REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj 10-P-13/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci po sucu Nadi Maraš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. R., OIB: …, zastupanog po Đ. P. odvjetniku iz R., protiv tuženika R. H. Z., OIB: …, zastupanog po Ž. d. o. u R., radi 6.329,61 kn nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. lipnja 2022. u prisutnosti Đ. P. kao punomoćnika tužitelja i A. M. kao punomoćnice tuženika objavljene 20. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik … iz R., broj Ovrv-5344/2021 od 29.07.2021. te se tužbeni zahtjev tužitelja u odbija u cijelosti.
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik … iz R., broj Ovrv-5344/2021 od 29.07.2021. obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 6.329,61 kn spp i trošak ovrhe u iznosu od 1.187,50 kn.
2. U pravovremeno izjavljenom prigovoru tuženik je ustvrdio da ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje za svibanj i lipanj 2018. jer da je prijedlog za ovrhu predan javnom bilježniku dana 29.06.2021. Tuženik je ustvrdio da iz prijedloga za ovrhu proizlazi da se radi o dugu tuženika na ime zajedničke pričuve zgrade u R. i to stan broj 1. Tuženik je ustvrdio da prema podacima iz prijedloga mjesečni iznos pričuve iznosi 301,41 kn pa da bi se radilo o prostoru od 197 m[2] za koji tužitelj ima evidenciju o udjelu RH od 98,50 m[2] i naznaku nacionalizirane imovine od 98,50 m .
3. Tužitelj je u podnesku od 5.11.2021. ustvrdio da se nekretnina u kojoj se nalazi stan čiju obvezu mjesečne pričuve je dužan podmiriti tuženik nalazi u režimu prinudne uprave sukladno odredbi čl. 385 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer da vlasnici te zgrade nisu imenovali upravitelja zgrade unutar roka iz čl. 384 tog Zakona. Tužitelj je ustvrdio da je Grad R. odredio tužitelja kao pravnu osobu koja vrši poslove prinudne uprave za tu zgradu te s njim sklopio Ugovor kojim je određena visina pričuve za zgrade pod prinudnom upravom.
4. Tuženik je u podnesku od 22.11.2021. ponovio navode iz prigovora.
5. Pun. tuženika je na ročištu dana 12.04.2022. ustvrdila da iz navoda tužitelja i priloženih isprava nije vidljivo o kojem se točno stanu u zgradi na adresi R., R. … radi u ovom slučaju kao niti za koju kvadraturu tužitelj tuženiku zaračunava pričuvu.
6. Tužitelj je u podnesku od 6.06.2022. ustvrdio da dostavlja u spis dokumentaciju odnosno Zapisnik o povezivanju
7. Pun. tužitelja je na ročištu dana 8.06.2022. ustrajao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te ustvrdio da se utuženi iznos pričuve odnosi na 1/2 cijelog stambenog objekta na adresi u R., R. … koji u vrijeme izdavanja računa nije bio etažiran odnosno povezan u zemljišnoj knjizi. Pun. tuženika je na istom ročištu ustrajala kod navoda iz prigovora te ustvrdila da tužitelj nije dokazao na koji se stan odnosi utužena pričuva, a kada bi se radilo o pričuvi za 1/2 stanova u vlasništvu tuženika u zgradi na adresi R., R. … da ne bi bilo moguće da se radi o iznosu pričuve od 301,41 kn.
8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Naime, tužitelj u postupku traži od tuženika isplatu iznosa od 6.329,61 kn spp na ime troška zajedničke pričuve za zgradu u R. na adresi R. …. Tužitelj pri tome tvrdi da se ta zgrada nalazi u režimu prinudne uprave sukladno odredbi čl. 385 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer da suvlasnici nisu imenovali upravitelja zgrade u određenom roku. Nadalje, tužitelj tvrdi da je Grad R. s njim kao pravnom osobom koja vrši poslove prinudne uprave sklopio Ugovor za navedenu zgradu u kojem je određena i visina pričuve. Konačno, tužitelj tvrdi da se utuženi iznos pričuve odnosi na 1/2 cijelog stambenog objekta na prije navedenoj adresi koji objekt u vrijeme izdavanja računa nije bio etažiran niti povezan u zemljišnoj knjizi.
11. Tuženik je istakao prigovor zastare za potraživanja pričuve za 05. i 06. mj. 2018. Nadalje, tuženik je prigovorio da se iz navoda tužitelja i priloženih isprava ne može utvrditi na koji se prostor odnosi utužena pričuva, a kada bi se radilo o pričuvi za 1/2 svih stanova u zgradi na adresi R., R. … da ne bi bilo moguće da se radi o iznosu pričuve od 301,41 kn.
12. Uvidom u Ugovor od 23.12.1997. (list 21 do 27 spisa) utvrđeno je da su ga sklopili Grad R. i tužitelj, a odredbom čl. 1 utvrđeno je (između ostalog) da je tužitelj temeljem Zaključka Poglavarstva grada od 11.10.1997. izabran za prinudnog upravitelja u slučajevima kada suvlasnici stambenih i stambeno-poslovnih zgrada nisu izabrali upravitelja.
13. Odredbom čl. 8 st. 1 Ugovora utvrđena je visina doprinosa za zajedničku pričuvu u iznosu od 1,53 kn/m[2] korisne površine poslovnog dijela svakog suvlasnika zgrade kao minimalno zakonom propisani iznos.
14. Tužitelj nije dostavio u spis dokaze o tome da suvlasnici stambene zgrade u R., R. … nisu izabrali upravitelja (pa je tužitelj prinudni upravitelj te zgrade), ali tuženik tu činjenicu nije posebno osporavao.
15. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 11.01.2021. (list 8 spisa) koji se odnosi na tuženika kao dužnika utvrđeno je da su u izvodu specificirani računi izdani u razdoblju od 1.04.2018. do 1.03.2021. koji svi glase na iznos od 301,41 kn osim računa koji nosi datum 1.03.2020. koji glasi na iznos od 602,82 kn te da je navedeno kako se radi o "dugovanju za R. H. za stan broj … za zajedničku pričuvu zgrade R. …".
16. Tužitelj račune specificirane u citiranom izvodu nije dostavio u spis pa nije vidljivo za koje prostore, u kojoj površini i po kojoj cijeni po m[2] je tužitelj obračunao pričuvu u tim računima.
17. Ako bi se radilo o stanu broj 1 kako je navedeno u izvodu koji ima površinu od 57,20 m[2] prema Zapisniku od 21.12.2021. na listu 53 do 60 spisa onda pričuva nikako ne bi mogla iznositi 1,53 kn/m[2] već znatno više s obzirom na fakturirani mjesečni iznos od 301,41 kn.
18. Pun. tužitelja je na ročištu dana 8.06.2022. ustvrdio da se utuženi iznos pričuve odnosi na 1/2 cijelog stambenog objekta na adresi u R., R. ….
19. Prema Zapisniku od 21.12.2021. ukupna površina svih stambenih i poslovnih prostora u zgradi na adresi R., R. … iznosi 648,13 m[2] . Za slučaj da je tužitelj u utuženim računima zaračunao pričuvu za 1/2 ukupne površine (324,06 m[2] ) opet pričuva ne bi mogla iznositi 1,53 kn/m[2] već znatno manje.
20. Tužitelj, osim citiranih isprava u spis nije dostavio nikakve druge dokaze.
21. Za zaključiti je iz navedenog da tužitelj u ovom postupku nije iznio činjenice (a posljedično niti priložio dokaze) za koje prostore, u kojoj površini i po kojoj cijeni je tužitelju obračunao troškove pričuve u utuženom razdoblju za nekretninu u R., R. … pa samim tim nije dokazao niti osnov niti visinu tužbenog zahtjeva.
22. Zbog toga se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
23. Iako nije od značaja za odluku ističe se da je osnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja pričuve s dospijećem 26.05.2018. i 26.06.2018. budući se radi o povremenim potraživanjima iz čl. 226 Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu ZOO, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) s trogodišnjim zastarnim rokom, a prijedlog za ovrhu je tužitelj podnio javnom bilježniku dana 29.06.2021.
24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Tuženiku je priznat trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.875,00 kn i to za sastav prigovora 750,00 kn, za zastupanje na ročištu dana 12.04.2022. 375,00 kn, a dana 8.06.2022. 750,00 kn. Rijeka, 20. srpnja 2022.
Sudac
Nada Maraš v.r.
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA
Protiv ovog rješenja-presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave izvršene sukladno odredbi čl. 335 st. 8-11 ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 tč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).
