REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2208/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz S.- P., , OIB ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri u Z., protiv tuženika J. d.d. Z., , OIB ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri u Z., Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-804/16-3 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4880/09 od 27. listopada 2016., u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-804/16-3 od 13. lipnja 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4880/09 od 27. listopada 2016. predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od HRK 25.000,00 (slovima: dvadesetpettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju za tužu njegu i pomoć iznos od HRK 2.000,00 (slovima: dvijetisuće kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade ukupan iznos od HRK 17.319,12 (slovima: sedamnaesttisućatristodevetnaest kuna i dvanaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 913,92 kuna od 01. rujna 2007. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.420,80 kuna od 01. listopada 2007. g. pa do isplate,

- na iznos od 913,92 kuna od 01. studenog 2007. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.082,88 kuna od 01. prosinca 2007. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.251,84 kuna od 01. siječnja 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 913,92 kuna od 01. veljače 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.251,84 kuna od 01. ožujka 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.251,84 kuna od 01. travnja 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.082,88 kuna od 01. svibnja 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.082,88 kuna od 01. lipnja 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.251,84 kuna od 01. srpnja 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 913,92 kuna od 01. kolovoza 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.251,84 kuna od 01. rujna 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.082,88 kuna od 01. listopada 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 913,92 kuna od 01. studenog 2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 738,00 kuna od 01. prosinca 2008. g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od HRK 29.800,00 (slovima: dvadesetdevettisućaosamsto kuna), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju A. M. isplatiti tuženiku J. d.d. parnični trošak u iznosu od HRK 16.025,00 (slovima: šesnaesttisućadvadesetpet kuna), sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od petnaest dana.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju pozivanjem na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog materijalnopravnih pitanja koja glase:

„1. Ima li ovlašteni vozač motornog vozila pravo na naknadu štete od osiguravatelja po polici proširenog pokrića bez obzira na to postoji li ili ne njegova krivnja za prometnu nezgodu?

2. Je li za ostvarivanje prava po polici proširenog osigurateljnog pokrića nužna krivnja ovlaštenog vozača motornog vozila i u kojem stupnju i po kojoj pravnoj osnovi?“.

Dakle, u suštini pitanje se svodi na dilemu ima li ovlašteni vozač pravo na naknadu štete od osiguratelja bez obzira na postojanje ili nepostojanje njegove krivnje za nastalu štetu ako je ugovoreno i prošireno osigurateljno pokriće.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

6. U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Sukladno odredbi čl. 392.a ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja je nastala dana 23. travnja 2007. u S. kada je tužitelj pretrpio ozljedu upravljajući radnim strojem u vlasništvu Argyruntum d.o.o. i to prilikom ravnanja terena na igralištu, a uslijed trzaja nastalog udarcem radnog stroja u kamen. Štetu potražuje na osnovu police osiguranja kojom je kod tuženika osiguran radni stroj kojim je tužitelj upravljao i to policom s proširenim osigurateljnim pokrićem koji pokriva i štete nastale osobama koje se ne smatraju trećima, što znači i vozaču u slučaju njihove krivnje.

Prema članku 2. stavak 1. Uvjeta osiguratelj (ovdje tuženik) je u obvezi nadoknaditi samo štete koje su nastale zbog tjelesne ozljede (osim štete za strah) ili smrt osiguranika i to u slučaju njegove krivnje, odnosno suodgovornost za nastalu prometnu nezgodu.

9. Sudovi nižeg stupnja zaključuju da kako nije dokazano da bi do prometne nezgode došlo krivnjom tužitelja, što je uvjet za postojanje odštetne odgovornosti tuženika temeljem ugovornog osiguranja s klauzulom tzv. proširenog pokrića.

10. Zauzimanjem takvog pravnog shvaćanja kojim otklanjanju obvezu tuženika naknaditi štetu tužitelju, sudovi nižeg stupnja odstupaju od pravnih shvaćanja ovog suda kao u odlukama poslovni broj Rev 423/01 od 5. svibnja 2004. i Rev-x 344/10 od 13. listopada 2010. ili Rev 2911/2014 od 18. prosinca 2014. gdje je glede iste materijalnopravne dileme rečeno:

„Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su odbili tužbeni zahtjev, jer policom osiguranja nije bilo ugovoreno prošireno osiguravajuće pokriće na odštetne zahtjeve osoba koje se ne smatraju trećim osobama.“.

11. Ovakvo stajalište nižestupanjskih sudova prihvaća i revizijski sud. Naime, prema čl. 17. st. 5. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti kod proširenog osiguranja, tzv. B kombinacije svota osiguranja je samostalna i neovisna o svoti osiguranja za osnovno osiguranje. Tom vrstom osiguranja pokrivene su štete koje nastaju zbog smrti ili tjelesne ozljede osobe koja ne spada u krug trećih osoba, npr. kao vozača, te je osiguravatelj u obvezi naknaditi štetu bez obzira na krivnju. (Rev-x 344/10) ili

„Navedenu odredbu uvjeta ima se tumačiti tako da imalac motornog vozila i ovlašteni vozač imaju pravo na naknadu štete od osiguravatelja bez obzira na to postoji li ili ne postoji njihova krivnja za prometnu nezgodu. Svoje interese tuženica kao zajednica osiguranja u odnosu na osobu odgovornu za štetu može štititi u granicama odredbe čl. 939. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – ZOO).

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tuženicu obvezali da naknadi štetu tužiteljici.“ ( Rev-423/01 ), te

„Pravno stajalište prvotuženice sudovi su s pravom otklonili. I prema stajalištu ovog revizijskog suda navedene odredbe Uvjeta osiguranja imaju se tumačiti tako da ovlašteni vozač motornog vozila ima pravo na nadoknadu štete od osiguratelja bez obzira na to postoji li ili ne njegova krivnja za prometnu nesreću.

Osiguravajuće društvo pak svoje interese u odnosu na osobu odgovornu za štetu može štititi u okviru odredbi čl. 939. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 73/91 - u daljnjem tekstu: ZOO).“ ( Rev-3506/1995)

12. Dakle, ovlašteni vozač kao beneficiar osiguranja sa proširenim pokrićem ima pravo na naknadu štete bez obzira je li štetu skrivio ili ne jer vozač se tim proširenim ugovorenim pokrićem ugovora za sebe povoljni položaj koji je izjednačen s položajem treće osobe.

13. S obzirom na izloženo kako sudovi nižeg stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali sve relevantne činjenice i okolnosti odlučne za opseg i visinu štete, ukinute su obje odluke da bi se u ponovljenom postupku sve relevantne činjenice i okolnosti utvrdile i potom donijela nova na zakonu osnovana odluka.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. odlučeno kao u izreci.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud