P-4203/21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja L. P. iz S., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku

S. Š., odvjetniku u S. protiv tuženika T. P. iz Ž.,

OIB: …, zastupanoga po punomoćniku Z. D.,

odvjetniku u S., radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 25. veljače 2020. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika M. D. R., odvjetnice u S., dana 20. srpnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 15.145,67 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. listopada 2017. godine do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja presude, tj. od dana 3. lipnja 2020. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-2 spisa) protiv tuženika radi isplate iznosa od 15.145,67 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Temeljem presude Općinskog suda u Splitu IIP-774/07 od 9. srpnja 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Splitu IIP-774/07 od 13. siječnja 2012. godine tuženik je kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak radi naplate iznosa od 9.840,00 kn, zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od 9. srpnja 2010. godine pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 937,50 kn. Tuženik je tako od tužitelja naplatio ukupno iznos od 15.145,67 kn (glavnica i kamate).

1.2. Međutim, navedena je presuda, po prijedlogu za ponavljanje postupka, ukinuta pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu od 11. siječnja 2017. godine. Time je prestao postojati pravni osnov pa je tuženik dužan povratiti tužitelju naplaćeni iznos. Međutim, tuženik to odbija.

1.3. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima te je predložio da se zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz osudu tužitelja na snošenje parničnog troška.

2.1. Naime, tužitelj je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem IIP- 774/07, temeljem pravomoćne presude, bio obvezan na snošenje parničnog troška tuženiku u iznosu od 9.840,00 kn. Tužitelj je odbio dobrovoljno izvršiti svoju obvezu pa je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate. U tom postupku su nastali daljnji troškovi te je obračunata kamata, a sve do dana dok od tužitelja kao ovršenika nije u cijelosti prisilno izvršena naplata. Tužitelj je naknadno, temeljem presude donesene u kaznenom postupku, zatražio ponavljanje pravomoćno okončanog postupka IIP- 774/07, koje ponavljanje je dopušteno.

2.2. U ponovljenom postupku, koji se vodio pod posl. br. Pn-421/17, sud nije izveo niti jedan novi dokaz, već je samo na temelju osuđujuće presude u kaznenom postupku donio dijametralno suprotnu odluku, što je apsurd. Tuženik je u postupku Pn-421/17 izjavio žalbu protiv prvostupanjske odluke, a u povodu te žalbe još nije donesena odluka.

2.3. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka bio obvezan platiti tuženiku iznos od 9.840,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja je na taj iznos tekla od 9. srpnja 2010. godine. Tužitelj je odbio dobrovoljno ispuniti obvezu, čak i samu glavnicu, pa tuženiku nije preostalo ništa drugo osim pokretanja ovršnog postupka, u kojem postupku su nastali dodatni troškovi, te je obračunata kamata. Dakle, trošak ovršnog postupka, kao i kamata na iznos od 9.840,00 kn koja se obračunavala sve do 2. listopada 2014.

godine, nikako nisu nastali krivnjom tuženika, već ih je prouzročio tužitelj kao ovršenik.

2.4. Da je tužitelj svoju obvezu utemeljenu na pravomoćnoj odluci, ispunio u času kada je ona dospjela, daljnji troškovi zasigurno ne bi nastali.

3. Sud je: pregledao presliku prijedloga za ovrhu od 25. rujna 2012. godine (listovi 4-5 spisa), pregledao presliku rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Ovr- 5880/12 od 9. listopada 2012. godine (list 6 spisa), pregledao presliku specifikacije naplate F.-e po Ovr-5880/12 od 2. listopada 2014. godine (listovi 7-8 spisa), pregledao presliku rješenja Općinskog suda u Splitu IIP-774/07 (listovi 9-10 spisa), pregledao presliku rješenja Županijskog suda u Splitu Gž-952/17 od 21. lipnja 2017. godine (listovi 11-13 spisa), pregledao presliku dopisa Z. D., odvjetnika u S. od 3. listopada 2017. godine (list 14 spisa), pregledao presliku dopisa Z.

D., odvjetnika u S. od 10. rujna 2012. godine (list 22 spisa), pregledao presliku presude Općinskog suda u Splitu Pn-421/2017-13 od 19. prosinca 2017. godine (listovi 27-35 spisa), pregledao presliku presude Županijskog suda u Splitu Gž-871/2018-2 od 4. travnja 2018. godine (listovi 36-40 spisa), pregledao spis Općinskog suda u Splitu Pn-421/17 (IIP-774/07), pregledao presliku specifikacije naplate F. po Ovr-5880/12 od 2. listopada 2014. godina (listovi 83, 84 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj od tužitelja kao ovršenika, temeljem pravomoćne presuda Općinskog suda u Splitu IIP – 774/07 od 13. siječnja 2012. godine, naplatio u ovršnom postupku određeni novčani iznos na ime glavnice, kamata i troškova ovršnog postupka.

6.1. Među strankama jest sporno je li tuženik dužan vratiti tužitelju navedeni iznos, s obzirom na otpadanje pravnog osnova u međuvremenu.

7. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu IIP-774/07 od 9. srpnja 2010. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja L. P. iz

S. protiv tuženika T. P. iz Ž. na naknadu neimovinske i imovinske štete (točka I. izreke presude), te je tome dosljedno tužitelju naloženo da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.840,00 kn (točka II. izreke presude).

8. Međutim, temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Splitu IIP – 774/07 od 11. siječnja 2017. godine (listovi 9, 10 spisa) dopušteno je ponavljanje parničnog postupka te je ukinuta pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu IIP- 747/07 od 9. srpnja 2010. godine.

9. U ponovljenom postupku donijeta je pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu Pn-421/2017 od 19. prosinca 2017 (listovi 27-35 spisa) kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja L. P. iz S. protiv tuženika T. P. iz

Ž. na naknadu neimovinske i imovinske štete te je tome dosljedno tuženiku naloženo da isplati tužitelju pripadajući parnični trošak.

10. Evidentno je iz izloženog da je, ukidanjem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu IIP-774//07 od 9. srpnja 2010. godine, otpao do tada postojeći pravni osnov koji je ovlašćivao tuženika da u svojstvu ovrhovoditelja naplati od tužitelja u svojstvu ovršenika dosuđeni parnični trošak u iznosu od 9.840,00 kn, sa pripadajućim kamatama.

11. Precizacija novčanog iznosa od ukupno 15.145,67 kn, neosnovano naplaćenog od strane tuženika po Ovr-5880/12, sadržana je u specifikaciji naplate F.-e od 2. listopada 2014. godine (listovi 83, 84 spisa).

12. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; u daljnjem tekstu ZOO).

12.1. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO).

13. Navodi pak tuženika u dijelu gdje tvrdi da su troškovi na ime kamata i ovršnog postupka nastali krivnjom tužitelja, jer potonji svoju obvezu nije ispunio dobrovoljno – nisu osnovani.

13.1. Naime, tuženik nije predložio dokaze na te navode pa su oni nedokazani.

14. Valjalo je stoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi, prihvatiti u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke.

15. Tužitelj je tako u cijelosti uspio u parnici; pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP).

16. Tužitelju je, prema izloženom, temeljem citirane zakonske odredbe u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, priznat sljedeći popisani (list 53 spisa) parnični trošak: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), trošak sastava podneska od 27. rujna 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 25. listopada 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 3. prosinca 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 25. veljače 2020. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 2. veljače 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1), trošak sastava podneska od

27. siječnja 2022. godine u iznosu 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1),odnosno ukupno iznos od 8.000,00 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 500,00 kn na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, slijedom čega se dobije sveukupni iznos od 8.500,00 kn.

17. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužitelju pripada pravo na zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja, tj. od 20. srpnja 2022. godine do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

18. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

19. Tome dosljedno, tuženiku ne pripada pravo na naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Valjalo je stoga, temeljem navedene zakonske odredbe, odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu, dana 20. srpnja 2022. god.

SUDAC

Željko Borić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu,

pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;