REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-5152/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.C. kojeg brani odvjetnik M.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog I.C., podnijete posredstvom branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pp-183/2022-8 od 29. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.C. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni I.C. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni I.C. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćenom. Istom presudom okrivljeni I.C. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od u iznosu od 100,00 kuna.
2. Okrivljeni I.C. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da je kazna previsoka, da nije uvažen prijedlog da se od operatera T-Mobile pribavi ispis poziva za inkriminirano vrijeme kao i suočenje okrivljenika i A.C. niti je utvrđeno da li su pozivi u inkriminirano vrijeme upućeni s okrivljenikovog mobitela na mobitel oštećene kao i da nisu uzete u obzir kao olakotne okolnosti imovinske prilike i ranija nekažnjavanost okrivljenika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.
5. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku zakonito i pravilno provedene glavne rasprave na ročištu dana 29. ožujka 2022. godine na koju nisu pristupili uredno pozvan okrivljenik i branitelj, pročitao pisanu obranu okrivljenika te zapisnik o izvanraspravnom ispitivanu oštećene A.C. od 10. ožujka 2022. godine kao i zapisnik sastavljen u prethodnom postupku te evidenciju o ranijoj nekažnjavnosti. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je vodeći računa o konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, izveo sve potrebne dokaze, a koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedokinje A.C. utvrdio sve odlučne činjenice te odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se pribavi i izvrši uvid u ispis telekomunikacijskog operatera kao i da se provede suočenje, budući su odlučne činjenice u postupku utvrđene na temelju iskaza svjedokinje A.C. kojeg je u cijelosti prihvatio kao istinit i o čemu je iznio razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i zbog kojih je okrivljenika osnovano proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje se reflektiralo kao psihičko nasilje sa posljedicama uznemirenosti i povrede dostojanstva supruge okrivljenika kao žrtve nasilja. Prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika navodeći kako je ista usmjerena izbjegavanju prekršajne odgovornosti i koja je u suprotnosti sa izvedenim dokazom kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a o čemu je iznio osnovane razloge. Stoga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika čiji navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema svojoj supruzi, kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, a koje je izazvalo posljedicu povrede njezinog dostojanstava i uznemirenosti što predstavlja konstitutivna obilježja prekršaja koja su nesporno utvrđena, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjenično stanja.
6. Prvostupanjski sud je razmatrajući žalbu okrivljenog I.C. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski sud je okrivljenom I.C. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu propisane kazne i to u minimalno propisanom iznosu od 2.000,00 kuna te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir raniju nekažnjavanost kao olakotne okolnosti, dok nisu utvrđene otegotne okolnost, a kojom će se prema ocijeni ovog suda efektivno utjecati na buduće ponašanje okrivljenika, te ostvariti specijalna i generalna prevencija sukladno članku 6. Prekršajnog zakona, dok ovaj sud nije utvrdio postojanje osnova za zakonskim ili sudskim ublažavanjem kazne koje su propisane odredbom članka 37. Prekršajnog zakona.
7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 20. srpnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
