Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1644/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku u S. protiv tuženika pod 1) M. B., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćniku L. A., odvjetniku u S., 2) O. Z., OIB: ..., iz S., 3) B. B., OIB: ..., iz Z., 4) A. B., OIB: ..., iz Z. i 5) N. R., OIB: ..., rođ. M., iz S., zastupane po pun. J. C., odvj. u S., tuženici pod 2), 3) i 4) zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-3388/16 od 14. lipnja 2021., te 5. tužene protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi pod točkom II. izreke, odlučujući u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-3388/16 od 14. lipnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovana žalba 5. tužene i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi pod točkom II. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''1.Dužna je tužena pod 1) M. B., OIB: ..., isplatiti tužitelju I. P., OIB: ..., u roku od 15 dana iznos od 127.000 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 113.000 EUR od 9. studenog 2006. do isplate, a na iznos od 14.000 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015., a od tog dana pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužna je tužena pod 2) O. Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju I. P., OIB: ..., u roku od 15 dana iznos od 20.000 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2004. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015., a od tog dana pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužni su tuženici pod 3) B. B., OIB: ..., i pod 4) A. B., OIB: ..., solidarno isplatiti tužitelju I. P., OIB: ..., u roku od 15 dana iznos od 20.000 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja i iznos od 102.699,59 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 20.000 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja teku od 12. listopada 2004. do isplate, a na iznos od 102.699,59 kn od 30. studenog 2006. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015., a od tog dana pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Dužna je tužena pod 5) N. R., OIB: ..., isplatiti tužitelju I. P., OIB: ..., u roku od 15 dana iznos od 20.000 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2004. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015., a od tog dana pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

II. Dužan je tužitelj isplatiti tuženoj pod 1) na ime troškova postupka iznos od 37.500,00 kn.

Dužan je tužitelj isplatiti tuženicima pod 2), 3) i 4) na ime troškova postupka iznos od 50.906,25 kn.

Dužan je tužitelj isplatiti tuženoj pod 5) na ime troškova postupka iznos od 12.833,30 kn.„

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, podredno preinači shodno navodima žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje su tužene pod 1) i 2) i pravni prednici tuženika pod 3), 4) i 5) primili temeljem zaključenih Preliminarnih ugovora.

6. Između stranka u postupku nije bilo sporno da su pravni prednik tužene pod 1) Ž. B., tužena pod 2), pravni prednik tuženika pod 3) i 4) A. B. i pravna prednica tužene pod 5) M. M., kao suvlasnici i prodavatelji, sklopili s tužiteljem, kao kupcem, Preliminarne ugovore te Anekse koji su za predmet imali nekretnine označene kao čest. zem. 6194/1 i čest. zgr. 3235 k.o. S.

7. Naime, iz stanja spisa je razvidno kako je rješenjem broj P 3388/16 od 27. rujna 2016. prekinut je postupak u odnosu na tuženika pod 3) A. B. jer je sud utvrdio da je ovaj tuženik preminuo te je istim rješenjem nastavljen postupak, a kao tuženici označeni M. i B. B., nasljednice pok. tuženika pod 3).

8. Na ročištu od 24. listopada 2017. sud je obaviješten da je preminula i nasljednica M. B. te je odmah doneseno rješenje o prekidu postupka u odnosu na tuženu pod 3) M. B., koje je izrađeno 17. siječnja 2018. i postupak j nastavljen rješenjem broj P 3388/16 od 22. ožujka 2018. te su kao tuženici označeni kći B. B., već označena kao tužena u postupku te sin A. B.

9. Rješenjem broj P 3388/16 od 25. veljače 2019. utvrđen je prekid postupka i u odnosu na u međuvremenu preminulu tuženu pod 5) M. M., koji postupak je nastavljen rješenjem broj P 3388/16 od 26. kolovoza 2019. te je kao nasljednica i tužena pod 5) označena kćer tužene pod 5) N. R.

10. Nakon što je odlukom ovog suda pod poslovnim brojem Gžst 186/15 od 2. lipnja 2016. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu u dijelu pod točkama I. i II., kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo od tuženika izdavanje tabularne isprave koju će u protivnom zamijeniti presuda, odnosno donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su predmet postupka te ukinuta pobijanu presudu u dijelu kojime je podredno zatražena isplata to je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

11. Iz stanja spisa je razvidno kako je u postupku koji je prethodio donošenju ranije odluke ovoga suda u bitnom utvrđeno :

- kako su preliminarni kupoprodajni ugovori zaključeni 12. listopada 2004. između tužitelja, pravnog prednika tužene pod 1), tužene pod 2), pravnog prednika tuženika pod 3) i 4) i pravne prednice tužene pod 5) od 12. listopada 2004. sadržavali su u čl. 2. odredbu prema kojoj se stranke obvezuju zaključiti Ugovor o prodaji u roku od 30 dana počevši od dana pravomoćnosti građevinske dozvole, a najkasnije do 15. travnja 2005.,

- kako je ovaj rok Aneksom koji je zaključio pravni prednik tužene pod 1) Ž. B. dana 9. studenog 2006. godine produljen najkasnije do 31. prosinca 2008. uz raskidnu klauzulu za slučaj neishođenja u dogovorenom roku,

- kako u Aneksu koji je zaključila tužena pod 2) O. Z. 12. prosinca 2006. navedeno je da se stranke obvezuju zaključiti glavni ugovor o prodaji nekretnine u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti građevinske dozvole za izgradnju stambeno poslovnog objekta uz poštivanje uvjeta koji su dalje navedeni, s tim da nije ugovorena raskidna klauzula,

- kako drugi tuženici, kao suvlasnici nekretnina, nisu potpisali Anekse kojima bi krajnji rok zaključenja Ugovora bio prolongiran do datuma koji je ugovoren u Aneksu pravnog prednika tužene pod 1),

- kako predmetni Preliminarni ugovori kao i Aneksi istih Ugovora nemaju karakter glavnog ugovora već samo obilježja predugovora koji obvezuje na zaključenje glavnog ugovora jer su tužitelj, prednik tužene pod 1), tužena pod 2), pravni prednik tuženika pod 3) i 4) i pravna prednica tužene pod 5) preuzeli obvezu kasnije zaključiti glavni ugovor o prodaji u određenom roku, s tim da su i Preliminarni ugovori i Aneksi obvezujući za ugovorne stranke budući da sadrže bitne sastojke glavnog ugovora,

- kako je obveza tužitelja, kao kupca, a sukladno odredbi čl. 3. navedenih Preliminarnih kupoprodajnih ugovora bila financirati i ishoditi svu projektnu dokumentaciju, podmiriti sve obveze ishođenja građevne dozvole, podmiriti sve obveze plaćanja komunalnog doprinosa, u koju je svrhu su mu prodavatelji bili dužni izdati punomoći i to jednu u svrhu vođenja postupka ishođenja građevinske dozvole kod upravnih tijela, a u ime i za račun prodavatelja kao investitora gradnje, te drugu u svrhu ugovaranja poslova projektiranja, geodetske izmjere i drugih potrebnih radnji za ishođenje građevinske dozvole,

- kako je tužitelj prema citiranim Preliminarnim ugovorima, a prema odredbi čl. 5. bio obvezan građevnu dozvolu ishoditi na ime prodavatelja najkasnije do 15. ožujka 2005., a prema pravnom predniku tužene pod 1) najkasnije do 31. prosinca 2008.,

- kako je na zahtjev tužitelja, a temeljem punomoći zemljišnoknjižnih vlasnika predmetnih nekretnina i temeljem idejnog projekta TD 21/10/08 B. P. d.o.o., S., kojeg je izradio ovlašteni arhitekt V. D. izdana pod brojem Klasa: 350-05/08-01/0791, Ur. broj: 15-08-0001 od strane Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje dana 30. prosinca 2008. lokacijska dozvola za izgradnju poslovno-stambene građevine na predmetnim čest. zgr. 3235 i čest. zem. 6194 k.o. S. koja je postala pravomoćna 28. siječnja 2009., a nakon što je naknadno Zaključkom Gradskog poglavarstva Grada S. od 29. prosinca 2008. prihvaćen Idejni projekt stambeno-poslovne građevine u ... ulici, kojeg je izradio ovlašteni arhitekt V. D., a za tužitelja kao investitora, što upućuje na radnje poduzimane od strane tuženika i njihovih pravnih prednika u cilju ispunjenja obveze iz navedenih Predugovora,

- kako je M. M.-pravna prednica tužene pod 5) u ime ostalih suvlasnika u studenom 2010. postavila zahtjev za produljenje lokacijske dozvole ishođene rješenjem Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvom i zaštitu okoliša od 5. studenog 2010. pod brojem Klasa: UP/I-350/05/10-01/0245 Ur broj: 2181/01-03- 03/09-10-0003,

- kako su otkazom punomoći koji je uslijedio 2010. godine tuženici odnosno njihovi pravni prednici jednostrano raskinuli predmetne Predugovore, koji su nakon isteka ugovorenog roka za sklapanje glavnog ugovora bili produljeni prešutnim ponašanjem ugovornih stranaka.

12. U navedenom je pravomoćno presuđeno da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta obvezivanju tuženika na sklapanje glavnog ugovora jer su predmetni Predugovori raskinuti jednostranom izjavom volje tuženika (odnosno njihovih pravnih prednika) kao zemljišnoknjižnih vlasnika predmetne nekretnine, što predstavlja razlog odbijanja zahtjeva tužitelja na izdavanje tabularne isprave za upis njegovog prava vlasništva temeljem Predugovora i obvezu tuženika na zaključenje glavnog ugovora.

13. No, obzirom da su tuženici odnosno njihovi pravni prednici otkazali tužitelju daljnju punomoć kao nužnu pretpostavku za realizaciju Predugovorom preuzete obveze ishođenja građevinske dozvole, spornim se ukazalo postojanje odgovornosti tuženika za neispunjenje ugovora, radi čega je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

14. Tako je u daljnjem tijeku postupka stoga kao sporno valjalo raspraviti osnovanost tvrdnji tužitelja kako su se unatoč dogovorenim rokovima između stranaka odvijali pregovori u cilju izvršenja ugovorom preuzetih obveza, u kojem svjetlu je valja promatrati prava stranaka zbog neispunjenja ugovora u dogovorenom roku.

15. U tom pravcu odgovor na pitanje je li razlog za raskid ugovora činjenica što kupac nije u roku ispunio ugovor jer nije ishodio građevinsku dozvolu treba tražiti kroz provjeru postupanja prodavatelja koji su sudjelovali u daljnjim pregovorima s tužiteljem, a u cilju realizacije poslovnog projekta te tijekom 2010. zatražili produljenje važenja lokacijske dozvole.

16. Naime, prema odredbi članka 45 stavka 3. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje obzirom na vrijeme zaključenja predmetnog ugovora temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora, a kako su predmet prodaje i cijena prodaje sadržani u navedenim preliminarnim kupoprodajnim ugovorima i aneksima tih ugovora, te su time u istima sadržani bitni sastojci glavnog ugovora navedeni preliminarni ugovori čiji su sastavni dio aneksi ugovora su obvezujući za ugovorne stranke.

17. Obveza tužitelja, kao kupca, je ujedno sukladno članku 3/ navedenih preliminarnih kupoprodajnih ugovora bila da financira i ishodi svu projektnu dokumentaciju, podmiri sve obveze ishođenja građevne dozvole, podmiri sve obveze plaćanja komunalnog doprinosa, te su istome tuženici od 2/-4/ i prednik tužene pod 1/ u tu svrhu danom sklapanja navedenih preliminarnih ugovora bili dužni izdati punomoći i to jednu u svrhu vođenja postupka ishođenja građevinske dozvole kod upravnih tijela, a u ime i za račun prodavatelja kao investitora gradnje, te drugu u svrhu ugovaranja poslova projektiranja, geodetske izmjere i drugih potrebnih radnji za ishođenje građevinske dozvole.

18. Prema citiranim preliminarnim ugovorima, a imajući u vidu članak 5 preliminarnih ugovora kupac – tužitelj je bio obvezan građevnu dozvolu ishoditi na ime prodavatelja najkasnije do 15. ožujka 2005.godine, a prema Ž. B. najkasnije do 31. prosinca 2008.godine imajući u vidu aneks preliminarnog kupoprodajnog ugovora zaključenog 09. studenog 2006.godine, a koju je trebao prenijeti na svoje ime ili ime svoje tvrtke nakon sklapanja glavnog ugovora o prodaji.

19. Temeljem punomoći zemljišnoknjižnih vlasnika predmetnih nekretnina, temeljem idejnog projekta TD 21/10/08 –B. P. d.o.o., S., kojeg je izradio ovlašteni arhitekt V. D., pod brojem Klasa: 350-05/08-01/0791, Ur. broj: 15-08-0001 od strane Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje dana 30. prosinca 2008.godine, izdana lokacijska dozvola za izgradnju poslovno-stambene građevine na predmetnim čest. zgr. 3235 i čest. zem. 6194 k.o. S. , a ista je postala pravomoćna 28. siječnja 2009.godine, a nakon što je naknadno Zaključkom Gradskog poglavarstva Grada S. od 29. prosinca 2008. prihvaćen Idejni projekt stambeno-poslovne građevine u ... ulici, kojeg je izradio ovlašteni arhitekt V. D., a za investitora I. P., tužitelja u ovom postupku.

20. Navedena okolnost upućuje nedvojbeno na u tom pravcu poduzimane radnje po tuženicima kao vlasnicima predmetnog zemljišta u cilju ispunjenja obveze iz navedenog predugovora. Da je tomu tako, proizlazi i iskazivanje tijekom postupka saslušane tužene pod 1. prema čijim navodima je upravo tužena pod 4. M. M. u ime ostalih suvlasnika u studenom 2010. godine postavila zahtjev za produljenje lokacijske dozvole ishođene rješenjem Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvom i zaštitu okoliša od 5. studenog 2010. godine pod brojem Klasa: UP/I-350/05/10- 01/0245 Ur. broj: 2181/01-03-03/09-10-0003.

21. U tom kontekstu je valjalo i promatrati navode tužitelja da su se unatoč dogovorenim rokovima između stranaka odvijali pregovori u cilju izvršenja predmetnim ugovorom preuzetih obveza, pa je u tom pravcu valjalo i promatrati prava stranaka zbog neispunjenja ugovora u dogovorenom roku. Naime, na pitanje je li razlog za raskid ugovora neprijeporna činjenica što kupac nije u roku ispunio ugovor jer nije ishodio građevinsku dozvolu odgovor je potražiti i u postupanju prodavatelja odnosno o činjenicama o kojima ovisi mogućnost raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ali i gašenje ugovori zbog nemogućnosti ispunjenja.

22. Naime, ako je ispunjenje ugovorne obveze u roku predstavljalo bitan sastojak ugovora, tada se ugovor raskida po samom zakonu (čl. 125. ZOO-a). To vrijedi i kada je izričito ugovoreno, ali i tada kada je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

23. Međutim, okolnosti konkretnog slučaja upućuju i na postojanje drugih okolnosti vezanih za mogućnost ispunjenja ugovorom preuzete obveze, pa se postavlja pitanje jesu li navedene okolnosti nastupile nakon sklapanja ugovora zbog kojih se ne može ostvariti svrha u toj mjeri da očito ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično držati ga na snazi takav kakav jest. No i tada se ugovor neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uvjeti pravično izmijene, a što bi upućivalo odnosno proizlazilo iz ponašanja tuženika. U takvom slučaju po ocjeni ovog suda tuženici su bili dužni o svojoj namjeri da traže raskid i obavijestiti kupca. Naime, iz stanja spis proizlazi da je lokacijska dozvola za predmetni objekt ishođena tek 2008. godine, a projektna odnosno zahtjev za istom započet tek 2009. godine, a što bi samo ukazivalo na neizvršenje ugovorene obveze tužitelja u dogovorenom roku.

24. Međutim, navedena okolnost ukazuje na očitu činjenicu da su u tom pravcu tuženici sudjelovali kao zemljišnoknjižni suvlasnici, a osnovom valjano ispuštenih punomoćni, pa se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju ex lege došlo do raskida predmetnog ugovora. Da je tome tako govori podatak da su upravo suvlasnici predmetne nekretnine tijekom 2010. zatražili produljenje važenja lokacijske dozvole, pa je za pravnu poziciju ugovornih strana u konkretnom slučaju bilo od odlučnog značenja raspraviti je li postupanje tuženika o opozivu izdatih punomoći rezultat skrivljenog postupanja tužitelja.

25. Iz sadržaja spisu dostavljenog rješenja Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvom i zaštitu okoliša , Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo od 15. rujna 2010. godine proizlazi da je razlog ne udovoljenja zahtjevu tužitelja za izdavanje potvrde glavnog projekta za građenje upravo u činjenici što nedostaje punomoć zemljišnoknjižnih vlasnika jer su kod ovog tijela dana 7. travnja 2010. i 16. travnja 2010. dostavljene obavijesti tuženika kao zemljišnoknjižnih vlasnika predmetnih nekretnina o otkazu punomoći tužitelju, pri čemu tužena pod 1/ ovu obavijest dostavila još 28. listopada 2010.

26. Naime, iz stanja spisa je razvidno da tužitelj nakon ishođenja lokacijske dozvole, angažirao arhitekta B. J. za izradu projektne dokumentacije za dobivanje građevinske dozvole u drugoj polovini 2009.godine, što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka B. J. (list 67-70 spisa) te da navedeni arhitekt pribavlja parcelacioni elaborat tvrtke T., a koji je bio gotov u rujnu 2009.godine, te isti navodi da je izrađena projektna dokumentacija i glavni projekt i zatražena građevinska dozvola koncem ožujka 2010.godine.

27. No, u međuvremenu, a obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja od strane 2. tužene prema kojem je tužitelj svoje pravo iz ovog postupka prenio na M. B., sud prvog stupnja je osnovom pregledanog sada cjelokupnog predmeta istog suda pod poslovnim brojem P-6683/10 u kojem je prvostupanjska presuda od 3. svibnja 2012. postala pravomoćna jer je potvrđena drugostupanjskom odlukom broj Gžst 48/13 od 20. studenog 2014., utvrdio kako predmet tog postupka, koji se vodio po tužbi M. B. protiv tuženika iz ovog postupka odnosno njihovih pravnih prednika, nije bila isplata iznosa koji su predani tuženicima temeljem Predugovora i Aneksa već izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva istih nekretnina koje su predmet i ovog postupka i podredno zaključenje glavnog ugovora, tako da u ovoj fazi postupka, osim što se ne radi o istom tužitelju, nema ni objektivnog identiteta sporova.

28. No, pregledanom predmetu P 6683/10, prvostupanjski sud nalazi Izjavu tužitelja od 6. listopada 2010. u kojoj je tužitelj izjavio:

-da mu je M. B. dao iznos od 50.000 EUR koji je primio radi financiranja kupnje zemljišta navedenih u Predugovorima koji su navedeni u izjavi i zaključeni su s tuženom pod 2) i pravnim prednicima ostalih tuženika,

-da potpisuje ovlaštenje M. B., ukoliko dođe do odustajanja od izgradnje zgrade S. 1, da može tražiti povrat novca u iznosu od 50.000 DEM od tužitelja osobno i navedenih vlasnika koji su isti primili po navedenom ugovoru, -da, ukoliko tužitelj osobno ostane kao investitor u navedenoj zgradi, prenosi 50% svih svojih prava iz navedenih Predugovora na M. B.“

29. Osim toga, u nastavku postupka nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, sud je na ročištu od 21. rujna 2016. obaviješten da se pred ovim sudom vodi još jedan postupak pod poslovnim brojem Pst 289/13 po tužbi tužitelja S. L. protiv tužene pod 1) usmjeren na isplatu iz istog pravnog i činjeničnog osnova, a tužitelj S. L. dostavio je u taj spis Ugovor o prijenosu prava i potraživanja od 22. siječnja 2013. u kojem tužitelj I. P. potraživanje koje je predmet ovog postupka prenosi na tog tužitelja S. L. i to u punom opsegu, radi čega da je očit nedostatak aktivne legitimacije na stani tužitelja.

30. Sud je, naime, nakon toga odlučio pribaviti i pregledati predmete P 6683/10 i Pst 289/13, koji su pribavljeni (predmet Pst 289/13 dobio je novi poslovni broj P-2645/18) i pregledani na ročištu od 22. siječnja 2019. te je sud posebno utvrdio da se u tim predmetima nalaze Izjava tužitelja od 6. listopada 2010. i Ugovor o prijenosu prava i potraživanja od 22. siječnja 2013.

31. Tako iz Ugovora o prijenosu prava i potraživanja od 22. siječnja 2013. koji je sklopljen između tužitelja I. P. i S. L.-tužitelja u predmetu P 2645/18 proizlazi da tužitelj prenosi na S. L. prava kupca iz Preliminarnog ugovora i Aneksa zaključenog s prednikom tužene pod 1) i to novčana potraživanja u iznosu od 127.000 EUR. U točki 1.3. ovog Ugovora, naime, utvrđeno je da je tužitelj isplatio tuženoj pod 1), kao suvlasnici nekretnina na predmetnoj lokaciji temeljem Preliminarnog ugovora ukupan iznos od 127.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

32. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, koja žalitelj žalbenim navodima o u pogrešnim oznakama preglednih predmeta nije doveo u sumnju, radi se u ovom dijelu o ugovoru iz odredbe čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji se, s obzirom da je ugovor zaključen 2013. godine primjenjuje u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona i prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Naime, očitom omaškom u pisanju nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju ukazuje žalitelj u žalbenim navodima jer presuda sadrži jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza.

33. Ugovor pak o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

34. Ocjenjujući da je došlo do valjanog prijenosa tražbine s tužitelja kao vjerovnika na S. L. ( pogrešno navedeno M. B.) drugostupanjski je sud u pregledanom predmetu P 2645/18 presudom broj Gž-583/20 od 17. prosinca 2020. preinačio presudu suda prvog stupnja i prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev S. L. te tuženu (ovdje tuženu pod 1) M. B.) obvezao isplatiti tužitelju iznos od 760.140,00 kn i 27.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama.

36. Stoga je, suprotno navodima žalbe, trebalo ocijeniti da tužitelj I. P. više nije (nakon zaključenja Ugovora o ustupu tražbine-cesiji) ovlašten u odnosu na tuženu pod 1) tražiti isplatu iznosa isplaćenih temeljem Predugovora i Aneksa koji su zaključeni s njenim pravnim prednikom u istom iznosu od 127.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, radi čega je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1) sud prvog stupnja valjanom primjenom materijalnog prava zbog osnovanosti prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan.

37. U odnosu, pak, na zahtjev za isplatu prema tuženicima pod 2), 3), 4) i 5) prema ocjeni ovog suda, koju ovaj sud prihvaća kao pravilnu zasnovanu na valjano utvrđenim dokazima odnosno Izjavi tužitelja od 6. listopada 2010. kojom je došlo do prijenosa potraživanja iz odredbe čl. 80. ZOO-a koje je tužitelj isplatio tuženoj pod 2) i pravnim prednicima tuženika pod 3), 4) i 5) i to iz sredstava koje je dobio zajmom od M. B., a radi se o ukupnom iznosu od 50.000 EUR, proizlazi da je tužitelj Izjavu potpisao 2010., a Ugovor o prijenosu prava i potraživanja sa S. L. zaključio 2013. godine, čime je kasnijim Ugovorom na drugačiji način uređen prijenos potraživanja prema tuženoj pod 1) tako da je zaključenjem Ugovora iz 2013. godine tužitelj potraživanje prema tuženoj pod 1), o kojem se dijelom radilo i u Izjavi, u cijelosti prenio na drugu osobu.

38. Tomu u prilog sud prvog stupnja ukazuje na navode tužitelja prilikom davanja iskaza, a u odgovoru na posebno pitanje pun. tužene pod 1) je li svoja prava iz Preliminarnih ugovora i Aneksa ugovora prenio na osobe imena B. i L., da je ta prava prenio na L. djelomično, i to novac koji je L. uložio u projekt, a da ne zna o kolikom se točno iznosu radilo, a dio tih prava da je prenio i na B.

39. Pri tome potraživanja koje je ustupljeno Izjavom od 6. listopada 2010. predstavlja potraživanje kapare koju je tužitelj, kao kupac, isplatio pravnim prednicima tuženika pod 3), 4) i 5) i tuženoj pod 2) temeljem zaključenih Preliminarnih kupoprodajnih ugovora, u ukupnom iznosu od 30.000 EUR te o iznosu od 14.000 EUR koji je isplaćen pravnom predniku tuženika pod 3) i 4) A. B., a kako proizlazi iz iskaza tužitelja, dakle, o ukupnom iznosu od 44.000 EUR, što se uklapa u iznos naveden u Izjavi. Osim toga, sve su isplate izvršene prije sastavljanja Izjave, pa je jasno da se Izjava odnosi na isplate temeljem zaključenih Preliminarnih ugovora i Aneksa (osim na isplatu tuženoj pod 1jer je to potraživanje tužitelj prenio na drugu osobu-S. L. 2013. godine).

40. S obzirom da je riječ o ustupanju potraživanja koje je isplaćeno tuženoj pod 2) i pravnim prednicima tuženih pod 3), 4) i 5) na ime kapare, prvostupanjski sud osnovano izvodi zaključak da je tužitelj kao postojeći vjerovnik-cedent na novog vjerovnika-cesionara prenio i potraživanje dvostruke kapare, a temeljem odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a.

41. Naime, prema navedenoj odredbi na primatelja s tražbinom prelaze i sporedna prava kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl., a koje je uređenim tužbenim zahtjevom zatražio od tuženih od 2) do 5). Zakonodavac je u odredbi čl. 81. st. 1. samo primjerice naveo sporedna prava koja prelaze na primatelja potraživanja, a ovom je sudu logično da s pravom na vraćanje kapare prelazi i eventualno pravo na vraćanje dvostruke kapare, odnosno da se radi o povezanim pravima koje nije moguće razdvajati.

42. U navedenom pravilna je ocjena suda da tužitelj nije aktivno legitimiran na podnošenje tužbe na isplatu ne samo isplaćene kapare (po 10.000 EUR tuženoj pod 2), pravnom predniku tuženih pod 3) i 4) A. B. i pravnoj prednici tužene pod 5)-M. M.) i iznosa od 14.000 EUR predanog pravnom predniku tuženih pod 3) i 4) A. B., zatražen u kunskoj protuvrijednosti od 102.699,59 kn, sve s pripadajućim kamatama, nego i u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa do dvostruke kapare odnosno još po 10.000 EUR u odnosu na tuženu pod 2), tuženike pod 3) i 4), kao pravne slijednike A. B., i tuženu pod 5), kao pravnu slijednicu M. M., radi čega je odbijen kao neosnovan i zahtjev iz točaka 2., 3. i 4. petita tužbe.

43. Pri tome je u odnosu na navode žalbe za odgovoriti kako okolnost što predmetom tužbenog zahtjeva cesionara M. B. nije bio zahtjev za isplatu koji je predmetom ovog postupka ne utječe na pravilnost i zakonitost zaključaka prvostupanjskog suda jer je u postupku utvrđeno kako je tražbine tužitelja osnovom citirane Izjave od 6. listopada 2010.cedirana pa tužitelj više nije ovlašten zahtijevati isplatu s osnove zaključenih Preliminarnih ugovora i Aneksa.

44. Slijedom izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

45. Neosnovano i žaliteljica osporava pravilnost pobijane odluke o troškovima postupka u odnosu na 5. tuženu obzirom da je ista donesena u valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), budući se radi o jedinstvenom trošku koje je priznat žaliteljici, a koja je u međuvremenu zastupana po drugom punomoćniku u odnosu na tužene od 2. do 4.

U Splitu 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.