Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1740/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak,kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja agencije, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i Š. iz Z.1 , protiv tuženika Grada P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr.sc. Š. P. i N. S. iz Z.2 , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1842/2017-165 od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada P., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1842/2017-165 od 21. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 298.421,76 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. kolovoza 2005. pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč.I. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (toč.II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik.

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14 i 70/19

- dalje: ZPP).Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 298.421,76 kn sa zateznim kamatama, a koji se odnosi na troškove čuvanje zgrade prema Ugovoru o čuvanju stambene građevinu u P. (dalje: Ugovor o čuvanju) koji je sklopljen s društvom G. I. d.o.o. Z.1 dana 5. srpnja 2005.

6. Osnovni prijepor između stranaka je naknada štete koju je tužitelj pretrpio zbog zakašnjenja tuženika u ispunjenju ugovorne obveze iz čl.4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnje stambene građevine prema provedbenom programu društveno poticajne stanogradnje od 28.kolovoza 2003. (dalje: Ugovor o međusobnim pravima i obvezama). Tijekom postupka donesena je presuda poslovni broj P-1390/15 od 24. studenog 2016. koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 573/17-2 od 12. rujna 2017 potvrđena (u dijelu pod toč. I. i toč. II. izreke), a ukinuta u dijelu pod toč. II. izreke i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Tijekom postupka utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o međusobnim pravima obvezama od 28.kolovoza 2003.

- da tuženik nije ispunio obveze preuzete navedenim Ugovorom o međusobnim pravima obvezama , definirane u odredbi čl. 4. tog Ugovora

- da je čl. 5. Ugovora o međusobnim pravima obvezama utvrđen rok na način da će se poslovi izvršiti u rokovima utvrđenim terminskim planom građenje i to najkasnije do dovršetka građevinsko-obrtničkih radova, odnosno potpunog dovršetka građevine - da iz zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 9.srpnja 2004. proizlaze primjedbe inspektora i predsjednika povjerenstva te je dan rok od 30 dana za otklanjanje ti nedostataka, nakon čega se može izdati uporabna dozvola

- da iz dopisa tuženika tužitelju od 30.rujna 2004. i 2.prosinca 2004. proizlazi da sam tuženik navodi kako sve radove koje je preuzeo kao obvezu nisu završeni na vrijeme

- da iz zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 20.listopada 2006. proizlazi kako su u potpunosti, te je izvršeno spajanje instalacija objekta na infrastrukturne instalacije, vodovod, električnu mrežu i osiguran vatrogasni pristup objektu i parking - da je uporabna dozvola za objekt izdana 30.listopada 2006.

- da tuženik nije priložio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je sukladno Ugovoru izvršio sve radove koje je preuzeo kao obvezu

- da je Ugovor o čuvanju od dana 5. srpnja 2005. sklopljen između tužitelja (kao naručitelja) i G. I. d.o.o., kao izvoditelja, radi čuvanja stambene građevine u P. u vremenu od dovršenja građevine do primopredaje

- da čl. 2. Ugovora o čuvanju stranke suglasno utvrđuju da je izvoditelj sagradio građevinu 9. srpnja 2004. godine kada je bio tehnički pregled o kojem je sastavljen zapisnik i da za predmetnu građevinu nije ishođena uporabna dozvola jer Grad P. nije izvršio svoje obveze glede opremanja građevine komunalnom i drugom infrastrukturom,

- da čl. 3. Ugovora o čuvanju stranke suglasno utvrđuju da je zbog navedenih okolnosti naručitelj u obvezi izvoditelju naknaditi troškove dodatno nastale za čuvanje stambene građevine u razdoblju za koje je produljen rok predaje građevine i to u visini od 28,00 kn po satu, da se ukupna visina naknade za 360 dana čuvanja objekta utvrđuje se u neto iznosu od 244.608,00 kn što s PDV iznosi 298.421,76 kn, što se naručitelj obvezuje platiti izvoditelju putem ispostavljene situacije u roku od 30 dana od dana zaprimanja iste.

8. Na okolnost stvarne i opravdane potrebe čuvanja građevine, kao i osobe koja je u obvezi podmiriti nastale troškove izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku G. L. iz kojeg u bitnom proizlazi da ne priznaje troškove čuvanja građevine jer smatra da ti troškovi nisu nužni s obzirom da je zgrada bila zaključana. Radi očitovanje na iznesene prigovore tužitelja vještak je u usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 16. lipnja 2014. istakao da je obveza čuvanja, ograđivanja, osiguranja i slično potrebna za vrijeme izvođenje radova radi neovlaštenih ulazaka, krađa otvorene zgrade i slično dok nakon tehničkog pregleda i izdavanja uporabne dozvole to više nije gradilište, već je to dovršena građevina čije čuvanje može biti tretirano nekim drugim zahtjevima ili propisima.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina A. V. slijedi da je uobičajen postupak izvođača ugovaranje čuvanja gradilišta od uvođenja u posao do primopredaje naručitelju i u pravilu izvođači taj trošak uračunaju prilikom davanje ponude. U predmetnom slučaju, nakon tehničkog pregleda nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole, a samim tim i primopredaje te su za izvođača nastali neplanirani troškovi. Kako isti nisu nastali njegovom krivnjom jer je izvođač u kratkom roku uklonio svoje nedostatke što je vidljivo u izvješću nadzornog inženjera od 5. listopada 2004., isti se smatraju naknadnim radom kao što je i naznačeno u ponudi izvođača od 13. lipnja 2005. godine. Iz ugovora o čuvanju u čl. 3. jasno je navedeno da se naručitelj obvezuje nadoknaditi dodatno nastale troškove. Mišljenje vještaka je da je nužno, uobičajeno i u skladu s pravilima struke dovršenu, zatvorenu i zaključanu zgradu bez obzira na nedovršeni okoliš čuvati iz razloga što se to još smatra gradilištem, a ne zgradom jer nije došlo do izdavanja uporabne dozvole, a samim tim i primopredaje naručitelju. U očitovanju na prigovore tuženika vještak je na ročištu održanom dana 9.ožujka 2022. naveo da budući da zgrada nije prošla tehnički pregled da se ista i dalje smatra gradilištem te da je istu uobičajeno čuvati iako čuvanje zakonski nije propisano. Pod čuvanjem ne smatra se ograđivanje gradilišta radi pristupa neovlaštenim osobama već isključivo u pogledu osiguranja imovine gradilišta, da trošak čuvanja za vrijeme građenja pa do ishođenja uporabne dozvole unutar ugovornog roka ili unutar priznatog produženja toga roka trebalo bi biti na teret izvođača koji je taj trošak ukoliko ga je planirao već ukalkulirao u svoju ponudu, a ako je to izvan toga roka isti se smatra radom izvan troškovnika odnosno naknadnim radom koji bi se trebao posebno obračunati neovisno o ponudi. Vezano za prigovor tuženika, da je njegov nalaz i mišljenje oprečan nalazu i mišljenju vještaka G. L. vještak je ukazao na dopunsko očitovanje vještaka na ročištu od 16. lipnja 2014. iz kojeg proizlazi da nakon što je na građevini izvršen tehnički pregled i ishođena uporabna dozvola prema tada važećem Zakonu o gradnji ta građevina se smatra dovršenom te u tom smislu nije potrebno organizirati daljnje radnje, kao što je čuvanje. Zaključno, vještak je naveo da kako nije ishođena uporabna dozvola to se građevina ne može smatrati dovršenom.

10. Polazeći od utvrđenja da je za tužitelja nastao trošak čuvanja zgrade zbog zakašnjenja tuženika u ispunjenju svoje obveze (čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama), da je tužitelj kao oštećenik bio dužan poduzeti sve razumne mjere da smanji štetu,a to znači osigurati i nedovršenu građevinu u pravcu sprečavanja još veće štete, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu, pa pozivom na odredbu čl.342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), prihvaća zahtjev tužitelja, i odlučuje kao u izreci.

11. Suština žalbenih navoda svodi se na osporavanje utvrđenje suda prvog stupnja da je trošak čuvanja zgrade dužan podmiriti tuženik, pri čemu se tuženik pozvao na utvrđenje vještaka A. V. kako trošak čuvanja zgrade uopće nije zakonski propisan, kao i vještaka G. L. da dovršenu zgradu nema potrebe čuvati, ukazujući da je u tom dijelu u pobijanoj presudu izostalo valjano obrazloženje što opravdava potraživanje za podmirenje troškova čuvanja zgrade, čime ju postupku počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP.

12. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

13. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

14. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

15. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

16. U vrijeme zaključenja Ugovora o čuvanju na snazi je bio Zakon o gradnji („Narodne novine“, broj: 175/03, 100/04) koji u čl. 4. propisuje da je uporabljiva građevina jest ona građevina za koju je izdana uporabna dozvola. Jednako tako bilo je propisano i odredbom čl. 68. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 52/99, 75/99, 117/01, 47/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o građenju od 21. siječnja 2003.

17. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da je Ugovor o čuvanju sklopljen dana 5. srpnja 2005., dakle prije izdavanja uporabne dozvole, pri čemu iz nalaza i mišljenja vještaka A. V., koji je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti proizlazi da je uobičajeno i u skladu s pravilima struke dovršenu, zatvorenu i zaključanu zgradu, bez obzira na nedovršeni okoliš čuvati iz razloga jer se to još smatra gradilištem, a ne zgradom jer nije došlo do izdavanja uporabne dozvole, a samim time i primopredaje naručitelju. Navedeno utvrđenje nije oprečno usmenom očitovanju vještaka G. L. danom na ročištu održanom 16. studenog 2014. u bitnoj okolnosti do kada traje obveza čuvanja građevine, kao i kada se građevina smatra dovršenom, a što je, sukladno tada važećem Zakonu o gradnji, tek nakon što je na građevini izvršen tehnički pregled i ishođena uporabna dozvola i nakon čega nije potrebno organizirati daljnje radnje, kao što je čuvanje.

18. Stoga žalbeni navodi tuženika, kojima se kao dokaz svojih tvrdnji, poziva na dijelove nalaza i mišljenja vještaka G. L. i vještaka A. V. koji mu idu u prilog, ne sagledavajući iste u cijelosti nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

19. Ugovor o čuvanju sklopljen je 5. srpnja 2005., dakle prije izdavanja uporabne dozvole iz čega proizlazi zaključak da je predmetna građevina čuvana u razdoblju do izdavanja uporabne dozvole.

20. Točno je da iz nalaza i mišljenja vještaka G. V. proizlazi da trošak čuvanja zgrade nije zakonski normiran, no jednako tako mišljenje je vještaka da je nužno, uobičajeno i u skladu s pravilima struke dovršenu, zatvorenu i zaključanu zgradu, bez obzira na nedovršeni okoliš čuvati iz razloga jer se to još smatra gradilištem, a ne zgradom jer nije došlo do izdavanja uporabne dozvole, a samim time i primopredaje naručitelju.

21. Pritom valja imati u vidu i da je oštećenik dužan poduzeti sve što je u njegovoj moći da štetu smanji (u konkretnom slučaju osigurati predmetnu nedovršenu građevinu od mogućeg nastanka veće štete).

22. Kako je tijekom ranijeg postupka utvrđeno da nakon tehničkog pregleda u srpnju 2004. nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole, a samim time i primopredaje i to zbog neispunjenja obveza od strane Grada P. iz čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnje, da je tužitelj opomenama od dana 26. travnja i 11. lipnja 2004. na isto upozoravao tuženika te su nastali neplanirani troškovi, da je izvođač u kratkom roku uklonio svoje nedostatke što je vidljivo u izvješću nadzornog inženjera od 5. listopada 2004., no za tužitelja je nastala štete u visini troškova čuvanja zgrade zbog zakašnjenja tuženika u ispunjenju svoje obveze, to je sud prvog stupnja prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

23. U odnosu na žalbene navode da sud prvog stupnja nije vrednovao čl.8. Ugovora o građenju sklopljenog između tužitelja, kao naručitelja i G. I. d.o.o., kao izvoditelja dana 21. siječnja 2003., kojim člankom Ugovora je utanačeno kako se izvoditelj obvezuje po zaključenju Ugovora osigurati zgradu do dobivanja uporabne dozvole te policu vinkulirati u korist naručitelja valja reći da te činjenične tvrdnje tuženik nije isticao niti dokazivao tijekom postupka, pa isti nisu od utjecaja na pravilnost odluke jer se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi ne mogu s uspjehom i tek po prvi put isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

24. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.