Broj: Ppž-5310/2022
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv maloljetnog počinitelja prekršaja M.Š. i dr., zbog prekršaja iz čl. 16. točke 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/12. i 158/13.), odlučujući o žalbi maloljetnog počinitelja prekršaja A.Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 12. travnja 2022., broj: 8. Pp -20283/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. u vezi čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) obustavlja se prekršajni postupak protiv maloljetnih počinitelja prekršaja M.Š. i A.Š. (osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju), pokrenut optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova , Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica od 4.siječnja 2022. zbog prekršaja iz čl. 16. t. 1. Zakona o prebivalištu.
II. Uslijed odluke iz t. I. žalba maloljetnog počinitelja prekršaja A.Š. je bespredmetna.
III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 12. travnja 2022., broj: 8. Pp -20283/2021 maloljetnim počiniteljima prekršaja M.Š. i A.Š. na temelju čl. 68. Prekršajnog zakona primijenjen je sudski ukor zbog prekršaja iz čl. 16. st. 1. t. 1. pravilno članak 16. točka 1. Zakona o prebivalištu, te je odlučeno da maloljetnici nisu dužni snositi troškove prekršajnog postupka.
2. Protiv tog rješenja maloljetni počinitelj prekršaja A.Š. putem branitelja odvjetnika J.J. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i obustavi prekršajni postupak, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti.
4.1. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je maloljetnom počinitelj prekršaja A.Š. primijenjena prekršajnopravna sankcija, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjskog rješenja, a jednako je i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.
5. Naime, maloljetnom počinitelju prekršaja stavlja se na teret da u roku od 15 dana od dana nastanjenja na adresi u XX. svoje nastanjenje nije prijavio nadležnoj policijskoj postaji, na kojoj adresi je zatečen 31. prosinca 2021., čime bi počinio prekršaj iz čl. 16. t. 1. Zakona o prebivalištu.
6. Čl. 16. t. 1. Zakona o prebivalištu propisuje:
„Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba:
1. koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište ili radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta (članak 3. stavci 1. i 3. i članak 4. stavci 1. i 3.)“,
dok je čl. 4. st. 1. Zakona o prebivalištu propisano da se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta.
7. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je za prekršaj koji je predmet ovog prekršajnog postupka točan dan kada se osoba nastanila u mjestu i na adresi prebivališta, a od kojeg teče rok od 15 dana za podnošenje prijave prebivališta, konstitutivni element bića tog djela, koji mora biti naveden u činjeničnom opisu prekršaja i bez kojeg opisano djelo nije prekršaj. Naime, u ovom slučaju radi se o prekršaju počinjenog nečinjenjem dužne radnje iz Zakona o prebivalištu, u kojem je počinitelj prekršaja propustio zakonsku obvezu, da u roku od 15 dana prijavi nadležnom tijelu promjenu prebivališta, a ta se obveza prijavljivanja odnosila na 2021. Kod svih prekršaja počinjenih nečinjenem, odnosno propuštanja dužne radnje i obveze koja je vezana za rok ispunjenja, koji je u zakonu naveden, zastara počinje teći prvog dana nakon isteka roka unutar kojeg je počinitelj bio dužan ispuniti zakonom propisanu obavezu, dakle u vrijeme kada je bio dužan raditi, odnosno ispunjavati svoju obavezu.
8. Međutim, u činjeničnom opisu djela u pobijanom rješenju (a jednako je i u optužbi) nije naznačen točan datum kada se maloljetni počinitelj prekršaja A.Š. nastanio u mjestu i na adresi prebivališta, već se navodi da je “31. prosinca 2021. zatečen na navedenoj adresi na kojoj boravi više od 15 dana…….”, slijedom čega nedostaje konstitutivni element bića djela prekršaja iz čl. 16. t. 1. Zakona o prebivalištu, a budući da vrijeme utvrđenja prekršaja nije odlučna činjenica bića navedenog prekršaja nije niti moguće utvrditi kada je počela teći zastara prekršajnog progona.
9. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
10. Slijedom navedenog, djelo za koje se maloljetni počinitelj prekršaja A.Š. optužuje i za koji se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, a jednako i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, maloljetnog počinitelja prekršaja A.Š. za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. u vezi čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona.
11. Kako je u povodu žalbe maloljetnog počinitelja prekršaja A.Š. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijano rješenje treba ukinuti postoje i u odnosu na maloljetnog počinitelja prekršaja M.Š., to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijano rješenje preinačeno i u odnosu na maloljetnog počinitelja prekršaja M.Š..
12. Uslijed ove odluke, žalba maloljetnog počinitelja prekršaja A.Š. je postala bespredmetna, dok je u odnosu na troškove postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. srpnja 2022.
Zapisničarka :
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, maloljetne počinitelje, branitelja i tužitelja