Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1029/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja D. G., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u S. I. Z., protiv tuženika E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj P-121/2022-10 od 2. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-121/2022-10 od 2. lipnja 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika D. G. od 26. listopada 2021., zaprimljenom kod Financijske agencije 29. listopada 2021., ovrhovoditelja E. M. d.o.o. OIB: ..., ovdje tuženika, protiv ovršenika D. G. O.: ..., ovdje tužitelja, temeljem bjanko zadužnice izdane od strane D. G. 19. kolovoza 2009., na kojoj je ovjeren potpis dužnika D. G. po javnom bilježniku iz V., B. Č.-K. 19. kolovoza 2009. pod brojem OV-5314/09.

Nalaže se tuženiku E. M. d.o.o. OIB: ... naknaditi tužitelju D. G. O.: ... parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju D. G. da tuženiku E. M. d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetsto kuna) u roku od 15 dana, a odbija se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 687,50 kn (šestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa)."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst. 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, od 26. listopada 2021., zaprimljenog kod Financijske agencije 29. listopada 2021. po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenika temeljem bjanko zadužnice izdane od strane ovršenika 19. kolovoza 2009., na kojoj je ovjeren potpis dužnika kod javnom bilježnika B. Č.-K. iz V. od 19. kolovoza 2009. pod brojem OV-5314/09.

6. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je:

- da je bjanko zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika B. Č.-K. iz V. poslovnog broja: Ov-5314/09 od 19. kolovoza 2009. izdana od strane dužnika D. G. vjerovniku V. d.d., V.,

- da je V. d.d., V. dostavila 1. ožujka 2012. Financijskoj agenciji osnovu za plaćanje koja je isknjižena iz Očevidnika 1. listopada 2018.,

- da je Ugovorom o cesiji sklopljenim 13. svibnja 2015. između V. d.d., V. i E. M. d.o.o., društvo E. M. d.o.o. postalo zakoniti vlasnik dospjelih, a neplaćenih potraživanja za dužnika D. G., te da je temeljem Dodatka I tome ugovoru V. d.d., V. prenijela prava iz svih zadužnica koje se odnose na sve dužnike i njihove nasljednike u bankovnim produktima za sva potraživanja koja su predmet ugovora.,

- da je ovrhovoditelj E. M. d.o.o. podnio protiv ovršenika D. G. 26. listopada 2021. zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika B. Č.-K. iz V. poslovnog broja: Ov-5314/09 od 19. kolovoza 2009.,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-142/2022 od 3. ožujka 2022. tužitelj upućen u roku od petnaest dana od dostave toga zaključka pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu na njegovim novčanim sredstvima te

- da je tužitelj u ovom predmetu pravodobno, 22. ožujka 2022. podnio tužbu.

7. Među parničnim strankama je sporno je li nastupila zastara tražbine koja je predmet ovršnog postupka.

8. Ovršna isprava je bjanko zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika B. Č.-K. iz V. poslovnog broja: Ov-5314/09 od 19. kolovoza 2009. izdana od strane dužnika D. G. vjerovniku V. d.d., V.

9. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), jer se radi o tražbini iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika. Naime, zadužnica je izdana prije 1. siječnja 2011. pa se primjenjuje i Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 139/10, u daljnjem tekstu: OZ). Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

10. Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

11. Zastara tuženikove tražbine prvi puta je prekinuta od strane tuženikova prednika V. d.d., V. podnošenjem zadužnice Ov-5314/09 na izravnu naplatu, a koja je zaprimljena kod Financijske agencije 1. ožujka 2012., sukladno odredbi članka 241. ZOO-a prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Zastara je ponovno počela teći u listopadu 2018., s obzirom da je tada Financijska agencija prestala postupati po predmetnoj zadužnici zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja. Do prestanka postupanja po zadužnici nije došlo zbog razloga koji bi se mogao pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovim računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na prethodno navedeni način. Nakon nastavka zastare tuženik je kao ovrhovoditelj ponovno, 29. listopada 2021., temeljem iste ovršne isprave, protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom, te je time došlo još jednom do prekida zastare i to prije isteka petogodišnjeg roka, pa tako zastara nije nastupila, niti u pogledu glavnice niti u pogledu kamata.

12. Pored toga, tužitelj neosnovano smatra da je tuženik kao ovrhovoditelj trebao podnositi prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe jer se radi o izvansudskoj, a ne sudskoj ovrsi. Radi toga nije osnovan žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. toč. 11. OZ-a.

13. S obzirom da je u konkretnom slučaju tražbina koja je predmet ovršnog postupka prenesena ustupom tražbine (cesijom) za primijeniti je odredbu članka 84. stavka 1. ZOO-a prema kojoj primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Polazeći od navedenog, ispravno je prvostupanjski sud procijenio da radnje ranijeg vjerovnika idu u prilog primatelju jer je raniji vjerovnik 1. ožujka 2012. podnio prijedlog za naplatu po zadužnici Financijskoj agenciji, a to što je plaćanje isknjiženo iz očevidnika FINE 1. listopada 2018. iz razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što je odluka o isknjiženju plaćanja postala pravomoćna. Takvo pravno shvaćanje je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 943/17-2 od 10. svibnja 2017.

15. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelju naložio da tuženiku naknadi parnični trošak.

16. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

17. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

Split, 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.