REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2856/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mato Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1688/15-2 od 8. ožujka 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2965/15-16 od 30. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja SA prihvaća se i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1688/15-2 od 8. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2965/15-16 od 30. lipnja 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

»Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, isplatiti tužitelju, SA iz [adresa], iznos od 41.688,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 1997. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koja na iznos od 34.923,30 kn na ime neisplaćenih mirovina teče od dana 14. studenoga 2011. godine pa do isplate, a na iznos od 6.765,27 kn na ime dospjelih zateznih kamata teče od dana 14. studenoga 2011. godine, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak."«

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13. - dalje: ZPP) navodeći da reviziju podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu uz naknadu parničnog troška tužitelju.

4. Tužitelj u reviziji u suštini postavlja pitanje je li nakon donošenja rješenja kojim se pripadnicima HVO priznaje pravo na invalidsku mirovinu, neprovođenjem tog rješenja o mirovini zbog neispunjenja uvjeta osiguranja sredstava u Državnom proračunu, posebice kroz duže vremensko razdoblje došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužitelja zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/16 – dalje: Konvencija).

5. Po ocjeni ovog suda postavljeno pitanje je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranja svih u njegovoj primjeni.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija je osnovana.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

8.1. Prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.2. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg pitanja je revizija podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koja se na to pitanje odnose.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu djelomično neisplaćene invalidske mirovine na temelju pravomoćnog rješenja tuženika od 12. prosinca 2007. za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. studenoga 2007.

10. Polazeći od utvrđenja:

- da je rješenjem tuženika od 12. prosinca 2007. (pogrešno naznačeno 17. prosinca 2007.), tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, kod koga je nastao trajni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan 60% ranjavanjem zadobivenim u BiH a dijelom 40% bolešću izvan tih okolnosti, priznato počev od 1. srpnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,

- da se potraživanje tužitelja temelji na rješenju tuženika na koje se tužitelj nije žalio, te koje je stoga steklo svojstvo pravomoćnosti, konačnosti i ovršnosti,

- da se u izreci rješenja tuženika (koje sadrži odgodni uvjet) navodi da će zaostale mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 30. studenoga 2007. biti isplaćene kad za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske,

- da je tuženik isplatio tužitelju 14. studenoga 2011. razliku dijela neisplaćene mirovine za 2006. u iznosu 12.129,66 kn,

- da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka proizlazi da je prema zakonskom redoslijedu plaćanja tuženik uplatom 14. studenoga 2011. podmirio dio kamata na glavnicu, da ostatak duga iznosi ukupno 41.688,57 kn, i to iznos od 34.923,30 kn na ime glavnice te iznos 6.765,27 kn na ime dospjele a nepodmirene kamate, a ako tužitelj potražuje kamatu na zakašnjelo plaćanje mirovina za 2006. godinu i mirovine za 2007. godinu, tada potraživanje tužitelja iznosi 27.793,64 kn na ime glavnice s kamatom od dana 15. prosinca 2007., te iznos od 6.562,64 kn na ime kamate na zakašnjelo plaćanje,

- da tuženiku, kao korisniku državnog proračuna, do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, nisu osigurana sredstva u Državnom proračunu za isplatu invalidskih mirovina koje tužitelj potražuje u predmetnoj parnici (za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. studenoga 2007.),

sudovi su odbili predmetni tuženi zahtjev ocjenjujući da se na temelju odredbe čl. 129. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04., 92/05., 02/07. i 107/07) sredstva za ostvarivanje prava iz tog zakona i za ostvarivanje prava koja su priznata tim zakonom i koja bi pripadala po posebnim propisima osiguravaju iz Državnog proračuna, a s obzirom da sredstva nisu osigurana u Državnom proračunu za tu namjenu, zaključili su da tražbina tužitelja nije dospjela.

11. Naime, nije sporno da je pravomoćnim rješenjem tuženika, tužitelju priznato, počev od 1. srpnja 2006. pa ubuduće, pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, te da je u izreci tog rješenja navedeno da će zaostale mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 30. studenoga 2007. biti isplaćene kad za to budu osigurana sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, kao i da je u postupku utvrđeno da tuženiku do zaključenja glavne rasprave nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske za isplatu invalidskih mirovina.

11.1. Sporno je međutim, je li tužitelju, kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu 12. prosinca 2007., zbog neispunjenja uvjeta osiguranja sredstava u Državnom proračunu kroz dužni vremenski period, došlo do nezakonitog miješanja u njegovo vlasništvo zajamčeno odredbom čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

12. O navedenom pitanju Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) je u predmetu Nedić i Džojić protiv Hrvatske (broj zahtjeva 26813/15 i 18153/16) ponovio svoje pravno stajalište kako nemogućnost izvršenja pravomoćne odluke kojom je podnositelju priznat novčani iznos predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine. Potvrdio je da se poneko kašnjenje s izvršenjem može opravdati posebnim okolnostima, ali je istakao da državno tijelo ne može navesti nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke. ESLJP je utvrdio da su predmetne pravomoćne oduke upravnih tijela ostale neizvršene u razdoblju od devet godina jer odgovarajuća sredstva za njihovo ispunjenje nisu bila predviđena u Državnom proračunu. S obzirom na to da su u njegovoj dosadašnjoj praksi (ESLJP) puno kraća kašnjenja utvrđena pretjeranim, ESLJP nije našao nikakvih razloga da odstupi od te prakse u ovim predmetima pa je utvrdio povredu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

13. U konkretnom slučaju tužitelj u predmetnom zahtjevu traži isplatu invalidskih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. studenoga 2007. (zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose, kao i zakonske zatezne kamate na zakašnjelo isplaćene mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006.), a koje mirovine tužitelju nisu isplaćene kroz razdoblje duže od devet godina, računajući od donošenja rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na mirovinu (12. prosinca 2007.) pa do pravomoćnog okončanja ovog postupka (8. ožujka 2017.) slijedom čega je predmetno pravomoćno upravno rješenje tuženika ostalo neizvršeno.

13.1. Prema shvaćanju ovog suda, u situaciji kada stranka primi rješenje državnog tijela o priznanju određenog prava (u konkretnom slučaju prava na invalidsku mirovinu), pa makar to rješenje bilo uz odgodni uvjet da će priznato pravo biti isplaćeno kad za to budu osigurana sredstva u Državnom proračunu, državno tijelo je (neovisno o tome jesu li sredstva namijenjena isplati tog potraživanja bila osigurana u Državnom proračunu) dužno ispuniti svoju pravomoćnim rješenjem utvrđenu obvezu. To stoga što nema opravdanih razloga da se stranka, kojoj je pravomoćnim rješenjem državnog tijela određeno neko pravo, predugo zadržava u neizvjesnosti (u konkretnom slučaju duže od devet godina), s obzirom da stranka kojoj je pravomoćnim rješenjem državno tijelo priznalo neko pravo opravdano očekuje da će to državno tijelo i postupiti po tom rješenju i da će njegovo potraživanje biti ispunjeno. 13.2. Stoga ovaj sud smatra, u duhu prakse ESLJP, te Ustavnog suda Republike Hrvatske, da nedostatak sredstava za izvršenje premetne obveze, pa i u situaciji da ta sredstava nisu osigurana u Državnom proračunu, ne može biti izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke, slijedom čega postavljeni uvjet, osiguranje sredstava u državnom proračunu, za ispunjenje obveze koji je rezultirao nemogućnošću tužitelja da ishodi izvršenje rješenja kojim mu je priznato pravo na isplatu mirovine, predstavlja prekomjeran teret za tužitelja i neopravdano zadiranje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva.

14. Slijedom navedenog su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev.

15. Stoga, s obzirom da zbog pogrešnog zaključka da zbog neosiguravanja sredstava u Državnom proračunu tražbina tužitelja nije dospjela i posljedično tome zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nisu utvrđene sve odlučne činjenice u pravcu kada dospijeva tražbina tužitelja, te također i od kada teku zatezne kamate na to potraživanje, nema uvjeta za preinaku presuda sudova u postupku koji je prethodio reviziji. Zbog toga je valjalo ukinuti obje presude sudova koji su prethodili reviziji na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točke I. izreke ovog rješenja).

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaze po prijedlozima stranaka, utvrditi činjenice koje su bitne za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

16.1. Pri tom se napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 267/2019-2 od 14. lipnja 2022. izrazio pravno shvaćanje: "kako je u konkretnom slučaju rješenjem tuženika određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju dužniku (tuženiku) kada se osiguraju sredstva u Državnom proračunu.. .., pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 176. Zakona o obveznim odnosima) valjalo je zaključiti da je potraživanje tužitelja dospjelo danom podnošenja tužbe sudu. Tuženik je zakasnio s ispunjenjem novčane obveze u trenutku podnošenja tužbe... i taj dan predstavlja primjeren rok za ispunjenje njegove obveze pa stoga tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od tog datuma."

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud