REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2294/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. G. iz S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & B., odvjetnici u Z., protiv tuženika J. S. iz S., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-998/2018-5 od 22. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2022/2018-6 od 9. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika (u odnosu na glavnu stvar) kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

1. Odbacuje revizija tuženika (u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka), kao nedopuštena.

2. Tužiteljici se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

“I Utvrđuje se da je Ugovor koji su sklopili G. G. iz S., OIB:… i tuženik J. S. iz S., OIB:… kojim se regulira dinamika isplate duga tuženika prema tužiteljici u iznosu od 200.00,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, raskinut.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe platiti tužiteljici iznos od 200.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan isplate uvećano za zatezne kamate koje teku od 26.listopada 2017.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 23.750,00 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 09. srpnja 2018.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.”

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda zbog odluke suda prvog stupnja.

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da pobijanu drugostupanjsku presudu preinači.

5. U odgovoru na reviziju tuženika, tužiteljica osporava revizijske navode, te predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija djelomično nije osnovana (u odnosu na glavnu stvar), a djelomično nije dopuštena (u odnosu na troškove postupka).

U odnosu na glavnu stvar:

7. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., toč. 11. i toč. 12. ZPP-a, kao i da pobijana presuda nije sastavljena sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer smatra da je prvostupanjska presuda zbog ogluhe donesena protivno odredbama ZPP-a. Tvrdi da mu propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Nadalje, navodi da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Odredbom čl. 385. st. 2. ZPP-a propisano je kako se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP-a - protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda, revizija može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

10. Tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude tuženik uopće nije iznosio prigovor postojanja bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, pa ju nije mogao isticati ni u predmetnoj reviziji.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u reviziji ukazuje tuženik.

12. Suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u reviziji.

13. Tuženik u reviziji navodi da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, jer da mu nije uredno dostavljena tužba sa pozivom za davanje odgovora na tužbu, kao i da mu nije uredno dostavljen poziv za ročište, a čime ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

14. Međutim, suprotno revizijskim navodima, takva povreda u predmetnom postupku nije učinjena jer tuženiku nije nezakonitim postupanjem oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom. To stoga što je u postupku utvrđeno da je tuženik (u smislu odredbe čl. 142. ZPP-a) primio tužbu s pozivom na odgovor te poukom o mogućnosti dostave odgovora na tužbu i upozorenjem o posljedicama nepodnošenja takvog odgovora što je utvrđeno na temelju dostavnice u spisu iz koje proizlazi da je potpisana po primatelju i dostavljaču bez napomene i zabilježbe da bi tu poštu primila druga osoba koja nije označena kao primatelj pismena.

15. Pri tome valja reći da dostavnica predstavlja javnu ispravu pa se na nju u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, odnosi presumpcija istinitosti onoga što se u toj javnoj ispravi potvrđuje ili određuje. Osim toga, sukladno odredbi iz čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

16. Tijekom postupka suprotno nije bilo dokazano, niti je tuženik u žalbi protiv presude zbog ogluhe predlagao bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazio da on nije primatelj pošiljke.

17. Kako je odredbom čl. 284. st. 5. ZPP-a propisano da se neće održati pripremno ročište ako je u međuvremenu udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, neodlučni su i revizijski navodi da tuženik nije uredno zaprimio poziv za pripremno ročište.

18. Nadalje, neosnovano tuženik sadržajno ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Naime, pri donošenju presude zbog ogluhe sud se ograničava na ispitivanje jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 331.b ZPP-a. U ovom slučaju sud je to ispitao, a čl. 8. na koji sadržajno upire tuženik, sadrži načelo slobodne ocjene dokaza u skladu s kojim je sud dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa kako se presuda zbog ogluhe donosi bez izvođenja dokaza, to po naravi stvari izostaje ocjena dokaza i zadatak suda svodi se, dakle na ispitivanje pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP- a).

19. Prema odredbi čl. 331.b ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

3. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

20. Predmet spora je zahtjev za povratom zajma u iznosu od 200.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama temeljem Ugovora potpisanog od strane tuženika.

21. U predmetnom postupku je utvrđeno da je tuženiku uredno dostavljena tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda u tužbi, a one nisu u suprotnosti s podnesenim dokazima ili općepoznatim činjenicama, te da nisu postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

22. Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku - posebno u odnosu na odredbu čl. 331. b ZPP-a, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. koju je sadržajno istaknuo tuženik u reviziji.

23. U odnosu na navode tuženika kojima u reviziji iznosi činjenične navode kojima osporava pravilnost revizijom pobijane drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda zbog ogluhe treba navesti da se prema odredbi čl. 353. st. 2. ZPP-a presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega revizijski navodi tuženika u tom pravcu nisu niti razmatrani.

24. Tuženik je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali u reviziji nije određeno naveo razloge zbog kojih smatra da je drugostupanjski sud kod odlučivanja i donošenja te odluke pogrešno primijenio materijalno pravo.

25. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana.

U odnosu na troškove postupka:

26. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP-a). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a koja glasi:

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

27. Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

28. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor ni počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

29. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP-a, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

30. Uz sve navedeno, još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

31. Slijedom svega izloženog, reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima parnice valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci rješenja (toč. 1.).

32. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.