REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 181/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljanom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnom stvari tužitelja J. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M. odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1382/2014-2 od 20. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-485/10 od 13. siječnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1382/14-2 od 20. prosinca 2017. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-485/10 od 13. siječnja 2014. u točkama I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1382/2014-2 od 20. prosinca 2017. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-485/10 od 13. siječnja 2014. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, a kojima je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.661.205,81 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 15. siječnja 2008. do isplate (točka I. izreke) te nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 238.875,00 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 13. siječnja 2014. do isplate.
2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je izjavio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom presude nižih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.
3. Odgovor na reviziju podnio je tužitelj, s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.
4. Revizija je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određeno navedenih i obrazloženih razloga zbog kojih je revizija izjavljena u skladu s odredbom čl. 392a. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident ukazuje u reviziji.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za naknadno izvedene radove u iznosu od 3.661.205,81 kn.
7. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da su tužitelj kao i izvođač radova i S.-M. d.o.o. Z. (pravni prednik tuženika) 30. prosinca 2004. sklopili ugovor o građenju po kojem se tužitelj obvezao izvesti radove na izgradnji zamjenskog objekta „Doma izviđača“ na S. Iste stranke su 17. siječnja 2006. sklopile ugovor o izvođenju naknadnih radova na istom objektu, a zatim 30. lipnja 2006. Ugovor o izvođenju obrtničkih radova na objektu „Apartmanska kuća“ te 29. kolovoza 2006. Ugovor o izvođenju završnih radova na istom objektu. Nadalje je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da je uvidom u Obračun stvarno izvedenih radova od 29. siječnja 2007. (dalje: Obračun) na objektu „Snježna kraljica“ (može se pretpostaviti da se radi o istom objektu „Dom izviđača“) kojeg su potpisali D. G., D. R. i R. Š. utvrđeno da je tužitelj izveo naknadne radove u vrijednosti od 3.061.205,61 kn, što su potvrdili u svojim iskazima kao svjedoci navedeni potpisnici Obračuna. Prigovor zastare prvostupanjski sud smatra neosnovanim jer je zastarni rok od tri godine počeo teći od dana potpisivanja Obračuna (29. siječnja 2007.) pa nije istekao prije podnošenja tužbe (21. siječnja 2010.).
8. Navedene razloge u svom obrazloženju presude ponavlja i drugostupanjski sud, s tim da na žalbeni navod tuženika o ovlaštenjima R. Š. navodi da je ona bila ovlaštena na „na potpisivanje isprava u ime i za račun društva Z. H.“, a to proizlazi iz „isprava u spisu i iskaza saslušanih svjedoka“.
9. Osnovano tuženik u reviziji navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presude sudova nižeg stupnja imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati zbog toga što nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Naime, proizlazi da je za ishod spora bio relevantan Obračun stvarno izvedenih radova od 29. siječnja 2007. Taj Obračun je u ime investitora potpisala R. Š., koja nije bila i potpisnica navedenih ugovora o građenju. U zapisniku o održanoj glavnoj raspravi od 6. lipnja 2013. navedeno je da je svjedokinja rukovoditeljica odjela kod tuženika, a iskazala je kao svjedok da je bila rukovoditeljica projekta građevinskog objekta „Snježna kraljica“.
Dakle, R. Š. očito nije zakonska zastupnica tuženika (članica Uprave) pa je u ime tuženika mogla eventualno nastupati kao punomoćnica. Pritom, po shvaćanju ovoga suda, ona je kao rukovoditeljica projekta bila ovlaštena potpisivati isprave koje se tiču građevine na koju se projekt odnosi, ali ne i preuzimati nove imovinske obveze u ime i za račun tuženika bez njegovog ovlaštenja (punomoći), a kako je sama u svom iskazu i navela. Stoga, a protivno navodima obrazloženja nižestupanjskih sudova, iz sadržaja isprava i iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi ovlaštenje R. Š. za preuzimanje financijske obveze u ime tuženika. U Obračunu (list 93 spisa) navedeno je da su u pitanju naknadni (neugovoreni) radovi koji se odnose na uređenje okoliša oko građevine (prilazna cesta, parking, rasvjeta, hortikultura i dr.). Neovisno o tome što su u pitanju radovi koji bi se podrazumijevaju i trebali bi biti obuhvaćeni ugovorom o građenju, proizlazilo bi da je tuženik preuzeo obvezu platiti te radove tek potpisom Obračuna od 29. siječnja 2007. (jer je u tom obračunu navedeno da prethodno nisu ugovoreni). Naknadne radove izvođač može izvesti samo u okviru ugovora o građenju, odnosno na temelju naknadne narudžbe, jer nisu u pitanju hitni nepredviđeni radovi iz čl. 624. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Imajući to na umu, na tužitelju je bio teret dokaza da je R. Š. bila ovlaštena u smislu odredbi čl. 313. do 315. ZOO preuzeti obvezu u ime tuženika u iznosu od 3.661.205,81 kn, a o čemu su u obrazloženjima presuda nižestupanjskih sudova izostali valjani razlozi pa presude nije moguće ispitati.
11. Prigovor zastare je odbijen s obrazloženjem što su stranke 29. siječnja 2007. „utvrdile obračun stvarno izvedenih radova“. Neovisno o tome je li R. Š. bila ovlaštena preuzimati obveze u ime tuženika, ona je mogla potvrditi činjenicu da su radovi izvedeni i ništa više, a ne i da je tuženik u obvezi platiti iznos naveden u Obračunu ako nije bila i zastupnica tuženika (član uprave, prokurista ili punomoćnica), jer obveza tuženika treba proizlaziti iz ugovora o građenju koje je tužitelj naveo kao pravnu osnovu svoje tražbine. Međutim, prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a pravnim poslom (ili voljom jedne ugovorne strane) ne može se odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare (čl. 218. st. 1. ZOO). Slijedom toga, bilo je potrebno utvrditi dan od kojega je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. To može biti dan kada je sastavljen Obračun, ali i ne mora, jer je mogao biti sastavljen i znatno kasnije od izvršene primopredaje radova. Obračun bi mogao imati značenje priznanja duga i time dovesti do prekida zastare u smislu odredbe čl. 240. ZOO, ali bi se opet postavilo pitanje ovlaštenja R. Š. da prizna dug u ime tuženika.
12. Zbog navedenih razloga riješeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 394. st. 1. i čl. 395. 2. ZPP.
13. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o uspjehu stranaka u sporu, koji je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.
14. U ponovljenom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu odluku u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju.
Zagreb, 20. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
