Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -1032/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćniku M. V., dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika C. O. d.d. OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćniku D. K., dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-1353/13, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-802/2022 od 3. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 802/2022 od 3. svibnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik C. O. d.d., Z., OIB: ... dužan je platiti tužitelju Zavodu, Z., OIB: ... svotu od 179.402,22 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 157.545,30 kn teče od 02.11.2021. do isplate, a na iznos od 21.856,92 kn od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe“

Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 179.402,22 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete temeljem članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju zbog štete nastale isplatom invalidske imovine u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021.

6. U provedenom dokaznom postupku među strankama nije sporno:

-da je osiguranik tužitelja L. Z. stradao u prometnijoj nesreći dana 1. prosinca 1995. koju nesreću je skrivio Z. P. upravljajući vozilom registarske oznake ZD ... osiguranim kod tuženika,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ks- 592/97 od 8. travnja 1999. osiguranik tuženika Z. P. proglašen krivim za predmetni štetni događaj, kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa izazivanjem prometne nesreće,

- da je osiguraniku tužitelja L. Z. pravomoćnim rješenjem tužitelja poslovni broj IN-926041, UR broj: 14274 od 7. travnja 1997. kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede na radu, priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 21. siječnja 1997.

7. Predmet postupanja u konkretnom parničnom postupku predstavlja tužbeni zahtjev koji tužitelj postavlja u smislu odredbe članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 129/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz članka 161. istog Zakona. U postupku nije sporan ni štetni događaj niti činjenica teških tjelesnih ozljeda osiguranika tužitelja kao ni pasivna legitimacija tuženika te utvrđenje kaznene odgovornosti osiguranika tuženika i potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja zbog navedenog štetnog događaja koji se smatra ozljedom na radu. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje ZOOP), pa ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi o spornom pitanju primjene odgovarajućeg materijalnog prava.

8. Odredbom članka 161. ZOMO-a propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, te da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, s time da sukladno članku 164. stavak 1. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

9. Odredbom članka 27. stavak 1., 2., 3., i 4. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezo zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovina oštećene osobe, odnosno. članova njezine obitelji, pri čemu se razmjeni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visine razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobiti dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Po ocjeni ovog suda, jedini relevantni Zakon koji se ima primijeniti u ovom postupku je Zakon o mirovinskom osiguranju koji je lex spcialis i kojim je jedinim uređena materija naknade štete koju trpi tužitelj plaćanjem novčanih iznosa invalidske mirovine, način obračuna visine štete te od koga se može potraživati jer se u ovom postupku radi o sporu radi naknade štete koju tužitelj trpi isplatama svom osiguraniku koja materija je regulirana Zakonom o mirovinskom osiguranju, a za koju štetu je pravomoćnom presudom utvrđena krivnja osiguranika tuženika.

11. U vezi odredbe članka 161. stavak 2. ZMO-a (koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.) upravo tuženik je podnio Ustavnom sudu RH prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti navedene odredbe koji prijedlog odlukom U-

I/856/2016 od 7. veljače 2017. Ustavni sud nije prihvatio, uz obrazloženje da je štetni događaj za koji odgovara vozač obvezno osiguran od odgovornosti za štetu, razlog stjecanja prava na invalidsku mirovinu, što ima posljedicu Zavoda na novčano davanje svom osiguraniku, koje Zavod ne bi imalo da nije bilo štetnog događaja što znači da se visina štete utvrđuje prema kriterijima propisanim ZMO-a jer sredstva kojim Zavod raspolaže namijenjena su isključivo za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja temeljem generacijske solidarnosti,a osiguravaju ih obveznici plaćanja doprinosa određenih zakonom. Uravnoteženje sustava – prihoda i rashoda bio je razlog zbog kojeg je zakonodavac propisao prava Zavoda na naknadu štete prema odredbama ZMO-a uz odgovarajuću primjenu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

12. S obzirom na prethodno citirani stav Ustavnog suda RH nema dvojbe da se na potraživanje naknade štete Zavoda koju štetu isti trpi isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku zbog štetnog događaja za koju odgovara osiguranik tuženika primjenjuje ZMO,a ne ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. Isto stajalište proizlazi i iz odluka VS RH br. Revt-412/18 kao i Rev-5292/19 kojima je izričito navedeno da u slučajevima kada Zavod potražuje naknadu štete od osiguravajućeg društva treba primijeniti odredbe ZMO-a koje stajalište Vrhovnog suda je zauzeto povodom izvanrednih revizija te navodi da je to prevladavajuće pravno shvaćane Vrhovnog suda RH kao i većine Županijskih sudova jer u konkretnom slučaju ZMO predstavlja lex specialis koji među ostalim regulira i materiju naknade štete za novčana davanja isplaćene na teret mirovinskog osiguranja.

13. Dakle, primjenjuje se ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku kada je tužitelju nastala šteta, s time da je šteta nastala za tužitelja prilikom isplate svake mjesečne mirovine u visini izvršene isplate, koji stav je izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-25390/18 od 8. siječnja 2020., te da se u konkretnom slučaju za utvrđenje osnove visine nastale štete za tužitelja kao lex specialis primjenjuje navedeni ZMO koji definira stvarnu štetu kao štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, slijedom čega suprotno stavu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije primjenjiv navedeni ZOOP.

14. Kako je potvrdu o isplaćenim mirovinskim primanjima osiguranika tužitelja, prvostupanjski sud cijenio kako javnu ispravu primjenom odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a, a tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da ta isprava nema svojstvo javne isprave, te da s protivi visini tužbenog zahtjeva, to je po ocjeni ovog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa se za sada ne može ispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

15. Prema sudskoj praksi isprava naziva potvrda o isplaćenoj mirovini koju je tužitelj priložio u spis nema u odnosu na sadržaj te potvrde plaćenog značaja javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a. Naime, javna isprva ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojem je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle, tijela koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama"), a takav se značaj ne može dati dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da je isplaćena invalidska mirovina (odluka VSRH Rev-2007/17 od 31. ožujka 2021.).

16. Slijedom navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

17. U nastavljanom postupku prvostupanjski će sud pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Splitu 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.