REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 63/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u svezi sa čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 3. veljače 2021., broj Kzd-4/2019-33, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2022., broj Kžzd- 23/2021-4, u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog I. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 3. veljače 2021., broj Kzd-4/2019-33, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2022., broj Kžzd-23/2021-4, I. Č. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje, opisano u čl. 153. st. 1. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11., te je primjenom citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem branitelja G. V., odvjetnika iz V., zbog povrede iz čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje ZKP/08.), dakle zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., s prijedlogom „… preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljenika osloboditi optužbe odnosno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku…".
III Kr 63/2022-3
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
5. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada, paušalno, tvrdi da je okrivljenik osuđen na način na koji mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nije u pravu kada tvrdi da mu je ovo pravo teško povrijeđeno, jer da se prvostupanjski sud nije očitovao o razlozima zbog kojih je odbijen „odlučujući dokaz obrane“.
6. Odredbom čl. 517. ZKP/08. je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08., ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti i zbog povrede kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10. ZKP/08., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosnom trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se mora izuzeti, zatim i zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik, i naposljetku zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.
7. Iz drugih se razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.
8. Svoje nezadovoljstvo rezultatima pravomoćno okončanog kaznenog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem podnositelj zahtjeva, potpuno promašeno, kvalificira navodnim kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda. Naime, nema dvojbe da su tijekom ovog kaznenog postupka bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Ostvareno je pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzimati i njezin protivnik i to na način kojim se nisu kršila ljudska prava i slobode. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima te jasno i detaljno obrazložena
9. Tvrdnjom da je neobrazloženim odbijanjem dokaznih prijedloga teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, podnositelj zahtjeva grubo ignorira sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude. Naime, jasno je obrazloženo zašto je odbijen dokazni prijedlog da se provede djelomična rekonstrukcija događaja. Uostalom, vještakinja za sudsku medicinu je potvrdila da je i bez rekonstrukcije, imajući u vidu i fotografije mjesta događaja, utvrđeno kako su ozljede na leđima oštećenice mogle nastati pritiskom tijela o rub stepenica. Isto tako, podnositelj zahtjeva grubo ignorira obrazloženje prvostupanjskog suda kako su bile poduzete sve raspoložive mjere pribavljanja snimki i video nadzora na javnom prostoru. Međutim, zbog nepostojanja
III Kr 63/2022-3
kamera na odgovarajućim mjestima, nije bilo snimki koje bi pokrivale relaciju kretanje oštećenice i optuženika.
9.1. Podnositelj zahtjeva tvrdi kako je bez obrazloženja odbijeno sudsko medicinsko vještačenje na okolnost mehanike spolnog odnosa, pogrešno smatrajući da je na taj način „odbijen odlučujući dokaz obrane“. Naime, Europski sud za ljudska prava smatra kako „ ... odlučujući dokaz mora biti usko shvaćen u smislu da označava dokaz takvog značenja ili važnosti koji će vjerojatno biti presudan (determinative) za ishod slučaja ... “ (Predmet Al-Khawaja and Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjevi br. 26766/05 i 22228/06 od 15. prosinca 2011.).
10. Neovisno što se, u konkretnom slučaju, uopće ne radi o odlučujućem dokazu, podnositelj opet grubo ignorira činjenice. Naime, obrana je ostala kod prijedloga da se provede sudsko-medicinsko vještačenje (list 250 spisa), te je ovaj dokazni prijedlog obrane usvojen i provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje. Nakon ispitivanja okrivljenika, stranke više nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka (list 282 spisa).
11. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako se, u stvari, osporava utvrđeno činjenično stanje i utvrđena dinamika počinjenja odnosnog kaznenog djela. Primjenom citirane odredbe čl. 517. ZKP/08., ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima. Stoga, tvrdnje podnositelja zahtjeva predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja mimo uvjeta predviđenih zakonom.
12. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 20. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v. r.
