Broj: Ppž-5349/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. H.K., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb i okr. H.K., podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. travnja 2022., broj: 76. Pp-1423/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke žalba okr. H.K. je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. travnja 2022., broj: 76. Pp-1423/2021 na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. H.K. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, III Policijska postaje Zagreb podnio je žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i okrivljenika kazni sukladno Zakonu.

3. Okr. H.K. po branitelju odvjetniku M.D. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljenika oslobodi od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj, a ne kako to pogrešno prvostupanjski sud navodi, da nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba okrivljenika je bespredmetna.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da tužitelj osnovano pobija presudu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje tužitelj u žalbi smatra da je neprijeporno utvrđeno da je okr. H.K. počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući u pisanoj pritužbi pomoćnika načelnika III. PP Zagreb, I.R., naziva korumpiranim činovnikom, te daljnjim tekstom pritužbe vrijeđa i omalovažava službene osobe, konkretno i policijskog službenika I.R., koji u postupku niti nije ispitan kao svjedok, čime se žalbom ukazuje i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava tužitelj navodi da, suprotno obrani okrivljenika, koji se ne osjeća krivim, jer se radi o atavizmu i verbalnom deliktu, postupanje okrivljenika čini biće prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji se okrivljeniku stavlja na teret.

8. Okrivljenik je po branitelju dostavio u spis odgovor na žalbu tužitelja, koju ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao, budući Prekršajnim zakonom nije propisan takav pravni institut.

9. U žalbi protiv presude okrivljenik ističe da kako je u svojoj obrani detaljno naveo kako predmetnim dopisom nije omalovažavao policijske službenike, već je njime isključivo ukazivao na sumnju u koruptivno i diskriminatorno postupanje djelatnika III PP, posebice policijskog službenika R., spram njega osobno i njegovih najmoprimaca, romske obitelji T.O.. Naime, unatoč više kaznenih i prekršajnih prijava koje je okrivljenik podnio, kao i njegovi najmoprimci, policijski službenici III PP Zagreb nisu poduzeli nikakve mjere i radnje radi njihove zaštite, zbog kaznenih i prekršajnih djela koje na njihovu štetu čine N. i H.C.. Dakle, okrivljenik se obraća Ravnateljstvu policije i PUZ-u isključivo u ulozi zviždača, građanina nezadovoljnog postupanjem policijskog službenika R.. Žalbom se ističe da je iz optužnog prijedloga nejasno vrijeme počinjenja, mjesto počinjenja i radnja kojom bi okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, kao i kojim riječima je omalovažavao, čime bi ostvario bitna obilježja prekršaja. Nadalje, obrana je predlagala saslušanje policijskog službenika R., koji prijedlog je sud odbio kao nebitan.

10. Opravdano tužitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome pogrešnom zaključku glede prekršajne odgovornosti okr. H.K..

11. Optužnim prijedlogom okrivljeniku se stavlja na teret da je 2. studenog 2018. u III. PP Zagreb vrijeđao i omalovažavao policijske službenike na način da je sačinio pisanu pritužbu „…..nova predstavka i prijava kaznenog djela zloporabe službene dužnosti povodom nastavka korumpiranog maltretiranja od strane činovnika R.: „ …….korumpirani policijski činovnici u maniri narodnih milicionera ili ustaškog redarstva diskriminatorno se odnose prema prijaviteljima te umjesto da poduzmu mjere i radnje sukladno zakonu, isti podnose lažne prekršajne prijave protiv oštećenika uđuture s izvršiteljime više krivičnih djela……“

12. Radnja prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojim se ponižava ili vrijeđa državno tijelo, odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti. U odnosu na stav okrivljenika izražen u podnesku od 28. ožujka 2022., valja navesti da je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u Republici Hrvatskoj na snazi, dio je pozitivnih pravnih propisa koji se moraju poštivati i sudovi su ga dužni primjenjivati.

13. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud nakon provedenih dokaza, nije mogao na siguran način utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj prema optuženju. Naime, okrivljenik je u obrani porekao počinjenje opisanog prekršaja, navodeći u bitnom da ne smatra da bi sadržaj koji je naveden u podnesku mogao shvatiti kao omalovažavanje policijskih službenika, a sud iz svih provedenih dokaza tijekom postupka nije mogao na siguran način utvrditi da bi okrivljenik takvim svojim postupanjem omalovažavao ili vrijeđao službenu osobu, a nije mogao isključiti obranu okrivljenika kao moguću te ju je u potpunosti prihvatio i po načelu in dubio pro reo okrivljenika oslobodio od optužbe. Sud zaključuje da u spisu ne postoje drugi dokazi na temelju kojih bi se mogla sa sigurnošću utvrditi prekršajan odgovornost okrivljenika, zbog čega je odustao od saslušanja predloženih svjedoka, te je u nedostatku dokaza okrivljenika oslobodio od optužbe.

14. Iz ovakvog obrazloženja pobijane presude nije jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe. U izreci presude sud temelji svoju odluku na odredbi čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (ako nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje), te u tom smislu i donosi zaključak na kraju obrazloženja svoje odluke (t. 6.), dok istovremeno iz daljnjeg obrazloženja (t. 7.) proizlazi da je sud u potpunosti prihvatio obranu okrivljenika u kojoj priznaje da se radi o podnesku koji je on uputio III PP, ali ne smatra da bi se sadržaj koji je naveden u istom mogao shvatiti kao omalovažavanje policijskih službenika, već je podnesen povodom sumnje u koruptivno i diskriminatorno postupanje III. PP. Ukoliko je prvostupanjski sud prihvatio obranu okrivljenika u kojoj on izričito navodi da svojim postupanjem nije počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno da nije omalovažavao policijske službenike, onda je trebao okrivljenika osloboditi optužbe na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj). Stoga, bez obzira što se navedeno ne ističe žalbom, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je izreka presude proturječna obrazloženju, a obrazloženje presude samo sebi.

15. U vezi navedenog, preuranjeno je prvostupanjski sud primijenio načelo in dubio pro reo. Naime, navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Međutim, primjena navedenog načela podrazumijeva da su u postupku izvedeni svi dostupni dokazi, što nije konkretni slučaj, jer je sud „ostao u sumnji u pogledu bitnih činjenica“, a istovremeno je odustao od saslušanja predloženih svjedoka, pri tome prihvaćajući obranu okrivljenika da svojim postupanjem, koje priznaje, nije počinio prekršaj.

16. Međutim, prema cjelokupnom stanju spisa predmeta i obrazloženju pobijane presude, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud propustio zauzeti jasan stav o tome da li je postupanjem za koje se okrivljenik optužuje ostvario zakonsko biće prekršaja čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ili ne, a za koje postupanje okrivljenik ne poriče objektivni učin prekršaja nego isključivo osporava svoju prekršajnu odgovornost, smatrajući da svojim postupanjem nije ostvario taj prekršaj.

17. Ovdje treba napomenuti da je čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokolom br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 14/02, 1/06, 13/17) propisano da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a koje je i zajamčeno odredbom članka 38. Ustava Republike Hrvatske, koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, ali ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, pa stoga navedeno pravo može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. nesporno kako su sloboda mišljenja i izražavanja zagarantirani brojnim dokumentima, između ostalih i Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. One predstavljaju temeljne ljudske slobode i osnove demokracije. Međutim, sloboda mišljenja i izražavanja ograničene su i to između ostalog i govorom vrijeđanja i omalovažavanja. Neprihvatljivo je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli, informacijama i njihovim širenjem na osobito ponižavajući i uvredljiv način. Upotrebu takvog jezika u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značaja.

Dakle, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvih ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava ili vrijeđa drugog; državno tijelo ili službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Naime, treba postići pravičnu ravnoteža između zaštite slobode izražavanja kako je jamči čl. 10. st. 1, Konvencije s jedne strane, i zaštite ugleda drugih, s druge strane, kako to propisuje čl. 10. st. 2. Konvencije, a u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi.

18. Iz provedenog dokaznog postupka i obrane okrivljenika proizlazi da nije sporno da je okrivljenik napisao navedeni tekst, međutim ne osjeća se krivim pozivajući se na slobodu izražavanja, smatrajući da je podnošenjem navedenog podneska PU zagrebačkoj ispunio svoju građansku dužnost, javljajući se u ulozi

Međutim,

zviždača, građanina nezadovoljnog postupanjem policijskog službenika R.. ukoliko okrivljenik i smatra da postoji činjenična osnova koja upućuju na nepravilan rad policije, po ocjeni ovog suda, neosnovano smatra da je upotrebom izraza u navedenoj predstavci, a koje su navedene u izreci pobijane presude, konzumirao svoja ustavna i konvencijska prava na slobodu izražavanja. Navedene riječi po ocjeni ovog suda predstavljaju omalovažavanje i vrijeđanje policijskih službenika u vezi obavljanja službenih poslova iz djelokruga njihovog rada te je u konkretnom slučaju radnja okrivljenika kao pravo na slobodu izražavanja u nerazmjeru u odnosu na interes zaštite ugleda i prava policijskih službenika. Ustavom je zajamčena sloboda izražavanja misli i govora, ali ne onih misli i govora koji u sebi sadrže omalovažavanje I vrijeđanje određenih osoba prilikom ili u vezi vršenja službenih radnji, a što je u predmetnom slučaju okrivljeni H.K. i činio upućivanjem PU zagrebačkoj pisanog podneska sadržaja navedenog u izreci pobijane presude (a jednako i u optužbi). Naime, u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, a uslijed takve odluke žalba okrivljenika je postala bespredmetna.

20. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, po potrebi provesti i druge te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

21. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.