Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1203/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. D. D., odvjetnici u K., protiv tuženika H. Š. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. Š. dipl. pravnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-45/15-46 od 28. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-45/15-46 od 28. rujna 2020. potvrđuje u točki 1. i 3. izreke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke 1. izreke presude.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki 1. izreke i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima odbija.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike u plaći za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 21. ožujka 2017. ukupan iznos od 98.507,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci.

2. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i to radi isplate naknade na ime razlike u mirovini za razdoblje od 22. ožujka 2017. do 31. prosinca 2017. u iznosu od 8.530,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom te da mu na ime mjesečne rente za razliku u mirovini isplaćuje iznos od po 917,29 kn mjesečno počev od 01. siječnja 2018. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi.

3. Točkom 3. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 15.320,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu (točka 1. i 3. izreke) žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presude preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu kamata.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2013. do umirovljenja (21. ožujka 2017.), a nakon toga razlika u mirovini i rente, a u fazi žalbenog postupka prijeporan je dosuđen iznos na ime razlike u plaći.

8. Sud prvog stupnja po provedenom postupku utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa:

-tužitelj je od 9. rujna 1996. temeljem Ugovora o radu zasnovao sa tuženikom radni odnos za radno mjesto traktorista kopčaš,

-tuženik je 30. studenog 2004. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i umjesto otkaza na poslovima traktorist kopčaš ponuđeno je sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova šumski radnik, koju ponudu je tužitelj prihvatio,

-16. srpnja 1999. stranke su isto tako sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta šumski radnik, ali su po postignutoj suglasnosti 1. srpnja 2007. sklopili ugovor o radu za radno mjesto čuvara upravne zgrade na kojem je radio do 14. svibnja 2012., nakon čega je ponovo vraćen na radno mjesto šumskog radnika,

-potom je tužitelj pokrenuo postupak pred sudom prvog stupnja u kojem je donesena presuda poslovni broj P-924/12-15 od 28. svibnja 2013. kojom je utvrđena nedopuštenom usmena odluka tuženika od 30. travnja 2012. kojom je tužitelju iznad nalog za premještaj s radnog mjesta čuvara upravne zgrade na radno mjesto šumski radnik te naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto čuvara upravne zgrade te mu izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za to radno mjesto,

-po pravomoćnosti navedene presude stranke su 12. studenoga 2013. sklopile ugovor, odnosno potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto čuvara upravne zgrade, za koje je predviđeno prema aktima tuženika na ime plaće 1 300 bodova, dok mu je prethodno za to radno mjesto isplaćivana plaća prema iznosu od 2 000 bodova.

9. Sud prvog stupnja iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. J. K. te iz sadržaja priložene medicinske dokumentacije utvrđuje da tužitelj ima oštećenje perifernih živaca na obje šake, kostiju vratne i lumbosakralne kralježnice, ručnih zglobova, lakatnih zglobova i okolnih tetiva i okolozglobnih tkiva, da uslijed navedenog nije sposoban za obavljanje poslova koji zahtijevaju upravljanje pokretnim transportnim sredstvima, izloženost vibracijama i teški tjelesni rad (dizanje i prenošenje teških tereta, rad s motornom pilom), a koji poslovi prema popisu poslova i radnih zadataka su predviđeni za radno mjesto traktorist kopčaš. Nadalje, utvrđuje da su uvjeti rada radnog mjesta tužitelja i to upravljanje pokretnim transportnim sredstvom – traktorom kao i rad s motornom pilom u kojima je bio izložen vibracijama, teškim tjelesnim naporima kao i uvjeti rada u svim mikroklimatskim uvjetima isključivi razlog tih zdravstvenih problema tužitelja.

10. Iz rezultata financijskog vještačenja provedenog po O. P. d.o.o. iz K. utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju na ime bruto plaće za poslove čuvara upravne zgrade primio iznos od 165.718,34 kn, a da bi za slučaj da je radio na poslovima šumskog radnika – traktorista kopčaša ona iznosila 264.226,32 kn, pa da je na ime razlike u plaći primio manji iznos za 98.507,98 kn. Stoga primjenom odredbe čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR), a uz daljnju primjenu odredbe čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21 - dalje ZOO) obvezuje tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos, jer zaključuje da je tužitelj obolio od "vibracijske bolesti" zbog koje je premješten na drugo radno mjesto s manjim brojem bodova na ime plaće. Zaključuje kako bi tužitelj da nije došlo do navedenog oboljenja i dalje radio na istim poslovima i ostvarivao plaću do umirovljenja, pa obvezuje tuženika isplatiti mu utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

11. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, a kako tuženik ne konkretizira počinjene bitne povrede, ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem i provedenim postupkom počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Nadalje, protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je radi donošenja odluke o zahtjevu tužitelja u okviru dokaznih prijedloga stranaka proveo dokaze i temeljem rezultata dokaznog postupka utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na tvrdnje iznesene i tijekom prvostupanjskog postupka da premještanje tužitelja sa radnog mjesta šumski radnik na poslove čuvara upravne zgrade nije vezano uz njegovu zdravstvenu nesposobnost - profesionalno oboljenje jer da to nije utvrđeno od nadležnog tijela – Zavoda, niti se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, već da je ugovor izmijenjen i tužitelj premješten na drugo (lakše) radno mjesto upravo po njegovu zahtjevu, a vezano uz postupak koji je vodio pod poslovnim brojem P-924/2012.

14. Iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa na poslovima traktorista kopčaša za to imao Uvjerenje o osposobljenosti za rad za rukovatelja zglobnim traktorom i rukovatelja motornom pilom, da je tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 30. studenoga 2004. (list 165 spisa) kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu od 1. rujna 2000. na poslovima traktorist kopčaš i umjesto otkaza ponuđeno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova šumski radnik u Š. K., počev od 13. prosinca 2004., a za slučaj da odbije ponudu za sklapanje ugovora o radu ili se ne očituje o ponudi, da ponuda prestaje i nastupaju učinci otkaza. U obrazloženju navedene odluke utvrđeno je da je tužitelj privremeno nesposoban za obavljanje poslova za rukovanje i upravljanje strojevima na mehanizirani pogon i poslovima koji su izloženi vibracijama, prema Svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti od 12. listopada 2004., a uputit će se ponovno na liječnički pregled najkasnije do 12. siječnja 2005. Iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi tužitelj bio ponovno upućen na pregled, a prema njegovim navodima nije ga uputio njegov osobni liječnik na takav pregled već je u dogovoru sa rukovodiocima postignut sporazum da će biti premješten na poslove čuvara upravne zgrade, primjerene njegovoj zdravstvenoj sposobnosti, s time da će zadržati plaću od 2 000 bodova kao za poslove šumskog radnika. Navedeni iznos je primao sve do utuženog razdoblja kada mu se plaća obračunava prema bodovima predviđenim za poslove čuvara upravne zgrade, odnosno 1 300 bodova.

15. Prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rade dr. J. K. sud prvog stupnja utvrđuje naprijed navedena zdravstvena oštećenja tužitelja, u kojem vještak potvrđuje da su te promjene zdravstvenog stanja u koliziji sa zahtjevima radnog mjesta traktorist kopčaš pa da isti nije sposoban za poslove koji zahtijevaju upravljanje pokretnim transportnim sredstvima, izloženost vibracijama i teški tjelesni rad (dizanje i prenošenje težih tereta, rad s motornom pilom) koji su na popisu poslova i radnih zadataka tog radnog mjesta. Nadalje, vještak potvrđuje, da su isključivi razlog nastanka zdravstvenih tegoba tužitelja uvjeti rada i poslovi koje je obavljao i to upravo rad s motornom pilom gdje je bio izložen vibracijama, teškim tjelesnim naporima te uvjeti rada u svim mikroklimatskim uvjetima. Vještak se očitovao na način da je takvo mišljenje donio temeljem uvida u kompletni spis i medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu te pregleda tužitelja, da je medicinska dokumentacija štura, nema povijesti bolesti kao niti uvida u osobni zdravstveni karton izabranog liječnika s time da na takav nalaz tuženik nije imao primjedbi niti je predlagao druge dokaze ili dostavio drugu dokumentaciju kojima bi isti bio doveden u dvojbu.

16. S obzirom na navedeno ovaj sud smatra utvrđenim, odnosno pravilnim zaključak suda prvog stupnja da su razlozi zbog kojih je tužitelj premješten sa poslova traktorist kopčaš na radno mjesto šumskog radnika, a potom čuvara upravne zgrade, upravo njegove zdravstvene tegobe, odnosno zdravstvena nesposobnost za obavljanje tih poslova, koja je prema rezultatima medicinskog vještačenja uzrokovana uvjetima u obavljanju radnih zadataka na radnom mjestu traktorista kopčaša na kojem je radio kod tuženika. Slijedom iznesenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. ZOO-a kada je tuženika obvezao na isplatu razlike u plaći koju je tužitelj ostvario na radnom mjestu koje je obavljao i onog koje bi obavljao da nije došlo do opisanih zdravstvenih tegoba tužitelja. To proizlazi i iz Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 30. studeni 2004. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu za poslova traktorist kopčaš i ponuđeno sklapanje ugovora o radu za poslove šumskog radnika. U istoj je kao razlog njena donošenja navedena nesposobnost tužitelja za obavljanje poslova koji su izloženi vibracijama.

17. Sud prvog stupnja je očito smatrao neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, što je pravilno i prema mišljenju ovoga suda jer sukladno odredbi čl. 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, a prema odredbi čl. 232. st. 2. citiranog Zakona odredba o zastari potraživanja neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu istog, odnosno 7. kolovoza 2014. Kako tužitelj potražuje razliku u plaći za razdoblje od 1. prosinca 2013., a predmetni postupak je pokrenuo tužbom kod suda prvog stupnja 18. lipnja 2015., to proizlazi da nije protekao navedeni zakonom propisani rok pa je prigovor zastare istaknut po tuženiku neosnovan.

18. Visinu zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja O. P. d.o.o. iz K. iz kojeg proizlazi da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćene plaća u ukupnom iznosu od 165.718,34 kn, a da mu je za to isto razdoblje da je radio na poslovima radnog mjesta traktorist kopčaš šumski radnik i to od prosinca 2013. do ožujka 2017., odnosno do odlaska u starosnu mirovinu, trebao biti isplaćen ukupan iznos od 264.226,32 kn pa da mu je manje obračunata plaća za to razdoblje u iznosu od 98.507,98 kn. Niti na taj nalaz stranke nisu imale primjedbi kao niti na rješenje suda prvog stupnja kojim je dat zadatak vještaku za provođenje vještačenje, na koji je sukladno tom rješenju vještak odgovorio, a sve prema sadržaju dokumentacije priložene po tuženiku. Stoga i ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužitelju u utuženom razdoblju manje isplaćen ukupno utuženi iznos sa pojedinim mjesečnim iznosima kako je tužitelj sukladno nalazu vještaka precizirao tužbeni zahtjev, a sud prvog stupnja prihvatio pobijanim dijelom presude. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio svaki mjesečni iznos i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 92. st. 3. ZR-a.

19. Međutim, pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava utvrđeno je da je kod isplate utvrđivanja obveze tuženika u odnosu na zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosima razlike plaće pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je zahtjev u tom dijelu neosnovan. Naime, prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10,114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 dalje-ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 15714 i 137/15 dalje- Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno iz čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obavezna iz osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamatama tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće neosnovan, pa je stoga valjalo odlučiti kao u točki II izreke presude.

20. Pravilna je i zakonita odluka suda prvog stupnja o pripadajućim troškovima tužitelju temeljena na odredbi čl. 154. st. 2.i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s time da sada tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali troškovi, pa to nije od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava o donošenju odluke o troškovima postupka iz toč. 3. izreke prvostupanjske presude.

21. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

22. Presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke (odbijajući dio) kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 21. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić Orešković, v.r.