REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-5751/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A.R. kojeg brani odvjetnik D.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog A.R., podnijete posredstvom branitelja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 31 Pp-1908/2021-9 od 17. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni A.R. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni A.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna i kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 6. prosinca 2019. u 18,00 sati do 7. prosinca 2019. u 10,57 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu da će se smatrati u cijelosti plaćenom. Istom presudom okrivljeni Aleksandar Ružić dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od u iznosu od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni A.R. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava te zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da je izreka proturječna sama sebi kao i da o odlučnim činjenica, a postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samim tih isprava ili zapisnika, da se navodi kako se presuda temelji na priznanju okrivljenika, a koji niti jednom u svojoj obrani nije naveo da je oštećenoj rekao „ti si kurva, znaju da si kurvetina..“, „kurvetino“ niti da je to rekao u nazočnosti djece, da je na raspravi dana 18. veljače 2022., naveo da svađa nije bila dramatična, da je oštećenoj bilo žao i da su se pomirili, da nisu izvedeni dokazi radi pravilnog i potpunog utvrđivanja odlučnih činjenica, da su nakon događaja nastavili živjeti skupa i dobili zajedničko dijete da nije nastala šteta te da se radi o beznačajnom prekršaju iz članka 24.a Prekršajnog zakona te da je sankcija previsoko određena.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.

5. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud iz stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku unutar granica objektivnog identiteta optužbe i da ne postoje proturječje niti kontradiktornost u iznesenim razlozima kao niti među provedenim dokazima, te jasno dokazano i razvidno da je da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je

okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret u vidu psihičkog nasilja u nazočnosti djece, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, budući da iz obrane okrivljenika iznesene dana 7. prosinca 2019. godine nesporno proizlazi da okrivljenik nije poricao odlučne činjenice već je naveo kako je u inkriminirano vrijeme doista rekao vičući i galameći riječi koje se navode u optužnom prijedlogu i koje mu se stavljaju na teret, a za koju je inkriminaciju isti proglašen krivim sukladno podnesenom optužnom prijedlogu unutar granica optužbe, koji je činjenični opis prvostupanjski sud suzio, a sukladno rezultatima dokaznog postupka. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi zakonito i pravilno donio odluku o krivnji okrivljenika za počinjeno psihičko nasilje prema svojoj supruzi u nazočnosti djece, o čemu je iznio na zakonu osnovane razloge i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te je u tijeku zakonito i pravilno provedene glavne rasprave na ročištu dana 7. prosinca 2019. godine ispitao okrivljenog A.R. koji nije u iznesenoj obrani u potpunosti osporio odlučne činjenice i koje je naveo kako je u inkriminirano vrijeme rekao vičući i galameći riječi koje se navode u optužnom prijedlogu i koje mu se stavljaju na teret prema svojoj supruzi u nazočnosti djece zbog osobnih i emotivnih problema sa suprugom, dok je isti poricao da je počinio tjelesno nasilje kako mu se stavlja na teret. Prvostupanjski sud je u nastavku dokaznog postupka u nazočnosti okrivljenika ispitao svjedokinju M.R., supruga okrivljenika kao žrtvu nasilja u obitelji, te pročitao druge dokazi uključujući i evidenciju o ranijoj kažnjavanosti za okrivljenika te na temelju iskaza svjedokinje nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio psihičko nasilje na način kako mu se stavlja na teret, a što je u skladu i sa iznesenom obranom okrivljenika, dok nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio tjelesno nasilje. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je vodeći računa o konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, izveo sve potrebne dokaze, a koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud te na temelju obrane okrivljenika i iskaza svjedokinja M.R. utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na počinjeno psihičko nasilje u nazočnosti djece, a koje je iskaze u tom dijelu prihvatio kao istinite i međusobno sadržajno podudarne u odnosu na navedene odlučne činjenice i o čemu je iznio razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, a zbog kojih je okrivljenika osnovano proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući su utvrđena sva konstitutivna obilježja prekršaja u vidu psihičkog nasilja sa posljedicama povrede dostojanstva kao i prisustva zajedničke djece. Stoga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika čiji navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjenično stanja.

7. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da se radilo o beznačajnom prekršaju iz članka 24.a Prekršajnog zakona, potrebno je navesti da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno zaključio da utvrđena radnja okrivljenika nesporno predstavlja psihičko nasilje koje je zakonski definirano u odredbi članka 10. stavka 1 točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i koja je radnja okrivljenika u konkretnom slučaju protupravne uvredljive prirode, koja je počinjenja u prisustvu zajedničke djece, koje se svakako prema općem životnom iskustvu ne može smatrati beznačajnim prekršajem kako to neosnovano ističe žalitelj, već nesporno predstavlja nemoralno protupravno ponašanje apsolutno neprimjerenog sadržaja upućeno supruzi u nazočnosti djece koji su bili prisutni inkriminiranom događaju i koji se događaj odvio ispred osnovne škole u popodnevnim satima zbog čega stupanj protupravnosti u konkretnom slučaju nije neznatan.

8. Prvostupanjski sud je razmatrajući žalbu okrivljenog A.R. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu propisane kazne i to u ublaženom iznosu od 3.000,00 kuna u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme oduzimanja slobode, kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna, te je pri odmjeravanju i izricanju kazne cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, a kojom će se prema ocijeni ovog suda efektivno utjecati na buduće ponašanje okrivljenika, te ostvariti specijalna i generalna prevencija sukladno članku 6. Prekršajnog zakona.

9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova žalbenog postupka kada je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. srpnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.