Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 P-139/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek u pravnoj stvari tužitelja S. J., OIB…, V. G., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici iz N. G., protiv tužene R. H., OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S. B., radi utvrđenja prava vlasništva, 8. lipnja 2022. nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te zakonske zastupnice tužene M. V.O., zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u S. B., te objave odluke 20. srpnja 2022. istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj S. J., OIB… V. G., stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao: kčbr.1287/5 V. G.sa 1551 m² kuća sa 147 m² dvorište sa 820 m² oranica sa 328 m² oranica sa 256 m², upisana u z. k. ul. 812 k.o. Lj,, što je tužena R. H., OIB… dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik na označenim nekretninama.

II Nalaže se tuženoj R. H., OIB… da tužitelju S. J., OIB…, V. G. isplati trošak ovog postupka u iznosu od 12.316,10 Kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od presuđenja 20. srpnja 2022. do isplate, a sve to u roku od 15 dana

III Tužitelj se oslobađa plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćnici podnio kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da mu sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se utvrdilo da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z.k.u.br. 812 k.o. Lj. 1.1. U tužbi se navodi da je tužitelj posjednik dijela nekretnine označene kao kčbr.1287/4 v. g.sa 3379 m² neplodno sa 3379 m², upisana u z.k.ul. 812 k.o. Lj. Navodi se da je temeljem Geodetskog elaborata od 13.srpnja 2021. te kopije katastarskog plana, razvidan posjed tužitelja, koji temeljem Prijavnog lista za zemljišnu knjigu sada nosi oznaku: kčbr.1287/5 V. G. sa 1551 m² kuća sa 147 m² dvorište sa 820 m² oranica sa 328 m² oranica sa 256 m², upisana u z.k.ul. 812 k.o. Lj. Dakle, nekretnina koju tužitelj posjeduje da je u naravi kuća, dvorište te oranice, koje čine jednu cjelinu, vidljivo omeđenu od susjednih nekretnina.

Tužitelj da je u posjedu opisane nekretnine, računajući i pravo svojih pravnih prednika, više od 130 godina. Pravni prednici tužitelja da su njegov otac R., njegov djed M. (upisan i kao M. ) te pradjed S.

1.2. Tužitelj da je rođen 1963., njegov otac R. da rođen je u V.G. 1921., a majka M. da rođena je 1930. Djed tužitelja, M. da je rođen je 21. rujna 1897. u V. G.. Prema saznanjima tužitelja, djed M. da je sagradio obiteljsku kuću, a nakon toga je otac tužitelja sagradio oko 1950. sadašnju obiteljsku kuću, u kojoj živi tužitelj s obitelji. Tužitelj da je vršio dogradnju kuće i dvorišnih objekata.

1.3. Pravni prednici tužitelja i sam tužitelj da su se u odnosu na predmetnu nekretninu ponašali kao vlasnici.

Dakle, pravni prednici tužitelja i sam tužitelj da su savjesni, istiniti i zakoniti posjednici, pa da su pravo vlasništva nekretnina stekli dugotrajnim posjedom dosjelošću.

Tužitelj da je na opisani način, kako temeljem važećih zakona koji su bili na snazi u vrijeme posjedovanja, tako i temeljem međunarodnog prava, stekao pravo vlasništva na opisanim nekretninama.

Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretnini za vrijeme primjene pravnih pravila OGZ- a – paragraf br.1468. od 30 godina, sudska praksa je sukladno Načelnom mišljenju opće sjednice tadašnjeg Saveznog Vrhovnog suda Jugoslavije br. 3/60 od 4. travnja 1960. smanjila na 20 godina.

1.4. Susjedno ležeća nekretnina do tužiteljeve da nosi oznaku kčbr.1287/2, suvlasnici koje su S. B. i K. B., V. G. Oni su, prema saznanjima tužitelja vlasništvo stekli temeljem presude Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-299/10 od 19. studenog 2010. S. i K. B. uživali su, kao i tužitelj, predmetne nekretnine.

1.5. Predmetna nekretnina da je uknjižena kao vlasništvo tužene.

2. Navodi se nadalje da je tužitelj hrvatski državljanin i da je sposoban stjecati nekretnine. Na opisani način tužitelj da je na predmetnim nekretninama stekao pravo vlasništva dosjelošću.

2.1. Stoga je predloženo da sud nakon provedenog postupka donese odluku sadržaja prednje navedenog.

3. U odgovor na tužbu tužena po zakonskoj zastupnici ističe da tuženica osporava da bi tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake č.k.br. 1287/4 V. G. sa 3379 m², neplodno sa 3379 m², upisana u zk ul. 812 k.o. Lj. temeljem dosjelosti jer da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, niti po pravilima izvanredne, a posebno ne po pravilima važećima za stjecanje prava vlasništva redovitom dosjelošću. Naime, tuženica smatra kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke glede kakvoće posjeda koja je propisana za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, niti glede vremena posjedovanja potrebnog za stjecanje vlasništva.

3.1. Navodi se da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao minimum pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama navodi samostalnost posjeda, te poštenje posjednika, uz posjedovanje koje traje kroz zakonom određeno vrijeme, što u konkretnom slučaju iznosi 40 godina. Posjed da je pošten ako posjednik kada je stekao posjed nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, u smislu odredbe čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. Tužitelj da niti jednim materijalnim dokazom, niti su to u svojim iskazima pojasnili svjedoci saslušani u postupku osiguranja dokaza, na temelju kojeg pravnog posla su tužitelj i njegovi prednici smatrali da im pripada pravo na posjed, stoga da proizlazi zaključak kako su samovlasno, bez znanja i odobrenja vlasnika ušli u posjed predmetnog zemljišta.

3.2. Osim navedenog, tužitelj da nije uz tužbu priložio povijesni zemljišnoknjižni izvadak ručno vođenih knjiga što tužena smatra nužnim kako bi utvrdili zašto i na koji način se čestica našla u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne tužitelja odnosno njegova prednika.

Svjedoci dakle, nisu naveli na temelju koje pravne osnove je pravni prednik tužitelja ušao u posjed, te zašto se nije upisao kao vlasnik ili barem posjednik zemljišta, imajući u vidu da je tijekom ranijeg društvenog ustroja prioritet imale katastarske evidencije, posebice ako se stranke na temelju nekoga pravnog posla ne bi mogle upisati kao vlasnici u gruntovnici. U tome smislu potrebnim da se smatra pribaviti i povijest promjena posjeda na predmetnoj čestici od njezine evidencije u Državnoj geodetskoj upravi do danas.

Napose, nije jasno kako se pravni prednici tužitelja upustili u gradnju objekta bez građevinske dozvole jer da ista nije preduvjet gradnje tek u posljednje vrijeme, već štoviše, da je bila potrebna i prije 1966. godine kada je na snimkama katastra uočen nekakav objekt.

3.3. Navodi se da prema članku 160. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nasljednik postaje poštenim od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (dakle od 20. siječnja 1990. godine kada je umro R. J.). Iako bi primjenom navedene odredbe posjed tužitelja mogao biti pošten, da nisu ispunjeni svi uvjeti da bi tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću u smislu čl. 159. i 160. u vezi s čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3.4. Tuženica smatra kako je pravni prednik tužitelja nepošten te je u konkretnom slučaju u potpunosti isključena mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

Osim toga, da je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980. godine u članku 29. izrijekom propisivao da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu. Republika Hrvatska da je navedeni Zakon preuzela Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima donesenim 8. listopada 1991. kojim je omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, ali ne i retroaktivno. To znači da je rok za dospjelost na ovim nekretninama počeo teći od stupanja na snagu toga Zakona, odnosno 8. listopada 1991. Prema tome, vrijeme počevši od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. nije se moglo uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu. Navedena odredba sadržana je i u važećem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenoga, tužitelj, uključujući i njegove prednike nije predmetnu nekretninu posjedovao kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću čak i da je pošteni posjednik.

4. Stoga je predloženo da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnoga troška tuženoj.

5. U podnesku od 5. svibnja 2022. tužitelj po punomoćnici u bitnom navodi da osporava navode tužene.

Tužitelj ističe da je temeljem odredbi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjiva- la u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njegovih učinaka.

Navodi se da se tužena neosnovano poziva na čl. 159.i 160. ZV, jer se ovdje radi o ranije stečenom pravu tužitelja.

5.1. Tužitelj da je u tužbi naveo da su njegovi pravni prednici: otac R., djed M. (upisan i kao M. ) i pradjed S. Tužitelj je uz tužbu dostavio rodne listove za sebe, oca i djeda. Uzimajući kao nespornu činjenicu, da je djed tužitelja M. rođen 21. rujna 1897. u V. G., da je logično da je posjed u odnosu na djeda M. trajao kada je on bio u dobi od 20 godina, što je bilo 1917. godine pa sve do 6. travnja 1941., dakle, 24 godine. Tužitelj da je po svojim pravnim prednicima, bio u poštenom i zakonitom posjedu i nakon 1941. godine. Nadalje tužitelj dostavlja z k. izvadak za njegove vlasničke nekretnine u k.o. M. Da se radi o nekretninama upisanim u z. k. ul. 523 i to kčbr.913/3 oranica u visokoj gredi sa 720 čhv. i kčbr. 937 pašnjak u visokoj gredi sa 201 čhv. Prema posjedovnom listu 1099 nekretnina kčbr. 937 pašnjak u visokoj gredi sa 201 čhv. upisana je kao kuća i dvorište. Uvidom u izvod iz katastarskog plana da je razvidno je da se na toj kčbr. 937 ne nalazi sagrađena kuća i ostale pomoćne zgrade, već da se kuća i dr. zgrade nalaze na spornoj kčbr. 1287/4 i u drugoj k.o., a to je k.o. Lj. Ovo stoga, što se upravo između tih nekretnina proteže granica katastarskih općina M. i Lj. Tužitelj ove nekretnine, kako knjižne tako i izvanknjižne uživa na isti način, time da te nekretnine na terenu čine cjelinu.

5.2. Dakle, tužitelj je vlasnik nekretnina u k.o. M. upisanih u z.k.ul. 532, a prema Posjedovnom listu- kčbr.937 je upisana kao kuća i dvorište, iako je razvidno da na toj nekretnini nema kuće. Obiteljska kuća i pomoćne zgrade nalaze se izgrađene upravo na spornoj kčbr.1287/4. To znači, da su pravni prednici tužitelja pravnim poslom- kupoprodajom, kupili nekretnine u k.o. M., pri tome proširivši svoj posjed i na k.o. Lj. Ova činjenica stvarnog posjedovanja i vlasništva da nije ispravno upisana u službenim evidencijama.

5.3. Ovu grešku kako u odnosu na k.o. tako i u odnosu na kulturu zemljišta, izgrađenost i položaj nekretnina počinila su državna tijela, prije svega katastar, za što štetne posljedice ne može snositi tužitelj. Upravo suprotno, rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država . Dakle, tužitelj nije uživao nekretninu koja je bila u naravi šuma (prema upisu iz 1969.) već je uživao nekretninu koja se nalazi na suprotnoj strani od šume, koju presijeca put – sada cesta, koja je u naravi kuća i dvorište s pomoćnim zgradama.

5.4. Tužitelj temeljem posjeda svojih pravnih prednika ima stečeno pravo vlasništva na ovim nekretninama, kako do 6. travnja 1941. tako i nakon toga. Tužitelj da dostavlja Zapisnik od 29. studenog 2021.godine iz postupka osiguranja dokaza provedenog kod Naslovnog suda pod brojem:R1-173/2021. U tom postupku saslušani su svjedoci I. B. i J. Z., koji da su potvrdili navode iz tužbe tužitelja, kako u odnosu na dužinu posjeda, tako i u odnosu na obiteljske odnose unutar obitelji J. pobliže opisavši prednike tužitelja.

5.5. Stoga su neosnovani navodi tužene, dok je tužba tužitelja u cijelosti osnovana.

6. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08,96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u potvrdu Ureda od 24. lipnja 2013., u izvadak iz z. k. broj 812 k.o. Lj., u preslik geodetskog elaborata od 2. srpnja 2021., u preslik osobne iskaznice za tužitelja, u rodni list za S. J., R. J., u izvadak iz matice rođenih za M. J., u preslik presudu ovoga suda broj P-299/10-11 od 19. studenog 2010., u uvjerenje DGU Odjela od 9. veljače 2022., u izvod iz katastarskog plana za predmetne nekretnine, u kopiju snimke iz zraka, u izvadak iz z. k. ul. broj 902 k. o Lj., u povijesni izvadak z. k. ul. br. 484 k.o. Lj., u povijesni z. izvadak br. 812 k.o. Lj., u povijesni izvadak br. 523 k.o. M., u posjedovni list broj 1099 za čkbr. 937, u izvod iz kat. plana za predmetnu nekretninu, u zapisnik sastavljen u postupku osiguranja dokaza 29. studenog 2021., broj R1-173/21-4, u darovni ugovor od 21. prosinca 1988. u izvornik geodetskog elaborata, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka N. B. i I. B. te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

7. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prvenstveno je potrebno istaći, da dosjelost, kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onome tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava.

Nastavno, odredbom čl. 159. i čl. 160.st.1.i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12, 152/14, 81/15 – dalje: ZV) zakonodavac izrijekom određuje pod kojim uvjetima i pretpostavkama određeno faktično stanje postoje i pravno.

8.1. U ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost.

Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.

8.2. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme.

Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“, posrednu vlast (vlasnički posjed).

Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

Dužina vremena dosjedanja ovisi o kakvoći posjeda i osobi čija se stvar dosjeda. S obzirom na kakvoću posjeda razlikujemo redovitu i izvanrednu dosjelost. Redovitom dosjelošću stječe se vlasništvo stvari na temelju samostalnog, kvalificiranog posjeda izvršavanog neprekidno kroz zakonom propisano vrijeme. Kvalificirani je posjed koji je istovremeno zakonit, istinit i pošten, ma koliko dugo on trajao dosjelošću se ne može steći vlasništvo. Vrijeme dosjelosti može biti redovito i izvanredno, ovisno o tome čija se stvar dosjeda.

Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom, ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Ako za dosjelost nije već dovoljno vrijeme njegova vlasničkog posjeda, uračunat će se posjedniku i vrijeme takvog posjedovanja njegovog prednika (pri čemu treba utvrditi je li posjednik njegov slijednik).

8.3. Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost.

Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedavateljev samostalni posjed stvari, sa svom pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singuralnog slijednika (sukcesora).

Međutim, ako netko stekne nekretninu putem dospjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva. Ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manji vlasnik. 8.4. U navedenom postupku je dakle potrebno utvrditi je li tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina i od kada te ukoliko je bio isključivi i samostalni posjednik, radi li se u tom slučaju o poštenom posjedu, te je li predmetna nekretnina sposobna biti objektom vlasništva obzirom na postojeći upis.

9. Analizirajući provedene dokaze tijekom ovoga postupka, a:

-uvidom u izvadak iz zemljišne knjige z.k.ul.br. 812 k.o. Lj. utvrđeno je č.k.br.1287/4 upisana na ime i vlasništvo tužene;

-uvidom u rodni list za tužitelja utvrđeno je da je tužitelj sin R. J. i M. J.

-uvidom u rodni list za R. J. utvrđeno je da je R. J. otac tužitelja rođen je 17. ožujka 1921. od oca M. (M.) J. i majke E.

-uvidom u izvadak iz matice rođenih za M. J. utvrđeno je da je djed tužitelja M. J. rođen je 21. rujna 1897. u V. G.;

-uvidom u uvjerenje uprave, Područni ured S. B., Odjel N. G. od 9. veljače 2022. utvrđeno je da je identifikacijom utvrđeno da su građevine označene kao A i B locirane na č.k.br. 1287/4 k.o. Lj. prikazane na snimci iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1966., a što je razvidno i iz izvoda iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu te kopiju snimke iz zraka;

-uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige z.k.ul.br. 812 k.o. utvrđeno je da je č.k.br. 1287/4 nastala 2014. cijepanjem č.k.br.1287/2 i to na temelju prijavnog lista DGU od 10.srpnja 2014., time da je prethodno kčbr.1287/2 nastala također 2014. godine cijepanjem kčbr.1287 i to na temelju prijavnog lista DGU od 9. svibnja 2014.; Nekretnina označena kao kčbr.1287, kao osnovna nekretnina od koje su nastale nove gore opisane nekretnine, bila je upisana kao šuma u visoki greda sa 1242701 m², te se ista cijepala na k.č.br.1287/1 , k.č.br.1287/2, k.č.br.1287/3 i k.č.br.1287/4.

-uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige z.k.ul.484 utvrđeno je da je nekretnina označena kao k.č.br.1287 šuma u šumi visoka greda sa 124 ha 27 a 01 m² uknjižena 1969. kao društveno vlasništvo a kao nosilac prava korištenja upisano je Š. g. „P.“ N. G.. Ovaj upis iz 1969. godine je najraniji povijesni upis, jer je tada vođen postupak komasacije u k.o. Lj.

-uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige z.k.ul.br. 523 k.o. M. utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik istih temeljem darovnog ugovora od 21. prosinca 1988. zaključenog sa ocem R. J. te temeljem darovnog ugovora od 6.veljače 1990. zaključenog sa majkom M. J.

- uvidom u darovni ugovor od 21. prosinca 1988. zaključenog između tužitelja i njegova oca R. J. utvrđeno je da je predmet ugovora, između ostalih, bila i č.k.br. 937 za koju je u posjedovnom listu broj 1099 utvrđeno da predstavlja kuću i dvor dok je uvidom u izvod iz katastarskog plana za istu nekretninu utvrđeno da se radi o nekretnini na kojoj nisu izgrađeni kuća i pomoćne zgrade već da se kuća sa pomoćnim zgradama nalazi sagrađena na č.k.br. 1287/4 i u drugoj katastarskoj općini odnosno k.o. Lj. iako ove nekretnine međusobno graniče i susjedne su a što je razvidno i iz izvoda iz katastarskog plana (str. 70 spisa), a koja utvrđenja suda su između stranaka i nesporna.

10. Kako bi se utvrdile sporne okolnosti i to okolnost osoba posjednika, trajanje i kvaliteta posjeda sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. B. i N. B. te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

10.1. U svom iskazu svjedok I. B. u bitnom navodi da je rođen u V. G. 1927. Što se tiče predmetne nekretnine, a prema njegovom saznanju, ista da je bila svojevremeno vlasništvo Zadruge J. broj 13. Ističe da mu je poznato da je nakon prestanka zadruge ova nekretnina prešla u vlasništvo pradjeda tužitelja S. J. i djeda tužitelja, (sina od S.) M. J. Ističe da su S. i M. sagradili kuću i da su tu živjeli zajedno sa svojom obitelji. Međutim, kako je ista bila premala za sve članove, M. da je odlučio sagraditi kuću na drugoj parceli, te se sjeća da je prije II sv. rata ta kuća bila sagrađena i da je i u istoj živjela obitelj M. J. Navodi da je M. imao troje djece i to dvije kćeri – M. i A. te sina R., a oca tužitelja. Nakon smrti M., ovu nekretninu je nastavio uživati R. sa svojom obitelji, a nakon smrti R., ova nekretnina je u posjedu tužitelja i njegove obitelji. Svjedok navodi da zna da je tužitelj, a vezano za ovu nekretninu i kući, nešto radio, ali ne može sa sigurnošću reći što. Odnosno, radio je štagalj i ostale gospodarske zgrade. Tužitelj da cijeli svoj život živi na ovoj nekretnini i rođen je na istoj. Predmetna nekretnina da s jedne strane graniči sa nekretninom koja je u vlasništvu obitelji B., a s druge strane graniči sa nekretninama koje su u vlasništvu polubrata tužitelja N. B. Pojašnjava da se predmetna nekretnina nalazi uz samu cestu, a kada se kreće sa sjeverne strane prema jugu da su nekretnine posložene tako da ide nekretnina J. B., zatim N. B., zatim S. J. te nekretnina M. B.. Tužitelj i njegovi pravni prednici da su kroz cijelo ovo razdoblje, prema njegovom saznanju uživali predmetnu nekretninu. Svi u cijeloj V. G.da su znali da je obitelj tužitelja vlasnik ovih nekretnina i isti su se tako ponašali. Ova nekretnina je jasno na terenu omeđena od ostalih nekretnina drugih vlasnika i posjednika koji je okružuju. Svjedok iskazuje da je ova kuća, koja je sada dijelom uređena od tužitelja, a koja je davno izgrađena, rađena među prvim kućama na toj parceli i bila je zidana ciglom sa stupovima između, ali su cigle spajane blatom, a kako se u to vrijeme radilo, da je prva kuća o kojoj je govorio u svom iskazu izgrađena na dijelu sporne čkbr. 1287/4 i čkbr. 937., da je šuma bila sa lijeve strane ceste i da šuma nikada nije bila na predmetnoj nekretnini, ni kada je on bio dijete.

Ponavlja da ne zna na koji način je obitelj J. stekla ove nekretnine ali ponavlja da je to bilo vlasništvo Zadruge J. kbr. 13 i ne zna je li to bio nužni dio ili neki pripadajući dio temeljem kojeg je M. odnosno R. vršio gradnju kuće.

10.2. U svom iskazu svjedok N. B., navodi da mu je ovdje nazočni tužitelj polubrat po majci. Ističe da je rođen 1960. u N. G. Međutim, 1961., kada je on imao 11 mjeseci, njegova majka da se udala za oca tužitelja, a sada pok. R. J. U toj kući, koja je i danas izgrađena na predmetnim nekretninama, on da je odrastao i osnovnu školu završio u V. G. i tamo je živio sve dok se nije oženio do 1983., a kada je napravio sebi i svojoj obitelji kuću na kbr. 71B., a do njega se nalazi kuća pokojnog brata J. na 71A.

Što se tiče predmetne nekretnine, iskazuje da se ista nalazi izgrađena uz samu cestu koja u smjeru sjever – jug vodi kroz mjesto V. G., a gledajući od sjevera prema jugu, najprije dolazi nekretnine njega i njegovog brata, pok. J., zatim dolazi predmetna nekretnina S. J. (tužitelja), iza njega, a prema jugu, da se nalazi nekretnina M. (B.) B., a nakon njega S. (F.) B. Nakon što je svjedoku predočena kopija kat. plana, iskazuje da je obiteljska kuća, a koju je još za svoga života, a prema njegovom saznanju, radio pok. M. J., a zatim i očuh svjedoka, a otac tužitelja R. J., nalazi na čkbr. 1287/4, a u nastavku prema čkbr. i na čkbr. 937 izgrađene su gospodarske zgrade, štagalj, šuma i svinjac, a time da su sve te i pomoćne zgrade i kuća izgrađene za vrijeme dok su tu živjeli pravni prednici tužitelja, njegov djed i otac. Iz razgovora sa svojim očuhom, R. J. da je saznao da su ove nekretnine građene sa blatom kao vezivnim sredstvom, a obzirom da je R. bio zidar, sve ove nekretnine izgrađene su kvalitetne. Svjedok ističe da je tužitelj u dvorištu predmetne nekretnine sagradio, u produžetku kuće , dvorišnu zgradu za potrebe svoje obitelji. Što se tiče predmetnih nekretnina, niti tužitelje, a niti njegove pravne prednika, prema njegovom saznanju nitko nije osporavao niti imao kakva prava na ovim nekretninama. Napominje da je 80-ih godina odlučio svojoj obitelji i sebi graditi kuću ali nije mogao ishoditi građevinsku dozvolu dok se ne upiše cesta koja je inače na terenu postojala oduvijek, i svi su znali da ona postoji. Međutim ista nije bila evidentirana kroz javne očevidnike. Sjeća se da je kod načelnika Općine podnio zahtjev i nakon toga je došlo do upisa ceste i kasnije njezinog asfaltiranja. Ističe da se šuma i šumsko zemljišne nalazi sa lijeve strane ceste, a sa desne strane nikada nije postojala, a gledajući iz pravca juga prema sjeveru.

Svjedok ističe da ova prva kuća u kojoj je on odrastao i koja je stambeni objekt se nalazi cijelom svojom površinom na čkbr. 1287/4, dok se u nastavku iste nalaze izgrađene gospodarske zgrade i to dijelom na postojećoj čestici, a dijelom na čkbr. 937.

10.3. U svom iskazu tužitelj navodi da je rođen 1963. na nekretnini na kojoj i danas živi. Inače, što se tiče ove kuće koja se nalazi na kbr. 71, da je navedeni obiteljski objekt zidan još prije II sv. rata i to na način kako su svjedoci u ovom postupku govorili (sa blatom i prijesnom ciglom) i da je on u međuvremenu ove nekretnine dogradio i uredio i prilagodio svojom potrebama za stanovanje. Prema saznaju, ova nekretnina je u davna vremena bila u vlasništvu J. te zna da su svi njegovi stričevi živjeli svojevremeno u toj kući. Nadalje navodi da zna da je i njegov otac sa svojom prvom suprugom, živio zajedno sa ostalim članovima kuće zadruge u toj kući. Nakon toga da se razveo, oženio sa njegovom majkom i nastavio živjeti na tim istim nekretninama.

Ističe da je u razgovoru sa ocem saznao da je gradnja kuće započeta i prije i za vrijeme njegovog pradjeda S. Zatim da je uređivana i dograđivana od strane njegovog djeda, kasnije njegovog oca i danas od njega. Dakle, ova nekretnina je cijelo vrijeme u posjedu obitelji J.

Prije 2-3 godine da je odlučio na čkbr. do ove, sagraditi kuću svojoj kćerki i prilikom ishodovanja potrebne dokumentacije za građevinsku dozvolu za izgradnju kuće da utvrdio da se ova nekretnina ne vodi na njegovom imenu i vlasništvu, kao niti na imenu i vlasništvu njegovih prednika i iz kojeg razloga je pokrenuo ovaj postupak. Potvrđuje da je u ovoj kući zajedno sa njegovom obitelji živio i N. B., obzirom da se njegova majka 1961. udala za njegovog oca.

Kada se ide sa sjevera šuma je sa lijeve strane, a kuće i kućna mjesta su sa desne strane, a između njih nalazi se cesta koja ide u pravcu sjever – jug kroz mjesto V. G.

11. Analizirajući iskaze svjedoka i tužitelja, a koji iskazi su međusobno suglasni utvrđeno je da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, uključujući i trajanje posjeda njegovih pravnih prednika. Iz iskaza svjedoka I. B. koji je osoba dobi od 96 godina koji je rođen u V. G. i koji dakle ima neposredna saznanja o načinu na koji su pravni prednici tužitelja uživali ovu nekretninu proizlazi da je obiteljska kuća J. izgrađena za života pradjeda tužitelja S. J. odnosno istu je za svoju obitelj sagradio M. J., dogradio odnosno adaptirao otac tužitelja R. J. time da su uz kuću izgrađene i dvorišne odnosno pomoćne zgrade i objekti, i ta ista obiteljska kuća je prema iskazima svjedoka i tužitelja i danas na istom mjestu u posjedu tužitelja. Da su svjedoci i tužitelj govorili istinu glede izgrađenosti objekta razvidno je i iz kopija katastarskog plana za predmetnu nekretninu kao i kopiju snimke iz zraka iz koje je razvidno da je na predmetnoj nekretnini i u toj godini snimanja 1966. bio izgrađen stambeni objekt te da su vidljive i pomoćne zgrade.

11.1. Nastavno na navedeno svi svjedoci u ovome postupku kao i svjedoci saslušani u postupku osiguranja dokaza potvrdili su navode svjedoka da je njegov kao i posjed njegovih pravnih prednika bio samostalan i pošten te konačno nesmetan, da su se tužitelj i njegovi ravni prednici u odnosu na predmetnu nekretninu ponašali kao vlasnici i svi mještani V. G. da su bili u uvjerenju da su isti i vlasnici predmetne nekretnine.

11.1. U tom smislu se ističe da je jedna od značajki posjeda i konačno njegovih funkcija je njegova publicitetna funkcija. Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed.

Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda, kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika, i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku, ako ju je pošteno stekao u svoj posjed.

12. Naime, kraj utvrđenih činjenica da su se prednici tužitelja oduvijek ponašali kao vlasnici spornih nekretnina, a da im tužena, odnosno njeni pravni prednici , nikada nije osporila pravo vlasništva, iako su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali njima naočigled, to sama okolnost što je tužena upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik ne čini posjed prednika tužitelja niti posjed samog tužitelja nesavjesnim. Prednici tužitelja nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišne knjige utvrđuju zemljišnoknjižno stanje. Oni su, na temelju navedenih okolnosti, osnovano vjerovali da su vlasnici, izgradili su kuću u kojoj su živjeli oni i njihove obitelji, kuću u kojoj se rodio i sam tužitelj , kuću u kojoj je živio polubrat po majci tužitelja sve do 1981. pa im se zato i propust da izvrše uvid u zemljišne knjige ne može stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da je zemljišno- knjižni vlasnik prednik tužene odnosno tužena time da se ističe da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige z.k.ul.br. 484 utvrđeno da je čk.br. 1287 šuma u šumi v. g. sa 124 ha 27 a 01 m2 uknjižena 1969. kao društveno vlasništvo a kao nositelj prava korištenja upisano je Š. g. „P.“ N. . te je isto i najraniji povijesni upis jer je tada rađen postupak komasacije u k.o. Lj.

13. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 93/1991.

- dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980. i načelno se od tada njegove odredbe primjenjuju na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako nisu do toga trenutka istekli. Na pravne učinke koji nastaju kasnije primjenjuju se odredbe ZOVO. Sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/1941.) o tijeku roka dosjelosti u ovom slučaju treba primijeniti i pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ). U smislu pravnog pravila par. 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je zakonit, istinit i pošten posjed koji traje cijelo vrijeme zakonom određeno. Posjed je zakonit ako je utemeljen na naslovu podobnom za stjecanje vlasništva (par. 1461), istinit ako nije pribavljen silom, prijevarom, potajno ili na izmoljeni način (par. 1464), posjed je pošten ako tko drži stvar vjerujući da je njegova (par. 326). Prema pravilu par. 1468. u slučaju kada stvar nije uknjižena na ime onoga koji ju doista posjeduje, dosjelost se navršava protekom trideset godina, smisao odredbe je da protekom ovoga roka nije potrebno dokazivati zakonitost posjeda. Prema odredbama čl. 28. st. 2. i st. 4. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina a savjesni posjednik protekom 20 godina, iste pretpostavke su propisane i odredbama čl. 159. st. 2. i st. 3. ZV. Dakle, iz citiranih propisa proizlazi da je prema odredbama propisa važećih u razdoblju izvršavanja posjeda tužitelja, savjesnost posjeda od odlučnog značenja za stjecanje vlasništva dosjelošću, posjed mora biti savjestan svo vrijeme izvršavanja. Prema pravnom pravilu par. 326 OGZ-a pošten je posjednik koji drži iz uzroka vjerojatnih da je stvar koju posjeduje njegova. Nepošten je posjednik koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa. Poštenje posjeda je u biti na isti način definirano i odredbama čl. 72. st. 2. ZOVO i čl. 18. st. 3. ZV.

13.1. Jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila OGZ, tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ 6/80 – dalje: ZOVO), a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je pošten (savjestan) posjed. Dakle za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZVDSP. Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje u više odluka (broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 ), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.

13.2. Osim prethodno navedenog ukazuje se na shvaćanje zauzeto kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću vezano za uračunavanje vremena posjedovanja koje je proteklo do 8. listopada 1991.

13.3. O ovom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

13.4. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.).

13.5. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (T. protiv H., J. protiv H., R. i drugi protiv H. i G. protiv H.) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes“.

14. Stoga, prema stanovištu ovoga suda u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu te polazeći od svih iznesenih okolnosti konkretnog slučaja, a prvenstveno utvrđenja da je posjed trajao i prije djeda tužitelja M., tj. za vrijeme života pradjeda tužitelja S., koji je bio rođen u 19. stoljeću, tj. prije 1897. Dakle, posjed tužitelja računajući navedene pravne prednike traje više od 100 godina, a zasigurno je trajao više od 20 godina prije 6. travnja 1941., odnosno uzimajući u obzir da je djed tužitelja M. J. rođen 21. rujna 1897. u V. G., da je životno da je posjed u odnosu na istog trajao kada je on bio u dobi od 20 godina, što je bilo 1917. pa sve do 6. travnja 1941, dakle 24 godine. Pri tome kada se uzme u obzir i posjed pradjeda tužitelja S. koji je bio rođen u 19. stoljeću tj. prije 1897. i koji je također vršio posjed iste nekretnine to je za zaključiti da je posjed tužitelja trajao više od 20 godina prije 6. travnja 1941., odnosno da je po pravnim prednicima tužitelj u posjedu predmetne nekretnine nastale temeljem parcelacijskog elaborata unazad više od 100 godina, računajući posjed oca R., djeda M. (upisanog i kao M.) i pradjeda S. da je obiteljska kuća izgrađena prije drugog svjetskog rata, da je obiteljska kuća pogrešno u katastru upisana na kčbr. 937, da je 1969. u postupku komasacije ponovno počinjena pogreška te je unatoč očigledno različitom stanju na terenu (što je utvrđeno uvidom u snimke terena iz zraka 1966.) upisana na kčbr.1287 šuma (iako se šuma nalazi sa druge strane ceste, a što je utvrđeno iz dostavljenih isprava) , te uzimajući u obzir utvrđenje da je taj posjed bio samostalan i pošten, to je zahtjevu tužitelja udovoljeno odnosno odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154.st.1. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

15.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15 - dalje: Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr. 28 Tarife), trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 500,00 Kn (Tbr.28 Tarife), trošak zastupanja u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 500,00 Kn (Tbr.28 Tarife), trošak zastupanja 12.5.2022. i 8.6.2022. u iznosu od 2.000,00 Kn (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pribave isprava za stranku u iznosu od 250,00 Kn (Tbr.32/3 Tarife), trošak sastava podneska od 5.5.2022. u iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr.8/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 500,00 Kn (Tbr. 9/3 Tarife), trošak izrade geodetskog elaborata u iznosu od 5.000,00 Kn, trošak fotokopiranja elaborata u iznosu od 128,60 Kn (Tbr.44/2 Tarife) te PDV u iznosu od 1.437,50 (Tbr.42 Tarife) dakle ukupno 12.316,10 Kn.

16. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku u smislu odredbe čl.11.st.1.toč.5.Zakona o sudskim pristojbama obzirom da je isti invalid Domovinskog rata.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Nova Gradiška, 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Jasna Bratek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.