Broj: Ppž-5535/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.M., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) i dr., odlučujući o žalbi okr. D.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. travnja 2022., broj: 27. Pp J-865/2019, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.M. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. travnja 2022., broj: 27. Pp J-865/2019 proglašen je krivim okr. D.M. da je, na način činjenično opisan u t. I. u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 500,00 kuna, a u t. II. u izreci prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.) za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna te mu je primjenom čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 2.500,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.900,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja malonogometnim utakmicama MNK Futsal-Dinamo na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 godine.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 800,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. D.M. po branitelju odvjetniku D.K. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i provede novi postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano se žalbom ističe da je sud primijenio odredbu čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iako nije imao uvjete za vođenje postupka, jer je za navedeni prekršaj potrebna konkretna prijava osobe koja smatra da joj je povrijeđen javni red i mir, a u konkretnom slučaju ne postoji utvrđenje tko bi to bio osoba koja je navodno bila izložena fizičkom napadu okrivljenika. Međutim, zaštitni objekt Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je, između ostalog, mir, rad i normalan način života građana na javnim mjestima, a ne štiti se pojedina osoba ili pojedinačni mir neke osobe. Okrivljenik je proglašen krivim da je unutar hodnika sportske dvorane Vijuš, ispod zapadne tribine za vrijeme održavanja malonogometne utakmice narušavao javni red i mir na način da je više puta šakom u predjelu glave i tijela udario nepoznatu mušku osobu. Prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, pa je svojim postupanjem okr. D.M. nedvojbeno remetio javni red i mir, pri čemu je ostvaren element javnosti kao zakonsko obilježje navedenog prekršaja, budući je mjesto izvršenja, hodnik sportske dvorane, kao ograničeno javno mjesto, u vrijeme odigravanja utakmice bio dostupan javnosti.

6. U odnosu na prigovor žalbe da je u postupku trebalo izvesti dokaznu radnju prepoznavanja, ističe se da okrivljenik tijekom postupka nije imao dokaznih prijedloga, pa se navedeni prijedlog, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknut tek sada u žalbi, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što za navedeni dokaz svakako nije u ovom slučaju. Međutim, bez obzira na navedeno i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dokaz prepoznavanja je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.

7. Naime, neosnovano se žalbom osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka službenika policije V.R.. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka policijskog službenika, uz otklon obrane okrivljenika. Svjedok je vrlo detaljno opisao svoja zapažanja o radnjama okrivljenika i potom poduzetim mjerama utvrđivanja njegova identiteta i upoznavanja sa počinjenim prekršajima. Nasuprot ovom iskazu, okrivljenik je paušalno porekao prekršaj pozivajući se na činjenicu da ni iz same optužbe nije razvidno tko bi bio oštećena osoba, tvrdeći da je uhićen samo zato što je među prvima krenuo prema drugoj tribini. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz svjedoka kao detaljan i logičan, osobito jer je slijedio i pratio radnje okrivljenika, upozorio kolegu na okrivljenika koji je bježao, utvrdio identitet okrivljenika i priveo ga u policijsku postaju. Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, karakter i kvaliteta iskaza svjedoka koji je teretio okrivljenika, nasuprot paušalnog poricanja djela, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano i argumentirano obrazložio zašto je iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim, a zašto nije prihvatio istinitom obranu okrivljenika u kojoj poriče prekršaj.

8. Svakako treba napomenuti da se uredno pozvani okrivljenik pozivu za glavnu raspravu 12. travnja 2022., kada je ispitan svjedok V.R., nije odazvao, niti je svoj nedolazak opravdao, čime je propustio iskoristiti svoje pravo da se upozna sa svim činjenicama i dokazima koji ga terete, da postavlja pitanja svjedoku i daje primjedbe na njegov iskaz.

9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

10. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

11. Okrivljenik, nadalje, smatra da mu je sud izrekao zaštitnu mjeru, a da svoju odluku nije valjano obrazložio razlozima iz čl. 51. Prekršajnog zakona kojima je propisana svrha zaštitnih mjera i kojima bi se opravdala primjena zaštitne mjere, tako da se odluka o zaštitnoj mjeri ne može ispitati jer ne sadrži razloge. Okrivljenik ističe da presuda nigdje ne sadrži podatke o prethodnoj osuđivanosti te konkretizaciju postupaka i djela, a da bi se na temelju takvih podataka moglo zaključivati o iteracijskoj opasnosti koja se primjenom zaštitne mjere želi prevenirati.

11.1. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao, između ostalih dokaza i potvrdu iz prekršajne evidencije za okrivljenika. Sud je, doduše, propustio u obrazloženju odluke napisati što je tim dokazom utvrđeno, ali taj propust, po ocjeni ovog suda, ne utječe na pravilnost i zakonitost izrečene zaštitne mjere.

11.2. Naime, iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 12. travnja 2022. razvidno je da je okr. D.M. već pravomoćno osuđen za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. studenog 2019., broj Pp J-3699/2019, pravomoćna 21. studenog 2019. i za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odlukom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. svibnja 2021., broj Pp- 1244/2021-5, pravomoćna 31. svibnja 2021. Dakle, radi se o povratniku u odnosu na oba prekršaja za koje se vodi i ovaj prekršajni postupak.

11.3. Po ocjeni ovog suda, protupravna količina te intenzitet i upornost u okrivljenikovom ponašanju, za koju je okr. D.M. proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, nedvojbeno upućuje na nužnost izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima da bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je boravio na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju te manifestirao veći stupanj agresivnosti narušavajući javni red i mir, pri čemu su prekršaji iz čl. 39. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima među najtežim prekršajima propisanim tim Zakonom, za koji je uz novčanu kaznu u propisanom rasponu, alternativno propisana i kazna zatvora. Prema tome, izrečena zaštitna mjera u razmjeru je sa težinom počinjenog prekršaja. Nadalje, iz odredbe čl. 51. Prekršajnog zakona jasno proizlazi da je svrha zaštitnih otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, dakle, kriterij za izricanje tih mjera je, uz težinu počinjenog prekršaja i opasnost počinitelja, a prema stanju spisa predmeta okrivljenik je već prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz istog Zakona kao u ovom prekršajnom predmetu. Sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenika nije nastupila rehabilitacija, jer od pravomoćnosti odluka kojima je osuđen nije proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra osuđivanom osobom u odnosu na te odluke. Slijedom navedenog, suprotno navodima žalbe, zaštitna mjera razmjerna je i prekršajima koji se mogu očekivati i stupnju počiniteljeve opasnosti.

11.4. Stoga, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečenom zaštitnom mjerom u potpunosti ostvareno načelo razmjernosti iz čl. 51. a Prekršajnog zakona, a i duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od jedne godine, u okviru zakonom propisanog trajanja koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine, dakle u donjoj zakonom propisanoj granici, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

11.5. U ovoj situaciji upravo primjenom izrečene zaštitne mjere će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju okrivljenika da se prisustvovanjem malonogometnim nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje MNK Futsal-Dinamo protupravno ponaša i onemogućuje druge u kvalitetnom prisustvovanju sportskim događajima.

12. Žalbom se samo naznačuje žalbena osnova odluke o kazni, bez ikakve konkretizacije u odnosu na izrečenu novčanu kaznu. Međutim, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da su okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrđene primjerene novčane kazne, koje nisu previsoke i sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

12.1. Prilikom odmjere vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud otegotnim cijenio prethodnu kažnjavanost okrivljenika, a olakotnim loše imovno stanje okrivljenika te za oba prekršaja utvrdio blaže vrste propisanih kazni, pri čemu je za prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, usprkos prethodnoj osudi, novčanu kaznu odmjerio u propisanom minimumu.

12.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za utvrđivanje novčane kazne u nižem iznosu (čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno za ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je mlada osoba, sposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.