Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 16 Gž Ovr-353/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku (protu) ovrhovoditelja G. A., OIB: …, iz S., protiv (protu) ovršenika Z. h. d.o.o., P. Z., OIB: …, iz Z., radi protuovrhe, povodom žalbe izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3767/2017 od 19. veljače 2019., dana 21. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba (protu) ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3767/2017 od 19. veljače 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za protuovrhu (protu) ovrhovoditelja od 9. prosinca 2015. kao neosnovan.

2. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je (protu) ovrhovoditelj podnio prijedlog za protuovrhu kojoj se (protu) ovršenik u svom očitovanju protivio. Obzirom da prijedlog sadržajno upućuje na ovrhu određenu rješenjem o ovrsi javnog bilježnika L. H. M. broj Ovrv-9417/06 od 6. prosinca 2006. protiv kojeg je (protu) ovrhovoditelj kao ovršenik podnio prigovor, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Splitu broj Povrv-1989/13 iz kojeg proizlazi da je povodom žalbe ovdje (protu) ovrhovoditelja protiv rješenja Povrv-1989/13 od 8. srpnja 2013. kojim je sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gžmal-1431/13 od 25. studenoga 2014. ukinuo prvostupanjsko rješenje i odbacio prigovor ovdje (protu) ovrhovoditelja protiv rješenja o ovsi na temelju vjerodostojne isprave kao nepravovremen. Citirajući odredbu čl. 62. Ovršnog zakona prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za protuovrhu jer je rješenje o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv- 9417/06 potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžmal-1431/13 pa je prijedlog za protuovrhu odbijen.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija (protu) ovrhovoditelj ne navodeći zakonske žalbene razloge, a na koje ne upućuje ni sadržaj žalbe, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje ukine "kao nepravovaljano".

4. U žalbi (protu) ovrhovoditelj navodi da je Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gžmal-1431/13 od 25. studenoga 2014. ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu broj Povrv-1989/13 od 8. srpnja 2013. kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, a bez da je prije toga utvrdio da mu je rješenje javnog bilježnika neuredno dostavljeno jer je dostavnica potpisana od nepoznate osobe. Smatra da je postupanjem (protu) ovršenika, javnog bilježnika i Županijskog suda u Splitu pretrpio materijalnu štetu u iznosu od najmanje 5.000,00 kn i nematerijalnu štetu i iznosu od najmanje 7.000,00 kn.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba (protu) ovrhovoditelja nije osnovana.

7. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je (protu) ovrhovoditelj podnio prijedlog za protuovrhu 9. prosinca 2015. iznoseći tijek postupka povodom prijedloga za ovrhu (protu) ovršenika u kojem je javni bilježnik L. H. M. iz Z. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9417/06 od 6. prosinca 2006. navodeći u bitnom da su mu (protu) ovršenik, javni bilježnik i Županijski sud u Splitu svojim postupanjem u tom postupku nanijeli materijalnu štetu u iznosu od najmanje 5.000,00 kn i nematerijalnu štetu i iznosu od najmanje 7.000,00 kn. Prvostupanjski sud je povodom prijedloga za protuovrhu donio rješenje broj Pn-36/16 od 17. svibnja 2017. (list 15-16 spisa) kojim se obustavlja parnični postupak te se određuje nastavak po pravilima izvanparničnog (ovršnog) postupka nakon pravomoćnosti tog rješenja i predmet je nakon toga vođen kao ovršni predmet. (Protu) ovršeniku dostavljen je prijedlog za protuovrhu na očitovanje te se isti protivio protuovrsi.

8. Uzimajući u obzir da se predmetna protuovrha veže za ovrhu određenu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. H. M. iz Z. broj Ovrv-9417/06 od 6. prosinca 2006., a doneseno na temelju prijedloga za ovrhu (protu) ovršenika od 29. studenoga 2006. u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 – dalje: OZ) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu. Stoga je pogrešna numeracija odredbe čl. 62. tog zakona koju koristi (protu) ovrhovoditelj i prvostupanjski sud, ali i ispravna odredba čl. 58. st. 1. OZ-a propisuje identično da nakon što je ovrha provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom donio: 1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, 2. ako je tijekom postupka namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren, 3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno, 4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom.

9. U konkretnom slučaju nisu ostvareni citirani uvjeti za podnošenje prijedloga za protuovrhu, a niti (protu) ovrhovoditelj to tvrdi. Naime, ovrha se protiv (protu) ovrhovoditelja vodila na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. H. M. iz Z. broj Ovrv-9417/06 od 6. prosinca 2006. (pravomoćno i ovršno 18. prosinca 2006.), a ta ovršna isprava nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage niti je na drugi način utvrđeno da je bez učinka (čl. 58. st. 1. toč. 1. OZ-a). Isto tako, (protu) ovršenik se na temelju te ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9417/06 nije dvostruko namirio (čl. 58. st. 1. toč. 2. OZ-a). Nadalje, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9417/06 nije ukinuto niti je prijedlog za ovrhu (protu) ovršenika od 29. studenoga 2006. odbačeni ili odbijen, a niti je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9417/06 pravomoćno preinačeno (čl. 58. st. 1. toč. 3. OZ-a). Konačno, ovrha pokrenuta na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9417/06 nije proglašena nedopuštenom (čl. 58. st. 1. toč. 4. OZ-a). Slijedom svega navedenoga, nije ostvaren niti jedan razlog za protuovrhu, tim više što (protu) ovrhovoditelj svojim navodima niti ne traži vraćanje onog što mu je (protu) ovršenik eventualno naplatio putem ovrhe.

10. U odnosu na žalbene navode (protu) ovrhovoditelja, istome valja naglasiti da je protuovrha postupak u kojem sud na prijedlog ovršenika protiv kojeg je provedena ovrha, pod zakonom određenim pretpostavkama, donosi odluku kojom se ovrhovoditelju nalaže vraćanje onoga što je dobio ovrhom, a ako to ovrhovoditelj dobrovoljno ne učini i provodi prisilno ostvarenje tražbine ovršenika određene tom odlukom. Protuovrha je jedan o restitucijskih putova pravne zaštite koji stoje na raspolaganju ovršeniku u povodu ovrha koje su protiv njega neosnovano provedene. Prema sadržaju spisa očito je da je (protu) ovrhovoditelj izražavao sumnju u valjanost vođenja postupka pred javnim bilježnikom tvrdeći da mu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije uredno dostavljeno, ali isti nije poduzeo niti jednu procesnu radnju kojom bi se preispitala pravomoćnost tog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u kojem slučaju bi eventualno poništenje pravomoćnosti tog rješenja predstavljalo ostvarenje uvjeta za osnovanost prijedloga za ovrhu. Slijedom navedenog neosnovani su svi žalbeni navodi koji upućuju na eventualne nepravilnosti u pogledu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

11. Budući da (protu) ovrhovoditelj žalbene razloge nije konkretizirao ovaj je sud pobijano rješenje ispitao sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a te ocijenio da navedene povrede nisu ostvarene, a pravilnom primjenom čl. 58. st. 1. OZ-a ishod je isti.

12. Slijedom navedenoga, valjalo je žalbu (protu) ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 21. srpnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Bosilj, v.r.