Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-511/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničko odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., protiv I. tuženika D. J., OIB: … i II. tuženika A.-t. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P. & S., odvjetnicima iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj P- 447/2021-56 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj P-447/2021-56 od 31. ožujka 2022.

II. Odbija se tužiteljica zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom, koji glasi:"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr- 1524/09-2 od 01. veljače 2010. godine na nekretninama upisanim u

zk.ul. broj 1567 k.o. Č.1 , i to

- kčbr. 2376/1 livada š. u b.1 sa 191 čhv.,

- kčbr. 2376/2 livada š. u b.1 sa 245 čhv.,

- kčbr. 2402/9 pašnjak u b.1 sa 963 čhv.,

- kčbr. 2404/13 pašnjak u b.1 sa 112 čhv.,

- kčbr. 2432 livada p. u b.1 sa 232 čhv.,

- kčbr. 2437 livada c. u b.1 sa 267 čhv.,

- kčbr. 2448 livada o.1 u b. sa 597 čhv.,

- kčbr. 2691 vrt voćar u h. sa 207 čhv.,

- kčbr. 2692 oranica h. u h. sa 1061 čhv.,

- kčbr. 2788 vinograd s.1 u v. sa 178 čhv.,

- kčbr. 2867 oranica v. u h. sa 214 čhv.,

- kčbr. 2871 oranica v. u h. sa 805 čhv.,

- kčbr. 2892 oranica b.2 u h. sa 299 čhv.,

- kčbr. 2896 oranica v. u v. sa 585 čhv.,

- kčbr. 2924/1 livada č.2 u g. l. sa 912 čhv.,

- kčbr. 2924/2 livada č.2 u g. l. sa 56 čhv.,

zk.ul. broj 1657 k.o. Č.1 i to

- kčbr. 2670 oranica s.2 u h. sa 975 čhv.,

- kčbr. 2676 oranica h. sa 616 čhv.,

- kčbr. 2689 oranica h. u h. sa 1299 čhv.,

- kčbr. 2690 vrt o.2 u h. sa 209. čhv.,

- kčbr. 2716 oranica o.3 u v. sa 851 čhv.,

- kčbr. 2717 livada j. u v. sa 198 čhv.,

proglašava se nedopuštenom u ½ dijela.

Tuženici D. J., C., OIB: … i A.-t. d.o.o. Z., OIB: …, dužni su tužiteljici solidarno naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a iznesene činjenice su proturječne sa izvedenim dokazima.Navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio nespornim da su predmetne nekretnine kupljenje za trajanja braka tužiteljice i 1. tuženika iz sredstava koja imaju porijeklo u radu bračnih drugova, ali je pogrešno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i načelo povjerenja u zemljišne knjige kada je zaključio da je II. tuženik stekao založno pravo temeljem pravnog posla u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.Ukazuje da je II. tuženik založno pravo stekao upisom zabilježbe ovrhe koja je pokrenuta radi namirenja potraživanja koja nemaju nikakve veze sa D. J. osobno.Smatra da se u ovom predmetu ne može primijeniti odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1031/2020-2 od 21. listopada 2020., koja se odnosi na založno pravo stečeno temeljem ugovora.Ukazuje da ovrha nije određena na nekretninama na kojima je ovrhovoditelj stekao založno pravo, već je ovrha određena temeljem zadužnice. Ukazuje da je tužiteljica dostavila pravomoćnu presudu kojom je utvrđena suvlasnicom u 2/3 dijela po osnovi bračne stečevine na gotovo svim nekretninama koje su bile predmet ovrhe po rješenju Ovr-1524/09-, ali je u parnici u kojoj je donesena ova presuda propušteno obuhvatiti čestice iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č.1 , a u odnosu na koje nekretnine u ovom predmetu traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.Ukazuje da je dostavljeno rješenje kojim je obustavljena ovrha u odnosu na pretežni dio nekretnina, pa je iskaz tužiteljice trebalo razmatrati kroz ovo rješenje i kontekst stjecanja ukupne imovine stečene u braku sa II. tuženikom.Prigovara da sud ove sudske odluke uopće nije cijenio.Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva žalba, uopćenim žalbenim prigovorima da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da izneseni razlozi proturječe sa izvedenim dokazima.Izreka presude jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama u kojima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Tužiteljica je upućena na ovu parnicu rješenjem ovršnog suda broj Ovr- 430/15-157 od 7. srpnja 2017., radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010.U činjeničnoj osnovi tužbe tužiteljica tvrdi da su nekretnine na kojima se provodi ovrha kupljene 2008. godine za vrijeme trajanja braka sa I. tuženikom, pa da je je po osnovi bračne stečevine suvlasnica u ½ dijela ovih nekretnina.

8. Iz nespornih činjenica i isprava koje se nalaze u spisu, proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010., radi namirenja novčanih tražbina ovrhovoditelja A.-t. d.o.o. Z., temeljem obične zadužnice od 11. ožujka 2009., određena ovrha na nekretninama iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č.1 , upisanim na ovršenika D. J. ( listovi 132 do 135 i 297 do 300 spisa) ,

- da je 8. veljače 2010. pod brojem Z-322/10 u zemljišnim knjigama provedena zabilježba rješenja o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010. ( listovi 216 i 221 spisa ),

- da je prijedlog za ovrhu podnesen 23. prosinca 2012. ( list 136 spisa ),

- da je D. J. kupio nekretnine iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č.1 , Kupoprodajnim ugovorom 9. travnja 2008., sklopljenim sa prodavateljima B. T., H. T. i F. T., i temeljem tog ugovora uknjižio vlasništvo na svoje ime ( listovi 43 i 44 spisa ),

- da su tužiteljica i I. tuženik D. J. u braku od 2. siječnja 1987. godine.

. Temeljem kupoprodajnog ugovora, iskaza stranaka D. J. i B. J., te iskaza svjedoka V. K., utvrđeno je da su nekretnine iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č.1 na kojima se provodi ovrha, stečene tijekom braka stranaka radom bračnih drugova.Temeljem ovih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i zaključio da nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika u kojoj su suvlasnici u jednakim dijelovima u smislu odredbi članka 248. i članka 249. Obiteljskog zakona ( NN 116/03, 17/04,136/04 i 107/07- dalje: ObZ/03 ), koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina.Pravilnost ovih činjeničnih utvrđenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima kojima se tužiteljica poziva na njezin veći suvlasnički dio u bračnoj stečevini utvrđen na drugim nekretninama pravomoćnom presudom broj P-798/09-6 od 11. veljače 2010.U sporu u kojem tužiteljica kao predmnjevana vlasnica traži proglašenje ovrhe nedopuštenom na ½ njezinog suvlasničkog dijela stečenog po osnovi bračne stečevine, neodlučan je ishod parnice u kojoj je iz iste pravne osnove utvrđen veći suvlasnički dio tužiteljice na drugim nekretninama.

9. Prvostupanjski sud se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1031/2020-2 od 21. listopada 2020., koja se odnosi se na pitanje valjanosti stjecanja založnog prava ovrhovoditelja temeljem pravnog posla na nekretnini upisanoj na ime jednog bračnog druga, o čemu nije riječ u ovom predmetu.Naime, u ovom predmetu tužiteljica kao treća osoba i predmnjevana vlasnica nekretnina koje su predmet ovrhe traži proglašenje ovrhe nedopuštenom pokrenute temeljem zadužnice kao ovršne isprave, a ne založnog prava ovrhovoditelja ( II. tuženika ) stečenog pravnim poslom.

10. Predmnjevani vlasnik, može uspješno štititi svoje vlasništvo na predmetu ovrhe kada dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno zloupotrijebio svoje pravo ( pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 22. veljače 2018. pod br. Su-IV-4/17-4).U parnici radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, treći kao predmnjevani vlasnik, osim što mora dokazati svoje predmnjevano vlasništvo, mora dokazati da je ovrhovoditelj bio nesavjestan u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno u trenutku upisa zabilježbe ovrhe.

11. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su predmetne nekretnine stečene radom tužiteljice i I. tuženika za vrijeme trajanja braka i da je tužiteljica temeljem samog zakona, s osnove bračne tečevine suvlasnica u ½ dijela.

12. U odnosu na daljnju pretpostavku savjesnosti II. tuženika kao ovrhovoditelja, iz izloženog stanja predmeta proizlazi da su nekretnine bile upisane kao vlasništvo I. tuženika u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu ( 23. prosinca 2009. ), kao i u vrijeme upisa zabilježbe ovrhe (8. veljače 2010. ).Obzirom da su predmetne nekretnine u vrijeme predlaganja i upisa zabilježbe ovrhe bile upisane na I. tuženika, ovrhovoditelj je postupao u dobroj vjeri, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige iz članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. ).Prema navedenoj odredbi smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.Prema odredbi članka 122. stavak 2. ZV, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a prema članku 122. stavak 3. ZV, nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

13. Za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, tužiteljica nije dokazala, niti je pokušala dokazati, da je ovrhovoditelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i upisa zabilježbe ovrhe, imao razloga posumnjati da upisano zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju.Pravo suvlasništva koje nije upisano u zemljišne knjige nije pravo koje sprječava ovrhu. U tom smislu pravilna je odluka iz izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

14. Iz razloga navedenih u ovoj presudi, odbijena je žalba tužiteljice i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.Budući tužiteljica nije uspjela sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Karlovcu, dana 21. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp,v.r.