REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 60/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog L. Ž. zbog kaznenog djela iz članka 335. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli – Pola od 21. rujna 2020. broj K-66/2019. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 22. ožujka 2021. broj Kž-49/2021-13, u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog L. Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola od 21. rujna 2020. broj K-66/2019. L. Ž. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci.
1.1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 22. ožujka 2021. preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da je L. Ž. počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavka 1. KZ/97. pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci.
2. Osuđeni L. Ž. (dalje: podnositelj) je po braniteljici, odvjetnici M. B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev), s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da "zahtjev (…) prihvati te ukine
III Kr 60/2022-3
presuda Županijskog suda u Varaždinu broj 21 Kž-49/2021-13 od 22. ožujka 2021. i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak i odluku".
3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje, a taj odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Podnositelj u zahtjevu tvrdi da, usprkos njegovom zahtjevu u žalbi, nije uredno pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća. Smatra da mu je, umjesto osobnom dostavom, objavom obavijesti na e-Oglasnoj ploči onemogućeno sudjelovanje na javnoj sjednici, a time i pravo na osobnu obranu u žalbenom postupku pa da je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. u vezi s člankom 475. stavkom 2. ZKP/08.).
5.1. Podnositelj, međutim, ispušta iz vida da je dostava prvostupanjske presude koja mu je bila otpremljena na adresu koju je on bio dao tijekom postupka vraćena s naznakom da je primatelj odselio u N..
5.2. Prema odredbi članka 475. stavka 4. ZKP/08., sjednica vijeća drugostupanjskog suda može se održati i u odsutnosti optuženika iako on o sjednici nije bio izviješten ako nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana.
5.3. Zbog toga nije bilo potrebe podnositelju uopće slati obavijest o drugostupanjskoj sjednici pa okolnost da mu je drugostupanjski sud tu obavijest ipak poslao (i to putem e-Oglasne ploče čija primjena i u kaznenim postupcima, suprotno navodima zahtjeva u kojima se upire na odredbe članka 175. ZKP/08., proizlazi iz odredaba članka 37. Sudskog poslovnika) očigledno ne predstavlja u zahtjevu istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.
6. Podnositelj u zahtjevu također tvrdi da je drugostupanjski sud, preinačivši prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, počinio povrede kaznenog zakona iz članka 469. točaka 4. i 5. ZKP/08. jer da je KZ/11., s obzirom na odredbu članka 45. stavka 1. tog Zakona koja propisuje iznimnost kratkotrajne kazne zatvora (one u trajanju do šest mjeseci), za njega, imajući na umu i načelo konkretnosti, blaži pa da je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne KZ/97. (time da je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08.). Također tvrdi da je uslijed toga i odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu (članak 469. točka 5. ZKP/08.).
6.1. Suprotno ovim tvrdnjama, pravilno je drugostupanjski sud radnje podnositelja opisane u prvostupanjskoj presudi pravno označio kao kazneno djelo iz članka 335. stavka 1. KZ/97. kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno jer kasniji zakon, KZ/11. (a niti neka od njegovih izmjena i dopuna koje su
III Kr 60/2022-3
stupile na snagu do donošenja drugostupanjske presude), nije blaži za počinitelja. Naime, nedvojbeno je da su kazna koja je propisana u članku 335. stavku 1. KZ/97. (kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine) i ona propisana člankom 331. stavkom 1. KZ/11. u kojem navedeno djelo ima pravni kontinuitet (kazna zatvora do tri godine), s obzirom na odredbu članka 44. stavka 1. KZ/11. iz koje proizlazi da je opći minimum kazne zatvora iz tog Zakona tri mjeseca, zapravo jednake.
6.2. Upravo načelo konkretnosti na koje se poziva podnositelj, a koje proizlazi iz odredbe stavka 2. članka 3. KZ/11. (prema kojoj se će, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja – dakle, ne onaj zakon koji je "apstraktno" blaži, odnosno koji je blaži u onim odredbama čijoj primjeni u konkretnome slučaju nema mjesta) otklanja pravnu oznaku njegovih radnji po odredbi članka 331. stavka 1. KZ/11.
6.3. Naime, već je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio okolnosti zbog kojih je zaključio da se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom u ovome slučaju ne bi mogla postići svrha kažnjavanja (posljednji odlomak na 6. stranici te 1. i 2. odlomak na 7. stranici pisane prvostupanjske presude), dakle, da su ispunjeni uvjeti za izricanje i ovakve kratkotrajne kazne zatvora propisani člankom 45. stavkom 1. KZ/11., a drugostupanjski je sud te razloge u cijelosti prihvatio (2. odlomak na 6. stranici drugostupanjske pisane presude).
6.4. Zbog iznesenog, samo proklamiranje u KZ/11. iznimnosti izricanja kratkotrajne kazne zatvora, u situaciji kad je sud utvrdio da ne postoje razlozi za zamjenu takve kazne radom za opće dobro niti za izricanje uvjetne osude, ne opravdavaju zaključak da je KZ/11. blaži za podnositelja te da je trebalo primijeniti taj Zakon.
6.5. Zbog toga nisu počinjene povrede kaznenog zakona iz članka 469. točaka 4. i 5. ZKP/08. koje ističe podnositelj.
7. Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenog L. Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 20. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v. r.
