REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 54/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. K., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 16. ožujka 2021., broj K-425/17-54, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2022., broj Kž-86/2022-6, u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog V. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 16. ožujka 2021., broj K-425/17-54, i presuda Županijskog suda Zagrebu od 22. veljače 2022., broj Kž-86/2022-6, V. K. je proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z., zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje ZKP/08.), i zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.
III Kr 54/2022-5
(odnosno povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.), sa prijedlogom preinačiti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom zahtjev odbiti kao neosnovan.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
5. Odredbom čl. 517. ZKP/08. je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08., ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti i zbog povrede kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosnom trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se mora izuzeti, zatim i zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik, i naposljetku zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.
6. Iz drugih se razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.
7. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada, olako, tvrdi da je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, jer je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora. Isto tako, nije u pravu kada tvrdi da je „… teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje …“. Ove povrede podnositelj obrazlaže tvrdnjom kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da je kaznu zatvora i uvjetnu osudu „… zamijenio bezuvjetnom kaznom zatvora a da tu svoju odluku zapravo nije ni obrazložio …".
8. Kako to iz spisa predmeta proizlazi, prvostupanjski sud je V. K. izrekao uvjetnu osudu, te svoju odluku obrazložio nizanjem olakotnih okolnosti, uz utvrđeno postojanje štetnih posljedica. Na prvostupanjsku presudu žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženici. Osuđenik V. K. je, putem branitelja, izjavio vrlo sumarnu žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, u kojoj je postavko retoričko pitanje „ … ima li smisla prijetiti kaznom … i odrediti još daljnjih pet godina kušnje …".
9. Nasuprot, paušalne, tvrdnje u zahtjevu, drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode vezane uz odluku o uvjetnoj osudi, te jasno naveo da je prvostupanjski sud precijenio navedene olakotne okolnosti. Svoj je stav i obrazložio tvrdnjom kako je osuđenik „ ... u počinjenju kaznenih djela iskazao upornost, tim više kada se ima u vidu vrsta i količina droge koje okr. V. K. neovlašteno prodavao, a kojom drogom se teško i trajno narušava zdravlje konzumenata …". Potom je izložio i
III Kr 54/2022-5
zašto smatra da će se upravo kaznom zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, moći ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga, nije u pravu podnositelj zahtjeva da je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.
10. Podnositelj nije u pravu ni kada tvrdi da je, ovakvim obrazloženjem drugostupanjskog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, potpuno promašeno kvalificira tvrdnjom o navodno teškoj povredi prava na pravično suđenje.
11. Podnositelj zahtjeva, nadalje, tvrdi kako je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer je izreka presude proturječna razlozima. Naime, u izreci drugostupanjske presude je navedeno da se V. K. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U odlomku obrazloženja presude, pod brojem 13.5., obrazlažu se razlozi izrečene kazne zatvora
„… u trajanju 1 godine i 6 mjeseci …“. Stoga je je jasno da dio rečenične konstrukcije iz odlomka 14.2., u kojoj je pogrešno navedena kazna zatvora u trajanju jedne godine, predstavlja očiglednu omašku u pisanju, a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., na koju upire podnositelj zahtjeva.
12. Usprkos izričitoj i jasnoj odredbi čl. 517. ZKP/08., iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelj zahtjeva osporava i visinu kazne zatvora iz pravomoćne presude. Međutim, primjenom citirane odredbe ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog odluke o kazni.
13. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 12/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 20. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
