Poslovni broj: Usž-1643/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice S. A., H., vlasnice obrta R. a. c., V., zastupane po Ž. M., odvjetnici u V., protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Z., zastupanog po A. di G. službenoj osobi, radi ispunjavanja uvjeta za pušački prostor u ugostiteljskom objektu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2120/21-7 od 27. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2120/21-7 od 27. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-540-02/20-06/138, urbroj: 534- 03-3-2/10-21-5 od 9. lipnja 2021. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud gubi iz vida da je u istom prostoru u kojem sada tužiteljica obavlja ugostiteljsku djelatnost, istu takvu djelatnost obavljala i njezina majka kojoj je Ured državne uprave u V. županiji rješenjem od 15. lipnja 2007. godine utvrdio kako prostor i oprema navedenog lokala ispunjavaju minimalne uvjete glede uređenja i opreme ugostiteljskog objekta za obavljanje djelatnosti iz skupine barovi, te joj je također data dozvola za određivanjem pušačkog prostora u navedenom lokalu rješenjem od 5. travnja 2012. godine. Taj zahtjev za pušačkim prostorom odobren je na temelju istog tlocrta objekta na koji se sada poziva tuženik u pobijanom rješenju, u kojem je točno naznačen pušački prostor, a tužiteljici je rješenjem od 28. veljače 2020. odobren nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u istom ugostiteljskom objektu i u istoj skupini. Stoga nije bilo osnova da tuženik odbije njezin zahtjev za pušački prostor u spornom ugostiteljskom objektu jer je jedini referentni kriterij za određivanje pušačkog prostora – prostor za posluživanje gostiju dok drugi prostori nisu dio te cjeline, tako da je po ocjeni tužitelja sud pogrešno zaključio da se ovdje radi o jednoj cjelini koja obuhvaća i plesni podij i DJ pult, pa je time pogrešno utvrdio činjenično stanje. Sud je također pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da tužiteljica ne bi ispunjavala pretpostavke za dobivanje odobrenja za pušački prostor, budući da prostor za posluživanje koji ne ispunjava kriterije nedvojbeno ima površinu manju od 50 m[2] , a odvod duhanskog dima kojim bi eventualno kontaminirali se drugi prostori unutar objekta, osiguran je adekvatnim ventilacijskim sustavom i sustavom za filtriranje. Stoga predlaže da Visoki upravni sud usvoji njezinu žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i sam presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a). Po ocjeni ovog suda tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako su utvrđene u postupku pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje kako je predmetni prostor koji obuhvaća prostor za usluživanje, šank, plesni podij i DJ pult nedvojbeno čini jednu cijelinu i obuhvaća površinu od 66,15 m[2] koja omogućava formiranje prostora za pušenje sukladno odredbi članka 26. točka b) i c) Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda („Narodne novine“ 45/17. i 114/18.). Također sud nije prihvatio tumačenje tužiteljice koja smatra da treba uzeti u obzir samo prostor za posluživanje i zanemariti ostale djelove prostorije, u ovom slučaju plesni podij i DJ pult iz razloga što je prostor za posluživanje u konkretnom slučaju samo jedan dio unutar šireg, zatvorenog javnog prostora koji omogućuju udovoljavanje pretpostavkama iz naprijed navedene odredbe te takvo tumačenje tuženika omogućuje da se znatno manji prostor unutar zatvorenog javnog prostora pretvori u prostor u kojem je dopušteno pušenje što tuženik nije prihvatio. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega je prigovore iznijete u žalbi tužiteljice kao neosnovane valjalo odbiti.
8. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 21. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
