REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2895/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Klokočovnik i Partneri, Zagreb, protiv tuženika Uniqa osiguranja d.d. Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333, kojeg zastupa Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-969/2016-2 od 26. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2344/10-80 od 6. lipnja 2016., u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-969/2016-2 od 26. srpnja 2017. u dijelu pod točkom II. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2344/10-80 od 6. lipnja 2016. u dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos 15.942,50 kn od 24. svibnja 2007. do 5. lipnja 2016. i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos 15.942,50 kn tekuće i za razdoblje od 24. svibnja 2007. do 5. lipnja 2016. po stopi određenoj do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja RČ za naknadom troškova revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.942,50 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.06.2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 17.056,76 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.06.2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 15.942,50 kuna za razdoblje od 24.05.2007. godine do 05.06.2016. godine, kao i sa preostalim zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dio dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.896,76 kuna tekuće i to na iznos od 510,00 kuna od 20.04.2010. godine pa do 05.06.2016. godine te na iznos od 2.386,76 kuna od 19.02.2011. godine pa do 05.06.2016. godine."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se odbija, kao neosnovana, žalba tuženika Uniqa osiguranja d.d. Zagreb te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36 Pn-2344/10-80 od 6. lipnja 2016. u odluci o glavnoj stvari s pripadajućim zateznim kamatama na glavni iznos (dio toč. I).

II. Djelomično se odbija, kao neosnovana, žalba tužitelja RČ te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (toč. II).

III. Djelomično se uvažava žalba tuženika, a djelomično se odbija žalba tužitelja i preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na iznos parničnog troška (dio toč. I) te se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15. 806,76 kn.

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je pod točkom II. izreke odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na dio kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete na vozilu od 15.942,50 kn tekuće od 25. svibnja 2007. do 5. lipnja 2016., reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske presude preinače u pobijanom dijelu na način da se dosudi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos glavnice tekuće počev od 24. svibnja 2007. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva).

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Tužitelj je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:

„Ima li oštećenik, kojem je šteta nastala u prometnoj nezgodi, pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete na vozilu od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku (odgovornom osiguravatelju) ako odgovorni osiguravatelj (ovdje tuženik) u zakonom propisanom roku (kako je određeno čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05)) ne dostavi oštećeniku obrazloženu ponudu za naknadu štete/utemeljeni odgovor i ako oštećeniku u istom roku ne isplati nesporni iznos naknade štete, a kako to određuje prisilna odreda (ius cogens) čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?"

8. Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revident se poziva na odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-251/08-2 od 17. lipnja 2008., Gž- 2902/11 od 20. veljače 2012., Gž-1565/15 od 8. travnja 2016. i Gž-2151/14 od 30. ožujka 2015., odluku Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1477/14 od 17. travnja 2015., odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-60/10 od 25. ožujka 2010., te na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1/12 od 16. siječnja 2012. i Gžn-1068/13 od 4. ožujka 2014., navodeći da je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci u suprotnosti s pravnih shvaćanjem izraženim u naprijed navedenim odlukama drugih drugostupanjskih sudova.

9. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.

11. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete nastale na vozilu tužitelja.

12. U revizijskom stupnju postupka sporno je teku li zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju u mirnom postupku ili od dana donošenja prvostupanjske presude.

12.1. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da je 18. svibnja 2007. došlo do predmetne prometne nezgode, za koji štetni događaj i nastalu štetu su sudionici predmetnog štetnog događaja (vozač vozila tužitelja i osiguranik tuženika) suodgovorni svaki u omjeru 50% : 50%,

- da je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Srećka Hlišća utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, a da visina štete iznosi ukupno 31.885,00 kn (odnosno 15.942,50 kn s obzirom da je vozač tužiteljevog vozila pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%).

12.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu naknade imovinske štete u iznosu 15.942,50 kn pozivom na odredbe čl. 1072. st. 2., čl. 1085., čl. 1090. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od presuđenja do isplate pozivom na odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO.

12.3. Nadalje, s obzirom da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, sudovi su, ocjenjujući da se radi o iznosu nenovčane imovinske štete čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude (a visina je utvrđena tijekom prvostupanjskog postupka) zaključili da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tekuće od 24. svibnja 2007. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva), već da tužitelju sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate s početkom tijeka od dana donošenja prvostupanjske presude. Zbog toga su za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude sudovi odbili kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos, ocjenjujući pri tom da je pogrešno pozivanje tužitelja u vezi ovog spornog pitanja na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, dalje: ZOOP).

13. Navedeno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. i dr., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13.1. Slijedom svega navedenoga, tužitelju bi sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP pripadalo pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. Zbog navedenog, a uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev – zahtjev za naknadu štete 24. svibnja 2007. (list 147-150), ovaj sud je ocijenio da tužitelju na dosuđeni iznos naknade imovinske štete u iznosu 15.942,50 kn pripadaju zatezne kamate tekuće i za razdoblje od 24. svibnja 2007. do 5. lipnja 2016.

15. Stoga je valjalo na temelju odredbi čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

16.1. Međutim, preinačeni dio nižestupanjskih odluka (a time i osnovanost revizije) odnosi se na dio sporednog zahtjeva, pa prihvat predmetne revizije nema utjecaj na odluku o troškovima parnice iz nižestupanjskih odluka (čl. 154. st. 3. ZPP), niti je, s obzirom na konačan uspjeh revizije, tužitelju trebalo priznati troškove pravnih lijekova.

17. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova ove revizije i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud