REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2663/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz R., ..., Š., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., ..., protiv tuženice P. Z. d.d., ..., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., B. i V. d.o.o. S., ..., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-184/2022-2 od 3. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2222/2019 od 23. prosinca 2021., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. ugovora o kreditu broj 9012323680 od 7. ožujka 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 155.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, članak 4. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7. u dijelu u kojem se kredit u iznosu 155.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora, utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 4 ugovora o kreditu broj 9012323680 od 7. ožujka 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, odnosno u dijelu u kojem je obavijest o tome sastavni dio ugovora, naloženo tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 355.893,49 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, naloženo tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 59.839,34 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja, dakle od 23. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), podnio tuženik zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 9.375,00 kn.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja ništetnima odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i povrata stečenog bez osnove – preplaćenog tečaja u CHF i preplaćenih kamata, na temelju takvih, ništetnih i nepoštenih ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju u CHF o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
6. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen jer, primjenom čl. 502.c ZPP, odluka iz postupka za zaštitu potrošača obvezuje i u ovom postupku. To nadalje znači da nije bilo potrebno ponovno provoditi dokazni postupak, a niti utvrđivati ništetnost. Tužitelj ima pravo na isplatu utuženog iznosa iako je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen jer u konkretnom slučaju – kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju, te se ne radi o zabrani manjeg značenja budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
7. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
- Je li u suprotnosti s načelom „Pacta sunt servanda“ iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) i odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a isticati ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koji je u cijelosti ispunjen od strane obje ugovorne strane, a zabrana je bila manjeg značenja?
- Da li se zabrana manjeg značenja iz čl. 326. st. 2. ZOO-a tumači na način da se utvrdi postojanje pojedinačnog ili pak javnog interesa za isticanjem ništetnosti odredaba pojedinačnih ugovora o kreditu ili pak matematičkim obračunom/omjerom postavljenog kondemnatornog zahtjeva na isplatu u odnosu na realizirani iznos kredita, kod parnica koje se pozivaju na kolektivni spor P-1401/12, a ugovori su zatvoreni i ispunjeni u cijelosti prije podnošenja pojedinačnih tužbi?
- Je li pravno osnovano isticati ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu koji je u cijelosti ispunjen prije podnošenja pojedinačne tužbe na utvrđenje ništetnosti i isplatu, kada je iznos pretplate s osnova djelomične ništetnosti znatno manji u odnosu na realizirani iznos kredita i je li navedeno (matematički omjer) predstavlja zabranu manjeg značenja iz čl. 326. st. 2. ZOO-a?
- Predstavlja li zahtjev tužitelja radi isplate više plaćenih iznosa s osnova primjene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačni interes ugovorne strane ili javni interes, sve u smislu odredbe članka 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?
- Čini li sud bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku ako propusti obrazložiti sve istaknute prigovore stranke?
- Smatra li se restitucijski zahtjev tužitelja temeljem stjecanja bez osnove posebnom parnicom radi naknade štete u smislu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14)?
8. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:'' (dio čl. 385.a st. 1. ZPP)
''U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.'' (čl. 387. st. 3. ZPP).
9. Prvih pet postavljenih pitanja polaze od pogrešne postavke da se u konkretnom slučaju radi o zabrani manjeg značenja i da stoga dolazi u obzir primjena čl. 326. st.
2. ZOO, budući da je postavka u suprotnosti s ustaljenom praksom ovoga suda, s kojom je suglasno i ovo vijeće. Zato se ne radi o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu niti o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nadalje, u odnosu na šesto pitanje, sam tuženik u reviziji navodi kako je primjena čl. 502.c ZPP u pobijanoj odluci u skladu s ustaljenom praksom ovoga suda pa ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Zato je valjalo, na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
