Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 6 Gž-591/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja S. I. (OIB: …) iz S., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika R. H. (OIB: …), zastupane po O. g. d. o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 3181/2021-79 od 3. svibnja 2022, u sjednici 20. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3181/2021-79 od 3. svibnja 2022. preinačava i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženici R. H. platiti tužitelju S. I. iznos od 50.000,00 kuna, sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2012. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana".

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3181/2021- 79 od 3. svibnja 2022. točkom I izreke naloženo je tuženici R. H. platiti tužitelju S. I. iznos od 50.000,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama od 20. srpnja 2012. do isplate, a točkom II izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 3. svibnja 2022. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavila tuženica i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neadekvatnih smještajnih uvjeta za vrijeme boravka u zatvoru u B., Z., L. i Š., zbog smještaja koji ne odgovara propisanim standardima glede veličine prostora spavaonice, higijene, zaštite zdravlja, te drugih nehumanih uvjeta boravka zatvorenika u kaznionicama.

6. Žalitelj se poziva na članak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prava zajamčena zakonom o izdržavanju kazne zatvora ("Narodne novine, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 112/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZIKZ) i Ustavom Republike Hrvatske.

7. Žalbom se osporava pravilnost i zakonitost zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i pravilnost činjenica na kojima sud temelji svoju odluku.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj boravio u navedenim kaznionicama u prostorijama manjim od predviđenih odredbom članka 74. stavak 3. ZIKZ. Osim toga činjenice je da je tužiteljevo kretanje izvan sobe smještaja na odjelu za ovisnike bilo dodatno ograničeno, pa je u takvim uvjetima bio zatvoren 22 sata dnevno a da nije riječ o kratkotrajnom ili povremenom smještaju u tim uvjetima, kao i činjenica da nije dobivao adekvatno liječenje hepatitisa C od kojeg je bolovao, pa je prvostupanjski sud zaključio da je nesporno da su povrijeđeni uvjeti koje se odnose na smještajne i druge uvjete propisane ZIKZ. zbog čega je ispunjena pretpostavka odgovornosti za štetu, pa smatra da je opravdano dosuđenje pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 50.000,00 kn, a u smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO).

9. I po ocjeni ovog suda, a na što i žalitelj ukazuje prvostupanjski je sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak u postojanju drugih činjenica a na tim činjenicama je utemeljena prvostupanjska presuda.

10. Nije sporno da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 10 (deset) mjeseci, a temeljem presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Kv-Us-156/10 od 24. kolovoza 2011. Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nalazio se u različitim zatvorskim institucijama, te se u zatvoru u B. nalazio u razdoblju od 21. kolovoza 2007. do 17. ožujka 2011, u zatvoru u Z. (Centar za dijagnostiku) je boravio u razdoblju od 17. ožujka 2011. do 27. travnja 2011., u kaznionici L., je boravio u razdoblju od 27. travnja 2011. do 19. srpnja 2012, a u zatvoru u Š. je boravio u razdoblju od 19. srpnja 2012. do 14. lipnja 2013. kada je uvjetno pušten na slobodu.

11. Nakon iscrpnog i sveobuhvatnog dokaznog postupka te velikog broja saslušanih svjedoka i ostalih provedenih dokaza po ocjeni ovog suda ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu je za vrijeme boravka u navedenim ustanovama tužitelju povrijeđeno ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, te da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 19. stavak 1. i 2. u svezi članka 1046. ZOO za dosudu naknade neimovinske štete zbog boravka u zatvorima, odnosno kaznionicama u uvjetima u kojima je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, odnosno dostojanstvo i čast tužitelja.

12. Provedenim dokazima utvrđeno je da je skoro tijekom cijelog razdoblja izdržavanja kazne zatvora tužitelj boravio u sobama koje nisu zadovoljavale propisane uvjete površine i zapremnine u odnosu na broj osoba koji su u sobama boravile, a u svim zatvorima osim u L. sanitarni čvor se nalazio u sobi namijenjenoj za spavanje i konzumaciju obroka. Međutim utvrđeno je da je u svim zatvorima tužitelju bio omogućen boravak na svježem zraku, najmanje dva sata dnevno, a u zatvoru u B. (S.) gdje je najduže boravio sve sobe imaju sanitarni čvor zatvorenog tipa koji omogućava privatnost i odvojen je od ostatka sobe, imaju ventilaciju, hrana se poslužuje u zatvoreničkoj sobi gdje se nalazi stol i dovoljno sjedačkih mjesta, sobe su grijane s dovoljno danjeg i umjetnog svjetla, u sobi je osigurana pitka voda 24 sata, pa stoga konkretni uvjeti boravka tužitelja u navedenim zatvorskim ustanovama u utuženom razdoblju ne ukazuju da je bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je u ovim situacijama neizbježno a pogotovo kada se uzme u obzir da se prekapacitiranost nastojala nadomjestiti poduzimanjem ostalih mjera, pa je u zatvoru u Š., kako i sam navodi pohađao tečaj za kompjutore dva ili tri tjedna. Zaključak o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud temelji i na činjenici da je tužitelj boraveći u Centru za dijagnostiku imao neadekvatan smještaj i da mu je boravak na svježem zraku bio ograničen, međutim prvostupanjski sud pri tom zanemaruje da je riječ o bolnici, a ne zatvorskoj ustanovi i da je u njoj tužitelj boravio malo više od mjeseca dana.

13. Tužitelj također tijekom postupka u spis nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da bi mu zdravlje u kaznionici L. zbog neliječenja hepatitisa C bilo narušeno odnosno iz koje bi proizlazio eventualni propust tužene glede njegovog zdravstvenog zbrinjavanja. I sam prvostupanjski sud u obrazloženju odluke zaključuje da je jedan od razloga premještaja u drugu ustanovu (iz kaznionice L. u zatvor Š.) osim neadekvatnih uvjeta izdržavanja kazne zbog preopterećenosti kaznionice i to što je medicinska skrb bez napretka, ali zbog obveznog liječenja od ovisnosti, a ne zbog liječenja hepatitisa C. Osim toga rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 13. srpnja 2012. prihvaćen je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava prema članku 74. stavak 3. ZIZK, a odnosi se na spavaonice koje nisu propisane kvadrature, a ne i na neadekvatnu zdravstvenu skrb. Ni zaključak prvostupanjskog suda prema kojem 800 zatvorenika ne može dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb od jednog liječnika koji dolazi tri puta tjedno u popodnevnim satima i još jednog liječnička bez licence s punim radnim vremenom za vrijeme boravka u zatvoru u L., ne ukazuje da tužitelju nije zbog toga pružena adekvatna medicinska skrb jer suprotno proizlazi iz iskaza saslušanog liječnika M., a pogotovo jer svi sasvim sigurno nisu istovremeno zatražili zdravstvenu zaštitu.

14. Stoga na temelju smještajnih i zdravstvenih uvjeta u njihovoj ukupnosti, ocjena je ovog suda da tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti i da mu stoga ne pripada pravična novčana naknada iz članka 1100 ZOO.

15. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti zahtjev tužitelja.

16. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, valjalo je sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, a temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Tuženiku su odmjereni troškovi temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa), a odnose se na troškove odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora i odgovora na tužbu u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr.7. i 8. Tarife), troškove zastupanja na ročištima glavne rasprave od 4. svibnja 2015., 17. svibnja 2016., 21. travnja 2017., 19. svibnja 2017., 14. studenog 2017., 24. svibnja 2021., 11. travnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr.9. točke 1. Tarife), troškove sastava žalbe od 19. srpnja 2021. i 4. svibnja 2021. u iznosu od po 1.250,00 kn (Tbr.10. Tarife), pa sveukupno troškovi tuženice iznose 11.500,00 kn.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 373. točke 2. ZPP.

Dubrovnik, 20. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi