REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1965/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Afrotropic Cocoa Processing Company Limited PMB 1, Kanda Post Office, Kanda Highway, Acra – Ghana, OIB: 4445821484, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zvečevo d.d., Požega, Kralja Zvonimira 1, OIB: 40479860551, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik u Požegi, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3180/2021-3 od 23. studenoga 2021. u t. 1. njene izreke kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-160/2018-65 od 19. travnja 2021., u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3180/2021-3 od 23. studenoga 2021. u t. 1. njene izreke radi pravnog pitanja koje glasi:

„Može li punomoćnik po zaposlenju ovjeriti izvod otvorenih stavki u sklopu svojih redovnih radnih obveza i u granicama poslova koje obavlja te time priznati dug i prekinuti tijek zastare?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena tako da je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan radi dva pravna pitanja od kojih prvo navedeno glasi onako kako je citirano u izreci ovoga rješenja.

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je naveo da ga smatra neosnovanim.

3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da je udovoljeno uvjetima za to da se tužitelju dopusti revizija u odnosu na pitanje citirano u izreci ovoga rješenja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. toga Zakona.

4.1. Naime, predmetna je drugostupanjska odluka zasnovana na pravnom shvaćanju prema kojem se „priznanje duga može učiniti potvrđivanjem izvoda iz otvorenih stavaka koji su potpisali zastupnici obaju trgovačkih društava te koji izvod je ovjeren pečatom od strane obiju stranaka“ odnosno da je „da bi priznanje duga potvrđivanjem izvoda iz otvorenih stavaka bilo valjano potrebno da isti izvadak iz otvorenih stavki potpisu članovi uprave u ime društva pri čemu moraju navesti tvrtku društva i svoje svojstvo člana uprave“, dok prvostupanjski sud smatra da značaj priznanja duga za dužnika (ovdje tuženika) kojim se prekida zastara ima priznanje duga koje je u pisanom obliku očitovala osoba koja radi u tuženikovoj financijskoj službi i koja je tako postupila kao punomoćnik po zaposlenju u smislu odredbe čl. 43. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93).

4.2. Tužitelj je u prijedlogu ukazao na presudu ovoga revizijskog suda poslovni broj Revt 97/2003 od 22. prosinca 2005., u kojoj je u vezi s problematikom valjanosti priznanja duga s obzirom na osobu koja je za trgovačko društvo dug priznala i utjecaja takve dispozicije na prekid zastare u skladu s odredbom čl. 387. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 88/01 i 112/99) odnosno sadržajno identičnom odredom čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) izraženo pravno shvaćanje prema kojem je „pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da voditeljica financijske službe nije ovlaštena potpisivati financijske dokumente koji bi obvezivali tuženika“, zatim, da „za potpisivanje svakog pojedinog financijskog dokumenta koji se temelji na istinitom činjeničnom supstratu nije potrebno ovlaštenje direktora jer je upravo dužnost voditelja financijske službe potpisivati takvu financijsku dokumentaciju ...“ te da se takvo postupanje smatra „obavljanjem onih poslova koji po redovitom tijeku stvari uključuju poduzimanje određenih pravnih radnji, koje poduzima osoba u granicama poslova koje obavlja, kako izrijekom propisuje odredba članka 43. st. 1. ZTD.“ Tako proizlazi da je riječ o pravnom pitanju o kojem predmetna drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskoga suda, zbog čega reviziju valja dopustiti na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP.

4.3. Kako je, međutim, u presudi poslovni broj Revt 54/05-2 od 11. ožujka 2009. ovaj revizijski sud izrazio i shvaćanje prema kojem je „priznanje duga koje se daje u pisanom obliku pravno relevantno ako je isprava u kojoj je to priznanje dano potpisana po osobi koja takva očitovanja za tuženika može dati, a to je samo njegov ovlašteni zastupnik – osoba koja je u registru trgovačkog suda upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika“, proizlazi, iako se tužitelj na tu odluku nije pozvao, da je riječ i o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, što pitanju daje i značaj važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 3. ZPP.

5. Stoga je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

6. U odnosu na drugo u prijedlogu postavljeno pitanje, ono koje se odnosi na značaj djelomične otplate duga za pitanje njegova priznanja i, tako, za prekid zastare, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP jer se ne radi o pitanju važnom za odluku u sporu. Naime, predmetna drugostupanjska presuda nije zasnovana na pravnom shvaćanju u svezi s tom problematikom, što je potvrdio i tužitelj u prijedlogu, navevši da su se nižestupanjski sudovi „usredotočili samo na problematiku priznanja duga ovjeravanjem izvoda otvorenih stavki dok su potpuno zanemarili ove uplate koje je tuženik nesporno vršio tužitelju.“. No, ako tužitelj prigovara ovakvom postupanju sudova, trebao je u vezi s tim postaviti postupovnopravno pitanje, a ne materijalnopravno pitanje koje se odnosi na shvaćanje o značaju djelomične otplate duga na zaključak o njegovu priznanju.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić

Broj zapisa: eb30f-8d763

Kontrolni broj: 0c166-ba86f-8dca3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKO ŠARIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.