Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac

Pn-304/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. I., iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. J., odvjetnik u S., protiv

tuženika J. osiguranje d.d. Z., OIB: …,

zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i P. iz S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 9.lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 20.srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana s osnova naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatiti tužitelju iznos od 11.100,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 10.04.2017. godine pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe, dok je za više zatraženo u iznosu od 8.900,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana s osnova imovinske štete po osnovi tuđe pomoći njege isplatiti tužitelju iznos od 1.705,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 10.04.2017. godine pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe, dok je za više zatraženo u iznosu od 295,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana s osnova imovinske štete po osnovi troškova liječenja isplatiti tužitelju iznos od 5.209,85 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 10.04.2017. godine pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe, dok je za više zatraženo u iznosu od 1.050,48 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana s osnova imovinske štete po osnovi izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos od 125.000,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 10.04.2017. godine pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 55.000,00 kn po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe, tekućom od dana 10.04.2017 .godine pa do dana 08.08.2018. godine, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.790,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi Hrvatske narodne banke, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4.studenog 2016. u mjestu S. D., na kolniku županijske ceste ŽC 6133, kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla marke "Yamaha T-max 500" reg oznake …, a koju je skrivio L.

M., vozač osobnog automobila marke " Zastava Yugo 55" reg oznake …,

jer je oduzeo prednost prolaza tužitelju. Nadalje, da je vozilo štetnika osigurano kod tuženika policom osiguranja broj … do 5.lipnja 2017.

2. Nadalje, da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 14.700,67 kuna od čega se iznos od 4.200,67 kuna odnosi na troškove liječenja, a iznos od 10.000,00 kuna na neimovinsku štetu te iznos od 500,00 kuna na tuđu pomoć i njegu.

3. Nadalje, da je posljedicom ozljeda kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti koja se ogleda u posljedicama po fizičko i psihičko zdravlje tužitelja, trpljenju bolova, pretrpljenom strahu, umanjenju životnih aktivnosti to tužitelj s osnova povreda prava osobnosti kao neimovinske štete potražuje dodatni iznos od 25.000,00 kuna te daljnjih 6.260,33 kune na ime troškova liječenja.

4. Nadalje, navodi da je tužitelj profesionalni pomorac te da je zbog prometne nezgode i ozljeđivanja propustio ukrcaj na brod T. u veljači 2017. prema sklopljenom ugovoru o plovidbi. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje iznos od 180.000,00 kuna na ime izgubljene zarade za period od 2 mjeseca.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti. Nadalje, navodi da je nakon podnošenja tužbe 8.kolovoza 2018. uplatio tužitelju iznos od 55.000,00 kuna.

6. Tužitelj je podneskom od 28.rujna 2018. te podneskom od 8.studenog 2018. specificirao tužbeni zahtjev tako da sada potražuje na ime naknade neimovinske štete te tuđe pomoći njege iznos od 22.000,00 kuna, zatim na ime troškova liječenja iznos od 5.209,85 kuna te iznos od 125.000,00 kuna na ime izgubljene zarade.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju, račune ( list 35-50), potvrdu o zaposlenju te ugovor, potvrdu HZMO te potvrdu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Lučke kapetanije S., zatim medicinskim vještačenjem, te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 4.studenog 2016. u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motocikla te L. M. kao vozač automobila osiguranog kod tuženika.

9. Odredbom čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046 ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Odredbom čl 19.st.2 ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

11. Prema odredbi čl. 1100. st.1 ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Odredbom čl. 1095 st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

13. Između parničnih stranaka nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, a sporan je osnov i visina štete.

14. Slijedom toga, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. D. T., ortoped i dr. S. B., psihijatar.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda dr. D. T. utvrđeno je da je tužitelj doživio prometnu nezgodu kao vozač motocikla u sudaru sa osobnim automobilom. Nadalje, da je isti dan 4.studenog 2016. se javio na HKP zbog bolova i udarca u predjelu glave te u predjelu vratnih mišića. Napravljen je RTG koji nije pokazao znakove traume, savjetovano je mirovanje te nošenje Schanzovog ovratnika. Isti dan se ponovo javio na HKP jer je imao bolnost u predjelu desne potkoljenice, a nakon RTG snimke uočen je prijelom u području lisne kosti, ali jednostavan bez pomaka te je postavljana sadrena imobilizacija. Nadalje, da je na kontroli nakon 11 dana skinuta longeta i stavljen elastični zavoj sa preporukom hodanja uz štake i opterećenjem ozlijeđene noge do 25 kg. Nadalje, da je priložen nalaz neurokirurga od 15.sudenog 2016. koji opisuje da su kretnje u vratu uredne kao i neurološki nalaz. Nadalje, upućen je od traumatologa na fizikalnu terapiju i to 9.prosinca 2016.. Nadalje, da prileže nalazi fizijatra iz kojih je vidljivo da je vršio fizikalnu terapiju i da su kretnje u to vrijeme bile ograničene u predjelu desnog nožnog zgloba. Nadalje, u nalazu ortopeda od 27.siječnja 2017. spominje se da je kretnja dorzalna fleksija ograničena do 20 stupnjeva, a plantalna fleksija da iznosi 30 stupnjeva. Nadalje, da je magnetska rezonanca napravljena 28.veljače 2017. koja opisuje stanje nakon traume - edem kosti uz izljeve u području ligamenata što je uobičajeno za takvu ozljedu. Nadalje, da je tužitelj u međuvremenu, a tijekom liječenja tužitelj je zadobio i trombozu u području mišića potkoljenice zbog toga je liječen te je vršio ultrazvučne preglede vena koje su se nakon toga ponovno re - kanalizirale i ostale bez ugrušaka. Nadalje, da je mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu koja je dovela do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 5 % što znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova kod radova u čučećem položaju te kod dužeg hodanja po neravnom terenu i kod penjanja i spuštanja niz nizbrdicu i stepenice. Nadalje, da je tuđa njega i pomoć bila potreba za vrijeme nošenja imobilizacije i hodanja uz pomoć štaka, a trajala je prva 3 tjedna 2 sata dnevno i još 3 tjedna 1 sat dnevno. Bolove jakog intenziteta je imao jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana i slabog intenziteta 6 tjedana. Naruženosti nema.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. S. B. proizlazi da je iz medicinske dokumentaciju u sudskom spisu razvidno da je tužitelj dana 4. studenog 2016. godine nastradao kao vozač motora na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu te je odvijanjem iste zadobio tjelesne ozljede o kojima se izjasnio ortoped. Nadalje, da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od osam dana, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od pet do šest tjedana. Trajnih posljedica straha nema. Ranije navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog intenziteta lakog stupnja a privremenog karaktera.

17. Tužitelj ni tuženik nisu isticali primjedbe na dati nalaz i mišljenje vještaka, pa je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje istih budući je sačinjeno stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke. Naime, vještak ortoped je vrlo detaljno opisao sve ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda i pretrpljenih boli te straha dana ocjena trajnih posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.

18. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da je isti pretrpio neimovinsku štetu iz čl.19. st. 2.u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu ZOO), slijedom čega utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100 st.1.ZOO-a), a pri određivanju visine neimovinske štete sud je vodio računa o jačini i trajanju boli ( fizičkih i duševnih), stupnju naruženosti i straha (čl.1100 st.2. ZOO).

Tako je vještak ortoped utvrdio da se kod tužitelja radilo o tjelesnoj ozljedi uslijed koje je trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana te blagog intenziteta 6 tjedana.

19. Nadalje, vještak je naveo da je kod tužitelja gledano s ortopedsko traumatološke strane zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 5%.

20. Nadalje, vještak psihijatar je naveo da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od minute, nakon toga da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao 2 dana, nakon toga srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te blagog u trajanju od 5 do 8 tjedana. Konačno vještak zaključuje da po tužitelja trajnih posljedica straha nema te da je doživio lakšu povredu duševnog integriteta.

21. Sud je prihvatio konačni postotak zaostalih trajnih posljedica po zdravlje tužitelja u datom iznosu od 5 % kako se izjasnio vještak ortoped.

22. Cijeneći stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja, trajnost posljedica te njihove brojne pojavne oblike i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužitelj uslijed nezgode pretrpio fizičke boli te neugodnosti i nelagodu uslijed pregleda te nošenja pomagala, a zaostale su tegobe ograničene pokretljivosti desnog nožnog zgloba zbog kojih će morati ulagati napor kod težih tjelesnih radova, zatim radova u čučećem položaju, te kod dužeg hodanja po neravnom terenu te penjanja i spuštanja nizbrdo i stepenice, a pored navedenog nesporno je tužitelj uslijed nezgode pretrpio strah par dana jakog odnosno srednjeg intenziteta te nekoliko tjedana strah slabog intenziteta, što sve imajući na umu dob tužitelja te trajne posljedice u smislu trpljenja ograničenja odnosno boli kod duljeg hodanja, kretanja nizbrdo i stepenice te kod obavljanja težih tjelesnih poslova zahtijeva ulaganje pojačanih napora, a koje bi kretnje tužitelj po redovnom tijeku stvari obavljao ili je izvjesno da bi ih obavljao bez ikakvih smetnji, imajući na umu da je kretanje čovjeku prirodno, a za zdravlje neprocjenjivo, to će navedena ograničenja tužitelja pratiti u svakodnevnim aktivnostima bilo da se radi o privatnim ili profesionalnim aktivnostima te aktivnostima koje bi po redovnom tijeku stvari izvjesno mogao obavljati da nije bilo ozljede, te je izvjesno da će tužitelj, a zbog ozljeđivanja, kod obavljanja navedenih radnji posljedice trpjeti trajno, a obzirom na dob tužitelja duži niz godina, to isto daje pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 11.500,00 kuna temeljem čl.1100 ZOO.

23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta te srednjeg osam dana i slabog šest tjedana to sud smatra primjerenom naknadom za taj vid štete iznos od 7.600,00 kuna temeljem čl.1100 ZOO-a.

24. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužitelj pretrpio udesnu situaciju te primarni strah u trajanju od jedne minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana podržan trpljenjem boli koji se nastavio kao strah u srednjem intenzitetu iduća osam dana, odnosno u blagom intenzitetnu daljnja dva mjeseca, to sud smatra da tužitelju pripada iznos od 5.000,00 kuna temeljem čl.1100 ZOO-a.

25. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi čl. 1100 ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol, umanjenje životne aktivnosti i strah, kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100 ZOO opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.

26. Slijedom navedenog, tužitelju bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu u vezi predmetne prometne nezgode zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100 ZOO u jedinstvenom iznosu od 24.100,00 kuna, no budući je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 13.000,00 kuna, što među strankama nije sporno, to je tužitelju na ime povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 11.100,00 kuna, dok je za više zatražen iznos ( 8.900,00 kuna) valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103 ZOO sukladno kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim kao je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata koju propisuje odredba čl. 29 ZOO od podnošenja zahtjeva 10.travnja 2017. pa do isplate.

28. Odredbom čl. 1095 st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

29. Slijedom toga, iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri tjedna po dva sata dnevno ( 42 sata) te tri tjedna po jedan sat dnevno ( 21 sat). U konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno je utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužitelja naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge pa tako primjerice cijena tuđe pomoći i njege po satu koliko priznaje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kao i Dom za starije i nemoćne L. iznosi 35,00 kuna. Stoga, sud je po slobodnoj, imajući na umu mjesne prilike te vrste ozljeda, brzinu oporavka tužitelja te zahtjev tužitelja utvrdio primjerenim iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.205,00 kuna, a sukladno odredbi čl. 223 ZPP-a. Obzirom je prije podnošenja tužbe tuženik uplatio iznos od 500,00 kuna na ime tuđe pomoći njege to je valjalo istog obvezati na isplatu preostalih 1.705,00 kuna dok je za više zatraženo (295,00 kuna) valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

30. Na dosuđene iznose naknade za tuđu pomoć i njegu kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne kako tuženik tvrdi od presuđenja.

31. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09 i 75/09-dalje ZOOP) odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete iz prethodno citiranog st. 1., oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete ima i pravo na isplatu iznosa kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4. cit. odredbe Zakona). Obzirom da specijalni propis, u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, određuje da tužitelj ima pravo, uz dužni iznos naknade štete i na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate. Naime, cijene prema kojima je odmjerena naknada neimovinske i imovinske štete jednake su u vrijeme odlučivanja o odštetnom zahtjevu, kao i u času odlučivanja u ovom postupku, a naknada štete je dospjela od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, dosuđene su kamate kao u izreci.

32. Odredbom čl. 1095 st. 1 ZOO-a propisana je obveza onoga tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

33. Naime, tužitelj potražuje na ime naknade štete za troškove liječenja iznos od 5.209,85 kuna obzirom je u mirnom postupku isplaćen iznos od 4.200,67 kuna. Uvidom u dostavljene račune ( participacije, troškove bolničkog liječenja, ljekarničke troškove, privatne specijalističke preglede), utvrđeno je da je tužitelj imao troškove liječenja u ukupnom iznosu od 9.410,52 kune slijedom čega je nakon nesporne uplate preostao upravo iznos od 5.209,85 kuna, dok je za više zatraženo 1.050,48 kuna valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

34. Nadalje, sud je uvidom u potvrdu HZMO te potvrdu Lučke kapetanije S. te ugovor kao i iskaz tužitelja utvrdio da je tužitelj, kao član posade broda u međunarodnim plovidbama bio zaposlen na brodu prije nezgode od 19.8.2016. do 11.10.2016. nadalje, da je imao pauzu od pet mjeseci ( zbog ozljede i liječenja) te da je slijedeći radni odnos zasnovao 3.travnja 2017. Nadalje, da se želio čim prije vratiti na brod jer u protivnom gubi svoj raspored i novac. Nadalje, da se nije mogao ukrcati na brod odnosno nije mogao proći liječnički pregled za ukrcaj sve dok je uzimao lijekove protiv zgrušavanja krvi, a koje je uzimao jer je uslijed nezgode istome pukla fibula te se rastvorio zglob na desnoj nozi pa je nosio gips uslijed čega je dobio trombozu vena. Nadalje, uvidom u potvrdu pomorske agencije I. S. agency

Ltd. utvrđeno je da je tužitelj zaposlen posredstvom predmetne agencije od 2004. bio predviđen za ukrcaj na brod T. dana 2.veljače 2017. te da zbog ozljede i tromboze nije bio spreman preuzeti dužnost, nadalje, da su prema navedenom ugovoru primanja iznosila 12.800 Eur-a mjesečno.

35. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji je sud prihvatio u cijelosti, utvrđeno je da je tužitelj tijekom navedenog razdoblja ( od nezgode u studenom 2016. do kraja liječenja u ožujku 2017.) nosio gips na nozi, provodio fizikalnu terapiju te da se liječio od tromboze vena te da je liječenje završeno krajem ožujka 2017. ( zadnji nalaz specijaliste u spisu 31.ožujka 2017.) odnosno pet mjeseci nakon ozljeđivanja, slijedom čega je sud zaključio kako je predmetna nemogućnost ukrcaja na brod u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi, te da je tužitelj u navedenom razdoblju opravdano bio onemogućen u ostvarivanju zarade koju bi očekivano ostvario da nije bio ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nezgodi, sve temeljem ugovora sukladno kojem je trebao zaraditi iznos od 12.800,00 Eur-a / mjesečno.

36. Dakle, tužitelju po tom osnovu pripada svaka zarada koju bi isti mogao ostvariti da nije bilo ozljede, pa tako i zarada koju bi očekivano po redovnom tijeku stvari mogao ostvariti da nije bilo ozljede te posljedično nesposobnosti za rad. Slijedom toga, tužitelj potražuje ime izgubljene zarade iznos od 180.000,00 kuna, umanjeno za nesporno isplaćeni dio, iznosi 125.000,00 kuna koji bi iznos očekivano zaradio da se ukrcao prema ugovoru na brod T. na koji se trebao ukrcati u veljači 2017. odnosno da nije izgubio ta dva mjeseca plovidbe.

37. Budući je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj bio nesposoban za rad zbog ozljeđivanja u predmetnoj nesreći u trajanju od ukupno 5 mjeseci, a iz njegovog iskaza i potvrde agencije te ugovora proizlazi da se isti trebao vratiti na posao u veljači 2017. što nije bio u mogućnosti zbog ozljeđivanja i liječenja, pa je na slijedeći ugovor čekao dva mjeseca ( za koje vrijeme nije imao plaću ni naknadu za bolovanje) to proizlazi da je tužitelj u razdoblju od veljače do travnja 2017. nedvojbeno izgubio zaradu u utuženom iznosu.

38. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO obzirom da je izgubljena zarada novčani oblik štete te se dosuđuje u iznosu u kojem je i nastala, s tim da oštećeni ima pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi odnosno sukladno čl. 1086 st.1 ZOO, međutim sud je dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate kada je tužitelj zatražio odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva.

39. U odnosu na navod tuženika da li od primanja tužitelja treba odbiti poreze i druga davanja treba kazati da je to odnos između tužitelja i državnih tijela, a ne utječe na obvezu tuženika da tužitelju plati izgubljenu zaradu u traženom iznosu.

40. Nadalje, u slučaju neizvršenja obveze u rokovima iz st.1. čl.12 ZOOP-a, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (u slučaju ukoliko šteta nije nastala nakon zaprimanja pisanog zahtjeva) to u konkretnom slučaju tužitelju na dosuđenu naknadu štete ovom presudom kao i na isplaćeni iznos neimovinske štete zatezna kamata teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva. Zbog navedenog na iznos od 55.000,00 kuna isplaćen po tuženiku kao predujam naknade štete teče zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do uplate 8.kolovoza 2018. jer je isti tužitelju isplaćen nakon dospijeća naknade štete slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V tužbe.

41. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04,37/05,59/07,148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva 250 bodova, sastav tužbe 250 bodova, zastupanje na ročištu od 6.veljače 2019. 250 bodova, ročištu od 27.svibnja 2021. 250 bodova, ročištu od 4.studenog 2021. 250 bodova, ročištu od 30.ožujka 2022. 250 bodova, ročištu od 9.lipnja 2022. 250 bodova, te sastav podnesaka od 28.rujna 2018. i 9.lipnja 2022. po 250 bodova, odnosno ukupno 2250 bodova preračunato vrijednost boda u kunama (Tbr.50) iznosi 22.500,00 kuna, uvećano za PDV u iznosu 25% u iznosu od 5.625,00 kuna iznosi 28.125,00 kuna, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 1.600,00 kuna, te uvećano za trošak pristojbe na tužbu i presudu odluku u iznosu od po 2.463,00 kune što sveukupno iznosi 34.651,00 kuna.

42. Međutim kako je tužitelj uspio u cijelosti u kvantitativnom dijelu postupka i djelomično u kvalitativnom dijelu postupka to se uspjeh istog utvrđuje sa 80 % tužiteljevog, odnosno 20 % tuženikovog, što iznosi 60 % ukupnog troška tužitelja odnosno 20.790,60 kuna.

43. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14).

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

– punomoćniku tužitelja

– punomoćniku tuženika

– u spis