Poslovni broj: 9 UsI-804/20-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja Ž. V. iz Č., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, 20. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odnosno oglašivanje ništavim rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502- 04/19-01/224, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 10. veljače 2020. i za naknadu štete.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/19-01/224, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 10. veljače 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z, Područne službe Č. KLASA: UP/I-502-04/19-01/12, URBROJ: 338-20-02-19-02 od 25. studenog 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na privremenu nesposobnost za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da podnosi tužbu radi utvrđenja ništetnim odnosno poništenja tuženikova rješenja i radi nadoknade štete. Opisuje da mu tuženik odbija pravo na naknadu plaće od 100% za vrijeme privremenu nesposobnost za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Dodaje da Liječničko povjerenstvo Direkcije utvrđuje da se njegova dijagnoza PTSP F43.1 zbog koje je na bolovanju i proglašen nesposoban za vojnu službu ne može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Iznosi da je njegov liječnik spec. psihijatrije A. T. utvrdila da boluje od PTSP-a, da je stručna procjena ŽB Čakovec od 17. prosinca 2018. utvrdila da su njegove psihičke tegobe povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, da ima nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 19. ožujka 2019. koji potvrđuje da postoji PTSP, da nakon toga ide na komisiju Viših vještaka Zavoda za vještačenje te da oni utvrđuju da postoji bolest PTSP, da je nalazom i mišljenjem vojnog psihologa od 1. rujna 2019. utvrđeno da boluje od PTSP-a. Nastavlja da je 14. kolovoza 2019. na liječničkom pregledu za djelatne vojne osobe utvrđeno da boluje od PTSP-a i da je proglašen nesposoban za vojnu službu i da čeka častan otpust s pravom na invalidsku mirovinu. Navodi da se je hrvatskoj vojsci i obrani Republike Hrvatske pridružio 30. rujna 1991. i da je dragovoljac Domovinskog rata sa 1715 dana borbenog sektora. Dodaje da je na pripremnim radnjama za obranu Republike Hrvatske 1992. ranjen u nogu i da je 20% HRVI. Iznosi da je nagrađen Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti za 5 g., Spomenicom Domovinske zahvalnosti za 25 g., medaljama BLIJESAK i OLUJA. Ističe da su ga svi ti doktori specijalisti osobno pregledali i procijenili da postoji lakši oblik bolest PTSP, a da mu jedino Liječničko povjerenstvo Zavoda koje ga nije ni vidjelo ne prizna da postoji bolest koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu da država ne bi platila koju kunu više za vrijeme bolovanja nakon 42 dana. Iznosi da je prvi puta na bolovanju zbog PTSP i zadnji puta jer je proglašen nesposoban za djelatnu vojnu službu i ide u invalidsku mirovinu. Predlaže poništiti odnosno oglasiti ništetnim rješenja uz naknadu štete.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Opisuje da je tužitelj, koji je od 31. kolovoza 1994. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske, podnio 3. listopada 2019. zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 16. kolovoza 2019. temeljem dijagnoze šifre prema MKB-u: F43.1. Dodaje da je spisu priložena uputnica izabranog doktora izdana 2. listopada 2019. kojim se za osiguranika traži priznavanje dijagnoze šifre prema MKB-u F43.1 posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iznosi da je nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Zavoda od 6. studenog 2019. utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem osiguraniku dijagnoze šifre prema MKB-u: F43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nastavlja da je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, a osnovom postavljenog zahtjeva, donijeto pobijano prvostupanjsko rješenje. Navodi da je u provedbi žalbenog postupka zatraženo sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, a da je isto tijelo vještačenja svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 2. siječnja 2020. utvrdilo da se dg PTSP F43.1 i privremena radna nesposobnost od 16. kolovoza 2019. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Opisano je da se PTSP kod osiguranika javlja 23 godine nakon prestanka ratnih djelovanja, da postoje alternativni psihički poremećaji tako da PTSP kod osiguranika ne udovoljava MKB-10 smjernicama da bi mogao biti uzročno posljedično povezan sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Istaknuto je da PTSP svakako nije dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad. Izneseno je da je uvidom u nalaz psihologijskog testiranja oko dva tjedna nakon početka predmetne privremene nesposobnosti za rad uzrok istog anksiozno depresivni poremećaj zbog laborarnih problema i brige za vlastito tjelesno zdravlje. Dodaje da je slijedom utvrđenog činjeničnog stanja i iznijete stručno-medicinske ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda doneseno pobijano drugostupanjsko rješenje. Napominje da iznijeti tužbeni navodi ne utječu na drugačije odlučivanje. Predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužba.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 3. listopada 2019. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem prava na privremenu nesposobnost za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku odbijen taj zahtjev tužitelja.

8. Člankom 36. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13. i 137/13., dalje: Zakon). propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

9. Nadalje, člankom 39. stavkom 1. točkom 9. Zakona propisano je da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih tim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10. Dok je člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona propisano da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Konačno člankom 41. stavkom 2. Zakona propisano je da naknadu plaće iz članka 39. točke 9. Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

12. Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. siječnja 2020. proizlazi da je uvidom u dopis Ministarstva hrvatskih branitelja i ratni put tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata - dragovoljac, da je u Domovinskom ratu sudjelovao u ograničenim razdobljima od 1992. do 1996., da je i nakon završetka Domovinskog rata zaposlen u MORH-u. Izneseno je da uvidom u ratni put nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju, da također nema podataka da bi tijekom sudjelovanja bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Dodano je da je uvidom u žalbu tužitelja vidljivo da je 1992. ranjen u nogu (uvidom u medicinsku dokumentaciju radilo se o slučajnom prostrijelu metkom kojeg je ispalio suborac), da ima status HRVI 20%, da mu je priznat PTSP kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu ali sa manje od 20% oštećenja, tako da mu temeljem PTSP-a nije priznata invalidnost. Opisano je da je stručnu pomoć psihijatra osiguranik prvi puta zatražio u travnju 2007., zbog generaliziranog anksioznog poremećaja, a da radi u HV-u na održavanju radarskih uređaja, da je unatrag godine dana opterećen somatskim zdravstvenim problemima, da javlja smetnje usnivanja te da je određena medikamentozna terapija. Navedeno je da prema nalazu Vijeća viših vještaka iz lipnja 2019. kod osiguranika postoji blaži oblik PTSP-a sa manje od 20% oštećenja, da je liječen po psihijatru 2007., 2013., 2014. i 2015., sve zbog anksioznosti i depresije, uz prekid liječenja do veljače 2019., kada je postavljena dijagnoza PTSP-a. Nastavljeno je da medicinska dokumentacija u svezi liječenja po psihijatru iz 2013., 2014. i 2015. (anksiozno depresivni poremećaj bez PTSP-a) ne prileži spisu, a da je prema priležećoj medicinskoj dokumentaciji dijagnoza PTSP-a postavljena kod osiguranika prvi puta u kolovozu 2019., 23 godine nakon prestanka sudjelovanja u ratnim događanjima. Istaknuto je da psihologijsko testiranje iz rujna 2019. govori za anksiozno depresivni poremećaj uz naglašene simptome PTSP-a (kao stresogeni čimbenik melanom dijagnosticiran 2017.). Izneseno je da sukladno odredbama formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10/ Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi i dijagnostičke smjernice, Deseta revizija; objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. pod naslovom "The ICD-10, Classification of Mental and Behavioral Disorders". Tenth Revision.") F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci) od djelovanja stresora. Izneseno je da je razvidno da, sukladno MKB-10 smjernicama, ovu dijagnozu nije moguće uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, u promatranom razdoblju (1992. do 1996.) kod osiguranika ta dijagnoza nije postavljena niti je liječen po psihijatru. Navedeno je da se dijagnoza PTSP-a iznimno može postaviti kao "vjerojatna", ako se javi u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja), uz dva uvjeta: tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja. Zaključeno je da je, uvažavajući i ove obligatorne smjernice MKB-10 klasifikacije, razvidno da kod osiguranika postoje i druge mentalne bolesti - alternativni psihijatrijski poremećaji, anksioznost i depresija, zbog laborarnih problema i brige u svezi tjelesnih bolesti, dok potpuna i tipična klinička slika PTSP-a izostaje. Utvrđeno je da je uvažavajući navedeno razvidno da PTSP kod osiguranika, po kriterijima MKB-10 klasifikacije, nije moguće tumačiti kao "vjerojatan uz veliku vremensku odgodu" i nije ga moguće uzročno posljedično povezivati sa ratnim djelovanjima više od 20 godine ranije. Sumarno je navedeno da se radi o osiguraniku koji se od 2007. liječi po psihijatru zbog anksiozno depresivnog poremećaja trigeriranog laborarnim problemima i brigom za vlastito tjelesno zdravlje. Nastavljeno je da zbog istih razloga i psihopatologije koristi i predmetno bolovanje (uvidom u nalaz psihologijskog testiranja učinjenog dva tjedna nakon početka predmetne privremene nesposobnosti za rad). Izneseno je da dio medicinske dokumentacije u svezi liječenja po psihijatru tijekom 2013., 2014. i 2015. osiguranik ne prilaže u spis, a indirektno je razvidno da se u tom razdoblju liječio po psihijatru zbog anksiozno depresivnog poremećaja, a ne zbog PTSP-a. Zaključeno je da se PTSP kod osiguranika ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu 23 godine ranije, da je razvidno da dijagnoza PTSP-a ne udovoljava smjernicama MKB-10 klasifikacije da bi mogla biti uzročno posljedično povezana sa sudjelovanjem. Dodano je da PTSP kod osiguranika svakako nije dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad. Izneseno je da slijedom svega navedenog nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu osiguranika. Ocijenjeno je da se dg: F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj i privremena radna nesposobnost od 16. kolovoza 2019. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Opisano je da se PTSP kod osiguranika javlja 23 godina nakon prestanka ratnih djelovanja, da postoje alternativni psihički poremećaji tako da PTSP kod osiguranika ne udovoljava MKB-10 smjernicama da bi mogao biti uzročno posljedično povezan sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Istaknuto je da PTSP svakako nije dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad. Objašnjeno je da je uvidom u nalaz psihologijskog testiranja oko dva tjedna nakon početka predmetnog bolovanja uzrok istog anksiozno depresivni poremećaj zbog laborarnih problema i brige za vlastito tjelesno zdravlje.

13. Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, koji je jasan i obrazložen, utvrđeno je da je pravilno u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem predmetne nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, iz tog nalaza, mišljenja i ocjene utvrđeno je da predmetna privremena nesposobnost nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu u smislu članka 39. stavka 1. točke 9. Zakona.

14. Nadalje, ne postoji niti jedan razlog iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21.) zbog kojih bi se oglasilo ništavim osporavano rješenje.

15. Konačno kako tužitelj nije uspio u glavnom zahtjevu neosnovano zahtjeva naknadu štete.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

.

U Zagrebu 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Vanja Crnković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).