Poslovni broj: 9 UsI-4349/19-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković i zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja I. Č. iz S., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, 20. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/16-01/1140, URBROJ: 513-04-19-2 od 13. studenog 2019.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/16-01/1140, URBROJ: 513- 04-19-2 od 13. studenog 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z. Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/2016-02/05031, URBROJ: 513-07-24-06- 2016-03 od 13. rujna 2016. kojim je prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/2016-02/05031, URBROJ: 513-07-24-06- 2016-01 od 10. srpnja 2016., a kojim mu je utvrđen porez na dohodak za 2015., odbijen kao neosnovan.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi upravnu tužbu jer je osporavano rješenje doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Opisuje da je u obrazloženju osporavanog rješenja u bitnome navedeno da je iz spisa predmeta vidljivo da je tada uzdržavani član njegova kućanstva, supruga K. Č. u 2015. ostvarila primitke u iznosu većem od 13.000,00 kn na godišnjoj razini jer je prema dostavljenim JOPPD obrascima K. B. ostvarila dohodak u 2015. u iznosu od 14.976,00 kn te da su isplate isplaćene u gotovini i stoga nisu vidljive na tekućem računu njegove supruge. Dodaje da je tuženik svoju odluku utemeljio samo na laži koju je gospodin K. prikazao u svom poslovanju ne sagledavši sve dokaze koje je priložio. Ističe da njegova supruga tijekom cijele 2015. nije bila u radnom odnosu, da isti nije zasnovala niti je primila plaću niti naknadu plaće. Iznosi da je iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z./Ispostava S. od 19. kolovoza 2016. vidljivo da se njegova supruga nalazila u evidenciji nezaposlenih osoba od 26. lipnja 2014. pa sve do rođenja njihovog prvog djeteta 29. travnja 2015., a da je rođenjem djeteta ostvarila pravo na rodiljnu naknadu. Nastavlja da je sukladno priloženoj liječničkoj potvrdi od 12. ožujka 2015. vidljivo da je njegova supruga bila u visokom stupnju trudnoće s očekivanim terminom poroda na dan 8. svibnja 2015. te da je njihovo zajedničko dijete A. Č. rođeno 29. travnja 2015. Zaključuje da njegova supruga nije radila tijekom cijele 2015. Opisuje da je prva rodiljna naknada Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje uplaćena na njen tekući račun 18. lipnja 2015., što je vidljivo iz potvrde o prometu po računu Z. banke. Nadalje, navodi da je iz navedene potvrde Z. banke vidljivo da je njezinoj supruzi evidentiran ukupan zbroj prometa po tekućem računu za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. u iznosu od 14.322,97 kuna, od kojeg iznosa joj je 25. svibnja 2015. uplaćena pomoć za opremu novorođenčeta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u iznosu 2.328,20 kuna a da se ista ne smatra dohotkom u smislu članka 9. Zakona o porezu na dohodak. Dodaje da je njegova supruga kod poslodavca P. ,,N.“, vl. B. K.. zasnovala radni odnos 25. rujna 2013. te da je isti prestao 25. lipnja 2014. Iznosi da nakon prestanka radnog odnosa niti s poslodavcem niti s njegovim bilo kakvim predstavnikom ili zastupnikom nije bila u kontaktu. Nastavlja da tijekom cijele 2015. njegova supruga nije bila u radnom odnosu i da je jedini prihod koji je ostvaren vidljiv na njenom tekućem računu. Ističe da sporne plaće koje su evidentirane u informacijskom sustavu Porezne uprave nisu isplaćene na račun njegove supruge, niti su joj iste isplaćene u gotovini "na ruke" ili na neki drugi način u prikazanom razdoblju već je navedeni prikaz posljedica neodgovornog poslovanja navedenog poslodavca i izbjegavanja kojekakvih obveza istog poslodavca prema Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenoga predlaže poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da tužitelju za 2015. nije priznato pravo na uvećanje osobnog odbitka temeljem članka 36. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.).
7. Sporno je, je li takva odluka pravilna.
8. Člankom 36. stavkom 4. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu toga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. toga članka, na godišnjoj razini.
9. Člankom 53. stavkom 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.) propisano je da ako u tijeku poreznog razdoblja uzdržavani član uže obitelji i/ili dijete za koje porezni obveznik u istom poreznom razdoblju koristi dio osobnog odbitka prema članku 36. stavku 2. Zakona, ostvari primitke iz stavka 1. toga članka u iznosu većem od 13.000,00 kuna godišnje, porezni obveznik koji je po toj osnovi koristio osobni odbitak, obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu. Nadalje, propisano je da u tom slučaju porezni obveznik nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi koristiti osobni odbitak za te uzdržavane članove uže obitelji i djecu, a uzdržavani član uže obitelji i/ili dijete koji je ostvario oporezive primitke od kojih se prema članku 5. Zakona utvrđuje dohodak, može, u skladu sa člancima 39. i 40. Zakona, podnijeti godišnju poreznu prijavu i koristiti osobni odbitak iz članka 36. Zakona. Također, propisano je da će se na poreznog obveznika uzdržavatelja i na uzdržavanog člana primijenit poseban postupak u skladu s člankom 43.a Zakona te da će mu Porezna uprava dostaviti privremeno porezno rješenje u skladu s člankom 43.a stavkom 5. Zakona pod uvjetom da porezni obveznik nije u skladu s člankom 89.b stavkom 3. ovoga Pravilnika izuzet od primjene posebnog postupka.
10. Kako iz potvrde Z. banke d.d. o prometu po računu supruge tužitelja K. Č. od 2. kolovoza 2016., a koju je dostavio sam tužitelj, proizlazi da je promet od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. bio 14.322,97 kn osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
11. Tužitelju se napominje da je člankom 36. stavkom 4. Zakona o porezu na dohodak izričito propisano da oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu toga Zakona ne smatraju dohotkom ne smiju preći iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. toga članka, na godišnjoj razini te da je stoga i uplaćena pomoć za opremu novorođenčeta Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje relevantna za primjenu navedenog članka.
12. Odbijeni su dokazni prijedlozi za saslušanje svjedoka majke tužitelja S. Č., oca tužitelja M. Č. i sestre tužitelja M. G., jer izvođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno. Naime, relevantna činjenica je već utvrđena iz potvrde Z. banke d.d. o prometu po računu supruge tužitelja K. Č. od 2. kolovoza 2016.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 20. srpnja 2022.
Sutkinja
Vanja Crnković,
v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
