Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-774/2017-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sudu u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik S., protiv tuženika GRAD M., OIB: …, M., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. Š., odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika T. B., 21. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  je

Utvrđuje se da je tužitelj B. d.o.o., OIB: …, S., vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao broj zemljišta (kat. čestica) 2. 380/3 ZGR, UL. K. Z. površine 135 m[2] ; KUĆA površine 135 m , upisane u ZK.UL. 4477, K.O. M.-M. (odnosno po katastarskoj numeraciji kat. čest. 2955/2, K.O. M.-M.), odnosno materijalno odijeljenog dijela navedene nekretnine koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (posebni etažni dio) zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., koji dio je označen kao poslovni prostor, kao dio č.zgr. 380/3, K.O. M.-M., ukupne neto korisne površine 72,62 m[2] odnosno ukupne bruto površine 103,00 m , koji se nalazi u prizemlju navedene zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., a koji je prikazan kao lik označen točkama A,B,C,H,I,A, te šrafiran crvenom bojom, ukupne bruto površine 103,00 m[2] , a koji u naravi predstavlja Poslovni prostor 1, neto korisne površine 28,65 m[2] , te Poslovni prostor 2, neto korisne površine 43,97 m , što daje ukupnu neto korisnu površinu od 72,62 m2, dok ukupna (bruto) površina opisanih poslovnih prostora iznosi 103,00 m[2] , zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom navedene nekretnine (zgrade i zemljišta) razmjerno odnosu korisne vrijednosti navedenog poslovnog prostora prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele zgrade, te zajedno sa odgovarajućim pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te zajedno sa pripadajućim dijelom zemljišta na kojoj je zgrada sagrađena, a sve u skladu s odredbom članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji lik je označen u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju na čestici zgrade 380 u K.O. M.-M. – dopuna od 30. prosinca 2021. i Skici Vještva „Split, prosinac 2021.“, sve izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. B., d.i.geod. (T.d.o.o., S.), a koja dopuna Nalaza i mišljenja i Skica su sastavni dio ove presude.

r i j e š i o  j e

I. Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe učinjena isticanjem tužbenih zahtjeva pod točkama II i III u podnesku tužitelja od 2. svibnja 2022.

II. Nalaže se tuženiku GRAD M., OIB: …, M., u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju B. d.o.o., OIB: …, S., troškove parničnog postupka u iznosu od 22.862,50 kuna. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom tražio utvrđenje da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao k.č. 1. 380 ZGR, stojna kuća s dvorom u M., površine 1036 m[2] upisane u Z.U. 4477 (pripis iz zk.uloška 380), K.O. M.- M., za 1/12 dijela, što da je tuženik dužan priznati, pa da je tužitelj ovlašten temeljem presude tražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi koju vodi Općinski sud u Makarskoj uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika (s dijela 3. UDIO 1005/1036).

2. Pored toga tražio je i da sud utvrdi da tužiteljev suvlasnički dio od 1/12 dijela na nekretnini označenoj kao k.č. 1. 380 ZGR, stojna kuća s dvorom u M., površine 1036 m[2] upisane u Z.U. 4477 (pripis iz zk. uloška 380), K.O. M.- M. u naravi predstavlja materijalno odijeljeni dio zgrade- poslovni prostor površine 75,40 m[2] koji se nalazi u prizemlju zgrade anagrafske oznake M., a sastoji se od caffe bara i skladišnog prostora u zapadnom dijelu prizemlja, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade srazmjerno odnosu korisne vrijednosti navedenog poslovnog prostora prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine te zajedno s odgovarajućim pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je sagrađena zgrada, sve u skladu s odredbom članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Izjavio je da je suvlasništvo u tužbenom zahtjevu opisane nekretnine stekao na temelju pravnog posla, ugovora od 26. studenoga 2003. od ranijeg vlasnika i posjednika prodavatelja B. d.d., sadašnje tvrtke F. d.d. U vrijeme sklapanja tog ugovora da je tvrtka tužitelja glasila S. B. d.o.o.

4. Tužiteljev prednik B. d.d. da je vlasništvo i posjed predmetne nekretnine stekao kao kupac od ranijeg vlasnika i posjednika A. d.d. temeljem ugovora od 12. svibnja 2003. Tužiteljev prednik B. d.d. da je predmetnu nekretninu držao u kvalificiranom posjedu sve do prodaje tužitelju.

5. A. d.d. da je vlasništvo i posjed predmetne nekretnine stekao kao kupac od ranijeg vlasnika i posjednika prodavatelja B. d.d., sadašnje tvrtke F. d.d. temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. studenoga 1998. koji je nekretninu držao u kvalificiranom posjedu do predaje kupcu B. d.d.

6. B. d.d. da je predmetnu nekretninu držao u kvalificiranom posjedu više desetaka godina od vremena kada je on prvotno stekao nekretninu u vlasništvo, računajući unatrag od 30. studenoga 1998.

7. Izjavio je da su kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisani tuženik, 3. udio 1005/1036 dijela i S. P.-L., 2. udio 31/1036 dijela. Tužiteljev suvlasnički dio koji predstavlja opisani poslovni prostor da je uknjižen na tuženika.

8. Tuženik da međutim nema titulus stjecanja vlasništva nekretnine, niti je vlasništvo nekretnine mogao steći dosjelošću jer nikada nije bio u posjedu nekretnine, a posebno ne kroz zakonom propisano vrijeme i jer je u vrijeme upisa predmetne nekretnine na svoje ime znao da je to tužiteljeva nekretnina. Tuženik se uknjižio kao suvlasnik nekretnine za suvlasnički dio od 1/12 dijela temeljem rješenja Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižni odjel broj: Z-2770/08 od 28. svibnja 2012. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splita broj Gžzk-344/13 od 22. travnja 2014. na temelju članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, članka 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava M., Klasa: 350-01/09-05/1429, Ur.broj: 2181/1-14-03- 09-03/VŽ od 2. prosinca 2009. te podataka o prostoru Odjela za gospodarenje prostorom Klasa: 021-01/08-01/5943-2 od 13. listopada 2008. koji je ranije bio uknjižen na Javno dobrotvorstvo u M. (1. udio 1005/1036), iako je znao da je to tužiteljeva nekretnina.

9. Izjavio je da je stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću jer su najprije društvo B. d.d. (sada F. d.d.), potom A. d.d., pa B. d.d. (sada F. d.d.) te tužitelj posjedovali predmetnu nekretninu više od 50 godina.

10. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava povijesnog izvatka iz sudskog registra broj R3-8339/12 od 12. rujna 2012., kupoprodajnog ugovora od 30. studenoga 1998., ugovora o prodaji nekretnine od 12. svibnja 2003. (A. d.d. i B. d.d.), ugovor od 26. studenoga 2003. B. d.d. i B. d.o.o. (ranije S. B. d.o.o.), prerisa katastarskog plana Područnog ureda za katastar Split, Ispostave M. od 12. siječnja 2004., izvatka iz zemljišne knjige za k.č. 380 ZGR, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k.č. 380 ZGR, pregleda zemljišne knjige, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanjem svjedoka Z. M., D. T., I. T., S. Š., J. S., J. D., S. P.- L., uviđajem, vještačenjem koje će obaviti vještak mjernik i vještak građevinske struke.

11. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu.

12. Izjavio je da je vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je bilo upisano samo društveno vlasništvo, a koja se nalazi unutar granica prostornog plana Grada M., pa da je vlasništvo stekao na temelju zakona.

13. Izjavio je da tužitelj nije bio upisani korisnik niti jednog dijela predmetne nekretnine, niti je pružio dokaz da su njegovi prednici to pravo stekli u režimu društvenog vlasništva. Dakle da nije pružio dokaz da je njegov prednik B. kao društveno poduzeće u režimu društvenog vlasništva stekao pravo korištenja i da je predmetnu nekretninu uključilo u temeljni kapital kod pretvorbe i privatizacije društva B. d.d.

14. Izjavio je i da tužitelj pogrešno navodi da se prethodni upis u korist Javnog dobrotvorstva M. odnosi na ovu nekretninu, već da se odnosi na drugu nekretninu iz istog uloška.

15. Protivio se tuženik i određenju veličine suvlasničkog dijela za koji je tužitelj tvrdio da ga pripada. To stoga što se suvlasnički dio s kojim je povezan predmetni poslovni prostor ne određuje prema tlocrtnoj površini č.zgr.380 kako je upisano u zemljišnoj knjizi, jer da se u naravi radi o višeetažnoj zgradi s poslovnim i stambenim prostorima, višestruko veće površine od 1036 m[2] . Suvlasnički dijelovi da se određuju elaboratom etažiranja kojeg izrađuje ovlaštena osoba i ovjerava nadležna služba Grada M. za prostorno uređenje i graditeljstvo, a da taj elaborat, premda je u izradi, još nije izrađen.

16. Tužitelj je dostavio djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/171, Urbroj: 564-04-404/97-4 od 14. listopada 1997. iz kojeg proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća B. S., a temeljem Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća u procijenjenu vrijednost kapitala društva ušao prostor u M., etažno vlasništvo, poslovni prostor - trgovina, NGP/m[2] 75,40, u zapadnom dijelu prizemlja i to 1/12 dijela zgrade sagrađene na k.č.br. 380 tijelo 7, Z.K. ul. 380 K.O. M. – M. te da je postao vlasništvom tadašnjeg društva B. d.d. koji je promijenio naziv u F. d.d. N., a u međuvremenu je nad istim otvoren stečajni postupak.

17. Dostavio je tužitelj rješenje Okružnog privrednog suda u Splitu broj Fi- 7792/93 od 31. prosinca 1993., Odluku o pretvorbi poduzeća B. S. od 18. listopada 1993., rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske broj:306- 02/92-03/324/III od 30. lipnja 1992., rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske broj:306-02/92-03/324/IV od 21. prosinca 1992., rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju RH broj:50-03/93-05/195 od 31. kolovoza 1993., djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:UP/I-943-01/97-02/171, Urbroj: 563-04-404/97-4 od 14. listopada 1997., kupoprodajni ugovor od 30. studenoga 1998. koji je sklopljen između B. d.d. koji je nastao pretvorbom ranijeg društvenog poduzeća B. s.p.o. koje je nekretninu prodalo A. d.d.

18. Predložio je da sud od Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno njegovog pravnog slijednika pribavi cijeli spis pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća B., a posebno Elaborat o procjeni vrijednosti društvenog kapitala navedenog poduzeća koji je unesen u imovinu tog društva u postupku pretvorbe.

19. Izjavio je da je suvlasnički dio od 1/12 cijele nekretnine, a s kojim je povezan predmetni poslovni prostor određen prema podatku sadržanom u ispravama o pravnim poslovima nastalim prilikom prometa predmetne nekretnine, kao i u postupku pretvorbe singularnog prednika.

20. Izjavio je da tuženik ne drži predmetnu nekretninu u posjedu, s tužiteljem nije zaključio bilo kakav ugovor kojim bi ga kao vlasnik ovlastio na korištenje predmetnog poslovnog prostora, ne naplaćuje zakupninu koju bi inače vlasnik naplaćivao te da od tužitelja naplaćuje komunalnu i druge naknade za navedenu nekretninu.

21. U tijeku postupka tužitelj je izjavio da je kod Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska proveden Prijavni list, Klasa:UP/I 932-07/2021- 02/212 u predmetu pod poslovnim brojem Z-2726/2021 te da je upisana nastala sudska čestica zgr 380/3, U. k. Z., površine 135 m[2] , kuća površine 135 m , broj zk ul 4477, K.O. 317063, M.-M. Dostavio je ispravu o statusu predmeta Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska poslovnog broja Z-2726/2021 te izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak 4477 i izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zemljišnoknjižni uložak 4477.

22. Uvažavajući te okolnosti, tužitelj je u podnesku od 2. svibnja 2022., učinio promjenu tužbenog zahtjeva tako što je tražio utvrđenje da je vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao broj zemljišta (kat. čestica) 2. 380/3 ZGR, UL. K. Z. površine 135 m[2] ; KUĆA površine 135 m , upisane u ZK.UL. 4477, K.O. M.-M. (odnosno po katastarskoj numeraciji kat. čest. 2955/2, k.o. M.-M.), odnosno materijalno odijeljenog dijela navedene nekretnine koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (posebni etažni dio) zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., koji dio je označen kao poslovni prostor, kao dio č.zgr. 380/3, K.O. M.-M.r, ukupne neto korisne površine 72,62 m[2] odnosno ukupne bruto površine 103,00 m[2] , koji se nalazi u prizemlju navedene zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., a koji je prikazan kao lik označen točkama A,B,C,H,I,A, te šrafiran crvenom bojom, ukupne bruto površine 103,00 m[2] , a koji u naravi predstavlja Poslovni prostor 1, neto korisne površine 28,65 m2, te Poslovni prostor 2, neto korisne površine 43,97 m[2] , što daje ukupnu neto korisnu površinu od 72,62 m[2] , dok ukupna (bruto) površina opisanih poslovnih prostora iznosi 103,00 m[2] , zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom navedene nekretnine (zgrade i zemljišta) razmjerno odnosu korisne vrijednosti navedenog poslovnog prostora prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele zgrade, te zajedno sa odgovarajućim pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te zajedno sa pripadajućim dijelom zemljišta na kojoj je zgrada sagrađena, a sve u skladu s odredbom članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji lik je označen u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju na čestici zgrade 380 u K.O. M.-M. – dopuna od 30. prosinca 2021. i Skici Vještva „Split, prosinac 2021.“, sve izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. B., d.i.geod. (T. d.o.o., S.), a koja dopuna Nalaza i mišljenja i Skica su sastavni dio ove presude.

23. U tom podnesku istaknuo je i zahtjeve da ga se ovlasti da na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi za K.O. M.-M., zatraži i postigne djelomično etažiranje nekretnine označene kao broj zemljišta (kat. čestica) 2. 380/3 ZGR, UL. K. Z. površine 135 m[2] ; KUĆA površine 135 m , upisane u ZK.UL. 4477, K.O. M.-M., opisane u toč. I. izreke ove presude, na način da se iz navedene nekretnine izdvoji i etažira fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste kao samostalnu uporabnu cjelinu i posebni etažni dio navedene nekretnine (zgrade i zemljišta), pobliže označen i preciziran u toč. I. izreke ove presude, tako da navedeni dio trajno i neodvojivo poveže s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele navedene nekretnine (zgrade i zemljišta), a što je tuženik GRAD M., OIB: …, M., dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i da ga se ovlasti da na temelju presude i potvrde etažiranja izdane od strane tijela graditeljstva nadležnog za izdavanje potvrde da su posebni dijelovi nekretnine samostalne uporabne cjeline, a sukladno odredbi članka 73. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a kojom se utvrđuje da je predmetni poslovni prostor iz toč. I. izreke ove presude samostalna uporabna cjelina i posebni etažni dio, temeljem koje će se provesti djelomično etažiranje nekretnine označene kao broj zemljišta (kat. čestica) 2. 380/3 ZGR, UL. K. Z. površine 135 m[2] ; KUĆA površine 135 m , upisane u ZK.UL. 4477, K.O. M.-M., opisane u toč. I. izreke presude, te trajno i neodvojivo povezivanje predmetnog poslovnog prostora iz toč. I. izreke presude sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele navedene nekretnine (zgrade i zemljišta), da u zemljišnim knjigama za K.O. M.- M., zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru iz točke I. izreke ove presude kao samostalnoj uporabnoj cjelini i posebnoj etaži utvrđenoj u citiranoj potvrdi etažiranja izdanoj od strane tijela graditeljstva nadležnog za izdavanje potvrde da su posebni dijelovi nekretnine samostalne uporabne cjeline, a kojom se utvrđuje da je predmetni poslovni prostor iz toč. I. izreke presude samostalna uporabna cjelina i posebni etažni dio navedene nekretnine (zgrade i zemljišta) koji je trajno i neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele navedene nekretnine (zgrade i zemljišta), a u skladu s presudom, na ime tužitelja B. d.o.o., OIB: …, S., za cijelo (1/1 dijela), uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika GRAD M., OIB: …, M., a što je tuženik GRAD M., OIB: …, M., dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

24. Tužitelj je prvenstveno tražio da sud utvrdi da je suvlasnik nekretnine označene kao čest.zgr. 380 upisane u zemljišnoknjižni uložak 4477 za K.O. M.-M. te da njegov suvlasnički dio iznosi 1/12 dijela, a da se u naravi njegovo vlasništvo odnosi na materijalno odijeljeni dio zgrade poslovni prostor površine 75,40 m[2] koji se nalazi u prizemlju zgrade anagrafske oznake M., K. T.

25. U tijeku ovog postupka učinjena je promjena zemljišnoknjižnih podataka za predmetnu nekretninu nakon što je (list 220.) na temelju članka 95. stavka 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine broj 112/18.) Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina M. dostavio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj prijavni list i kopiju katastarskog plana koji su sastavni dio geodetskog elaborata. Postupajući po prijavnom listu, u zemljišnoknjižni uložak je upisana čest.zgr. 380/3 ZGR, pored čest. zgr. 380/1.

26. S obzirom na to da je tužiteljev prvenstveni, kao i ovaj konačni tužbeni zahtjev sadržan u točki I podnesak od 2. svibnja 2022., usmjeren na postizanje pravne zaštite kojom će se deklarirati postojanje njegova prava vlasništva u odnosu na istu stvar, odnosno na posebni dio nekretnine, to sud smatra da mijenjanjem tužbenog zahtjeva u I. točki zahtjeva, tužitelj nije učinio promjenu koja bi se trebala smatrati preinakom tužbe kako je definira članak 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje: ZPP).

27. U preostalom dijelu, isticanjem drugih zahtjeva uz postojeći, dakle zahtjeva iz točke II i III podneska od 2. svibnja 2022., tužitelj je učinio objektivnu preinaku. Ta promjena učinjena je nakon zaključenja prethodnog postupka.

28. Na predmetni postupak primjenjuje se ZPP, međutim odredba članka 39. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19., dalje ZID ZPP) primjenjuje se na ovaj postupak temeljem članka 118. stavka 2. ZID ZPP-a. Prema toj odredbi tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom na to da je promjena tužbenog zahtjeva u smislu isticanja tužbenih zahtjeva pod točkom II i III podneska od 2. svibnja 2022. učinjena u onoj fazi parničnog postupka kada je tužitelj u tome onemogućen, to sud nije dopustio objektivnu preinaku, pa se o tužbenim zahtjevima istaknutima pod točkama I i II nije raspravljalo, pa odatle odluka pod točkom I rješenja.

29. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona i to točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao broj zemljišta (kat. čestica) 2. 380/3 ZGR, UL. K. Z. površine 135 m[2] ; KUĆA površine 135 m , upisane u ZK.UL. 4477, K.O. M.-M. (odnosno po katastarskoj numeraciji kat. čest. 2955/2, K.O. M.-M.),odnosno materijalno odijeljenog dijela navedene nekretnine koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (posebni etažni dio) zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., koji dio je označen kao poslovni prostor, kao dio č.zgr. 380/3, K.O. M.-M., ukupne neto korisne površine 72,62 m[2] odnosno ukupne bruto površine 103,00 m[2] , koji se nalazi u prizemlju navedene zgrade anagrafske oznake K. Z. u M.

30. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava povijesnog izvatka iz sudskog registra broj R3-8339/12 od 12. rujna 2012., kupoprodajnog ugovora od 30. studenoga 1998. (B. d.d. i A. d.d.), ugovora o prodaji nekretnine od 12. svibnja 2003. (A. d.d. i B. d.d.), ugovora od 26. studenoga 2003. B. d.d. i B. d.o.o. (ranije S. B. d.o.o.), prerisa katastarskog plana Područnog ureda za katastar Split, Ispostava M. od 12. siječnja 2004., izvatka iz zemljišne knjige za k.č. 380 ZGR, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k.č. 380 ZGR, pregleda zemljišne knjige rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/171, Urbroj: 564-04-404/97-4 od 14. listopada 1997. rješenja Okružnog privrednog suda u Splitu broj Fi-7792/93 od 31. prosinca 1993., Odluke o pretvorbi poduzeća B. S. od 18. listopada 1993., rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske broj:306-02/92-03/324/III od 30. lipnja 1992., rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske broj:306-02/92-03/324/IV od 21. prosinca 1992., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju RH broj:50-03/93-05/195 od 31. kolovoza 1993., djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:UP/I-943-01/97-02/171, Urbroj:563-04-404/97-4 od 14. listopada 1997. i kupoprodajnog ugovora od 30. studenoga 1998. koji je sklopljen između B. d.d. i A. d.d.

31. Od Centra za restrukturiranje i prodaju pribavljena je dokumentacija predmeta Hrvatskog fonda za privatizaciju o pretvorbi poduzeća B.s.p.o. S.

32. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka D. T., S. Š., S. P.- L., J. S. i J. D., uviđajem te vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za geodeziju I. B. 33. Tužitelj je odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka Z. M.

34. Među strankama nije bilo spora o tome:

- da je tužitelj, tada tvrtke S. B. d.o.o. (MBS:…) s trgovačkim društvom B. d.d. (MBS:…), 26. studenoga 2003. sklopio ugovor na temelju kojeg je kao kupac od B. d.d. kao prodavatelja kupio između ostalih i predmetnu nekretninu (list 102.-109.)

- da je B. d.d. (MBS:…) od A. d.d. 12. svibnja 2003. kupio predmetnu nekretninu (list 99.-101.)

- da je 30. studenoga 1998. kupio predmetnu nekretninu od B. d.d. (list 96.- 98.)

- da je B. d.d. trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća B. s.p.o. 31. prosinca 1993., na temelju odluke o pretvorbi društvenog poduzeća B. S. od 18. listopada 1993. (list 73.-81) i suglasnosti Agencije za restrukturiranje i razvoj sadržane u rješenju Broj:306-02/92-03/324/III od 30. lipnja 1992. i rješenja broj: 306- 02/92-03/324/IV od 21. prosinca 1992. (list 68.-89.spisa)

- da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća B. između ostalih i predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala (list 90.-92.)

- nije bilo spora niti o tome da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo

- nije bilo spora niti o tome da je nekretnina koja je bila predmetom naprijed spomenutih ugovora o kupoprodaji i koja je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća B. baš nekretnina koju je identificirao stalni sudski vještak I. B. u pisanom nalazu i mišljenju te opisao kao č.zgr. 380/3 (katastarska numeracija 2955/2), K.O. M. –M., lik označen točkama A, B, C,…, H, I, A, šrafiran plavom bojom, ukupne površine 135 m² kojeg čine na skici vještva prikazan lik označen točkama A, B, C, H, I, A, šrafiran crvenom bojom, kao dio č.zgr. 380/3, K.O. M. – M., a koji u naravi predstavlja Poslovni prostor 1 (korisne površine 28.65 m²) i Poslovni prostor 2 (korisne površine 43.97 m²), što daje ukupnu korisnu površinu od 72.62 m², odnosno ukupnu (brutto) površinu opisanih poslovnih prostora od 103 m².

35. Spor stranaka je nastao u odnosu na to je li trgovačko društvo B. d.d., (nastalo pretvorbom društvenog poduzeća B. s.p.o.) steklo pretvorbom pravo vlasništva predmetne nekretnine, odnosno je li u prethodno važećem vlasničkom režimu bilo nositeljem bilo prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, pa je li onda temeljem članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe, prednika tužitelja B. d.d., koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, pa je li onda to društvo moglo s učincima prenositi svoje pravo vlasništva trećima, odnosno svim sljednicima do tužitelja.

36. Osim toga sporno je i je li tužitelj posjedovao i kojom kvalitetom predmetnu nekretninu dovoljno vremena da bi stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću.

37. Tužitelj je tvrdio da je vlasništvo nekretnine stekao pretvorbom kao i da ga je stekao dosjelošću.

38. Imajući na umu činjenice koje je prezentirao u tužbi, a pri tome imajući na umu i određenja članka 360. ZV-a u pogleda toga tko može biti utvrđen titularom prava vlasništva nekretnine koja je prethodno bila društveno vlasništvo, nakon pretvorbe prava koja su postojala, treba odmah zaključiti da pretvorbom tužitelj nikako nije mogao steći predmetnu nekretninu. Ovo stoga što tužitelj nije tvrdio da je on bio sveopći pravni sljednik nositelja prava korištenja, već je izričito tvrdio, a to u konačnici proizlazi i iz sadržaja dostavljenih isprava, da je on singularni sljednik društva za kojeg tvrdi da je sveopći sljednik nositelja prava korištenja.

39. Tvrdio je tužitelj da nekretninu posjeduje na temelju ugovora o kupoprodaji. Stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla definirano je člankom 115. ZV-a, člankom 119. ZV-a i člankom 120. ZV-a.

40. Opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (kao stvarnog prava na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima) su: sposobnost stvari, sposobnost stjecatelja i pravni temelj stjecanja.

41. Pretpostavke za stjecanja prava vlasništva nekretnina na temelju zakona - dosjelošću na nekretninama normirane su u odredbi čl. 159. ZV-a kojim je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

42. Samostalnost posjeda uvjet je za pribavljanje prava vlasništva i kod redovne i kod izvanredne dosjelosti pri čemu samostalnost posjeda kao faktičnog stanja zaštićenog pravom podrazumijeva da posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik te se predmnijeva da je posjed samostalan dok se ne dokaže suprotno. S druge strane, nesamostalnost posjeda podrazumijeva da posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika.

43. Za stjecanje prava vlasništva u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno je da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. 44. Zakonit je onaj posjed za koji posjednik ima valjan pravni temelj posjedovanja.

45. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (vi, clam, praecario). No, i posjed koji je pribavljen na navedeni način postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

46. Pošten je posjed ako posjednik u trenutku kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (u krajnjem slučaju danom podnošenja tužbe).

47. Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnjevi.

48. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda time da se i jedno i drugo pretpostavlja pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten.

49. Posljednja pretpostavka za stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću jest i vrijeme potrebno za dosjelost, a ono počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost pri čemu se u vrijeme posjedovanja uračunava i vrijeme za koje su prednici stjecatelja neprekidno posjedovali stvar, bez obzira radi li se o univerzalnoj ili singularnoj sukcesiji, bilo kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

50. Sud je radi utvrđenja okolnosti posjedovanja predmetne nekretnine izveo dokaz saslušanjem svjedoka.

51. Prema saznanjima D. T. predmetna nekretnina je u posjedu prednika tužitelja od kraja 1960-ih godina. Svjedok S. P. L. je izjavio da do 1967. prednici tužitelja nisu imali posjed nekretnine, ali da su ga sigurno imali prije 1994. kada je počeo koristiti ugostiteljske usluge prednika tužitelja koji je tu imao slastičarnicu. O postojanju slastičarnice prednika tužitelja u predmetnoj nekretnini krajem 1980.-ih godina iskazao je svjedok J. S. Svjedok J. D., rođen 1941., s obzirom na to da je u vrijeme iskazivanja (2019.) imao 78 godina, iskazao je da je krajem 1960.-ih ili početkom 1970.-ih prednik tužitelja, tadašnji B. u predmetnom poslovnom prostoru imao slastičarnu. U to vrijeme svjedok je imao 20-ak godina života i neko je vrijeme živio u M., zaključiti je da se može sjećati događanja iz tog vremena. Treba stoga zaključiti uzimajući u obzir saznanja svjedoka da prednici tužitelja i tužitelj posjeduju predmetnu nekretninu u razdoblju od kraja 1960.-ih godina, pa naovamo. Taj posjed je kroz cijelo vrijeme samostalan. Naime tuženik nije ničim dokazao da bi bilo drugačije od toga. U konačnici nekretnina je i procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća B., pa sve to zajedno upućuje samo na zaključak o tome da je bila u posjedu prednika tužitelja, ali i da je prednik tužitelja imao prava u odnosu na predmetnu nekretninu koja je mogao imati u razdoblju prije ukidanja društvenog vlasništva. Tužitelj nije prezentirao ispravu o osnovi na temelju koje je prednik tužitelja stekao prava u pogledu predmetne nekretnine dok je bila u režimu društvenog vlasništva, iako je postojanje osnove posjedovanja i postajanje prava u odnosu na nekretninu, pa i isprave u kojoj bi prijenos tih prava na prednika tužitelja društveno poduzeće B. bio zabilježen potvrdio svjedok D. T. No svakako treba imati na umu da se poštenje posjednika predmnjeva, doduše do onog trenutka kada onaj koji mu poštenje osporava ne dokaže da tužiteljev posjed i posjed njegovih prednika nema kvalitetu poštenja. Međutim iz sadržaja izvedenih dokaza, osobito iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi zaključak o tome da su bilo prednici tužitelja, bilo tužitelj ikada posumnjali da im pravo na posjed ne pripada. Štoviše, kako je to izjavio svjedok D. T. još od 1995. i 1996. se prednik tužitelja pokušao dogovoriti s tuženikom o upisu prava vlasništva, ali bez uspjeha i to kako je naveo ovaj svjedok jer se spominjalo javno dobrotvorstvo, konzervatori i nemogućnost rješavanja suvlasničkih udjela u predmetnoj zgradi. No kroz cijelo vrijeme od prije toga i nakon toga, što su iskazali svjedoci tuženik nije manifestirao ponašanje vlasnika prema tužitelju, u smislu da nije tražio plaćanje zakupnine, da nije posjedovao stvar, nije vršio ulaganja i sl.

52. Prednici tužitelja predmetnu nekretninu neprekidno posjeduju od kraja 1960.-ih godina, ali ne prije 1967.

53. Donošenjem i stupanjem na snagu ZV-a u članku 388. stavku 4. bilo je određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

54. Ustavni sud RH ukinuo je odredbu članka 388. stavka 4. ZV-a svojim odlukama od 17. studenoga 1997., jer da se radi o retroaktivnoj primjeni odredbe zakona na štetu trećih osoba. Nakon toga je ZV-om 2001. i to člankom 388. stavkom 4. izrijekom propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

55. No, u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću treba uračunati i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenoga 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. To onda znači i to da se, ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenoga 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa od 8. listopada 1991. S obzirom na to da se u vrijeme posjedovanja uračunava i vrijeme za koje su prednici stjecatelja neprekidno posjedovali stvar, bez obzira radi li se o univerzalnoj ili singularnoj sukcesiji, treba zaključiti da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da se računa i vrijeme za koje je nekretnina bila u posjedu prednika tužitelja, a dok je bila u režimu društvenog vlasništva. Naime, prednici tužitelja su nekretninu neprekidno posjedovali od kraja 1960-ih godina, iza 1967., pa je do 17. studenoga 1999. proteklo vrijeme potrebno za dosjedanje, dakle dvadeset godina. No osim toga, ako bi se smatralo i da relevantan rok dosjedanja teče od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 1. ožujka 2016. prošlo je više od dvadeset godina.

56. Stoga dakle treba zaključiti da je tužitelj i njegovi prednici kroz ZV-om određeno vrijeme samostalno posjedovao predmetni dio nekretnine zakonitim, istinitim i poštenim posjedom, pa je tužitelj temeljem članka 159. ZV-a stekao vlasništvo točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao broj zemljišta (kat. čestica) 2. 380/3 ZGR, UL. K. Z.površine 135 m[2] ; KUĆA površine 135 m , upisane u ZK.UL. 4477, K.O. M.-M. (odnosno po katastarskoj numeraciji kat. čest. 2955/2, K.O. M.-M.),odnosno materijalno odijeljenog dijela navedene nekretnine koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (posebni etažni dio) zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., koji dio je označen kao poslovni prostor, kao dio č.zgr. 380/3, K.O. M.-M., ukupne neto korisne površine 72,62 m[2] odnosno ukupne bruto površine 103,00 m[2] , koji se nalazi u prizemlju navedene zgrade anagrafske oznake K. Z. u M., pa je tužiteljev zahtjev trebalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci presude.

57. Tužitelju su, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 10.001,00 kuna i zahtjeve postavljene člankom 155. te člankom 28. stavak 1. ZID ZPP-a, bili potrebni za vođenje ove parnice troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/14., 118/2014. i 107/15., dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 8. ožujka 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 26. travnja 2019. u iznosu od 312,50 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. svibnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 23. rujna 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 23. listopada 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 4. prosinca 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 5. veljače 2020. u iznosu od 312,50 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 15. lipnja 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na uviđaju održanom 18. rujna 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.7. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 14. travnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 14. lipnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 8. studenog 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 11. svibnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), te na zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00kn (Tbr. 9.3. Tarife).

58. Tužitelju su za vođenje ove parnice bili potrebni i troškovi sastava podneska od 23. travnja 2020. po punomoćniku odvjetniku, u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podneska od 27. rujna 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 312,50 kuna (Tbr. 8.3. Tarife), sastava podneska od 2. svibnja 2022. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife)

59. Tužitelju su bili potrebni i troškovi vještačenja i uviđaja u iznosu od 3.000,00 kuna. Sukladno Tar br. 1.1. i Tar br. 2.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 92/21., dalje: Uredba), tužitelju su bili potrebni i troškovi sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 800,00 kuna.

60. Dakle, tužitelju je trebalo priznati kao potreban za vođenje parnice ukupan trošak od 22.862,50 kuna, pa onda na temelju članka 28. stavka 1. ZID ZPP-a naložiti tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka.

61. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 27. rujna 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 937,50 kuna jer je ovaj podnesak po sadržaju podnesak za koji se nagrada određuje po Tbr. 8.3. Tarife. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu održanom 5. veljače 2020. u iznosu od 937,50 kuna jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, iz istog razloga sud je odbio i zahtjev za naknadu više traženog troška zastupanja na ročištu održanom 27. rujna 2021. u iznosu od 937,50 kuna.

62. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna.

63. Slijedom navedenog, o troškovima postupka je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Splitu 21. srpnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka.