naknada za nezaposlene te naknada za rad kod drugih poslodavaca ukupna razlika plaće iznosi 43.961,29 kn bruto odnosno 35.619,68 kn neto.

19. Tužitelj u podnesku od 8.3.2022.navodi kako sudski vještak u tablici 2. nije zasebnim iznosom prikazao situaciju po kojoj bi tuženik trebao isplatiti tužitelju za slučaj da se od prosječne tužiteljeve plaće prikazane u stupcima 3. i 4. imaju odbiti samo oni iznosi koje je tužitelj kroz utuženo razdoblje ostvarivao kod Č. d.o.o. i kod P. d.o.o. Stoga je tužitelj, koristeći podatke iz tablice vještaka, uredio tužbeni zahtjev tražeći isplatu razlike između prosječne plaće u bruto i neto iznosu, po mjesecima, i iznosa plaća koje je ostvarivao kod poslodavca Č. d.o.o. u mjesecu srpnju i kolovozu 2011., godine a što je prikazano u stupcima 7. i 8. Tablice, te iznosa plaća koje je ostvarivao kod poslodavca P. d.o.o. za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2012. godine koristeći se podacima prikazanim u stupcima 9. i 10. Tablice.

19.1. Tužitelj je prema vlastitom izračunu, a koristeći pri tom podatke iz tablice vještaka, zatražio isplatu na ime ostvarene brutto plaće sveukupan iznos od 63.591,21 kn, odnosno ostvarene netto plaće sveukupan iznosu od 51.323,60 kn ili po mjesecima kako slijedi: brutto iznos od 2.220,36 kn, odnosno netto iznos od 1.776,16 kn za lipanj. 2011., brutto iznos od 3.489,15 kn, odnosno netto iznos od 2.791,10 kn za srpanj 2011., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za kolovoz 16. 9. 2011., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za rujan 2011., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za listopad 2011., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za studeni 2011., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za prosinac 2011., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za siječanj 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za veljaču 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za ožujak 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za travanj 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za svibanj 2012., brutto iznos od 301,59 kn, odnosno netto iznos od 346,69 kn za lipanj 2012., brutto iznos od 378,79 kn, odnosno netto iznos od 400,79 kn za srpanj 2012., brutto iznos od 9,53 kn, odnosno netto iznos od 140,54 kn za kolovoz 2012., brutto iznos od 206,47 kn, odnosno netto iznos od 280,46 kn za rujan 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za listopad 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za studeni 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn za prosinac 2012., brutto iznos od 4.070,67 kn, odnosno netto iznos od 3.256,30 kn počev od siječanj 2013.

19.2. Dakle, tužitelj je izračun izvršio tako što je od prosječne bruto plaće tužitelja odbio primanja od ostalih poslodavaca, ali ne i primanja po osnovi nezaposlenosti od H.Z.Z.Z., a koja metodologija obračuna je po mišljenju

suda ispravna iz razloga navedenih pod točkom 17. obrazloženja ove odluke. Matematičku ispravnost izračuna tužitelja potvrdio je sudski vještak za računovodstvo i financije u pisanom Očitovanju podnesenom 31.3.2022.

20. Podneskom od 2.3.2022. godine te na ročištu održanom 15.3.2022. tuženik traži da se vještak očituje po pitanju bolovanja na teret HZZO-a u mjesecu listopadu 2012. godine. Sudski vještak je u spis 31.3.2022. podnio pisano Očitovanje u kojem navodi da je u Tablici 2. stupcu 5 za mjesec listopad 2012. godine prikazala sam iznos od 72,62 kn. Navedena naknada da nije isplaćena od HZZZ

osiguranje (HZZO) i da se ne odnosi se na bolovanje na teret HZZO-a. Navedeni iznos da je isplaćen od strane H. ZZZ (HZZZ) dana

07.01.2013. godine, a predstavlja naknadu za nezaposlene za dva dana mjeseca listopada, točnije za razdoblje 30.10.2012.-31.10.2012. godine kako je vidljivo iz dostavljenog ispisa novčanih naknada koji se nalazi na listu 152 spisa. Nadalje navodi, da je na stranicama 2 i 4 Izvještaja o vještačenju napomenuto da za listopad 2012. godine nema podataka o isplati naknade za bolovanje na teret HZZO te da ista nije uzeta u obzir prilikom izračuna. Naime, iako su od HZMO-a zatraženi podaci o ostvarenim pravima tužitelja (podaci o stažu i plaći) iz kojeg dokumenta bi bilo razvidna visina isplaćene naknade tužitelju za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a, dokument nije dostavljen u spis stoga se takva isplata nije mogla prikazati pa posljedično ni umanjiti potraživanje tužitelja. Punomoćnik tuženika je u podnesku od 21.4.2022. predložio da sud naloži HZMO-u, HZZO-u, ali i tadašnjem poslodavcu tužitelja da dostavi podatak o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja tužitelja u listopadu 2012. Međutim, sud je već dopisom od 4.11.2021. zatražio od HZMO-a da dostavi podatke o ostvarenim pravima tužitelja u utuženom razdoblju, a iz kojih bi, prema navodima sudskog vještaka za financije, bila razvidna visina isplaćene naknade tužitelju za vrijeme bolovanja u listopadu 2012. na teret HZZO, ali takve podatke HZMO sudu nije dostavio pa sudski vještak, po mišljenju suda, opravdano nije umanjio potraživanje tužitelja za naknadu za vrijeme bolovanja za listopad 2012.

21. Kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev prema vlastitom izračunu koji je izvršio na temelju podataka u spisu, služeći se pri tom podacima iz tablice sudskog vještaka, čiju matematičku ispravnost je potvrdio i sam vještak za financije i koju metodologiju obračuna prihvaća sud kao ispravnu, valjalo slijedom svega navedenog prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku da na temelju odredbe čl. 87. st. 3. ZR-a isplati tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 10.6.2011. do 1.2.2013. ukupan bruto iznos od 63.591,21 kn, od čega neto iznos od 51.323,60 kn ili po mjesecima kako je to navedeno pod točkom 19.1. obrazloženja odluke.

22. Rok za izvršenje predmetne činidbe (15 dana) određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP.

23. Na sve dosuđene iznose tužitelju su priznate zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekuće od 16-og dana u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec do isplate u skladu s odredbom čl. 84. st. 3. ZR, a ne kako je to tužitelj zatražio, tekuće na pojedine mjesečne iznose prije 16-og u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Nadalje, tužitelju su priznate zatezne kamate kako je naprijed navedeno, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom u skladu s odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06 i 68/07). Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. 24. Kod odluke o parničnom trošku za navesti je da je vrijednost predmeta spora do 7.3.2022. iznosila 118.144,30 kn, a od 8.3.2022. pa na dalje 63.591,21 kn. Naime tužitelj u tužbi osim utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanje na posao traži i naknadu plaće, a u kojem dijelu tužbeni zahtjev nije bio određen sve do 17.6.2014. kada je tužitelj nakon dostave platnih podataka i u skladu s obračunom tuženika određeno postavio tužbeni zahtjev i po tom osnovu zatražio isplatu iznosa od 118.144,30 kn. S obzirom je tužitelj navedeni zahtjev snizio na iznos od 63.591,21 kn podneskom od 8.3.2022., tuženik je u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva osnovano i u skladu s odredbom čl. 193. st. 3. ZPP-a zatražio naknadu parničnog troška.

24.1. Primjenom odredbe čl. 158. st. 1., u vezi s čl. 193. st. 3. i 4. ZPP-a, tuženiku pripada pravo na naknadu parničnog troška do 7.3.2022. u odnosu na povučeni zahtjev u iznosu od 54.553,09 kn (118.144,30 kn-63.591,21 kn=54.553,09 kn), koji trošak je odmjeren primjenom odredbe čl. 155. i čl. 163 ZPP-a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. dalje Tarifa).

24.2. Prema popisanom trošku tuženiku je određen trošak u zatraženom iznosu od 2.000,00 kn za cijeli postupak dok se vodio pred ovim sudom pod br. P-255/11. Naime, tuženik je zatražio jednokratnu nagradu u navedenom iznosu smatrajući da nju ima pravo na temelju Tbr. 7. 2. Tarife međutim, sud smatra da bi tužitelj u toj fazi postupka imao pravo na naknadu za svaku poduzetu radnju po punomoćniku prema VPS-u od 118.144,30 kn, ali sud nije ovlašten prekoračiti zahtjev stranke pa je tuženiku određen trošak u zatraženom iznosu. Nadalje, tuženiku je određen trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 4.6.2014., 23.2.2021., 3.5.2021. i 2.3.2022. za svaki - 100 bodova (Tbr. 8. 1.u vezi sa 7. točka. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari od 30.6.2014., 24.2.2021., 4.11.2021., 15.3.2022. i 26.5.2022. – za svako 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 11.5.2021. – 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), što zbrojeno i pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od 14.375,00 kn, a uvećano za trošak vještačenja od 2.000,00 kn daje ukupno 16.375,00 kn.

24.3. Tužitelju, a kako nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (zatezna kamata), na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a određen je trošak prema vrijednosti konačno postavljenog zahtjeva. Trošak tužitelja se u predmetnom sporu radi isplate iznosa od 63.591,21 kn prema popisanom trošku odnosi na sastav tužbe – 100 bodova, (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastava odgovora na žalbu od 22.8.2013. – 100 bodova (Tbr. 10. t. 4. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 20.6.2014., 19.10.2021., 25.11.2021. i 8.3.2022. za svaki - 100 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 9.5.2012. i 19.5.2014. – za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 3 Tarife), za zastupanje na ročištima na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari od 7.10.2011., 28.11.2011., 26.3.2012., 13.5.2013., 18.6.2013., 28.5.2014., 30.6.2014., 24.2.2021., 15.7.2021., 4.11.2021., 15.3.2022. i 26.5.2022. – za svako 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 17.4.2013. – 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), što zbrojeno i pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) daje ukupan iznos od 23.750,00 kn. Tužitelju nije određen trošak sastava podneska od 19.2.2021. jer je taj podnesak punomoćnik tuženika naknadno povukao navodeći da se ima smatrati kao da nije podnesen (list 141 spisa).

24.4. Po odbitku utvrđene naknade parničnog troška tuženiku u iznosu od 16.375,00 kn od navedene naknade parničnog troška tužitelju u iznosu od 23.750,00 kn, preostaje razlika od 7.375,00 kn koliko je određeno da tuženik isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

25. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zatezne kamate od donošenja ove odluke pa do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 21. srpnja 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30f-628e8

Kontrolni broj: 00239-a9d7a-5750d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA ERCEG ĆURIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.