REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 61 Pž-2918/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u izvanparničnom postupku radi davanja obavijesti koje su predlagatelju KF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uskraćene na skupštini društva protustranke SALONA GRADITELJ d.d., Solin, Hektorovićeva 38, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-3/2022 od 19. svibnja 2022., 20. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se predlagateljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-3/2022 od 19. svibnja 2022. u točki I. izreke, podtočkama 4., 6., 13., 19. i 23. te u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-3/2022 od 19. svibnja 2022. odbijen je predlagateljev zahtjev kojim se zahtijeva da sud naloži predloženiku (pravilno protustranci; tako svugdje u tekstu) da u roku od osam dana da predlagatelju obavještenja o pojedinim poslovima društvima koji su točno određeni u točki I. izreke navedenog rješenja u podtočkama od 1. – 31., između ostalih i o tome je li prodaja tehničke radionice oglašena u glasilu Društva i ako nije oglašena zašto nije oglašena (podtočka 4.), je li Uprava oglasila prodaju tehničke radionice u nekom drugom glasilu (podtočka 6.), po kojoj cijeni je prodana tehnička radionica, uz navođenje jedinične cijene za 1 m2 radionice, te po kojoj cijeni je prodano pripadajuće zemljište, uz navođenje cijene po 1 m2 i za zemljište (podtočka 13.), je li Uprava Društva pokrenula spor protiv osobe krive za podizanje tužbe u ime Salona graditelj d.d. protiv Republike Hrvatske iako Salona graditelj d.d. nije trebala imati ništa s tom tužbom (podtočka 19.) i koji je stvarni status stanova koji su izgrađeni na 4. i 5. katu objekta Smiljanovac, a vode se na ime Salona graditelj d.d. (podtočka 23.)? Točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je upravi predloženika u roku od osam dana dati predlagatelju pismena obavještenja o poslovima društva koji se odnose na pitanje navedeno u zahtjevu pod točkom: 24. „Kad je Salona graditelj dala zajmove, depozite i slično u iznosu od 1.468.472 kn, koji se navode u bilanci na dan 31.12.2020. i kome ih je dala? Navesti pojedinačne iznose veće od 30.000 kn“, dok je točkom III. izreke odbijen predlagateljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 350,00 kn.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio na temelju odredaba članka 287. i 288. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) uz obrazloženje, u bitnome, kako je predlagatelju odgovoreno na sva pitanja.
3. Predlagatelj je izjavio žalbu kojom pobija navedeno rješenje u točki I. izreke, podtočkama 4., 6., 13., 19. i 23. te u točki III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i prihvati njegov zahtjev, a protustranku obveže na naknadu troškova predlagatelju u iznosu od 350,00 kn.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje : ZPP) te članka 40. stavka 2. ZTD-a i paragrafa 21. pravnih pravila iz Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 45/34 i „Narodne novine“ broj 73/91; dalje: ZVP), u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
6. Odredbama članka 287. stavka 1. ZTD-a propisano je da uprava, odnosno izvršni direktori moraju na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu. Obveza davanja obavještenja odnosi se i na pravne i poslovne odnose društva s povezanim društvima (...). Odredbama članka 287. stavka 2. ZTD-a propisani su razlozi zbog kojih uprava može uskratiti davanje takve obavijesti. Ako je nekome dioničaru zbog njegova svojstva dioničara dana obavijest izvan glavne skupštine, ona se na glavnoj skupštini mora dati svakome dioničaru društva na njegov zahtjev pa i onda kada nije potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu (članak 287. stavak 3. ZTD-a). Ako je dioničaru uskraćena obavijest, on može tražiti da se njegovo pitanje i razlog zbog kojega mu je bio uskraćen odgovor navedu u zapisniku o radu glavne skupštine (članak 287. stavak 4. ZTD-a).
7. Odredbama članka 288. stavka 2. ZTD-a propisano je pravo svakog dioničara kome nije dano zatraženo obavještenje, postaviti zahtjev o tome mora li uprava, odnosno izvršni direktori dati obavještenja, a ako je o točki dnevnoga reda na koju se obavještenje odnosi na glavnoj skupštini donesena odluka, i svaki dioničar koji je prisustvovao skupštini i u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci. Zahtjev se mora podići u roku 15 dana od dana kada je održana glavna skupština na kojoj je odbijeno da se dade obavještenje. Dakle, pravo postavljanja zahtjeva sudu za davanje obavještenja o poslovima društva koja je uprava dioničkog društva odbila dati na glavnoj skupštini ima dioničar kojem uprava društva nije dala zatraženo obavještenje i dioničar koji je u zapisnik glavne skupštine izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci.
8. Iz obrazloženja pobijanog dijela rješenja i isprava u spisu u bitnome proizlazi kako je 28. prosinca 2021. održana glavna skupština protustranke, dok je predlagatelj postavio zahtjev sudu 12. siječnja 2022., dakle, u roku propisanom odredbama članka 288. stavka 2. ZTD-a. Iz zapisnika s glavne skupštine (list 13. – 18. spisa) u bitnome proizlazi kako je u odnosu na pitanja je li prodaja tehničke radionice oglašena u glasilu Društva i ako nije oglašena zašto nije oglašena (podtočka 4.) i je li Uprava oglasila prodaju tehničke radionice u nekom drugom glasilu (podtočka 6.), protustranka, odnosno član uprave odgovorio u bitnome navodeći kako 2020. nije prodana tehnička radionica, a da je prodaja oglašena u Slobodnoj Dalmaciji, a ne u glasilu, te je napomenuto da je održana izvanredna skupština društva na kraju 2020. godine na kojoj se tražila suglasnost dioničara za prodaju. U odnosu na pitanje po kojoj cijeni je prodana tehnička radionica, uz navođenje jedinične cijene za 1 m2 radionice, te po kojoj cijeni je prodano pripadajuće zemljište, uz navođenje cijene po 1 m2 i za zemljište (podtočka 13.) u bitnome je odgovoreno kako nije razdvajana cijena za građevinu od cijene za zemljište. Tehnička radionica sa zemljištem po cijeni 734.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a za služnost je ugovorena naknada od 27.000 kn plus 5.500 EUR, plus 49.000 EUR sve u kunskoj protuvrijednosti (ukupno 788.500 EUR i 27.000 kn). Cijena nije razdvajana posebno na cijenu za građevinu i na cijenu za zemljište. U odnosu na pitanje je li Uprava Društva pokrenula spor protiv osobe krive za podizanje tužbe u ime Salona graditelj d.d. protiv Republike Hrvatske iako Salona graditelj d.d. nije trebala imati ništa s tom tužbom (podtočka 19.) u bitnome je odgovoreno kako je uprava na prethodnim skupštinama odgovorila kako nije postojala nikakva kaznena prijava. U odnosu na pitanje koji je stvarni status stanova koji su izgrađeni na 4. i 5. katu objekta Smiljanovac, a vode se na ime Salona graditelj d.d. ? (podtočka 23.) u bitnome je odgovoreno kako društvo nije stvarni vlasnik pa ne može ni naplaćivati najamnine, te da vlasnici još nisu predali zahtjeve za uknjižbu.
9. Iz navedenog proizlazi kako je protustranka, odnosno njezina uprava odgovorila predlagatelju na sva sporna pitanja kao što je to, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predlagatelj nije uskraćen u pravu na obaviještenost u smislu odredaba članka 287. ZTD-a. Posljedično, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 288. stavka 2. ZTD-a za prihvaćanje zahtjeva zbog čega je takav zahtjev pravilno odbio kao neosnovan. Okolnost što predlagatelj nije zadovoljan dobivenim odgovorom, kao što to proizlazi iz sadržaja žalbe, odnosno žalbenih navoda, ne utječe na činjenicu da je uprava odgovorila na postavljena pitanja, čime je ostvareno njegovo pravo na obaviještenost iz članka 287. ZTD-a.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 288. stavka 1. ZTD-a odbio predlagateljev zahtjev za naknadu troškova postupka. Tom je odredbom propisano da o naknadi troškova postupka sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju je predlagatelj uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok u pretežitom dijelu svog zahtjeva nije uspio u ovom postupku. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako predlagatelj nema pravo na naknadu troškova. Osim toga, ovdje se radi o izvanparničnom postupku pa troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak poveden (paragraf 20. pravnih pravila ZVP-a).
11. Uzevši u obzir navedeno žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog dijela rješenja, dok u postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s paragrafom 21. pravnih pravila iz ZVP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.
Zagreb, 20. srpnja 2022.
Sudac
Mirna Maržić
