Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2102/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužiteljice H. I., OIB: …, K., M., i drutotužitelja H. T., OIB: … K., M., oboje zastupani po punomoćniku A. Š., odvjetniku u T., protiv tužene D. C., OIB: …, Z., zastupana po punomoćniku I. Š., odvjetniku u T., radi stvarne činidbe, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2096/2020 od 17. svibnja 2022. godine, dana 20. srpnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužene kao osnovana i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2096/2020 od 17. svibnja 2022. godine u točki II izreke u dijelu u kojem je određeno da tužena sama snosi svoj trošak postupka i rješava:

Nalaže se prvo i drugotužiteljima da tuženoj naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kn u roku od 15 dana.

II Nalaže se prvo i drugotužiteljima da tuženoj naknade trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Tužba je povučena u ovoj pravnoj stvari.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak. "

2. Protiv ovog rješenja pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužena sama snosi svoj trošak postupka žali se tužena, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da je uvidom u spis utvrđeno da je 23.06.2020.g. zaprimljena tužba tužitelja protiv tužene radi uspostave vlastitog mjerila a iz dopisa Vodovoda i kanalizacije od 23.12.2021.g. utvrđeno da je tužena C. D. zatražila vodovodni priključak dana 05.06.2020.g. i koji je izvršen 12.05.2021.g. koji se vodi na ime C. D. dok je vodovodni priključak na adresi … S. V. promijenjen s imena G. Š. pok. S. koji se kao vlasnik vodio od 1987.g. na ime tužitelja dana 09.07.2019.g. to je sud utvrdio da je tužena svojim ponašanjem tužitelju prouzročila trošak jer je zatražila priključak 05.06.2020.g. a po zaprimanju tužbe tužitelja od 23.06.2020.g. tu činjenicu prikrila, protivila se istoj odnosno tijekom postupka došlo je do uspostave posebnog mjerila na ime tužene i iz kojih razloga je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak a sukladno čl. 154 st. 2 ZPP.

5. Ovo stajalište suda prvog stupnja nije pravilno.

6. Sukladno čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a po st. 2. toga članka, iznimno od st. 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

7. Prvo i drugotužitelji (dalje tužitelji) na ročištu koje je zakazano dana 17. svibnja 2022. godine samo su izjavili da povlače tužbu bez navođenja razloga zbog čega to čine, a jedino bi se iz njihovog očitovanja s ročišnog zapisnika od 14. veljače 2022. godine dalo zaključiti da to čine zato što je tužena zatražila i dobila svoj samostalni vodovodni priključak, ali su i dalje ostali kod tužbe i tužbenog zahtjeva te predložili izvođenje dokaza.

8. Odgovara da iz stanja spisa, i to dopisa Vodovod i kanalizacija S. proizlazi da je to tužena učinila dana 5. lipnja 2020. godine, dakle, prije podnošenja tužbe s tim da je priključak izveden dana 12. svibnja 2021. godine, dakle, u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka.

9. Nadalje, iz stanja spisa, i to podneska tužitelja od 1. listopada 2021. godine jasno proizlazi da su tužitelji naveli da im je počam od 14. rujna 2021. godine poznato da je tužena uspostavila vlastito vodovodno mjerilo, a da je to tako o tome su i naknadno obaviješteni na ročištu od 14. veljače 2022. godine kada im je na tom ročištu od strane suda prezentiran dopis Vodovoda i kanalizacije S. iz kojeg proizlazi da je tužena zatražila vodovodni priključak 5. lipnja 2020. godine, a da je isti izveden 12. svibnja 2021. godine, a na što tužena glede roka izvođenja radova nije mogla imati utjecaj.

10. Dakle, ukoliko je razlog povlačenja tužbe tužitelja taj što je tužena uspostavila svoj vlastiti vodovodni priključak, onda se ne može reći da su tužitelji odmah povukli tužbu nakon udovoljenja njihovom zahtjevu obzirom da i nakon što su se očitovali o datumu svog saznanja za uspostavu samostalnog vodovodnog priključka od strane tužene, nisu povukli tužbu nego su i dalje pristupali na ročišta i predlagali dokaze na osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

11. Osim toga, a kako to pravilno tužena ističe u žalbi, ne može se reći da je tužena uspostavom samostalnog vodovodnog priključka udovoljila zahtjevu tužitelja obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja bio usmjeren na to da se naloži tuženoj da plati troškove priključenja i uspostave vlastitog vodovodnog mjerila od javne vodovodne mreže do vlastitog stana, da se naloži tuženoj da ukloni interno mjerilo i prekine opskrbu vode vlastitog stana, a što ni jedna stranka glede uklanjanja internog mjerila ne tvrdi da se je to i učinilo, te je od strane tužitelja traženo da se naknade tužiteljima troškovi ugradnje internog mjerila u iznosu od 4.940,00 kn, dakle, može se zaključiti da je tužena samo djelomično, a ne u cijelosti, udovoljila tužbenom zahtjevu pa su stoga tužitelji u obvezi tuženoj naknaditi parnični trošak.

12. Tuženoj, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada za sastav dva podneska temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za pristup na šest ročišta po 1.000,00 kn te temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife za pristup na jedno ročište 250,00 kn što onda ukupno čini 8.250,00 kn pri čemu valja reći da nije zatražen PDV (moguće je da tužena nije platila taj PDV svom punomoćniku iz razloga što nije obveznik PDV, a nije na ovom sudu da to ispituje ako ga stranka ne traži), pa je stoga temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I izreke.

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 10. toč. 5. Tarife uz napomenu da također nije zatražen PDV pa glede toga ovaj sud upućuje na gornji dio obrazloženja (točka II).

U Zagrebu, 20. srpnja 2022. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.