REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-706/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T.-S. d.o.o. (OIB:…) iz S. N., zastupani po zakonskoj zastupnici-članici uprave S. F. D., a ona zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri u Z., protiv tužene A. Z. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Povrv-316/2019-15 od 09. svibnja 2022., 20. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Povrv-316/2019-15 od 09. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. G.-R. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-19/2019 od 24. siječnja 2019. kojim je naloženo ovršenici, sada tuženoj A. Z. iz Z., isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju T.-S. d.o.o., ukupan iznos od 8.075,20 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, te naknaditi nastao trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.200,00 kuna i predvidivi trošak u iznosu od 681,25 kuna, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. I.). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troška postupka preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga. Žalbom navodi da je osnova potraživanja Ugovor kojim je reguliran obvezno- pravni odnos tužitelja i suvlasnika nekretnina, a osim tim Ugovorom pravni se odnosi regulira Zakonom o tržištu toplinske energije prema kojem čl. 45. tog Zakona je reguliran postupak izdvajanja iz toplinskog sustava. Činjenice koje proizlaze iz navoda tužene kao i svih navoda očitovanja kojima je vraćala račune tužitelja, vezano za navedenu zakonsku odredbu čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije vidljivo je da postupak izdvajanja iz zajedničkog sustava grijanja kod tužene nije izvršen sukladno zakonskoj regulativi. Nadalje, ističe da je sukladno odredbi čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko se zakonito isključi iz sustava grijanja, što je tužitelj i istaknuo tuženoj kao i precizirao iznos cijene koju plaćaju korisnici a sve obzirom na čl. 12. st. 1. Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja, koje zakonske obveze i upozorenja tužitelja je tužena sustavno ignorirala. Ističe da prvostupanjski sud krivo tumači odredbe Međuvlasničkog ugovora suvlasnika stambene zgrade, uz navod i kada bi bilo točno da je predstavnik stanara potpisao Ugovor sa tužiteljem bez ostvarenih uvjeta propisane većine glasova suvlasnica, suvlasnici pa i tužena bi jedino predstavnika stanara mogli teretiti za kršenje odredbi Međuvlasničkog ugovora, pa je stoga i neosnovano isticati ništetnost Ugovora o isporuci toplinske energije, te je obzirom da je usluga isporučena po toj osnovi ovlašteno i istu fakturirati.

Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe tužitelja i preinačenje prvostupanjske presude usvajanjem tužbe i tužbenog zahtjeva a podredno vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu prouzročenog parničnog troška tužitelju i troška sastava žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u skladu sa odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Obzirom da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 8.075,20 kuna radi se o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a u odnosu na koji se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim toč. 3. ZPP-a a i pogrešne primjene materijalnog prava. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, dok se žalbom opisno ni ne navodi bitna povreda.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 8.075,20 kuna a po osnovi troška centralnog grijanja za poslovni prostor u vlasništvu tužene u Z., na adresi …, u odnosu na razdoblje od 20. siječnja 2018. do zaključno 20. prosinca 2018., osnovom Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE-87-36-2017 od 26. listopada 2017., koji je sklopljen od strane predstavnika suvlasnika stambene zgrade i to potpisanog od strane predstavnika suvlasnika za ulaz … i …, dok nije potpisan od strane predstavnika suvlasnika za ulaz … i za ulaz ….

8. Iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda i provedenih dokaza proizlazi, da je 19. rujna 2016. održan sastanak predstavnika svih ulaza zgrade … sa predstavnicima suvlasnika ulaza A do F, na kojoj je velikom većinom suvlasničkih udjela odlučeno, da se suvlasnici isključuju iz zajedničkog sustava grijanja, koja je izjava dana na znanje I. Z. kao predstavniku ulaza … i upravitelju zgrade S. g. T. d.o.o.; T.-S. d.o.o. i H.. Nadalje, iz priloženog Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE-87-36-2017 od 26. listopada 2017. koji je zaključen između tužitelja, kao korisnika i predstavnika stanara kao krajnjih korisnika, zgrade u Z., … time da isti Ugovor nije potpisan od predstavnika suvlasnika L. T. za ulaz … i I. Z. za ulaz …. U postupku je dostavljena i izjava tužene A. Z. od 29. listopada 2017., kojom se ne želi priključiti na sustav centralnog grijanja P. i to P. u Z. jer suvlasnici zgrade … se nisu uključili vezano i za napravljen zapisnik od 19. rujna 2016. i nakon toga je svatko na svoj način riješio grijanje, pa se ona ne želi uključivati u taj sustav grijanja jer je inače bila nezadovoljna ranijom uslugom, a koja je izjava dana na znanje predstavniku ulaza …, I. Z., upravitelju zgrade S. g. T., T.-S. d.o.o. i H.. Nadalje, tužitelj je dostavljao račune za toplinsku energiju na koje se tužena očitovala dostavom podnesaka koje nose naziv "povrat" i to prvotno dvije uplatnice zaprimljene 30. studenog 2017., obzirom da je kao razlog povrata istih tužitelju navela, da je preko prokurista P. F. obavijestila da se ne želi priključiti sustavu centralnog grijanja i da je grijanje riješila na drugi način obzirom je sredinom 10.-og mjeseca skinula radijatore i izolirala cijevi koje prolaze kroz stan na način da ne koristi toplinsku energiju koju proizvodi kotlovnica P., a nema obvezu plaćanja u odnosu na tužitelja, te je istovjetne podneske sa povratom daljnjih računa tijekom kolovoza 2018. također vraćala smatrajući da nema obvezu plaćanja.

9. Tijekom postupka je tužena i osporila valjanost zaključenog Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE 87/36-2017 od 26. listopada 2017. Između stranaka nije sporno da je tužena vlasnica poslovnog prostora u zgradi … ulaz … u Z. i da nije platila utužene račune, obzirom da joj nije pružana usluga centralnog grijanja i da se isključila tog zajedničkog sustava. Iz priložene izjave Ureda ovlaštenog inženjera građevinarstva J. B. od 06. veljače 2019., proizlazi da je na zahtjev tužene u svrhu davanja mišljenja da li je u poslovnom prostoru na adresi … ispravno izvršeno uklanjanje radijatora i isključenje iz sustava centralnog grijanja, istaknuto da u poslovnom prostoru ne postoje radijatori, da su isti ispravno uklonjeni, cijevi koje prolaze kroz stan su izolirane, te u prostoru ne daju nikakvu toplinu, zbog čega u tom poslovnom prostoru nema gubitka tj. potrošnje toplinske energije iz sustava grijanja Petrići.

10. Prvostupanjski sud cijeneći valjanost Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE 87-36-2017 od 26. listopada 2017., cijeneći odredbe čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 – dalje ZTTE) prema čl. 3. st. 2. toč. 14. i 16. ZTTE da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije, a kupac toplinske energije je pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu i da prema odredbi čl. 11. st. 3. ZTTE ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi za obavljanje djelatnosti kupca isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koji se računa po suvlasničkim dijelovima a ne po broju suvlasnika i temeljem ovlaštenja suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije sa pravnom ili fizičkom osobom, koji se i smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade građevine. Cijeneći odredbu čl. 4. st. 1. Općih uvjeta da se ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa od strane kupca toplinske energije i ovlaštenog predstavnika suvlasnika na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, smatra se sklopljenim unutar zgrade/građevine za koje se isporuka obavljala preko zajedničkog mjerila toplinske energije, kao i da postojanje obveznog odnosa tužitelj temelji na predmetnom Ugovoru o potrošnji toplinske energije prema kojoj odredbi čl. 1. st. 3. su ugovorne strane utvrdile da su krajnji kupci donijeli Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem većinom glasova suvlasnika, dok odluka suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nije dostavljena od strane tužitelja, već je i od strane tužene dostavljena popisna lista suvlasnika s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama, da iz iste nije vidljivo za koji pravni posao suvlasnici ovlašćuju predstavnika i nije naznačen datum potpisivanja, dok su imena pojedinih suvlasnika precrtana nadodana drugim imenima i nadopisane površine i to bez imena osobe koja je izvršila ispravke.

11. Cijeneći navedene činjenice zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je Ugovor o potrošnji električne energije zaključen na temelju odluke suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čime više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova koja je obveza propisana čl. 11. st. 3. ZTTE, što za posljedicu ima nevaljanost tog pravnog posla, dok i nevezano za navedeno, tuženu ne bi obvezivale odredbe Ugovora o potrošnji električne energije jer se ista izdvojila iz zajedničkog sustava centralnog grijanja prije njegovog sklapanja, što proizlazi iz izjave dostavljene tužitelju, kao i to što je potvrđeno od strane Jasminke Barišić, te da tužitelj neosnovano tvrdi da izdvajanje iz sustava predstavlja posao izvanredne uprave za koju je potrebna suglasnost svih suvlasnika, obzirom se ne radi o sporu između suvlasnika zgrade, niti o sporu vlasnika posebnih dijelova zgrade, već o sporu koji proizlazi iz obvezno-pravnog odnosa tužene kao potrošača i tužitelja kao trgovca isporuke toplinske energije koju tužitelj nije isporučio. Vezano i za navedeno, tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju isporučio toplinsku energiju, pa bi obvezivanje plaćanja utužene tražbine bile protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) i načelu jednake vrijednosti činidba iz čl. 7. ZOO-a koji stav je izložen i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011. te odluke Županijskog suda u Varaždinu. Obzirom da nije dokazana osnovanost potraživanja sukladno čl. 8. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

12. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo a vezano i za odredbe čl. 11. st. 3. ZTTE jer uz priloženi Ugovor o potrošnji toplinske energije kojim se i poziva na Odluku suvlasnika u prilogu Ugovora, nije dostavljena Odluka o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije kojom je i trebalo iz popisne liste suvlasnika utvrditi korisnike centralnog grijanja iz centralnog toplinskog sustava, odnosno da ta odluka suvlasnika se odnosi na dijelove koji čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova predmetne nekretnine. U odnosu na potraživanje vezano za nastanak troška grijanja tužene, isti također nisu osnovani, obzirom da je i tužena prema priloženoj izjavi i prije potpisa tog Ugovora, isključila se iz sustava centralnog grijanja, dok i takvo grijanje faktički nije korišteno i time nije nastao zatraženi trošak. Osim toga, u odnosu na račune tužitelja koji su dostavljani tuženoj vezano za razdoblje u 2017. godini pa nadalje, proizlazi također da je tužitelj i obaviješten da se tužena izdvojila iz sustava pružanja usluge toplinske energije, što od strane tužitelja faktički nije niti bilo provjeravano. Obzirom i da se i takva usluga pružanja toplinske energije faktički i smatra tom javnom uslugom, ista se i mora obračunavati prema tome da li je i nastao takav trošak tužene korištenjem navedene usluge, što ne proizlazi iz dostavljenih dokaza, obzirom da tužena, kao potrošač nije bila dužna da se i u vrijeme zaključenja Ugovora o potrošnji toplinske energije priključi ili da ostane priključena na način kako je to i tužitelj odredio.

13. U odnosu na žalbene navode da je tužena dužna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu ukoliko se isključila, pozivom na odredbu čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije isti su osnovani ali vezano i za priložene račune toplinske energije iz istih računa ne proizlazi osnova takvog potraživanja, kao ni njegova visina. Računima je točno i navedeno da se radi o toplinskoj energiji, dok se istim ne navode troškovi koji se odnose na sve ostale troškove osim troškova isporučene toplinske energije, pa se ne mogu povezivati sa potraživanjem tužitelja jer iz priloženih računa ne proizlazi, niti se može utvrditi u odnosu na koji trošak bi se to odnosilo.

14. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo žalba žalitelja odbijena je u cijelosti kao neosnovana i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci odluke. U odnosu na trošak žalbe odlučeno je sukladno čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 20. srpnja 2022.

Sudac

Biljana Bojanić, v.r.